www.tebe-trazim.com

Hihihihihihi, brzo si se umorila od teme, a ti je pokrenula, aj neka.....valjda to znači da si dobila odgovore koji su te zadovoljili.

Za ovo što kažeš da su se svi živi izmjenjali uvjeravajući te neke ljude da se treba nešto promijeniti........ustrajnost je krepost, kreposti su plod Duha Svetoga.......ne treba prestati dodijavati s tim da je potrebna promjena......pa zamisli mumkice da je Isus od nas tako lako odustao.....da nas iznova i opet iznova ne zove k sebi......da je 5 ili čak 10, 15 puta zovnuo i mi se nismo odazvali, da bi odustao.....nikad......On kuca na vrata naših srdaca sve dok ne otvorimo......koliko god treba, nekad i čitav ljudski život.

Ljubac u Kristu.

Neka prvi baci kamen tko je bez grijeha !!!

Pitam se dali ima takovih na ovom nasem TTu i ima li ih uopste
Ako te jedna osoba stalno izbjegava,ako ti iza leda radi ,a u oci ti se
pravi fina i svaki je dan na misi,a kad ide sa mise sagne glavu i ne zeli
te vidjeti,hoces li trcati svaki puta za njom i molit ju da prica stobom?
Mozes ju samo blagoslivljati i ne mrziiti,vec za nju moliti,ali ipak srce boli.
Ako te netko stalno vrjeda bez razloga i ako ti uvijek neko zlo cini,unistava
sto stigne namjerno,laze ,klevece te,krade ti,ajde ga sad ljubi svim srcem
kao sama sebe...Mogli bi o ovome unedogled pricati i tjesiti jedni druge
i moliti jedni za druge ,ali pravi izlaz mora ipak svatko sam pronaci...
Nije sve bas tako jednostavno kako izgleda.Pa i medu samim svecenicima
i Laikima i casnim sestrama ima svega i svacega,a kako onda tek medu
nama malim ljudima koji pokusavamo i zelimo bit Bozji...
Mnoge grijehe koje sam prije cinila ne cinim nikada vise i ponekad
kad idem na svetu ispovjed cak ni neznam sta da kazem,sta sam
sagrijesila,ali ipak je i to grijeh kad se nemozes snekim cinjenicama
pomiriti i prihvatiti sve ,vec uzmes to srcu i danima razmisljas kako
sada dalje...Dok sam prije svaki dan molila tu na TTu ,meni je srce
bilo ispunjeno bas ljubavlöju i mirom.Iako i sada molim isto tako
za sve nas ,ipak imam osjecaj da to nije to....Svaki covjek ima svoje
osobine,svoj ponos i svoj karakter i kad se nades jednom pred zidom
pa drugi puta i opet,nije to vise to...Neznam kako kome al meni je bas
tako.U svima nama ima i farizejskog ponasanja htjeli mi to ili ne...
Ipak covjek treba imati obzira nasto cesto puta zaboravljamo i tako
nepromisljeno uvrjedimo nasim rijecima nekoga ,a da o tome ne
razmisljamo prije no sto pocnemo pisati.
Svi mi imamo slobodnu volju dakako,ali u tom izboru nase slobode ipak
moramo imati i osjecaje...Mora se covjek i saliti,mora se i nesto po koji
puta i raspravljati,ali posto smo raznih cudi,jedni prihvate,drugi se
nadu povrjedeni...Ja priznajem da sam se poslje onih postova nasih
nekih sestrica koje su predlagale ciscenja foruma radi previse bodova,
radi puno Copy paste,radi previse molitava i ponekih predugackih
postova zaista nasla uvrjedena i prestala sam pisati.Jednostavno
zelim imati obzira prema svima i znam da moje molitve iz srca nece
mozda nikoga povrjediti,ali ako zelim stavit neku svakodnevnu
molitvu ,tu se vec mislim hoce li bit to u redu il ce opet nekome
smetati...I opet se pitam tko od nas zaista postuje
onu"Ljubi bliznjega svoga kao sama sebe"
Tko na ovom forumu TTa moze stavit ruku na srce i rec
-JA SAM TAJ ili TA ...???Lazna poboznost je uvijek bila i uvijek ce nazalost ostati,htjeli
mi to ili ne,jer samo smo ljudi koji padamo i ponovno se dizemo,koji
imamo svoje mane i vrline i nitko nemoze rec da je zaista pun ljubavi
i da ga nemoze nista slomiti.

BvB.

