www.tebe-trazim.com • Pogledaj temu

Pogledaj neodgovorene postove | Pregled aktivnih tema

Početna » Biblija » a) Biblijska zajednica na forumu Tebe tražim

Vrijeme na UTC [LJV]

Propovijedi

Moderatori: ita, Božja ovčica

Strana 18 od 28

[ 276 post(ov)a ]

Idi na stranu Prethodni 1 ... 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21 ... 28 Sljedeće

Prethodna tema | Sljedeća tema

Autor

Poruka

visnja

Naslov:

Postano: 22 svi 2010 06:13

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 22. svibnja 2010.
[ 22.5.2010 ]

Pripremio: fra Draženko Tomić

ČITANJA:

Dj 28,16-20.30-31
Ps 11
Iv 21,20-25

EVANĐELJE:

''Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz prsa i upitao ga: 'Gospodine, tko će te to izdati?' Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: 'Gospodine, a što s ovim?' Odgovori mu Isus: 'Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!' Stoga se pronese među braćom glas da onaj učenik neće umrijeti. No Isus mu nije rekao: 'Neće umrijeti', nego: 'Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?' Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo. A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.''

RAZMIŠLJANJE:

Isus je na samom početku svoga djelovanja, kada je okupljao svoje učenike, rekao Petru: 'Pođi za mnom!'. Tom zgodom Isus mu je rekao i da će ga učiniti ribarom ljudi. Zato je hodao sa njim i za njim tri godine. Otkrio je svoj vatren i kolebljiv karakter, svoju hrabrost i svoju bojažljivost, tu i tamo došlo je između njih dvojice do nesporazuma, čak ga je nekoliko puta morao i prekoriti, ali je ostao vjeran. Zato ga je imenovao stijenom na kojoj će sagraditi svoju Crkvu. Petar mu ostaje vjeran i ubuduće, i dalje hoda za njim, ne obazirući se na to što će reći drugi. Za Isusom je moguće hoditi na mnoge načine. Čovjek treba pronaći svoj put i način hoda za Isusom pri tome poštujući i druge u njihovoj slobodi.

O učeniku kojega je Isus ljubio napisano je da ostaje dok ne dođe Gospodin. Sve će proći: proročanstva će prestati, jezici će umuknuti, znanje će nestati, jedino ljubav neće nikada nestati. Ostat će oni koji su ljubili Ljubav i bili od nje ljubljeni. Tada će Bog biti ljubav sva u svemu. O Isusu je bilo napisano nebrojeno knjiga. Tko zna koliko će ih se još napisati. Koliko ih god bilo, nikada ih neće biti toliko da bi mogle iscrpsti sve znanje o Isusu, Božjem Sinu. (F. Cerar, Po riječima sv. pisma, UPT, Đakovo 2002., str. 199.)

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 23 svi 2010 08:31

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 23. svibnja 2010., NEDJELJA PEDESETNICE
[ 23.5.2010 ]

Pripremio: fra Draženko Tomić
ČITANJA:

Dj 2,1-11
Ps 104
1 Kor 12,3b-7.12-13
Iv 20,19-23

Pitamo se: Zašto je Duh Sveti sišao u obliku vihora? Bio je potreban takav snažan udar vjetra, upravo oluja, da potrese krute duše učenika, k tomu još ispunjene strahom, te da razveže nijeme jezike - nijeme od straha. Bila je potrebna upravo ta vatrena kiša da otopi i zagrije strahom zaleđena srca. Samo Božji Duh bio je u stanju to izvršiti te izvesti na pučinu ove Židove zatvorene u jednoj kući i izolirane od svih drugih. Tu širinu pučine, tj. univerzalnost apostolskog poslanja, naznačuje dvanaest provincija Carstva.

Isto značenje ima i 'čudo jezika': ljudi iz svih tih provincija, koje ujedno naznačuju različite narode i jezike, čuju kako se na njihovom jeziku naviještaju veličanstvena Božja djela. Duh ne zatvara, naprotiv: On otvara, očituje Božju dobrostivost, ali ne u hladnim i zazidanim kapelama nego u sjajnoj različitosti svojih darova.

Uniformnosti/jednoobraznosti, koja je istoznačnica za sterilnost, stvaralački dah Duha suprotstavlja na današnji dan jedinstvo zajedništva različitih, jedinstvo koje svoje bogatstvo dobiva upravo iz razlika upisanih u samo stvorenje i u ljudski genij. To jedinstvo trajno se izgrađuje komunikacijom različitih, 'u Duhu'.

