www.tebe-trazim.com

21. svibnja



Sveti Eugen Mazenod, biskup

(1782-1861)



Papa Ivan Pavao II. proglasio je 3. prosinca 1995. svetim utemeljitelja misijske družbe Oblata Bezgrješnog Začeća. Družbu je 17. veljače 1825. potvrdio papa Leon XII. rekavši njezinu utemeljitelju ove riječi: "Rastite, množite se i napunite zemlju!" Bog je po zagovoru Svete Djevice blagoslovio tu misionarsku zajednicu pa joj je broj narastao na preko 8.000 članova.

Eugen Karlo Josip Mazenod rodio se 2. VIII. 1782. u Aix-en-Provence kao sin plemićke obitelji. Djetinjstvo mu je zbog Francuske revolucije bilo veoma burno. Mladost će provesti u izgnanstvu. Njegov je otac bio žestoki protivnik Mirabeaua i branitelj povlastica svoga staleža. Zato je pred naletom revolucije morao bježati u tuđinu: u Torino, Veneciju, Napulj te napokon čak u Palermo. Mali Eugen zbog svega toga nije uopće mogao ići u redovitu školu. Bio je privatno poučavan i odlično u vjeri odgojen tako da je mladost proveo nevino, štoviše, čak je dobio milost svećeničkog zvanja.

Vrativši se g. 1802. u Francusku, upade ipak u tešku religioznu krizu, iz koje ga Božja milost sretno izvede. Došavši g. 1808. u pariško veliko sjemenište Sv. Sulpicija, na prvoj stranici svoje teološke bilježnice zapisao je ovo: "Na veću slavu Božju i Blažene Djevice Bezgrješne... Pod zaštitom iste Djevice, začete bez izvornoga grijeha, moga anđela čuvara, svetaca, da mi oni, a na poseban način bezgrješna Majka, na teškome putu nauka budu u pomoći." Veoma pobožan prema Bezgrješnoj Djevici postade uzoran bogoslov. Resila ga je izvanredna poslušnost, duh stege te izvanredno dubok duhovni život. Svake je godine obnavljao svoju prisegu da je za obranu istine o Marijinom bezgrješnom začeću spreman proliti i posljednju kap krvi.

Monsinjor Demandolx, amienski biskup, 21 prosinca 1811. zaredio je Mazenoda za svećenika. On ga je toliko cijenio da ga je odmah želio postaviti za svoga generalnog vikara, dakle, najužeg suradnika. No, Eugenu nije bilo do karijere već do neposrednog rada za duše, zato se zahvalio na ponudi i vratio g. 1812. u Aix. Tu je započeo svoj svećenički apostolat korizmenim propovijedima na svom materinjem provansalskom jeziku u crkvi Sv. Magdalene. Te propovijedi bile su upravljene njegovoj "časnoj braći siromasima". Poslije toga osniva ustanovu za kršćanski odgoj mladeži, postaje kapelan zatvorenika i daje se na održavanje pučkih misija. U tu svrhu u starome Karmelu u Aixu osniva Družbu provansalskih misionara, koja će se ograničiti isključivo na propovijedanje siromašnome seoskome stanovništvu, njemu će se obraćati provansalskim jezikom.

Mazenod je bio veoma revan svećenik, koji se nije štedio, a uz to je provodio i strog život, što mu je prilično oslabilo tjelesne sile. K tome se pridružio otpor aristokracije koja je prijekim okom gledala kako se nekadašnji aristokrat sav daje onima najnižima u društvu. Dakako da je to Mazenoda jako boljelo, ali nije se dao smesti, već je nastavio s radom. Bila mu je ponuđena biskupska stolica u Châlonu, no odbio je to. Prihvatio je god. 1823. ipak službu generalnog vikara u Marseillesu. Vršio ju je uzorno do godine 1837., kad postade biskup istoga grada.

Kako je Marseilles kao veliki lučki grad naglo rastao, sveti biskup je morao osnivati i otvarati nove župe. Podigao je i novu katedralu, zatim svetište Naše Gospe od Straže, sagradio nove i obnovio stare crkve. Između biskupa i klera zavladala je izvanredna povezanost. O biskupovu radu u Marseillesu zapisao je Timon David da je kroz 37 godina upravljanja biskupijom, što kao generalni vikar što kao biskup, učinio djela za koja bi bilo potrebno 15 stoljeća. Osim rada za svoju biskupiju, sv. Eugen Mazenod je učinio veoma mnogo i za opću Crkvu osnivanjem misijske družbe Oblata Marije Imakulate. Papa Pio XI. nazvat će te oblate "specijalistima za teške misije". I s pravom, jer su se ti misionari raspršili po krajnjem američkom sjeveru i po beskrajnim prostorima otočja Tihoga oceana.

Sveti je utemeljitelj i biskup pun zasluga 21. svibnja 1861. preminuo. Bio je okružen svojom dragom redovničkom braćom, koji su pjevali "Zdravo Kraljice". Tako je i bilo dostojno velikog Gospina štovatelja, koji je u čast nebeske Majke postio svake subote i uoči njezinih blagdana, a njezinu krunicu molio kad god je imao časak slobodnoga vremena. Svoju je biskupsku službu stavio pod okrilje one koju vjernici Marseillesa nazivaju "La bonne Mere" - Dobra Majka. Umirući, kao svoju duhovnu oporuku svojim duhovnim sinovima ostavi ovo: "Brižno među sobom provodite ljubav! Budite veoma revni za duše! A pobožnost prema Mariji Bezgrješnoj neka bude okosnica vašega duhovnoga i apostolskoga života!"

Misionari Marije Imakulate upravljaju još i danas poznatim velikim marijanskim svetištima. Između njih spomenut ću Notre Dame de la Garde u Marseillesu, koje dominira nad cijelim gradom i zaljevom, a zamislio ga je, sagradio, i otvorio sam sveti utemeljitelj, zatim svetište Majke Božje u Pontmainu, nacionalno svetište Bezgrješne u Washingtonu, u kojem i mi Hrvati imamo kapelu Majke Božje Bistričke, te brojna svetišta po misijskim krajevima. Sveti Eugen Mazenod ostavio je iza sebe veliko djelo, zato zaslužuje da njegova uspomena bude trajna.

Eugen Mazenod

Svetac Biskup
Papa Ivan Pavao II. proglasio je 3. prosinca 1995. svetim utemeljitelja misijske družbe Oblata Bezgrješnog Začeća. Družbu je 17. veljače 1825. potvrdio papa Leon XII. rekavši njezinu utemeljitelju ove riječi: "Rastite, množite se i napunite zemlju!" Bog je po zagovoru Svete Djevice blagoslovio tu misionarsku zajednicu pa joj je broj narastao na preko 8.000 članova.
Eugen Karlo Josip Mazenod rođen je 2. VIII. 1782. u Aix-en-Provence kao sin plemićke obitelji. Djetinjstvo mu je zbog Francuske revolucije bilo veoma burno. Mladost će provesti u izgnanstvu. Njegov je otac bio žestoki protivnik Mirabeaua i branitelj povlastica svoga staleža. Zato je pred naletom revolucije morao bježati u tuđinu: u Torino, Veneciju, Napulj te napokon čak u Palermo. Mali Eugen zbog svega toga nije uopće mogao ići u redovitu školu. Bio je privatno poučavan i odlično u vjeri odgojen tako da je mladost proveo nevino, štoviše, čak je dobio milost svećeničkog zvanja.
Vrativši se g. 1802. u Francusku, upade ipak u tešku religioznu krizu, iz koje ga Božja milost sretno izvede. Došavši g. 1808. u pariško veliko sjemenište Sv. Sulpicija, na prvoj stranici svoje teološke bilježnice zapisao je ovo: "Na veću slavu Božju i Blažene Djevice Bezgrješne… Pod zaštitom iste Djevice, začete bez izvornoga grijeha, moga anđela čuvara, svetaca, da mi oni, a na poseban način bezgrješna Majka, na teškome putu nauka budu u pomoći." Veoma pobožan prema Bezgrješnoj Djevici postade uzoran bogoslov. Monsinjor Demandolx, amienski biskup, 21 prosinca 1811. zaredio je Mazenoda za svećenika. On ga je toliko cijenio da ga je odmah želio postaviti za svoga generalnog vikara, dakle, najužeg suradnika. No, Eugenu nije bilo do karijere već do neposrednog rada za duše, zato se zahvalio na ponudi i vratio g. 1812. u Aix. Tu je započeo svoj svećenički apostolat korizmenim propovijedima na svom materinjem provansalskom jeziku u crkvi Sv. Magdalene. Te propovijedi bile su upravljene njegovoj "časnoj braći siromasima". Poslije toga osniva ustanovu za kršćanski odgoj mladeži, postaje kapelan zatvorenika i daje se na održavanje pučkih misija. Mazenod je bio veoma revan svećenik, koji se nije štedio, a uz to je provodio i strog život, što mu je prilično oslabilo tjelesne sile. K tome se pridružio otpor aristokracije koja je prijekim okom gledala kako se nekadašnji aristokrat sav daje onima najnižima u društvu. Bila mu je ponuđena biskupska stolica u Ch⬯nu, no odbio je to. Prihvatio je god. 1823. ipak službu generalnog vikara u Marseillesu. Vršio ju je uzorno do godine 1837., kad postade biskup istoga grada.
Kako je Marseilles kao veliki lučki grad naglo rastao, sveti biskup je morao osnivati i otvarati nove župe. Podigao je i novu katedralu, zatim svetište Naše Gospe od Straže, sagradio nove i obnovio stare crkve. Između biskupa i klera zavladala je izvanredna povezanost. O biskupovu radu u Marseillesu zapisao je Timon David da je kroz 37 godina upravljanja biskupijom, što kao generalni vikar što kao biskup, učinio djela za koja bi bilo potrebno 15 stoljeća. Osim rada za svoju biskupiju, sv. Eugen Mazenod je učinio veoma mnogo i za opću Crkvu osnivanjem misijske družbe Oblata Marije Imakulate. Papa Pio XI. nazvat će te oblate "specijalistima za teške misije". I s pravom, jer su se ti misionari raspršili po krajnjem američkom sjeveru i po beskrajnim prostorima otočja Tihoga oceana.
Sveti je utemeljitelj i biskup pun zasluga 21. svibnja 1861. preminuo.

Danas je Sveti Eugen Mazenod, biskup;