Zozy nisam ti ja otvorila temu, ja sam se nadovezala. Znaš šta ću ti reći od toliko mog dokazivanja sam se umorila, vjerojatno nikada neću dobiti odgovore na svoja pitanja, jer ljudi su takvi. Grešni, jadni, slijepi, gluhi, nijemi, trebali bismo biti boštvo da bi bili savršeni.

[quote="visnja"]Neka prvi baci kamen tko je bez grijeha !!!


Ako te jedna osoba stalno izbjegava,ako ti iza leda radi ,a u oci ti se
pravi fina i svaki je dan na misi,a kad ide sa mise sagne glavu i ne zeli
te vidjeti,hoces li trcati svaki puta za njom i molit ju da prica stobom?
Mozes ju samo blagoslivljati i ne mrziiti,vec za nju moliti,ali ipak srce boli.
Ako te netko stalno vrjeda bez razloga i ako ti uvijek neko zlo cini,unistava
sto stigne namjerno,laze ,klevece te,krade ti,ajde ga sad ljubi svim srcem
kao sama sebe...Mogli bi o ovome unedogled pricati i tjesiti jedni druge
i moliti jedni za druge ,ali pravi izlaz mora ipak svatko sam pronaci...



Draga Višnja baš si napisala ono što sam ja već umorna htjela napisati, do kada praštati zločestoj osobi, koja iz dana u dan nastavlja živjeti, ali uporno po svome, do kada. Očito može tako do kraja svoga života. Mogu se samo moliti da Bog pomogne takvu osobu, a na kraju života neka Gospodin sudi. Neću ja sigurno, ali umaraju me osobe koje iz dana u dan ponavljaju jedno te isto i baš tako gledaju te u oči.

Ponavljam kada sam spoznala svoj grijeh nisam više griješila, tako sam odlučila i gotovo. Nema povratka na staro. Pa neću stalno i stalno ponavljati jedan te isti grijeh i govoriti na ispovijedi više neću griješiti. Izaći iz ispovijedaonice i odmah zgriješiti. Pa po tome bih trebala svaki dan ići na ispovijed ili predlažem najbolje ne izlaziti nikako nego u ispovjedaonici živjeti. Donesi si kruha i vode i posti.

Bog Vas blagoslovio.

Muma pozdrav !
Čini mi se da su ti spomenuta braća u rodu pa te njihova
"ustrajnost" dodatno pogađa. Ako je tako kako si napisala- onda bi
im svećenik (ako sam dobro shvatio ujedno i župnik) trebao uskratiti
da se pričešćuju !
Samo tu je njegova savjest na velikom ispitu. Za pretpostaviti je
da bi reakcija bila negativna (ili vrlo negativna) pa se lakše zakloniti iza
one "samo ti Gospodine znaš što je u njegovu/njezinu srcu".
A možeš mu, ako imaš vjere, predložiti da ih još otvorenije prozove
u propovijedi... jer iz svega što si napisala oni su sablazan za cijelu
zajednicu. Vjerojatno sam bio preslobodan u ovom komentaru pa
se odmah ispričavam onima koje sam uzrujao.

Ne znam da li ovo spada ovdje,ali evo što se meni dogodilo,i to je živa istina.
Već sam pisala u par navrata,prije nekih godinu dana,kakve sam ja probleme imala sa muževom obitelji.Ljudi vjernici,svake nedjelje na misi,jednom godišnje u Međugorju,a ponašanje je bilo skroz suprotno.Mene su tako namučili,vrijeđanjem,nepoštivanjem,da nisam mogla sebi doći kako netko tko se drži vjernikom može takve stvari raditi.Evo iskreno,ja sam ih tako mrzila zbog toga,gledala sa prezirom,sve dok me taj prezir nije progutao.
Odselili smo od njih,kupili stan,i nisam pune 4 godine išla k njima.Moji su išli,muž i djeca,a ja sam se lijepo distancirala.Mislila sam u sebi,neću imati posla s njima,ali nisam im željela zlo,samo sam molila Gospodina za pravdu.Eh,kako sam bila luda.
Onog trenutka kada sam oprostila,istinski oprostila,hvala dragom Bogu na tome,prestalo je sve.Ja više nisam molila Gospodina za pravdu,već sam Ga molila za njih,da im ispuni srca milosrđem i ljubavi.
Nisam mogla sebi vjerovati da sam počela moliti za njih,radovati se odlascima kod njih.Počela sam ih voljeti.
Sada kada se svega sjetim,znam da je Gospodin učinio najbolje i na tome sam mu zahvalana iskreno od srca.Ja sada s radošću idem k njima i volim ih iskreno kao svoje roditelje.Sada razumijem mnogo onoga što prije nisam razumjela.
Tako,mislim,nije uvjek sve bijelo-crno,treba sve pustiti Gospodinu,a što je najvažnije,nikada suditi.

pa meni je ovo jedno od najljepših svjedočanstava !
Nema čuda a čudo se ipak dogodilo. Daj milostivi Bože da svi budemo
otvoreni za Tvoju ljubav i milosrđe !

