www.tebe-trazim.com

Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 24.ožujka 2010.
[ 24.3.2010 ]

Pripremio: vlč. Stjepan Škvorc
ČITANJA:
Dn 3,14-20.24-25.28
Dn 3,52-56
Iv 8,31-42


Hvaljen Isus i Marija! Danas nam Isus u raspravi sa Židovima tumači kako je Božja istina oslobađajuća, a grijeh zarobljava. Evo teksta Evanđelja o tome:

Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: 'Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.' Odgovore mu: 'Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat ćete slobodni?'' Odgovori im Isus: 'Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca.' Odgovoriše mu: 'Naš je otac Abraham'. Kaže im Isus: 'Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega.' Rekoše mu: 'Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog.' Reče im Isus: 'Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.

Ono što su Židovi tako teško shvaćali, pa čak i u trenutku kada su povjerovali Isusu i krenuli za njim kao njegovi učenici, i mi danas tako teško shvaćamo. Tko čini grijeh, rob je grijeha. Jednostavna Isusova rečenica koja nas se tako teško prima i premda ju prihvaćamo kao istinitu kao da se namjerno na nju oglušujemo. Volim reći kako zlo uvijek na sebe zaziva još veće zlo. Tako je i sa grijehom. Grijeh uvijek priziva na sebe još veći grijeh. Nitko nije postao kriminalac preko noći. Iz slabosti u slabost, toliko se na kraju zagrize u grijeh da mu se više ne može odoliti, ne može se više živjeti bez njega. Kao droga koja te toliko obuzima da te na kraju upropasti. I uvijek su na početku u pitanju sitnice. Učiniš neki sitni grijeh, samo odmahneš glavom i opravdavaš se kako to nije ništa. Ali prvi put je prošlo, pa opet ponovno dođeš u napast. Razmišljaš kako je prvi put prošlo bez posljedica, pa pomisliš da i nije grijeh ako nema posljedica. No one se ne vide odmah na početku. Tako zaredaš u stalnost činjenja tog istog grijeha, dok on postane dio tebe, sasvim normalna stvar u tvome životu. Postane navika koju ti se ne da ispravljati. Tako navika po navika skupi se toliko toga da u jednom trenutku shvatiš koliko tvoj život ide stranputicom, ali više se nemaš snage popravljati. Pogotovo ako si okružen društvom koje odobrava tvoje grijehe i čini ih kao i ti.

Svakome od nas se to može dogoditi ili se već dogodilo. Teško je vratiti se iz takvoga stanja na pravi put. Potrebno je mnogo truda i neizostavna pomoć od Boga i njegova milost da bi se povratilo čisto stanje duše, a neke rane ostavljaju duboke ožiljke. Zato se treba truditi u startu. Biti u Isusovoj riječi znači stalno biti budan, na svaki grijeh reagirati, na svaku pokazanu slabost moliti Boga za snagu da se možemo odrhvati napastima i spriječiti nove padove. Tako dolazimo do prave slobode. Kada smo toliko jaki da možemo grijehu i slabostima reći ne tada smo zaista slobodni. Jeste li osjetili u ovom vremenu korizme kako ste sretni što ste se uspjeli pridržavati svojih korizmenih odluka, odricanja i posta. Kada dobro razmislite shvatit ćete da ste sretni zato što ste uspjeli pobijediti sebe. Dokazali ste samima sebi da možete nešto učiniti, da vaše tijelo ne vlada vama, već da ste vi gospodar svoga tijela i da je stvar odricanja stvar duha. Zato se sve tjelesne ovisnosti mogu izliječiti ili nadvladati jedino jakošću duha, nikakvi lijekovi tu ne pomažu. Duh se hrani istinom, a istina je riječ Božja kojom Bog progovara po svome Sinu.

Mnogi ne žele čuti istinu, mnogi robuju slabostima i grijehu. Mnogi pokušavaju i danas ubiti Isusa premnda on i dalje govori samo istinu, premnda i dalje čini samo dobre stvari među ljudima. Pa čak i oni koji se zovu njegovim učenicima mogu postati žalosni robovi grijeha. Tu nema pravila. Zato je Isusova riječ upućena svakome u želji da se obraćamo uvijek i iznova. Ništa nam ne znače položaji, titule, novac i moć dok god smo robovi vlastitoga tijela. Svaki od nas odlučuje za sebe hoće li povjerovati Isusu, osloboditi se ropstva grijeha i živjeti u istini prema sebi, Bogu i bližnjima, ili će ostati u zabludi ovozemaljske slobode. Moli za jakost duha, misli na svoju dušu i istina Božje riječi uvijek će ti biti jasna...