No, budimo realistični: tri slike koje nose izvješće Djela apostolskih o Duhovima - vihor, vatra i jezici — mogu se također izokrenuti u svoju suprotnost, tj. djelovati suprotno od smisla Duhova. Umjesto da otvori, oplodi i pokrene, vjetar se može izroditi u ubilački uragan koji pustoši sve što mu stoji na putu – simbol nasilja i tlačenja. Oganj, ako nije kontroliran, umjesto da donese svjetlo i toplinu, može postati vatrom koja sve proždire – to ide od obične vatre koju je zapalila nečija zločinačka ruka, pa sve do atomske bombe nad Hirošimom ili negdje drugdje. I na kraju jezici, koji nam omogućuju komunikaciju, pjevanje i molitvu, vrlo često postaju oruđem nerazumijevanja, laži i razdora.

Misteriozna epizoda o Babilonskoj kuli (Post 11) pripisuje izmiješanost ljudskih jezika neizmjernoj ljudskoj oholosti. Jezik ljudi se zamagljuje čim neki od njih idu za tim da drugima ili čak cijelom svijetu nametnu svoju posebnu zamisao jedinstva i spasenja. Međutim, jeruzalemska Pedesetnica suzbija prispodobu Kule babilonske. Ljudskom umišljaju o obvezatnom jedinstvu – to je fantazma, sablast – Duh suprotstavlja miroljubivi dijalog jezika i kultura. Novost koja je tog dana bljesnula u ljudskoj povijesti jest ova: odsada svaki može čuti i primiti Božju riječ na svom vlastitom jeziku.

Koja je to riječ? Nije to govor satkan iz rečenica i riječi, nego stvaralački dah ljubavi i bratskog dijeljenja, razmjene. Nije li Isus, taj Galilejac koji vjerojatno nije znao nijedan drugi jezik osim svojeg aramejskog, brat svakom čovjeku, blizak svakome toliko i tako da ga svatko može susresti i razumjeti? (Usp. Služba riječi, 35 (2004.) br. 235, 124-125)

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 25 svi 2010 22:38

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Savjet
[ 25.5.2010 ]

Autor: fra Josip Repeša

Dragi krizmaniče!

Koliko li si samo puta poželio biti odrastao čovjek? Koliko su ti puta išli na živce razni savjeti tate, mame, bake, djeda, rodbine, prijatelja, učitelja... Mogao bih ovako nabrajati do beskonačnosti. Svi oni tebi žele dobro, ali ipak nekad malo izgledaju naporno, zar ne? U gomili tih i takvih savjeta pomišljaš kako će jednom, kad skupiš dovoljno godina, biti lakše – tada će te manje savjetovati. Možda u tome i uspiješ. Jednom ćeš saznati.

Duh Sveti ti za krizmu daje i dar savjeta. I koliko god to izgledalo drugačije, Duh Sveti te dobro poznaje i daje ono što ti je najpotrebnije. Tim darom možeš razvijati svoju obazrivost, pažnju prema situacijama u kojima se nalaziš. Tim darom moći ćeš i preduhitriti mnoge savjete starijih i iznenaditi ih svojim napretkom. Bog ti daje milost savjeta kako bi mogao jasnije shvatiti što ti je potrebno, a što bi bilo mudro izbjegavati. Sjeti se samo mnogih situacija u kojima si izbjegavao 'dosadne savjete' starijih, a kasnije se kajao što nisi barem nešto poslušao.

Kad promatraš životinje, uočavaš da žive po instinktu. I često po tom svom instinktu čine jako dobre stvari, nešto lijepo i korisno. Dragi prijatelju, tebe Bog više cijeni od neke životinje. Zato te nije ograničio darom instinkta nego obdario i darom savjeta, darom u kojem ti sam možeš sudjelovati. Osjećaš li prednost tvojega dara?

Mnogi bi ljudi sve dali da mogu doći do dobitne kombinacije na lotu. Dobitak je uvijek primamljiv, ali Bog je tebi namijenio najbolji dobitak. Onaj tko prepozna dar savjeta i pokuša ga uključiti u svoje odluke, svojim radom i poštenim odnosima zbilja će ostvariti daleko veće dobitke nego što to može jamčiti bilo koja nagradna igra. Bog nam pomaže biti sretnima.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 28 svi 2010 11:38

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 28. svibnja 2010.
[ 28.5.2010 ]

Pripremio: fra Josip Repeša

ČITANJA:

Sir 44,1.9-14
Ps 149
Mk 11, 11-25

Hvaljen Isus i Marija! Mir tebi!

U današnjem evanđelju možemo upoznati ljutitog Isusa. Ovo je jedino mjesto gdje ga takvog možemo upoznati. Isus, koji bi se mogao na svakom koraku ljutiti, svoj bijes očituje pred trgovinom u Hramu i smokvom koja ne donosi ploda. Ono što je Isusa naljutilo i ono zbog čega je pokazao svoju ljutnju jest zloupotreba hrama.