A meni su najviše išle osobe na živce koje su abortirale i stalno sam ih osuđivo i nisam mogao shvatiti kako to mogu napraviti,a vijernici koji uvijek imaju izgovor.Kao što muma kaže da joj nije jasno kako to može i do kada,da je spoznala grijeh i da više negriješ,iako sumnjam da griješi više od sedam puta na dan i to najviše iste grijehe.Nije da ti gledam u dušu,ali još si na zemlji!!

I kažem da nemojmo o nikome ništa pisati niti što govoriti,jer možemo jako jako brzo izgubiti milost nad nama i ta milost bude darovana onome kojeg stalno osuđujemo.Kap što piše u Bibliji da će oni koji su prvi biti zadnji,a oni koji su zadnji biti će prvi.A to vam kažem iz vlastitog iskustva,a sad ću napisati kojeg.

Kako staalno osuđivah možda čak i prezirah žene i one koje abortiraju i podržavaju to,doživjeh ovo.Nakon dvoje dijece, u dvije godine,ja sam radim za siću,žena ne i podstanari,nema krvarenja kod žene i jea u šoku kud sad treće u ovm kaosu i neimaštini...

I tako mi saznadosmo da je trudna s trećim dijetetom u tr i pol godine,nakon paar dana nakon što smo saznali da je trudna ona kaže da je imala krvarenje i daa je dijete najvijerovatnije otišlo,a pogodite u meni velikom vijerniku iznutra erupcijaa oduševljenja,nisam abortus morao napraviti ali sam se veselio jer kao biti će nam lakše,isad pogledajte što se desi.
Osuđivao sa druge zbog samog odobravanja a ovdije se veselio odlaskom vlastitog dijeteta,što mi nikad niti na kraj pameti nebi bilo.
Nakon paar dana me je poćela progoniti savijest,stid,gadilo mi se moje licemjerje i shvatih što napravih, i kakav sam,otišao sam na ispovijed i bilo mi je jako teško.jer gadio sam se sam sebi i sijeth se svega što sam govori o drugima zbog tog istog čina.
Na koncu dijete nije ošlo,već se Gospodin poigra mome velikom "JA" i ponizi me kao nikad ali ovo mi je bila škola,jako dobra škola!Neću više o drugima,več o sebi,i čovijek mijenajući sebe mijenja druge,u što se opet uvijerih.
Jer mi je šogorova cura ostala trudna i htijeli su pobaciti,nisam osuđivao već smo zivkali,slali poruke ,molili se ,bili dosadni iz dana u dan,sve smo činili što smo mogli,ali ne osuđivati.
Tako da smo bili kumovi u svatovima,a curica se rodi isti dan i sat kad i ja!
Naućih iako mi nakad pobijegne ,da stalno moramo mijenjati sebe,jer smo i sami licemjerni,ma koliko toga nebili svijesni.U to sam uvijeren!!!!!

Pala mi je na pamet jedna misao,vezana uz ovu temu...UMRIJETI SEBI..svatko od nas je pozvan gotovo svakodnevno umirati sebi.,svojim slabostima,grijesima,oholosti i da ne nabrajam dalje...ima toga podosta Kreniću od sebe.,na zadnjoj duhovnoj obnovi.,bio je to prvi dan pomislim si u sebi-pa ja sve to znam.,već znam i redosljed pjesama i molitvi i tako...baš sam si super ...nije dugo prošlo i malo po malo.,čujem ja i iste pjesme i iste molitve ali one nekako drukčije ovaj put zvuče...a suze...suze liju same od sebe..i mislim si ja draga moja ništa ti još neznaš i još puno toga trebaš spoznati i upoznati...
Jedno ipak znam-MOJ JE PUT NA TVOME SADA PUTU,SRCE MI ISUSE ZNA...

Divno svjedočanstvo Samuel,
i dobro si rekao,mijenjajući sebe,mijenjamo druge.
Ali da bi mogli sebe promjeniti tu je potrebna Božja ruka,mi to ne možemo sami.