Misna čitanja Arhiva članaka

Ponedjeljak, 12. travnja 2010.
[ 12.4.2010 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC

ČITANJA:

Dj 4,23-31
Ps 2
Iv 3,1-8

Dragi prijatelji, odlomak Ivanova evanđelja naglašava kako je među farizejima bio čovjek imenom Nikodem. Mnoge činjenice govore i da je Nikodem bio plašljiv i vrlo ovisan o javnom mišljenju, pa se nije usudio javno pristupiti Isusu. Dakle, potražio Ga je noću. Stoga naslućujem kako razgovor Isusa s Nikodemom možemo podijeliti u dva dijela.

U prvom dijelu naziremo tajnu ponovnog rađanja, a u drugom tajnu Sina čovječjega. A okvir u kojem se odvijao čudesni razgovor između Isusa i Nikodema jest noć. Slika je to noći koja obuhvaća svijet i ljudsku dušu. Slika je to i Nikodemove, dakako i naše, noći u kojoj često lutamo i teško nalazimo izlazna vrata. Često, priznajmo, i u našim noćima i mi tragamo za nekim s kime možemo i smijemo biti iskreni i iskreno komunicirati.

Daj Bože da u tim trenutcima tragamo i čeznemo u svoj svojoj iskrenosti za Isusom. Ako smo s Njim u vezi, ako s Njim surađujemo onda Ga povedimo i kroz našu tamnu noć, dubinu mraka i tišinu dubine kako bismo osluškivali vapaj i zov na novo rađanje. Isus uvijek poziva. Isus je izravan, a Nikodem šokiran Isusovim pozivom i tumačenjem da se treba nanovo roditi. Razumom, polako pokušava naći put razumijevanja, kako i na koji način se on, starac, može nanovo roditi.

Isus je i danas izravan. On želi utvrditi gradivo i poziv upućuje izravno tebi i meni i kaže: 'Zaista, zaista, kažem ti, ako se ne rodiš iz vode i Duha, ne, ne možeš ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je, i što je od Duha rođeno, Duh je i zato ne čudi se što ti rekoh, treba da se rodiš nanovo, odozgor'. Velika je ovo Isusova besjeda i snažna poruka. Pokušajmo i mi sada prodrijeti kroz veličinu Isusove mudrosti i iščitajmo za sebe poruku poziva na novo rađanje kroz djela Duha Svetoga, po mudrosti i snazi Duha.

A nije to sve. Na tajna pitanja koja su mučila Nikodema, a sada muče i nas, Isus kaže; 'Vjetar puše gdje hoće, čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha'. I na ovu Isusovu, uključuje se i psalmista svojom porukom. I on želi biti izravan, pa se obraća i tebi i meni riječima; 'Ti si sin moj, danas te rodih. Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, a u posjed krajeve zemaljske'.

Prijatelju, poruka je jasna, duboka i istinita. Zato molimo zajedno neka i nas Gospodin poživi u istini i neka nas povede putem vječnim. Amen. Aleluja!


Ako ovo nekome smeta neka mi javi pa necemo vise stavljati.

Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 13. travnja 2010.
[ 13.4.2010 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC

ČITANJA:

Dj 4,32-37
Ps 93
Iv 3,7b-15

Današnje Ivanovo izlaganje nastavak je događaja jučerašnjeg evanđelja kroz Nikodemov susret s Isusom o blagdanu Pashe. Bila je to vjerojatno prva Pasha u vrijeme Isusova javnog djelovanja. Pa reče: 'Vjetar puše gdje hoće, čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha'. Poslanje Duha Svetoga uvijek je povezano i usmjereno poslanju Sina. Duh Sveti, Gospodin i životvorac, poslan je da utrobu Djevice Marije posveti i božanski oplodi.

Dakle, Isus po Duhu Svetome postade čovjekom. Njega Crkva u svojem Vjerovanju ispovijeda kao Sina, istobitna s Ocem: 'Boga od Boga, Svjetlo od Svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga, rođena, ne stvorena.' On, Sin Božji, postade čovjekom, utjelovljen od Marije Djevice. I to se upravo dogodilo kada dođe punina vremena. Sve se to zbilo u Duhu Svetom. To je rezultat Isusove ljubavi koja zahvaća čovjeka i zato ova poruka danas 'Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca, a poslao ga je upravo u našu noć, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni!'

'Bog je svoga Sina poslao ne da sudi svijetu, nego da se svijet po njemu spasi !' Povjeruj u tu istinu jer je ona presudna, a ako vjeruješ da će iz Njegova tijela poteći voda života, kako Ivan navodi, blago tebi. Dobitak ti je velik, a traži se samo predano srce.

Prijatelju, živimo u nemirnim vremenima. Taru nas razne nevolje, ratovi, poplave, potresi, neimaština, nesigurnosti, strah od sutra i depresija što će sutra i kako će biti, jer sutrašnji dan možda nije naš. Vremena su zla i ne znamo hoće li nam za izmirenje s Gospodinom ostati vremena. Naš je ovaj trenutak. Zato sve predaj Gospodinu u ruke i vjeruj Riječi Božjoj i idi kamo te šalje i treba. A treba te i te kako, jer nitko Bogu nije bitan i važan kao što si to ti. Povjeruj u to. I još nešto, danas je dan kada i nama Otac želi dati Duha Svetoga.

Zato, prijatelji, molimo za taj dar, za dar svemoguće snage, neophodnu za ispunjavanje zadatka kojeg možemo izvršiti samo mi i nitko drugi. I zato Gospodine, daj da se ne brinemo toliko da budemo utješeni, nego da tješimo i da razumijemo one koji su žalosni. Jer tko sebe daruje, taj se prima, a tko sebe zaboravlja, taj se nalazi, ili kako pjeva psalmist: 'Čvrsto je prijestolje tvoje, Gospodine, ono je od iskona, a ti si od vječnosti'! Pa neka tako i bude. Amen!

Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 14. travnja 2010.
[ 14.4.2010 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC

ČITANJA:

Dj 5,17-26
Ps 34
Iv 3,16-21

Današnje evanđelje ima veoma važnu misao. Ivan prezentira Isusovu ljubav koju kao da umjetničkom rukom oslikava kroz razgovor s Nikodemom, kojemu kaže: 'Bog je tako ljubio svijet, te je dao svoga Sina Jedinorođenca, da niti jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni'. I dok meditiram ovaj tekst, postavljam pitanje, a gdje su granice Očeve ljubavi, koju mi maleni teško možemo razumjeti? Odgovor na pitanje dolazi mi kroz molitvu.

Otac tvoj nema granica. Daje Sina svoga kroz beskraj ljubavi. Darivanjem Sina, stvara ljubav. Dakle, poistovjećuje se s ljubavlju. Poistovjećuje se i sa svjetlom i životom. Ljubav mu je bez granica, a ide do te mjere da čovjeka želi sličnim sebi. I još, kroz Ivanovo pero, navodi činjenicu; 'Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost, jer djela ljudska su zla i zlo, a zlo mrzi svjetlost i zato ne dolaze k svjetlosti da se ne razotkriju zla djela'.

Poruka je to evanđelja danas, prijatelju upućena i tebi i meni, zato sada i smijemo moliti Oca. Oče dođi i obasjaj i naš duh, svojim božanskim svjetlom. Jer Bog i kroz ovaj trenutak daje spoznaju da razumijemo njegovim razumijevanjem. Da svoj život procjenjujemo ne svojom mudrošću, nego kroz mudrost Oca, da bismo lakše prihvaćali gledišta božanske mudrosti.

I još nešto. Kroz evanđeosku poruku Otac nam danas priopćava beskrajnu širinu svojih pogleda nad životom i dopušta da kroz nas prolazi beskonačna veličina i Njegove mudrosti.

Za kraj, s ljubavlju i puninom srca recimo Ocu. 'Oče, učini nas posve prozirnima za tvoju svjetlost. Otvori nas prihvaćanju svemu onomu čemu nas i poučavaš. Jer samo po Tvom Duhu možemo vjerovati u plodnost, često tajanstvenu, ali stvarnu, plodnost vazmenog otajstva u našem osobnom životu i u svijetu kojeg nam kroz ovaj trenutak i povjeravaš.

Misna čitanja Arhiva članaka

Treća uskrsna nedjelja, 18. travnja 2010.
[ 18.4.2010 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić, ASC
ČITANJA:

Dj 5,27b-32.40b-41
Ps 30
Otk 5,11-14
Iv21,1-19

Dragi prijatelji, i u današnjem evanđelju susrećemo Isusa Uskrsloga koji se neumorno ukazuje apostolima u različitim situacijama. Ova situacija ukazuje na susret jednog jutra na Tiberijadskom moru. Scena je slična onoj prije uskrsnuća, svu noć su lovili i nisu ulovili niti jednu ribu, Petar i prijatelji mu. Izgubili su nadu u ulov.

Ponekad se i nama čini da je sve izgubljeno, da je Bog digao ruke od nas i da je nebo visoko a Bog daleko, to su trenutci izazova za vjeru – umiranja sebi i rađanja Bogu. Otkrića da nas Isus nikad ne ostavlja, ali dolazi onda kad ga zovemo, zamolimo i potražimo.

Apostolima se ukazivao, utvrđivao ih u istini da je živ, da je smrt neizbježna, ali da tu i nije kraj. I opet Isus, na izvještaj da nisu ništa ulovili, jednako reagira, pa savjetuje: 'Bacite mreže na desnu stranu lađe i naći ćete.' Ne mogaše je izvući od mnoštva riba i prepoznaše da je to bio Isus.

Pozva ih na doručak, a ne usudiše ga se upitati tko je on. Bio je to još jedan u nizu susreta Isusa s učenicima, kao što je to i prilika za Petra doživjeti ozdravljenje svoga zatajenja, jer na trostruku zataju dolazi trostruka ispovijest ljubavi, ali ne više samouvjereno nego pokajnički. Petar je duboko svjestan svoje slabosti, svoje nemoći, svoje ograničenosti. To je suočavanje sa sobom bolno, ali i ozdravljujuće.

Petar je prepoznao vlastitu uskoću i ušao u Isusovu dubinu, kad mu Isus postavlja pitanje; 'Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?' Kroz pitanje upućeno Petru i nas danas Isus pita: 'Dijete moje, ljubiš li me više nego ovi?' i poziva na prepoznavanje vlastite grješnosti, koje se trebamo odreći i predati je Isusu. Poziva na korjenito obraćenje i na svetost da bismo mogli prepoznati Isusa Uskrslog, jer samo ako Ga zaista prepoznamo, ostavit ćemo se zemaljskih stvari i jurnuti i biti blagovjesnicima Krista Isusa.

Djela nam apostolska u današnjem prvom čitanju donose prekrasnu sliku velike apostolske revnosti Isusovih učenika. Unatoč tome što prolaze i podnose velike muke za Isusa i njegovu nauku, oni ne posustaju i ne odustaju. Uvjereni su u istinitost Kristove nauke, uz važnost da ona dođe do onih koji je trebaju čuti. Ponovno se pozivaju na Isusovo uskrsnuće i ponovno predstavnicima naroda spočitavaju u lice da su Isusa ubili.

U malo riječi istaknute su sve spasonosne istine, za koje apostoli svjedoče iz sve duše, a njihovo svjedočanstvo potvrđuje sam Duh Sveti, tako da apostoli izjavljuju: 'Svjedočimo mi i Duh Sveti'. To svjedočanstvo bilo je očito po izvanrednim darovima koje je dijelio Kristovim sljedbenicima, a pogotovo onima koji su mu se posve pokoravali.

Dragi prijatelji, vjerujem da vas hrabri i potiče na kršćansku i blagovjesničku revnost današnja čitanja. Vjerujem da iščitavate kako smo svi mi koji vjerujemo u Krista Uskrsloga pozvani biti blagovjesnici Krista Isusa. Neustrašivi i nepokolebljivi, poput apostola. Apostoli su propovijedali Onoga kojega su ljubili, koji je njima značio – sve. Ne mogu šutjeti, jer bi postali krivci, jer Isus se tiče spasenja svih ljudi. Zato se ne boje ljudi, jer 'većma se treba pokoravati Bogu nego ljudima…!'

Tako neka i naš život bude pjesma najprije Jaganjcu, Kristu Isusu Otkupitelju, kakva je u današnjem drugom čitanju, u Knjizi Otkrivenja. On je jedini dostojan zbog svoje ljubavi, da Mu naš život služi pjevajući i slaveći Ga. Toj pjesmi se treba pridružiti sve mnoštvo, nepregledno, neizbrojivo mnoštvo spašenih, kako se pjeva u današnjem drugom čitanju. Tada ćemo ostvariti sliku naše budućnosti, kakva će ona izgledati kad se pojavimo pred Onim koji sjedi na prijestolju – Bogom, Gospodarem i Rasporediteljem povijesti. To je slika i naše pobjede u Gospodinu. Amen!