Hram je za svaku vjeru svetinja. Za Židove je postojao jedini Hram u Jeruzalemu koji im je bio središte i vjerske i nacionalne pripadnosti. Stoga su oni uvijek stavljali Jeruzalem – od kojega Hram nikada nisu odvajali – 'vrh svake radosti svoje'. 'Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!'

No, i taj Hram je postao mjesto u kojem se istovremeno gubio istinski značaj molitve. Za hram je trebalo mnogo toga pripremiti, kupiti... Tako su Židovi s vremenom veliki dio hrama, osobito predvorje, sasvim profanizirali. To je imalo smisla gledajući trgovački, gospodarski, ali ne i vjerski. Hram je slika srca i duše čovjeka, a interes koji zavlada u tom srcu i duši nagriza vrijednost Hrama kao kuće Božje. Zato Isus želi očistiti Hram, želi očistiti našu dušu i srce. Očistiti, posvetiti i spasiti čovjeka od propasti koja se nad njim nadvila. Bog želi da Ga častimo, ne samo usnama, nego i dušom i srcem.

Mi želimo i trebamo misliti kako nas Isus navodi da mislimo – o hramu svoga tijela. Potrebno je doista čistiti i izgrađivati hram Božji – svoje tijelo, svoju osobu. Ne dopustiti da ga bilo tko razara, da ga bilo što onečišćuje. 'Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.'

Isus bi trebao biti Gospodar moga Hrama, moga srca. On može učiniti ono za što ja nemam snage, možda ni interesa. On može u mojem srcu, mojoj duši čišćenjem od svih suvišnih dodataka okrenuti me Bogu, stavljajući Ga na prvo mjesto.

No, zašto je Isus prokleo smokvino stablo? Sigurno da Isus nije bio sitničav i vratio 'milo za drago' zato što mu stablo nije dalo doručak. Smokvina stabla su jedinstvena po tome što se lišće i sazreli plod pokazuju u isto vrijeme. Stablo koje je Isus prokleo davalo je znake donošenja roda, štoviše, drvo je bilo 'licemjer, glumac'.

Vješto izbjegavanje plodnosti i sudjelovanja u dobru znak je nedostatka pravde, milosti i vjere. Stoga onaj koji živi kao da nešto čini ustvari glumi dobrotu i brzo otpada i suši se. Isus je došao k nama da očisti naše srce od svega što nije u skladu s Božjim srcem – da Mu budemo što sličniji. Sve što čovjek misli, govori, čini, treba proizlaziti iz čistoga srca ili treba čovjeku pomagati da neprestano pročišćava svoje srce.

Isus proziva lažnu poniznost i poziva na vjernost u kojoj ćemo donositi plodove dostojne božanskog blagoslova. Ljubimo zato Gospodina srcem i dušom, svjedočeći životom, a ne samo lijepim riječima.

Mir tebi!

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 30 svi 2010 06:27

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 30. svibnja 2010. – Presveto Trojstvo
[ 30.5.2010 ]

Pripremio: fra Josip Repeša

ČITANJA:

Izr 8,22-31
Ps 8
Rim 5,1-5
Iv 16,12-15

Hvaljen Isus i Marija! Mir tebi!

Danas Crkva na poseban način slavi svetkovinu Presvetog Trojstva. Koliko god pokušavali protumačiti ovu tajnu naše vjere, ostaje nam tajna, mnogo puta nejasna. Što nam je potrebno da je barem malo više razumijemo i konkretno u životu primijenimo? Isus je ovom zemljom kao Bog i čovjek hodao trideset tri godine, propovijedao, napominjao i opominjao. Svojim učenicima i mnoštvu prikazao je obilje svoje milosti i tajne.

No, ipak Isus napominje – mnogo toga vam imam kazati, ali sada ne možete nositi. Za ispravno shvaćanje potrebna nam je pomoć Duha Svetoga, Branitelja koji će nas voditi u istini. I kad dođe On na nas, nećemo trebati misliti što govoriti, jer će nas voditi duh Istine.

Što znači imati i primiti duha Istine? Izgleda da je u svijetu vrlo teško imati duha istine. Život u svijetu doista je prožet logikom i vrednovanjem svijeta više nego li Istine. Puna istina je božanska Istina, a kojoj smo na putu.

Duh čovjeka usmjerava k istini života. Da bi se došlo do iskustva istine, potrebno je imati duha otvorenosti i poštenja. Duh otvoren istinitosti je duh koji nije unaprijed određen, duh koji je slobodan. Bez duha koji je slobodan od sebe i svijeta nema susreta s Istinom. Nemoguće je biti u istini bez ljubavi, ali je isto tako nemoguće biti u istinskoj ljubavi bez istinitosti. Istinitost i ljubav se prožimaju. To je Isusova pouka i nauk, Isusov put.

Svakom čovjeku je potreban duh istine da bi bio istinski čovjek. Bez otvorenosti na istinu mi se zatvaramo u sebe i ne prepoznajemo druge ljude, niti Boga. Neotvorenost za istinu je zatvorenost na svu plemenitost koja nam dolazi 'sa strane'. Tko u sebi nema 'duha istine', nesposoban je dospjeti do punine ljudskog življenja. Otvorenost za istinu čovjeka otvara prema svemu, prema univerzalnosti. Što je čovjek istinitiji, toliko je univerzalniji, toliko je sličniji Bogu.

Bez 'duha istine' cijeli kršćanski život izgledao bi kao gluma ili dvoličnost. Duh istine oslobađa čovjeka od ropstva i skučenosti, oslobađa ga od magije i strahova. Ne imati osjećaj za istinu isto je kao ne imati osjećaj za dobro. Plašiti se istine velika je duševna bolest i zlo.

Bez otvorenosti za istinu nemoguće je živjeti smislen, potpun, radostan život, život zajednice. Neistinit čovjek je nesposoban za religioznost ljubavi i blagosti. Može obdržavati sve zapovijedi i izvršiti sve obrede, ali bez otvorenosti za istinu čovjek se ne izdiže iznad zapovijedi i obreda. Bog je Istina, tko traži Istinu, traži Boga, tko je otvoren za istinu, otvoren je Bogu.

Imati duha istine znači spontano djelovati na strani istine. Istinit se ne može biti po nekom nalogu ili sili. Istinitost je stav. Zato je 'duh istine' za život važniji od 'materijalne istine'. Stav prema istini bitniji je za čovjekovu osobnost od poklapanja mišljenja i stvarnosti. Biti za istinu polazna je pozicija za cijeli čovjekov rast i ostvarenje.

Tko ima Duha istine. on je u Bogu i Bog je u njemu. Taj u Isusu prepoznaje Boga i sebe doživljava u Bogu. I nije bitno što sve ne mogu razumjeti. Bitno je da vjerujem i surađujem. Zato je potrebno odbaciti sve sporedno. Čist um i čisto srce mjesto su Božjem Duhu. Svima nam je potreban duh Istine. Neka nam ga Bog udjeli! Pozvani smo da budemo sinovi i kćeri Svjetla i Istine.

Mir tebi!

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 05 lip 2010 05:53

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 5. lipnja 2010.
[ 5.6.2010 ]

Pripremio: don Marinko Duvnjak, župnik župe Turanj

ČITANJA:

2 Tim 4,1-8
Ps 71
Mk 12,38-44

''A Isus im u svojoj pouci govoraše: 'Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!'

Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: 'Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.'''

Pismoznanci su posvetili svoj život izučavanju Svetoga pisma i poučavanju naroda. Ali za mnoge se to pretvorilo u zanat, posao, status. Prilika da se domognu časti i novaca. Iznevjerili su svoje poslanje, obeščastili su svetinje. Stići će ih to oštrija osuda!- kaže Isus. Nasuprot njima, imamo ovu siromašnu udovicu koja je ubacila dva novčića, sve što je imala. U njima je dala sav svoj život. Stavila je potpuno svoj život u Božje ruke. Posvetila se istinski Bogu za razliku ovih pismoznanaca.

Čovjek istinski posvećuje sebe Bogu kada daje sve što ima, sve što posjeduje. Isus od svojih učenika zahtijeva da prodaju sve što imaju, daju siromasima i onda krenu za njim. Tko želi biti istinski Isusov učenik ima potrebu barem jednom u životu prodati sve i dati siromasima. Staviti svoj život u Božje ruke. Posvetiti se istinski Bogu. Zašto? Da bi iskusio stvarno Božju brigu i Božju ljubav u svom životu, i bio slobodan za druge, za Boga.

Čovjek je biće koje nema temelj svoga postojanja u sebi samome. Usmjeren je prema Drugome. Njegov temelj je u Bogu. Zato nismo pozvani davati samo od svoga suviška. Pozvani smo davati od sebe. Sebe same. Možemo doći k sebi samo po drugome. Zato istinski jesmo samo onda kada se darujemo. Naprotiv živjeti za sebe, znači ići protiv sebe, u promašaj.

Na jednom grobu je bio napisan zgodan epitaf: 'Sve što sam posjedovao, sada više nemam, ono što sam drugima darovao, sada imam.' Krist je za nas dao sve što je imao. I svoj život. Zato nemoj davati samo od svoga suviška. Daruj sve. Daruj sebe. I nećeš umrijeti, nego živjeti.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 07 lip 2010 11:13

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Srce Isusovo, Sina Oca vječnoga!
[ 7.6.2010 ]

Autorica: s. Robertina Medven

Često nas netko iznenadi, bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smislu. Upoznamo li izrazito dobru osobu, kažemo 'Sretni roditelji koji imaju ovakvo dijete'. Isto tako, kad netko čini zlo, kažemo 'Nesretni roditelji' i pitamo se tko mu je otac, tko majka? U životu svakog čovjeka presudni su roditelji – odnosno osobni odnos djece i roditelja. Često po djeci otkrivamo kakvi su im roditelji.

Pitanje Boga kao stvoritelja svega svijeta ne zaokuplja samo nas vjernike, nego uopće ljude od postanka svijeta – ima li Boga ili nema; je li apsolutan, zašto dopušta da dobri ljudi i nevina djeca pate i stradaju… Slična pitanja mogli bismo nizati u nedogled. Znamo, također gdje naći odgovore. Da Bog postoji, svatko može dokučiti, ali kakav je On, odgovor možemo naći u Svetom pismu iz odnosa Boga Oca i Sina njegova.

U Starom zavjetu Bog se Mojsiju objavio u gorućem grmu: '''Ja sam koji jesam', reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: 'Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama.' I dalje: 'Kaži Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.' To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.''' (Izl 3, 14-15). Bog nije bio zadovoljan starozavjetnom objavom o njemu samome. Zato na zemlju šalje svog Sina.

Tajnu Presvetog Trojstva ne možemo dokučiti svojim ljudskim umovanjem. U nju nas uvodi Sin Božji, Gospodin naš Isus Krist koji kaže da su On i Otac jedno, šalje ga Otac, a Duh Očev uvodi ga u svu istinu. Mi vjernici gradimo, dakle, svoj vjernički identitet također na odnosu i to s našim nebeskim Ocem i s njegovim jedinorođenim Sinom. Isus kaže: 'Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! Nitko ne dolazi Ocu osim po meni… Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja… Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. (usp. Iv 14,1-11).'

Istinsku bit Očevu otkriva nam Isus, otkrivajući sebe, kako piše sv. Ivan evanđelist: 'Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu (1 Iv 4,7-9).'

Isus je došao na ovaj svijet da nam približi Oca, da nas upozna s Njime, da nam dokaže koliko nas Otac ljubi, da bismo i mi ljubili Njega. Poučava nas da ćemo se otvoriti Božjoj ljubavi, ako se otvorimo Duhu Svetome, te kaže: 'Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.' (Iv 14, 23-26).

Dragi prijatelji, iz spomenutih evanđeoskih tekstova mogli smo uočiti što nam o Bogu Ocu otkriva Isus, odnosno, tko je Isus Sin Oca vječnoga za nas. Dakle, Bog nam se u Isusu Kristu vidljivo objavio kao Srce. To Božje srce je ljudsko srce, srce koje nas ljubi i onda kada nismo dostojni zvati se njegovom djecom. Posvijestimo si obvezu da smo mi pozvani na ljubav, na uzdarje: u svim svojim mislima, osjećajima, djelima, riječima biti na zadatku ljubavi. Zaustavimo pogled na Raspetoj Ljubavi – Isusu na križu, pokušajmo Mu zaviti rane, a u ranu Srca položiti sebe da nas obasjaju zrake Njegove neizmjerne ljubavi. On je pripremio novu odjeću raširio ruke u zagrljaj. Recimo s pjesnikom:

Našao sam ga i On je našao mene
Moj Bog koji me voli
Našli smo se tražeći jedan drugog
I našao sam ga u sebi
Jer živi u meni i za me
I ja se u njemu radujem
Od iskona bili smo skupa
I do konca bit će mi pratilac
Moj Bog.

(J.Pupačić)

Boga Oca Vječnoga, njegovu ljubav Duha Svetoga i jedinorođenog Sina rado zazivajmo: SRCE ISUSOVO, SINA OCA VJEČNOGA, SMILUJ NAM SE!

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 11 lip 2010 16:05

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Srce Isusovo, do smrti poslušno!
[ 11.6.2010 ]

Autorica: s. Robertina Medven

''On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe 'oplijeni', uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Ga Bog preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno, nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: 'Isus Krist jest Gospodin!' – na slavu Boga Oca.'' (Fil 2,6-11)

Iz ovog svetopisamskog teksta pokušat ćemo čuti volju nebeskog Oca upućenu danas nama. Isus bijaše poslušan do smrti, smrti na križu. A što je s mojom poslušnošću Ocu nebeskom i Sinu Božjem, Isusu?

Roditelji nastoje svoju djecu naučiti poslušnosti. Poslušnost i polazi najprije od roditelja, baka, djedova, odgojiteljica, a onda se proširuje na dragoga Boga, Isusa, Majku Božju, svećenika, vjeroučitelja, nastavnika, Crkvu… Danas se puno govori o dječjim pravima, ali se zaboravlja naglasiti da oni imaju i dužnosti, prije svega poštivati i slušati svoje roditelje. U Bibliji piše: Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno. Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji. (Ef 6,1-3).

Uzor poslušnosti imamo ponajprije u Majci Božjoj. Kad joj je anđeo prenio Božju poruku utjelovljenja, odgovorila je: 'Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi' (Lk 1,38). Marija je spremno prihvatila volju Božju i postala Majka Sina Božjega. Njezina poslušnost je u odanosti, ljubavi i vjeri u Boga.

Kad je Isus počeo propovijedati svi su ga zadivljeno slušali. Marko je zapisao: 'Bili su zaneseni njegovom naukom, jer ih je učio kao onaj koji ima vlast, a ne kao književnici'. (Mk 1,22). Isus je isticao: 'Moja se hrana sastoji u tome da vršim volju onoga koji me je poslao' (Iv 4,34). I na drugom mjestu: 'Ja nisam sam, jer Otac je sa mnom.' (Iv 16,32). Isus je često odlazio u samoću da bi razgovarao sa svojim nebeskim Ocem. Zvao ga je: 'Abba! Oče!' Isus i nama otkriva Oca u svakoj prigodi uvjeravajući nas da smo i mi ljubljena djeca Očeva. Bog je naš Otac koji nas ljubi. Učenici, vidjevši da Isus razgovara često s nebeskim Ocem, traže da Isus i njih nauči moliti, da se i oni mogu obraćati Ocu. Isus ih tada uči molitvu svih vremena Oče naš. Svi mi kada s nekim razgovaramo, oslovljavamo ga ili imenom ili titulom.

Boga u Očenašu zovemo 'Oče naš koji jesi na nebesima'. Dakle, Bog je naš Otac, stoga smo Ga dužni slušati i vršiti Njegovu volju, kako dalje molimo u Očenašu: 'Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.' Iako svakog dana ustima izgovaramo budi volja tvoja, ipak se, moramo priznati, baš i ne držimo toga.

Ne bi li se izbjegle tolike tragedije kad bismo živjeli po Božjim zapovijedima?! Na svakoj stranici Svetog pisma Isus nas opominje,'sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!' (Fil 2,12) Neka nam Božje Riječi odzvanjaju u srcu, da bismo uvijek bili poslušna djeca Božja, zahvalni i puni ljubavi prema Isusu. U božanskom Srcu Isusovu nađimo izvor beskrajne ljubavi, vrelo iz kojega provire voda Duha Svetoga , koja nas pere od grijeha da živimo u slobodi djece Božje.

Što tražiš od mene, ako ne dar srca,
tajni, potpuni dar?
Pokaži mi kako moja ljubav može rasti,
više ti se sviđati.
Što tražiš od mene, ako ne otvorenost
svim tvojim mislima,
duh koji sluša i srdačno dočekuje
tvoja nadahnuća?
Nauči me razabirati po sigurnim znacima
tvoj istinski glas,
razlikovati ga od glasa koji bi me htio zavesti
i udaljiti od tebe.
Što tražiš od mene, ako ne prepuštanje
moje vlastite volje
tvojem božanskom htijenju koje mudro vodi
cijelo moje postojanje?
S više molitava i više razgovora
ojačaj moju želju
da slijedim u svakom času namjeru tvoje mudrosti,
tvoje ljubavi prema meni.

(Jean Galot)

SRCE ISUSOVO, DO SMRTI POSLUŠNO, SMILUJ NAM SE!

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 13 lip 2010 09:32

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Srce Isusovo, ufanje onih koji u Tebi umiru!
[ 13.6.2010 ]

Autorica: s. Robertina Medven

Mi smo putnici na ovom svijetu, kako to lijepo kaže pjesma. Donešeni smo na ovaj svijet bez našeg znanja. Tako ćemo iz ovog svijeta biti odvedeni. Mnogi o smrti ne žele ni misliti niti govoriti, dapače, nastoje svim sredstvima produžiti i mladost i ovozemni život. Bitno je u životu 'sada', a za smrt tko mari, ima vremena do smrtnog časa. Drugi se opet tjeskobno pitaju hoće li prije smrti dugo i teško bolovati; hoće li umrijeti sami, kod kuće ili iznenada u nekoj nesreći? No nitko ne zna koliko mu vremena stoji na raspolaganju.

Trebamo prihvatiti da život i smrt idu zajedno. Mi vjernici znamo da smrt nema zadnju riječ. Nismo sami ni u životu niti u smrti. Isusovo Srce uvijek za nas kuca, nad nama bdije i govori nam: ''Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U kući Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi, da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.' Reče mu Toma: 'Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?' Odgovori mu Isus: 'Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni''' (Iv 14,1-6).

Da bismo umrli s Kristom, trebamo i živjeti s Njime i po Njemu. U nama već po krštenju boravi vječni Bog. 'Onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih – oživjet će i vaša smrtna tjelesa po svome duhu koji stanuje u vama.' (Rim 8,11) Na dan našega krštenja čitavo naše biće ispunio je živi Bog; Duh Sveti donio nam je dar besmrtnosti i uskrsnuća, dar vječnoga života. Tko surađuje s Božjom milošću i svakog dana mrtvi svoje tijelo: taj zadaje smrt požudi, oholosti, grijehu uopće.

Ne možemo istinski ljubiti ako ne umremo sami sebi. Kroz umiranje svoga ja, učimo živjeti. Naše Nebo je prisutnost Duha Svetoga u nama. Kad smo bez grijeha u milosti, Isus je prisutan u nama te već živimo predokus neba na zemlji. Sve naše boli i radosti suobličuju nas Isusovom Srcu. Mi u njemu tražimo i nalazimo dom.

Pogledajmo mučenike, s kolikom su vjerom i ljubavlju išli u smrt za Isusa. A mi? Iziđimo iz svoje zatvorenosti, iz uskih granica svoga ja. Ne mora se cijeli svijet okretati oko nas. Nađimo radost u davanju i služenju. Apostol Pavao upozorava: 'Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim, da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.' (2 Kor 9-10). A na drugom mjestu isti apostol kaže, 'kako je pisano: što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji Ga ljube.' (1 Kor 2,9)

A sveti Augustin kaže: 'Tko te je stvorio bez tebe, neće te spasiti bez tebe.' Dakle, odluka je na nama. Nađimo vremena za susret s Isusom u slavljenju svete mise, u sakramentima, u molitvi, u djelima ljubavi prema bližnjima. Ne odgađajmo sve to za neko drugo vrijeme: kad budemo stariji, u mirovini, jer ne znamo ni dana, ni časa. Bogatašu, iz evanđeoske prispodobe, bogato je urodila ljetina. On želi graditi nova spremišta. Nije ga briga za nikoga – ni za druge, niti za Boga. ''Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.'' (Lk 12,20-21).
Poštovani prijatelji, vrijeme prolazi – nižu se dani, mjeseci, godine… Svaki dan iznova počnimo i završimo stavljajući se u Božje ruke, otvarajući srce Božjem Srcu.

Ljubav je jedini ključ koji odgovara vratima raja.
U svakom smiješku, u svakoj dobroj riječi,
u svakoj pažnji koju poklanjaš, komadić je raja.
Komadić je raja i u svakom srcu koje za
unesrećenog postaje luka spasa, u svakom
domu gdje ima kruha, vina i ljudske topline.
Komadić je raja u svakoj oazi gdje cvate ljubav
i gdje čovjek postaje čovjek,
gdje su jedni drugima braća i sestre.
Bog je svoju ljubav stavio u tvoje ruke kao ključeve raja.

(Phil Bosmans)

SRCE ISUSOVO, UFANJE ONIMA KOJI U TEBI UMIRU, SMILUJ NAM SE

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 14 lip 2010 16:29

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Ponedjeljak, 14. lipnja 2010.
[ 14.6.2010 ]

Pripremio: fra Martin Jaković

ČITANJA:
1 Kr 21,1-16
Ps 5
Mt 5,38-42

Prijatelji, ovaj novi dan pred nas stavlja mnoštvo radnih obveza, lijepih ali možda i manje lijepih. Danas će nas netko pohvaliti, obogatiti. Može se isto tako dogoditi da nam netko uputi kritiku ili nas povrijedi. To je zbilja našega života koji je isprepleten i dobrom i zlom.

U svjetlu Božje riječi današnjega dana Matej nam u svom evanđeoskom odlomku želi progovoriti o toj stvarnosti dobra i zla, mira i mržnje. Uvijek ostanemo zapanjeni kad čitamo kako je Isus živio i poučavao svoje suvremenike. Ponekad u srcu pronalazimo pitanje: Kako danas živjeti poput Isusa?

Želimo, naime, nasloniti svoju glavu na grudi Isusove poput Ivana i slušati što nam govori, kako bismo u svoj život ugradili Božju ljubav po kojoj naša djela postaju djela spasenja. Isus nam danas zbori: 'Čuli ste da je rečeno: oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu.'

Možemo zamisliti kako je Isusova besjeda na gori djelovala na ljude koji su ga slušali. Odzvanjale su njegove riječi duboko u njihovoj nutrini. Nitko im dotad nije tako govorio. Koliko se god Isus poziva na tradiciju i na Zakon, uvijek donese nešto novo i traži više nego što je bilo u Zakonu.

Kad Isus kaže da se ne opiremo Zlomu, onda govori o zlu kojim čovjek oštećuje sama sebe. To znači da mu je zabranjeno opirati se osvetnički i uzvraćajući zlo za zlo. Isus ne želi reći da se ne borimo protiv Zloga, ne zabranjuje nam da se dostojno opiremo nepravednim napadima, niti jednostavno zabranjuje naša nastojanja u borbi protiv zla u svijetu. I on je sam došao najviše radi toga da razotkrije i razbaštini Zloga. Cijeli je svoj život u to uložio.

Pitamo se: imaju li ove riječi neku vezu s našim svijetom? Nisu li one strane našem mentalitetu i ne tiču li se jednoga vremena koje je tako daleko od našega? Ne trebamo biti posebno oštroumni da bismo zamijetili kako je zakon osvete i pravo jačega i te kako prisutno u našem svijetu. Naše društvo je označeno osvetom najprije u običnim malim životima u istoj obitelji, pa onda susjeda sa susjedom, navijača s navijačima, grada s gradom. Svaki dan možemo čitati u novinama i gledati na televizijskom programu o ubojstvima iz osvete, mržnje i neraščišćenih računa. Riječ je tu o nečemu što nadilazi čak i ono što je bilo dopušteno u Starome zavjetu, 'oko za oko'.

Isus ide u srž problema. Osvetu treba uništiti u korijenu. Današnji evanđeoski odlomak zapisuje: 'Pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine, prepusti i gornju.' Kad bismo se doista držali ovih Isusovih riječi, mnogi bi bili razoružani u svojem nasilju. Kad se u svađi svladam i ne uzvratim, onda okrećem drugi obraz! Kad ne uzvratim nasiljem na nasilje, onda okrećem drugi obraz!

Ima situacija u kojima se moramo braniti i imamo pravo na obranu sebe i drugih. Sigurno je jedno, da zlo nikad neće biti pobijeđeno drugim zlom. Time se zatvaramo u začarani krug iz kojega se može izići jedino tako da dobrom odgovorimo na zlo, da ljubavlju odgovorimo na mržnju. To može učiniti samo ljubav. Drugoga puta nema, koliko god ovaj bio težak i neprihvatljiv. Tu najviše trebamo moliti za milost i jakost. Preko tih situacija vidimo koliko živimo evanđelje i koliko padamo na ispitu iz Evanđelja. Ovaj dio Evanđelja jedino se može čitati na koljenima i usvajati u dugotrajnoj i samozatajnoj molitvi.

Evanđeoski odlomak stavlja pred nas pitanje: ima li toga u mojem životu? Koliko i kako molim? Imam li ljubavi za bližnje? Opraštam li iz ljubavi prema Bogu? Dopustimo Gospodinu da nas potakne na molitvu i radosno služenje. To je jedini pravi pokazatelj da smo glasnici evanđeoske riječi svakom ljudskom srcu.

Ako svakodnevno čitaš Evanđelje, doživjet ćeš isto što i učenici na putu u Emaus. Pristupio im je Isus i razgovarao s njima. Otvorio im je oči za razumijevanje Pisma. Sam Isus će i tebi protumačiti Pisma, ako tražiš njihov smisao. Ako Njegove riječi prihvatiš za svoj život, osjetit ćeš u sebi novu snagu. Evanđelje je izvor snage. Ali ti sam moraš piti s tog izvora. Tada ćeš i ti jednoga dana reći: 'Hvala Ti, Isuse, za milost i dobrotu koju mi daješ!'

Neka vam ovaj dan bude plodonosan i blagoslovljen.

Vrh

Strana 18 od 28

[ 276 post(ov)a ]

Idi na stranu Prethodni 1 ... 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21 ... 28 Sljedeće

Početna » Biblija » a) Biblijska zajednica na forumu Tebe tražim

Vrijeme na UTC [LJV]

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 0 gostiju

Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Idi na: