www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 06 svi 2025 23:25

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 2530 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16 ... 253  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov: ...
PostPostano: 08 stu 2006 15:41 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 03 lis 2006 13:22
Postovi: 78
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Svjedočanstvo ludosti...

Bilo je to prije par godina, imao sam plaću 1.800 kn, a produženje prava polaganja ispita je trebalo platiti 3.000 kn. Pošto nisam imao toliko novaca, odlučio sam se više nezamarati fakultetom. I tako, igrom “slučaja”, upoznao sam preko jednog katoličkog chata jednu gospođu (koja mi je poslije bila krizmena kuma), ono, dopisivali smo se i razvilo se prijateljstvo... pa smo nekako došli i na temu mog faksa, ja rekao da sam odustao i da nemam živaca za gnjavažu s tim. E, i tako ona meni da svoj broj mobitela i kaže da joj samo pošaljem svoj broj tekućeg računa i da će mi ona posuditi novce... odbio sam, al je ona bila uporna i na kraju sam poslao broj računa i ona mi je uplatila novce, 3.000 kn...

I, hajde, napisao zamolbu za produženje prava polaganja (inače bio je 3. mjesec, prošli su svi mogući i nemogući rokovi za produženje), došao do tajnice i predao joj zamolbu i indeks... Nakon to je pročitala zamolbu, pogledala me je i rekla – kolega, ja vam te novce neću uzeti, ako ikako možete sredite si kod doktora nekakvu ispričnicu da ste bili bolesni i neću vam uzeti novce (u zamolbi sam napisao koliku plaću imam). Ja sam joj odgovorio – nema teorije da idem kod ikakvih doktora, hvala Bogu što sam zdrav i što mi ne trebaju nikakve ispričnice, novce imam i platit ću... No, ona je bila uporna, rekla mi je da iziđem na 30 minuta van iz ureda, da razmislim i da joj dođem reći što sam odlučio... nakon 30 minuta se vraćam i ponovim joj isto – da nema teorije da idem po bilo kakve ispričnice... heh, as ona još odlučnija, vidi da sam tvrd orah, pa mi kaže – kolega, hajde, idite lijepo kući, razgovarajte sa svojim prijateljima, sa svojom obitelji o tome, pa mi onda dođite reći što ste odlučili, ja te novce neću uzeti od vas!

Ajd, došao ja kući, i normalno, svi mi govore ti si lu, šta izvodiš, pa ljudi su kupovali diplome, taj i taj je kupio ispit, a ti tu izvodiš bijesne gliste oko neke ispričnice, daj, spusti se na zemlju i ne zmaraj se glupostima, i tako je meni to reklo, pa bar jedno desetak ljudi... Pa, hajde, ako svi to kažu, onda ću 'oladit, ajd, sredit ću si nešto kod nekog doktora i mir.

Tjedan dana poslje, odlazim na faks, odem do tajnice, ona meni – oooo, kolega, kako ste? Jeste odlučili? Ja rekoh – Jesam! I, što ste odlučili? Ja rekoh – NEMA TEORIJE DA ODEM PO ISPRIČNICU, HVALA BOGU ŠTO SAM ZDRAV I ŠTO MI NE TREBA!... Ona me pogledala.... i kaže – Dobro, dajte mi zamolbu, dajte mi indeks, NEMORATE PLATITI, dođite idući tjedan i indeks će vas čekati, s produženim pravima za polaganje ispita! :-) I, tako je i bilo! :-) E, onda sam joj napisao pismo zahvale....

+++

Draga tajnice!

Nisam bio u prilici da vam se još jednom zahvalim u moje osobno ime zbog svega što ste učinili za mene. Na neki način osjećam da nisam uspio do kraja izreći svoju zahvalnost. Zbog toga vam se obraćam ovim putem.

Moja životna priča je malo čudna, puna stranputica, zabluda, krajnosti, nerazumijevanja, puna moje i tuđe sebičnosti i okrutnosti. Ne mogu reći da mi je u životu nešto nedostajalo, imao sam sve što mi je bilo potrebno, ne znam.... mladost – ludost, valjda – tako se bar kaže.... premda je to blijedi izgovor za sve propuste i gluposti koje čovjek u životu učini...

... napisali ste da se da jako cijenite moju čestitost... da, vjerujem Bogu i u Boga, obožavam njegovih 10 Zapovijedi, ponekada idem na Misu svaki dan, trudim se biti pošten i čestit od kraja, do krajnjih granica moje izdržljivosti... nije uvijek lako, jednostavno, ponekada mi se čini da cijelo vrijeme živim u konfliktu sa okolinom, u konfliktu s iskrivljenim vrijednostima koje su postale rak-rana ovoga društva, društva koje polako i sigurno tone u apatiju i beznađe, besperspektivnost i besmisao...

... kada sam vam rekao da želim platiti produženje prava polaganja ispita, mislio sam to ozbiljno, takav sam... beskompromisan i naumoljiv kada su u pitanju moja fundamentalna etička načela... da, mogao sam nabaviti lječničku potvrdu, mogao sam čak i srediti neke ispite – zamislite – mene neki ljudi doslovno vuku za rukav i govore mi – ma samo reci i sredit ćemo to! – a, znate što im ja odgovorim – Radije ću cijeli život jesti zemlju, radije ću biti prosjak, lutalica, beskućnik, radije ću umrijeti od gladi, radije ću da me nema, nego da ja sređujem ispite, da ja nepravdom pokušavam istjerati pravdu.... nepoštenjem graditi ˝bolji svijet˝...

... i kada mi se čini da je cijeli svijet propao, kada mi se čini da nema nade, onda mi On opet otvori vrata, pokaže mi da ima dobrih ljudi.. da, vi ste dobar čovjek, dobra žena... da ima još onih koji imaju SRCE i suosjećajnost, dobrotu. Da ima onih koji su spremni žrtvovati same sebe da bi pomogli jednom neznancu kojega vide prvi puta u životu, o kojemu ne znaju ništa, ali... koliko sam shvatio iz onoga što ste mi rekli... koji prepoznaju ljubav, nesebičnost, poštenje u drugom čovjeku...

... napisali ste da ponekada moram odigrati utakmicu onako kao su je drugi započeli... da, možda je to iz vaše perspektive bila mala utakmica, ali iz moje nije, bio sam posudio novce, bio sam spreman platiti, a onda mi vi ponudite da to ne moram učiniti, nego da donesem potvrdu.... znate što sam ja bio učinio kada sam prvi puta izišao iz vašeg ureda... otišao sam u Kapucinsku crkvu i sjeo sam tamo i molio se, rekoh – Bože, hvala Ti što si mi izišao u susret, hvala Ti što ne moram platiti produženje, ali žao mi je, Ti vjerojatno to nećeš meni pribrojati u grijeh ako ja to ˝sredim˝, oprostit ćeš mi, no, ja to ne mogu učiniti, ja ne mogu protiv svoje savjesti, ja znam da je to, ma koliko bio beznačajan – ipak grijeh....

...utakmica... da, bila je to utakmica i drago mi je što smo iz te utakmice i Vi i ja izišli kao pobjednici....

Za kraj ću vam napisati moj omiljeni psalam.


PSALAM 1

Dva puta

1 Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
2 već uživa u Zakonu Jahvinu,
o Zakonu njegovu misli dan i noć.
3 On je k'o stablo zasađeno
pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.

4 Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su k'o pljeva što je vjetar raznosi.
5 Stoga se opaki neće održati na sudu,
ni grešnici u zajednici pravednih.
6 Jer Jahve zna put pravednih,
a propast će put opakih.



Veliki pozdrav u Kristu!

31.05.2003.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 11 stu 2006 00:36 
Odsutan
Admin

Pridružen: 27 sij 2006 14:21
Postovi: 1049
Lokacija: Hrvatska, Požega
Podijelio: 17 zahvala
Zahvaljeno je: 19 zahvala
Naš Bog - On je silan Bog


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 12 stu 2006 13:04 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 06 stu 2006 20:57
Postovi: 41
Lokacija: Beograd
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Ziveo Bog!!!!..on nam stalno daje neke znake..samo treba da ih vidimo,uocimo,opazimo,osetimo... :P :P :P :P :grlim te: :grlim te: :grlim te: :grlim te: :arrow: :arrow: :arrow: :arrow:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 stu 2006 14:28 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 06 stu 2006 20:57
Postovi: 41
Lokacija: Beograd
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Danas izadjem ispred zgrade da nesto dam drugu i kad sam se vracao ,ispred zgrade sa nekim covekom sedi devojka koja ima daunov sindrom..ja onako gledajuci je,razmislim o onome sto je neko reko da su to andjeli na zemlji...i tako penjuci se uz stepenice o tome razmisljam.stanem i vidim na stepeniku neku plastiku u obliku krsta..tako je mala ne znam ni kako sam je zapazio...nikad ni ne gledam dole kad se penjem!..nisam ga ni dirao da vidim sta je...eto znaka...NAS BOG-JE SILAN BOG... :arrow:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 stu 2006 18:09 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 01 tra 2006 21:22
Postovi: 1095
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
igy81 napisao:
Danas izadjem ispred zgrade da nesto dam drugu i kad sam se vracao ,ispred zgrade sa nekim covekom sedi devojka koja ima daunov sindrom..ja onako gledajuci je,razmislim o onome sto je neko reko da su to andjeli na zemlji...i tako penjuci se uz stepenice o tome razmisljam.stanem i vidim na stepeniku neku plastiku u obliku krsta..tako je mala ne znam ni kako sam je zapazio...nikad ni ne gledam dole kad se penjem!..nisam ga ni dirao da vidim sta je...eto znaka...NAS BOG-JE SILAN BOG... :arrow:

Dragi Igy ti tražiš stalno znakove. Zar ne vidiš prisustvo Boga gledajući zalazak sunca, izvor vode, snježni vrh planine, cvrkut ptica ili pogledaj tvoje ruke , tvoje prste koji su perfektni , stavi ih na grudi i osluškuj tvoje srce koje kuca. To je pravo čudo i znak Božji a ne plastika na stubištu.
:arrow:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 stu 2006 18:26 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 06 stu 2006 20:57
Postovi: 41
Lokacija: Beograd
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Da razumem..ali ja sam jos mlad u veri i zelen...i vi ste verovatno na pocetku istrazivali.....i trazili nesto sto ce da vas privuce..ne ljutite se ali......i ja volim Boga...ali nisam se potpuno prepusti njemu..sto je i normalno...jel sam jos u pred skolskom... :twisted:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 stu 2006 18:49 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 01 tra 2006 21:22
Postovi: 1095
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
igy81 napisao:
Da razumem..ali ja sam jos mlad u veri i zelen...i vi ste verovatno na pocetku istrazivali.....i trazili nesto sto ce da vas privuce..ne ljutite se ali......i ja volim Boga...ali nisam se potpuno prepusti njemu..sto je i normalno...jel sam jos u pred skolskom... :twisted:

Igy ja se ne ljutim na tebe . Ti si jako draga mlada osoba koja tražiš Boga ali moraš ići u dubinu a u tome ti može najbolje pomoći razgovor sa svečenikom koji će ti dati dobre savjete .
Molim te nemoj se ljutiti na mene . :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 stu 2006 18:58 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 06 stu 2006 20:57
Postovi: 41
Lokacija: Beograd
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Taman posla da se ljutim!..ali ja ne verujem nasim svestenicima.....da ne ulazim u detalje..jer ima i onih normalnih,,,odanih Bogu..a nazalost ima i onih....hm...treba nici na pravog..ali u danasnje vreme je to cista lutrija...nazalost!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 stu 2006 20:23 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 06 ožu 2006 22:56
Postovi: 392
Lokacija: Osijek
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
speranza napisao:
igy81 napisao:
Danas izadjem ispred zgrade da nesto dam drugu i kad sam se vracao ,ispred zgrade sa nekim covekom sedi devojka koja ima daunov sindrom..ja onako gledajuci je,razmislim o onome sto je neko reko da su to andjeli na zemlji...i tako penjuci se uz stepenice o tome razmisljam.stanem i vidim na stepeniku neku plastiku u obliku krsta..tako je mala ne znam ni kako sam je zapazio...nikad ni ne gledam dole kad se penjem!..nisam ga ni dirao da vidim sta je...eto znaka...NAS BOG-JE SILAN BOG... :arrow:

Dragi Igy ti tražiš stalno znakove. Zar ne vidiš prisustvo Boga gledajući zalazak sunca, izvor vode, snježni vrh planine, cvrkut ptica ili pogledaj tvoje ruke , tvoje prste koji su perfektni , stavi ih na grudi i osluškuj tvoje srce koje kuca. To je pravo čudo i znak Božji a ne plastika na stubištu.
:arrow:

OK je donekle tražiti od Boga znak, ali ga prvenstveno treba tražiti u Riječi i prema Riječi. Na neki način speranza ima pravo, ja imam mišljenje da ne bi previše zabrijao u znakove jer tu te može đavo smesti. U Bibliji imaš samo jedan primjer traženja znaka i to kod Gideona, ali je on prvo ipak dobio objavu Boga, a onda tražio znak kao potvrdu. Znak kao primaran način komunikacije s Bogom nije ispravan i može uvesti u krive vode. Nadam se da ti sad nisam iskomplicirala što ti govorim i da te nisam prestrašila, ne mislim da si na krivom putu, to što radiš su normalne početničke greške. Evo npr gdje ja vidim ovdje očitu grešku-rekao si da ti je netko rekao kako su to anđeli na zemlji pa si znakom prepoznao da je to tako. No osoba s daunovim sindromom je čovjek, a ne anđeo, ma koliko pjesnički zvučalo riječ anđeo, ali to je subjektivan, a ne doslovan opis. Anđeli su određena bića, a ljudi su druga vrsta bića. Čovjek nikada ne može postati anđeo, niti anđeo čovjek. Iako nama riječ anđeo djeluje kao kompliment u zbilji biti čovjek veća je kategorija. Jesmo mi ljudi svakakvi i nikakvi, ali nama kojima je dano da baštinimo spasenje isto tako su nam dani anđeli kao službujući duhovi (pogledaj Herb.1:14). To ti je kao da imaš u obitelji oca (Boga), dijete pa makar i malo zloćesto (svi mi) i kućnu pomoćnicu (anđeo). Kućna pomoćnica nikada ne može biti jednakopravna s djetetom ma da može dijete od nje dobiti zaštitu, pouku i sl., dijete je ipak veće. Dakle čovjeku iako je pao u grijeh kroz križ Isusa Krista Bog ne samo vraća položaj koji je imao prije pada, već mu daje i veći-da vladamo s njim na prijestolju i da budemo njegova djeca. Takav savezni odnos nemaju anđeli i nikad neće imati. Biti dijete Božje kao otkupljeni čovjek veća je pozicija na nebu nego biti anđeo.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 28 stu 2006 16:26 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 lip 2006 12:46
Postovi: 1079
Lokacija: ZAGREB
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Na današnji dan se spominjemo svete Katarine Laboure, svetice čudotvorne Gospine medaljice; pa bih željela malo posvjedočiti o "učinkovitosti" nošenja te medalje, vjerovanje da su Gospine riječi da će svi koji budu nosili s vjerom ovu medalju uvijek biti pod njezinom zaštitom.
Doista je tako. Moja zajednica, koja je karizmatska i Marijanska, odnosno njezini članovi-svi nosimo oko vrata uvijek, čudotvornu medalju Gospe Bezgrešne, s čvrstom vjerom da smo pod zaštitom naše drage Majčice od svake opasnosti, posebno životne.
Ljetos, negdje u 7 mjesecu, vraćala sam se s djecom iz Zadra, nakon dvotjednog odmora na moru. Noć uoči povratka, nisam mogla spavati te sam ujutro , pred polazak bila jako pospana i umorna, a trebalo je odvoziti po auto-putu do Zagreba, s dvoje djece. I tako krenuli smo s Božjom pomoći, upočetku sam se držala dobro, djeca su otraga zaspala, a ja sam slušala neku laganu glazbu na radiu. Negdje oko Like, primijetila sam da mi se oči sve više zaklapaju i stalno sam mislila kako bih trebala stati na nekom odmorištu i malo "ubiti oko". Moj pokojni tata je bio profesionalni vozač, vozio je 40 godina i sjećam se da je uvijek govorio kako je dobro malo skrenuti s ceste i odspavati, ako ti se spava- nego ubiti se. No, ja sam mislila kako ja mogu to izdržati i obzirom su djeca sa mnom da si ne mogu takvo što dozvoliti, zaspati za volanom. Trljala sam si oči, štipkala se po licu, pjevušila.... i odjednom..utonula u blaženi san.
Možda je to bio djelić sekunde...ne znam...znam samo da me nešto probudilo, pogledala sam u retrovizor i s užasom shvatila da sam ušla u "brzu traku i u putanju "diva mercedesa", koji je upravo "ulazio" u moj auto...vrisnula sam, "znala sam" da smo "gotovi"..vidjela sam svoj život pred očima u tom jednom djeliću sekunde...sve se izvrtilo kao na filmu, a volan se odjednom okrenuo udesno...zaplesali smo po cesti, vrtili se...kao u onim američkim filmovima( vozila sam oko 110 km/sat), djeca su vrištala, sjećam se bola u vratu zbog trzaja...i sve se smirilo. nisam smjela otvoriti oči..nisam znala jesmo li živi ili smo već u Nebu, " probudio" me moj stariji sin, plakao je i pitao : "mama, jesi li dobro ?" Otvorila sam oči i vidjela da smo u svojoj traci, normalno postavljeni, a "div mescedes" je još u daljini trubio i vjerojatno još psovao i mislio o tom kakva mu se budala nađe na putu. Djeca su još neko vrijeme plakala, ugruvali su se dobro, sudarili se glavama-pri našem manevru-okretanja oko svoje osi. Odmah sam stala u onaj žuti trak...noge i ruke su mi se tresle, nisam mogla dalje, a kad sam izašla iz auta počela sam povraćati, vjerojatno od šoka, užasa, straha i spoznaje što se moglo dogoditi djeci i meni.
Kasnije sam na prvom parkiralištu otišla na toalet, dobro se ispljuskala hladnom vodom, popila jaku kavu i uz Josipovo špricanje vodom iz plastičnog pištolja ( kad mu se činilo da ću opet zaspati) ..sretno smo stigli kući.
Nekoliko dana iza toga, dok sam nešto radila po kući i razmišljala o tom događaju...zahvaljivala Bogu na našim životima, nekako sam osjećala da nam je Bog u toj situaciji dao posebnu zaštitu od određenog sveca, pitala sam se tko bi to mogao biti ( Sv. Josip, Sv. Ante-), njima se posebno utječem i htjela sam zahvaliti na tome. No, nikako nisam nalazila "odgovor"..pa sam se smirila i rekla Bogu da to nije ni važno, znam da je to Bog učinio, a čiji zagovor bio- hvala mu. Nekoliko dana kasnije, u liftu, dok sam stizala na posao, jedna žena- meni skroz nepoznata, primijeti čudotvornu medalju oko mog vrata i reče: "Kako je lijepa ova medalja Majke Božje", vjerujte da vas ona čiju medalju nosite spašava i od sigurne smrti! Žena to reče, otvoriše se vrata na drugom katu, ona izađe a ja dobih svoj odgovor. Pitala sam se kako se ja toga nisam ranije sjetila, pa imam tu medalju već dvije godine oko vrata, saživila sam se s njom, nikada je ne skidam. Vrlo rado kupujem te medaljice, svećenik mi ih blagoslovi i ja ih dijelim onima koji ih hoće. Sada sam uistinu bila sigurna da je to djelo moje Majke, Bezgrešne, zahvalna sam joj što je sačuvala živote moje djece i moj, a to me učvrstilo u vjeri u njeno obećanje onima koji budu nosili s vjerom njenu čudotvornu medalju, da će biti pod njenom posebnom zaštitom. Svima koji to vjeruju toplo preporučam nošenje ove medalje( ne vjerujemo u medalju-nego u obećanje koje je Gospa po njoj dala), a ako neko ne može nabaviti tu medalju, ja ću mu je rado poslati, samo neka mi se javi pp-om. I još nešto, dok je moj Josip bio bolestan, molila sam Majku Božju da zagovara moje dijete kod Boga a ja sam obećala kupiti 200 čudotvornih medaljica i podijeliti ljudima. Interesantno, svi kojima sam ponudila i objasnila, iako nikad nisu čuli za to, vrlo rado su je uzeli. Majko, čuvaj svu svoju djecu i sve one koji vjeruju tvojim obećanjima.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 2530 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16 ... 253  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 0 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr