www.tebe-trazim.com • Pogledaj temu

Pogledaj neodgovorene postove | Pregled aktivnih tema

Početna » Biblija » a) Biblijska zajednica na forumu Tebe tražim

Vrijeme na UTC [LJV]

Propovijedi

Moderatori: ita, Božja ovčica

Strana 20 od 28

[ 276 post(ov)a ]

Idi na stranu Prethodni 1 ... 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23 ... 28 Sljedeće

Prethodna tema | Sljedeća tema

Autor

Poruka

visnja

Naslov:

Postano: 27 lip 2010 07:29

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 27. lipnja 2010. - 13.nkg
[ 27.6.2010 ]

Pripremio: don Marinko Mlakić Čitanja:
1 Kr 19,16.19-21;
Ps 16,1-2.5.7-8.9-10.11;
Gal 5,1.13-18;
Lk 9,51-62

Današnje evanđelje splet je nekoliko zgoda koje se događaju na Isusovom putu prema Jeruzalemu. Tamo se ima dogoditi njegovo uzdignuće. To će biti vrhunac navještaja kraljevstva nebeskog. Isus sa svom odlučnošću, potpuno poslušan Ocu, prihvaća muku i smrt na križu kako bi nama otvorio pristup k slavi uskrsnuća.

Prva zgoda nam predstavlja osvetnički raspoložene Jakova i Ivana prema samarijskom selu. Njegovi žitelji odbili su primiti Isusa i učenike na konak. Naime put iz Galileje prema Jeruzalemu vodio je kroz Samariju. Među Židovima i Samarijancima bilo je netrpeljivosti. Židovi su držali Jeruzalem mjestom pravog bogoštovlja, a Samarijanci brdo Gerazim. Učenici bi htjeli da se to selo spali nebeskim ognjem!? Oni bi najradije silom pokazali čiji je kult Bogu miliji. Isus ih kori. On poštuje druge koji su drugačiji. Ne uzvraćajući nasiljem na negostoljubivost on nagoviješta svoj odnos prema nasilju.

Slijedeće tri zgode govore o pozivu. To su tri različita odnosa prema Isusu. U njima se može prepoznati vjerojatno svatko tko se našao pred zahtjevom poziva.

Prva zgoda je površno oduševljenje nekog koji se sam javlja da bude Isusov učenik. Isus ga ne odbija, ali ga suočava s nesigurnošću koje je s pozivom vezano. 'Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.' U hodu za Isusom nema nikakve druge sigurnosti, nikakvog drugog krova nad glavom, do li pouzdanja u Boga. Čovjek treba prihvatiti svoju nesigurnost kao privilegirani prostor u koji dolazi Bog s pouzdanošću svojih obećanja. Isusov učenik u prvom redu se treba bogatiti u Bogu.

Imamo zatim učenika kojeg Isus zove, ali ovaj oklijeva radi obiteljskih obaveza. 'Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje' govori mu Isus. Za onoga koji se ohrabri ići za Isusom, naviještanje kraljevstva Božjeg mora biti izbor važniji od bilo koje druge obaveze ili Zakona. Povijest Crkve nudi nam mnogo muževa i žena koji su naviještanje kraljevstva Božjeg posvjedočili mučeničkom smrću. Ići za Isusom znači odlučno ukloniti sve, baš sve, što na bilo koji način može dovesti u pitanje prvotnu zadaću – naviještati kraljevstvo Božje. Ono je iznad svakog zakona i obaveze. Isus je iznad svakog zakona. On nastupa s božanskim autoritetom. Kraljevstvo Božje nije puko ispunjavanje zakona, zarobljenost u vremenite životne forme i obaveze. Ono traži slobodu čak i od onih naoko svetih obaveza, koje međutim čovjek lako može precijeniti i predpostaviti pozivu u Božje kraljevstvo.

Treći u ovom nizu također sam hoće poći za Isusom. Ali i on stavlja uvjet. Hoće da se oprosti od svojih ukućana. Naoko lijepa gesta. Vrlo časna. No Isus mu prigovara: ''Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.'' Poziv Isusov je bezuvjetan. On ne trpi konkurencije. Ne trpi nikakvo oklijevanje ili polovičnost. Traži da čovjek stalno ima pogled uprt naprijed, baš kao kod oranja plugom. Drugačije naprosto nije moguće orati. Čovjek u odnosu prema kraljevstvu Božjem ne smije biti podijeljen. Ne može se služiti dvojici gospodara. Naš pogled stalno treba biti uprt u nebo odakle nam dolazi spasenje.

Ova tri primjera ne označavaju samo narav onog poziva koji mi danas redovito nazivamo duhovnim, tj. poziv za svečeništvo ili redovništvo. Ovi primjeri izražavaju narav svakog odnosa čovjeka i Boga po Isusu Kristu a koji izvire iz našeg krštenja. Svečeništvo i redovništvo samo su dva specifična načina kako se krsni poziv u slobodi ostvaruje. Svakome od nas Isus govori: 'Idi za mnom!' Svatko je od nas pozvan da nepodijeljena srca pripada Bogu, da učenički hoda za Isusom te da svoje zemaljske obaveze podloži Božjem kraljevstvu, toj vrhunskoj vrijednosti koja nam se po Isusu nudi.

Za slobodu nas je Krist oslobodio, reći će sv. Pavao. Bog nas sve na slobodu poziva. To je krsni poziv. Ne trebamo se bojati da će nas Bog staviti u sukob s našim ljudskim odnosima i obavezama ukoliko ih s Bogom i u Bogu prepoznajemo.

Ljubav prema ukućanima, prema rodbinskim i prijateljskim obavezama, nikada neće biti konkurentna ljubavi prema Bogu iako se naizgled može tako činiti. Prisjetimo se Abrahama. Njegov primjer nas poučava da se ljubav i sloboda u žrtvi očituju. Istinski posjeduješ samo ono što si spreman žrtvovati. Istinski ljubiš samo onoga koga si se spreman odreći radi njegove slobode. Sve drugo – ono što nisi spreman žrtvovati – to te zarobljava i postaje tvoj pravi gospodar. I upravo kao Abrahamu ono što žrtvuješ do kraja Bogu, on ti vraća kao svoj blagoslov.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 28 lip 2010 06:17

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Ponedjeljak, 28. lipnja 2010.
[ 28.6.2010 ]

Pripremio: Mate Šimundić
ČITANJA:
Am 2, 6-10.13-16
Ps 50
Mt 8, 18-22

Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. (1 Tim 1, 15) Apostol Pavao sebe smatra grešnikom potrebnim spasenja. Isus Krist je došao spasiti svakog čovjeka, i tebe, i mene, i tvog i mog neprijatelja. To je riječ kojoj valja povjerovati, koju valja posve prihvatiti. Riječ Božja je riječ spasenja za sve ljude!

Spasenje počinje ovdje i sada, kakav god da sam bio i kakav god da jesam. Najčešće: obični grešnik, peccator vulgaris. Plodovi novog života pomalo dozrijevaju, ali – dozrijevaju! Novi život, dar Božji čovjeku, postupno obuzima cijelog čovjeka, i misli i srce, i – oh, da! –čak i ponašanje. Ne može se novi život u Kristu svesti na izvanjsko pripadanje Božjem narodu.

Riječ u današnjim misnim čitanjima na proročki način govori upravo o tome: Bogu se pripada cjelovito ili se uopće ne pripada. Odnosno, osuđuje se lažljivo i licemjerno postupanje onih koji Boga časte samo usnama, a srce i svoja djelu okreću protiv Boga.

Starozavjetni prorok Amos, nazvan prorokom Božje Pravde, upozorava Izrćlce da Bog kažnjava nepravdu prema ljudima, posebno nasilje nad siromašnima i nemoćnima, i ne prihvaća bogoštovlje pomiješano s nepravdom. Amos jasno i glasno nabraja grijehe koje izrćlski narod počinja, unatoč izbavljenju iz Egipta i iskazanoj Božjoj ljubavi prema njima:
Ovako govori Jahve: Za tri zločina Izrćla, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer prodavahu pravednika za srebro i nevoljnika za sandale; jer gaze po glavi siromahu, i sirotinju na zlo vode; sin i otac k istoj djevojci idu da oskvrnu moje sveto ime; i na haljinama u zalog uzetima leže kraj svakog žrtvenika; i piju vino oglobljenih u Domu Boga svojega. (Am 2, 6-8)

Psalam je još precizniji, udara tamo gdje sam najtanji. Slobodno mogu uzviknuti s Ujevićem: O, Bože, žeže tvoja riječ! Naročito se opominju pismoznanci, zakonoznanci, propovjednici i, vjerojatno, suradnici vjerskog programa Hrvatskog katoličkog radija. Stara je izreka: Pakao je pun dobrih propovjednika. A ima u paklu i osrednjih, poput mene.

Poslušajmo dio iz psalma:
A grešniku Bog progovara: „Što tumačiš naredbe moje, što mećeš u usta Savez moj? Ti, komu stega ne prija, te riječi moje iza leđa bacaš? Kad tata vidiš, s njime se bratimiš i družiš se s preljubnicima. Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare. U društvu na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje. Sve si to učinio, a ja da šutim?“ (Ps 50, 16-21a)

Onda dolazi šlag na tortu, evanđeoski ulomak. Ovdje se otkriva prvi korak na krivom putu, korijen otrovne biljke. To je moja oholost, umišljenost, stav: Evo mene, ja mogu, ja ću sam odlučiti što i kako, ja sam šef! I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: „Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao.“ Kaže mu Isus: „Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.“ (Mt 8, 19-20) Gospodin me vraća na početnu poziciju. Nema sigurnosti i jamstva u ovom životu. Ići za Kristom, imati život vječni, vjerovati – sve je milost, dar Božji! Stoga psalmist zaključuje: Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu!

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 29 lip 2010 06:12

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 29. lipnja 2010.
[ 29.6.2010 ]

Pripremio: fra Tomislav Božiček

ČITANJA:

Dj 12,1-11
Ps 34
2 Tim 4,6-8.17-18
Mt 16,13-19

Danas je svetkovina svetih Petra i Pavla, apostola.

Današnje prvo čitanje iz Djela apostolskih (Dj 12, 1-11) nosi naslov 'Sad uistinu znam da me Gospodin izbavio iz Herodove ruke.' Anđeo Gospodnji čudesno izbavlja Petra iz Herodove tamnice, od lanaca i sigurne smrti. Herod je već odrubio glavu Jakovu, Ivanovu bratu. Židovi su vidjeli veliku opasnost od kršćanske sljedbe. Herod je, da bi ugodio narodu, počeo zarobljavati, zlostavljati i ubijati Isusove apostole i učenike. Tako je uhvatio i Petra, te ga bacio u tamnicu i dao da ga čuvaju četiri vojničke četverostraže. Crkva za to vrijeme moli za Petra. I anđeo Gospodnji pohađa njega i oslobađa ga. Proveo ga je kroz straže i izveo na ulicu. Petar je, tek kada ga je anđeo Gospodnji ostavio na ulici, shvatio da je to djelo Gospodinovo, da ga je Bog oslobodio iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod, jer Bog bdije nad svojom Crkvom.

Otpjev današnjega psalma je 'Anđeo Gospodnji izbavlja štovatelje Božje.' Psalam se nadovezuje na prvo čitanje. Mi čvrsto vjerujemo da svako od nas ima svoga anđela čuvara. A anđeo Gospodnji je stalno oko svojih štovalaca da ih spašava. Gospodin je dobar i milosrdan, blago čovjeku koji se njemu utječe.

Današnje drugo čitanje je iz Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju (2 Tim 4, 6-8. 17-18) i nosi naslov 'Čeka me vijenac pravednosti'. To je odlomak Pavlove duhovne oporuke. Pavao je zadovoljan svojim uspješno završenim poslanjem. Naviješta svoj skori odlazak i posve se predaje u Božju volju. Nalazi se u tamnici i osjeća se osamljenim i ta njegova kušnja povećava mu patnju. No, sretan je što može i tu naviještati radosnu vijest. Kušnja ga sjedinjuje s Isusom Kristom. Oprašta onima koji ga napuštaju, svjestan je da je spasenje osigurano onima koji su s njime i s Kristom.

Evanđelje po Mateju (Mt 16, 13-19) nosi naslov 'Ti si Petar-Stijena! Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga.' U ovom ulomku evanđelja Petar ispovjeda Isusa kao Mesiju i Sina Božjega. Isus mu zatim mijenja ime Šimun u 'Stijena' ili Petar jer on treba postati stijenom Crkve.

Zajednički blagdan apostolskih prvaka, Petra i Pavla daje dugoj biblijskoj slici konačni izražaj. Dok slavimo današnji blagdan, mučeništvo svetih Petra i Pavla u Rimu, možemo zajedno razmišljati i boriti se s problemima u Crkvi, možemo razmišljati o ljudskim problemima, možemo pronaći način suočiti se s osobnim teškoćama. Svetkovina svetih Petra i Pavla svetkovina je Crkve, Kristove Crkve. Crkve kao Božjega naroda, gdje je svaki od nas sagrađen na temeljima apostola, apostolskoj vjeri, temelju vjere Petra i Pavla. Svaki vjernik mora biti znak ljubavi u ovom svijetu rastrganom mržnjom, osvetom, terorizmom. Moramo čovjeku pristupiti kao čovjeku, osobi, s ljubavlju srca, Kristova srca, da u njemu susretnemo dijete Božje i brata u Isusu Kristu. Svetkovina svetih Petra i Pavla mora nas potaknuti da odlučnije, pouzdanije i hrabrije stupamo putem njihove vjere.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 30 lip 2010 06:16

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 30. lipnja 2010.
[ 30.6.2010 ]

Pripremio: Mate Šimundić

ČITANJA:
Am 5, 14-15.21-24
Ps 50
Mt 8, 28-34

Tražite dobro, a ne zlo, da biste živjeli, i da Jahve, Bog nad Vojskama, odista s vama bude kao što velite da jest. Mrzite zlo, ljubite dobro, držite pravicu na gradskim vratima, pa će se možda Jahve, Bog nad Vojskama, smilovat' ostatku Josipovu. (Am 5, 14-15)

Već treći dan zaredom u prvom čitanju slušamo riječi proroka Amosa. On je bio naročito osjetljiv na pitanja pravde i pravice. Božja nam riječ preko proroka Amosa govori da je Bogu važnija društvena pravda i međuljudska solidarnost, negoli obredna savršenost. Bog nije kao čovjek kojega ja mogu potkupiti, pa nek’ zažmiri na oba oka i previdi zlo koje činim. Ako je moje bogoslužje slično mitu, onda sam ja korumpiran, a ne Bog!

Podsjetimo se što Katekizam Katoličke Crkve ukratko kaže o društvenoj pravednosti: Poštivanje ljudske osobe vodi tome da u drugomu promatramo 'svoj drugi ja'. ... Jednako dostojanstvo ljudskih osoba traži napor za smanjenjem pretjeranih društvenih i ekonomskih nejednakosti. Solidarnost je prava kršćanska krepost. (KKC 1943-1948) Tako kaže katekizam.

Solidarnost je drugo ime za ljubav. Bog je iskazao solidarnost s ljudima, poslavši na zemlju svoga Sina. Jedinorođeni Sin Božji, Isus iz Nazareta, čovjeku u svemu jednak osim u grijehu, iskazuje solidarnost s ljudima. Poslušajmo svetog Petra: Riječ posla sinovima Izrćlovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. (Dj 10, 36-38)

O tome kako je Gospodin prošao zemljom čineći dobro, kako je ozdravljao bolesne, napose one kojima bijaše ovladao đavao, čujemo u današnjem evanđelju. Ono nam donosi izvješće o egzorcizmu, kojeg Isus čini nad dvojicom opsjednutih, istjeravši zloduhe u krdo svinja. Svinja je u semitskim narodima simbol nečistoće, životinja koju je zabranjeno jesti, stoga nije čudno što se krdo strovaljuje niz obronak u more. Ta nam slika poručuje što se događa kad Isus uđe u nečiji život. Svaki grijeh biva oprošten, krivnja je potopljena u vodama krštenja, smrt je uništena, a darovan je novi život. Čudno je ponašanje ljudi koji mole Isusa da ode iz toga kraja, njima kao da su važnije svinje od zdravlja i slobode koju Isus dade onoj dvojici. Oni svojim postupkom najavljuju što će se dogoditi s Isusom u vrijeme njegove muke, kad svojima dođe, a njegovi ga ne primiše.

Naišao sam ovih dana na lijepi ulomak don Živka Kustića o tajni zla u svijetu. Poslušajmo dio njegove jutarnje propovijedi: Svijet i život kao da su nalik rastrganom skupocjenom tkanju. Vidi se da je tkano s nekim naumom, još se prepoznaju tragovi duboko utisnutog smisla, ali sve je poremećeno – baš kao gruba rastrgana krpa. Odakle taj poremećaj? Kakva je to diverzija već u iskonu rastrgala niti smisla svemira i ljudske sudbine? Govorim o grijehu i zakonu, ali odakle toliki grijeh i odakle tolika nemoć Zakona?

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 01 srp 2010 06:26

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 1. srpnja 2010.
[ 1.7.2010 ]

Pripremila: s. Augustina Barišić

Čitanja:
Am 7,10-17
Ps 18
Mt 9,1-8

Često dok čitam i analiziram biblijske tekstove, osjećam i gledam kako je zapravo Isus u svom životu i djelovanju bio aktivan i volio ploviti, boraviti u lađi i kako je upravo lađa bila Isusu smirenje, sredstvo komunikacije i rekla bih snaga za djelovanje u komunikaciji sa apostolima i onima s kojima je dolazio u kontakt.

I danas, Matej stavlja pred nas sliku Isusa kako ulazi u lađu, plovi morem i prelazi na drugu stranu mora. Zabilježio je Matej, preplovi i dođe u svoj grad. U njegovu gradu, Isusa su čekali mnogi ljudi i tom prilikom donesoše i staviše Isusu pred noge uzetoga na nosiljci.
A Isus u mnoštvu - strpljivo “čekajućeg” naroda prepozna i osjeti njihovu potrebu i žeđ za njim te im vjeru nagradi silnim čudom, čudom ozdravljenja uzetoga.

Konstatiram, ne samo čudo fizičkog ozdravljenja, kod uzetoga se dogodilo i ozdravljenje duše. Isus u bolesnom prepozna i grešnika jer reče: “Hrabro sinko, otpuštaju ti se tvoji grijesi”. No, eto iznenađenja i s tim činom nije bilo završeno. U toj hrpi naroda čekali su i pismoznanci i oni u sebi pomisliše: “Ovaj huli!”

A Isus, poznavao im je misli, na njihovo zaprepaštenje kako ih je prozreo, nadoda, vi koji sumnjate: “Zašto snujete zlo u srcima? Što je lakše reći: “Otpuštaju ti se grijesi ili reći, ustani i hodaj?” I nastavi Isus dalje, znajte, Sin Čovječji vlastan je na zemlji otpuštati grijehe - i - pred svima njima blago ali prodornim glasom reče uzetome: “ustani, uzmi svoju nosiljku i pođi na nogama kući!” Uzeti ustade, uze nosiljku i ode kući. Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.

Osjetimo i mi u sebi tu vlast. I nama je Isus dao vlast činiti čuda u Ime Njegovo, pa u Isusovo ime prepoznajmo svakog - napose bolesnog na nosiljci životnih dana i recimo u vjeri Isusovim riječima: “ustani sinko, uzmi svoju nosiljku, pođi kući i slavi Boga koji te ozdravi”.
I nas Isus danas poziva da uđemo u lađu s Njim i da budemo i mi lijek jedni drugima, ozdravljajmo i liječimo u komunikaciji - pogledom, riječima, ljubavlju, prisutnošću i snagom odozgor. Amen!

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 02 srp 2010 05:55

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 2. srpnja 2010.
[ 2.7.2010 ]

Pripremio: Mate Šimundić

ČITANJA:

Am 8, 4-6.9-12
Ps 119
Mt 9, 9-13

Korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima. Tako Riječ Božja u poslanici Timoteju ukazuje na žalosnu činjenicu da robovanje novcu mnoge odvlači od vjere, da su mnogi pravi štovatelji novca, novac je njihova religija, bog u kojeg se uzdaju i za kojim čeznu.

Nedavno je u novinama objavljen podatak da 600 000 Hrvata dnevno, ponavljam: dnevno, odlazi u kladionice. Kockanje je najraširenija ovisnost u našem narodu. Kad se tome pridoda da je kockanje od svih ovisnosti najteže savladati, problem postaje užasno velik. Svaka druga obitelj u Hrvatskoj trpi zbog ovisnosti, ne računajući veliki broj alkoholičara i narkomana.

Može li čovjek reći: „Ja se u svemu uzdam u Gospodina!“, i pritom u zalihama imati popriličnu svotu novca? Može, ali takva je sloboda veoma rijetka pojava! Sjetimo se Jude. Sumanuta trka za novcem, koji se često predstavlja kao jamac sreće, najčešće dovodi do prijevara. Mnogi, poput Superhika, kradu od siromašnih da bi dali bogatima, to jest – sebi!

Takvo ponašanje prorok Amos slikovito prokazuje: Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! Kažete: 'Kad li će mlađak proći, da prodamo žito, i subota, da tržimo pšenicu. Smanjujuć' efu, povećavajući šekel, da varamo krivim mjerama: da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo otražak od žita. (Am 8, 4-6)

Znam, reći ćete: Pa nije novac sam po sebi zao! On je tek sredstvo, a iz ljudskog srca izlazi zlo. Točno. Zato je potrebno bdjeti nad srcem! Da se ne bi srce zalijepilo za novac, i obratno. Kako bdjeti? Žeđajući za Riječju Božjom! Osjećati i misliti kao psalmist, kad pjeva sljedeće stihove:
Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih. ... Duša mi gine u svako doba žudeći za tvojim odlukama. ... Put istine ja sam odabrao, pred oči sam stavio odluke tvoje. ... Evo, čeznem za naredbama tvojim: pravdom me svojom poživi. ... Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji jer čeznem za zapovijedima tvojim. (Ps 119)
Kako je važno slušati Riječ Božju i kako je strašno biti bez nje, ravno sigurnoj propasti, Amos nam objašnjava sljedećim riječima: 'Evo, dani dolaze - riječ je Jahve Gospoda - kad ću poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Jahvine. Tumarat će od mora do mora, od sjevera do istoka potucati se ištući riječ Jahvinu, ali je neće naći.“

Iskusio sam kako je užasna glad slušanja riječi Jahvine, kako je mučno ne slušati Gospodina. Zato vjerujem: Došao je Isus Krist grešnicima, došla je Riječ Jahvina bolesnima, da oslobodi moje srce od ropstva, da nasiti i napoji gladne i žedne, da odmoreni spremno pođemo za Njom, kao apostol Matej u današnjem evanđelju: Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: 'Pođi za mnom!' On usta i pođe za njim.

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 03 srp 2010 05:50

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 3. srpnja 2010.
[ 3.7.2010 ]

Pripremio: Mate Šimundić
ČITANJA:
Ef 2, 19-22
Ps 117
Iv 20, 24-29

Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi! Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka! (Ps 117) Na blagdan apostola Tome, hvalimo Gospodina! Blagoslivljajmo Boga koji nas spašava! Imamo razlog za slavlje i nadu. Vidjeli smo Gospodina!
Prva nam Božja riječ u današnjoj euharistiji otkriva pravo stanje stvari: Tko smo i što smo? Poslušajmo srcem, a ne samo ušima, ove riječi utjehe iz poslanice Efežanima: Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.

Premda je zadnji temelj, čvrsta stijena na kojoj raste Crkva, sam Gospodin Isus Krist, u ovom su ulomku istaknuti i apostoli kao oni na kojima počiva Crkva. Njima je Gospodin povjerio službu pastira i učitelja, oni su poslužitelji Riječi koji nas hrane Božjom ljubavlju. Gospodin je pak zaglavni kamen, onaj na vrhu kuće koji spaja zemlju s nebom i povezuje zidove da se ne uruše. Ako ste kad vidjeli, možda u Dalmaciji ili u Istri, stare kamene kuće ili kamene portale, znat ćete o čemu govorim. Za kuću je važan početak i kraj, temelj i krov, kamen temeljac i zaglavni kamen. Za Crkvu je važan Isus Krist!

I Tomi zvanom Blizanac, jednom od dvanćstorice, bio je važan Isus Krist. Živio je s Učiteljem od početka njegova javnog djelovanja. Bio je s njime na posljednjoj večeri, kad su slavili blagdan beskvasnih kruhova, i kad je Isus ustanovio novi obred, euharistiju. Onda je došao onaj mračni petak kad su Isusa uhitili i odveli u tamnicu. Tomi sigurno nije bilo lako. Ako su Njega, Mesiju, uhvatili s namjerom da ga ubiju, što će biti sa mnom. Strah se uvukao u Tomu te noći. Strah i žalost.

Poslije uskrsnuća, kad su žene pronašle prazan grob, svi su apostoli bili prestrašeni. Sve je bilo neizvjesno. Držali su se skupa, premda neki – razočarani i tužni – ostaviše Jeruzalem i odoše u Emaus. U današnjem evanđeoskom ulomku doznajemo za jedan zanimljiv detalj. Kad se Isus prvi put nakon uskrsnuća ukazao apostolima, s njima nije bio Toma. Ne znamo gdje je bio, ali nije bio s braćom. Sjećam se kako je sluga Božji Ivan Pavao II. ovaj detalj pri posjetu Sloveniji 1996. podcrtao. Čuvati vjeru možemo samo u zajedništvu s braćom, ako ne propuštamo sastanke s Kristom i Crkvom, ponajprije u slavlju euharistije.

Čitamo u evanđelju: I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: 'Mir vama!' Zatim će Tomi: 'Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.' Odgovori mu Toma: 'Gospodin moj i Bog moj!“ (Iv 20, 26-28) Odgovorimo i mi zajedno s Tomom: Gospodin je moj velik, silna je njegova ljubav, neizmjerna vjernost! On je veći od moje sumnjičavosti, koja uništava dušu, veći od moje nevjere, koja razara srce. Gospodin Isus Krist je Bog, a mi vidjesmo Gospodina!

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 04 srp 2010 06:25

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 4. srpnja 2010.
[ 4.7.2010 ]

Pripremile: sestre benediktinke iz samostana sv. Margarite na Pagu
ČITANJA:

Iz 66, 10-14
Gal 6, 14-18
Lk 10, 1-12. 17-20

Smatralo se da antički svijet broji 72 naroda. Stoga je Isus poslao uparvo sedamdesetdvojicu učenika kako bi Evanđelje stiglo u najudaljenije kutke svijeta.

Ništa ne smiju ponijeti sa sobom što bi im moglo odvratiti pozornost od onoga za što su poslani. Trebaju ići kao ljudi čije srce nije navezano ni na što drugo doli na Evanđelje.

Na taj način postaju svjedoci, isključivo s onim što jesu, kako je jedino važno da Kraljevstvo Božje uđe u čovjekov život. Zadaća je teška. Nema izvanjskog osiguranja i uporišta. Neki će dopustiti da ih zahvati njihova poruka i ona će u tim ljudima polako puštati korijenje. Drugi će ih odbaciti.

No nitko ne može pobjeći od odluke. Ta poruka prisiljava čovjeka ili na prihvaćanje ili na odbacivanje. Poslanici se vraćaju puni radosti. Premda su iskusili i odbacivanje i neuspjeh, oni znaju da Kraljevstvo Božje ne ovisi o izvanjskome uspjehu ili neuspjehu, da se ono ne može „postići radom“ - jer ono je dar te mijenja živote onih koji su dopustili da se u njima ukorijeni.

Naš je svijet gladan dobrih vijesti. Onaj tko u nj unese poruku o Božjemu Kraljevstvu – čak i ako se osjeća kao ovca među vukovima – taj se smije radovati. Ta, njegovo je ime neizbrisivo zapisano na nebesima.

Poticaj iz kršćanske tradicije

Ponekad nas naš Gospodin i Otkupitelj opominje riječima, a ponekad i djelima. Jer i njegova djela su upute. Čineći nešto bez riječi, on i nama objavljuje što nam je činiti.

Gledajte, on šalje učenike u naviještanje po dvojicu, jer postoje dvije zapovijedi ljubavi: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. Ako su manje od dvoje, ne može među njima biti ljubavi. Jer ni o kome se u pravom smislu ne može reći da osjeća ljubav prema samome sebi. Ljubav dakle mora biti usmjerena na drugoga da bi uistinu mogla biti ljubav. Po dvojicu učenika šalje Gospodin u naviještanje.

Tim činom bez riječi pokazuje kako onaj tko nema ljubavi prema bližnjemu ne smije preuzeti zadaću naviještanja. Posve s pravom se nadalje kaže: „Posla ih pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći.“

Gospodin ide za svojim navjestiteljima, jer najprije dolazi navještaj, a tek onda Gospodin ulazi u kuću našega srca, kad su prije njega u nj ušle riječi opomene te je srce prihvatilo istinu.

Već je Izaija govorio navjestiteljima: „Pripravite put Gospodinu, poravnajte stazu Bogu našemu!» A psalmist kaže: „Prokrčite put onomu koji dolazi po zalasku sunčevu.“ Po zalasku je sunčevu naime ustao Gospodin, jer je nakon njegovoga zalaska u muci uslijedila još veća objava njegove slave u Uskrsnuću.

Po zalasku je sunčevu ustao Gospodin, pošto je smrt, koju je bio pretrpio, pogazio nogama. Njemu, koji uzlazi po sunčevu zalasku, pripravljamo dakle put ako vašim srcima naviještamo njegovu slavu, kako bi potom on sam došao te prosvijetlio vaša srca nazočnošću svoje ljubavi.
(Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj, oko 540.-604., Propovijed o Luki 17, 1ss.)

Molitva

„Bože, izvore i cilju našega života, od tebe dolazimo, k tebi idemo. Pomozi nam da ustrajemo na putu kroz vrijeme te da doprinosimo dolasku tvojega Kraljevstva. To te molimo po Isusu Kristu, koji nas poziva da budemo radnice i radnici u žetvi Gospodnjoj. Amen.“

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 05 srp 2010 06:27

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Ponedjeljak, 5. srpnja 2010.
[ 5.7.2010 ]

Pripremio: Mate Šimundić ČITANJA:

Dj 13, 46-49
Ps 117
Lk 10, 1-9

Danas slavimo blagdan svete braće Ćirila i Metoda, suzaštitnika Europe i apostola slavenskih naroda, koji su živjeli u 9. stoljeću poslije Krista. U pravoslavnim Crkvama ova dvojica svetaca nose najveću titulu: isti kao i apostoli. Drugim riječima, ono što su Grcima i Rimljanima prvih stoljeća bili sveti apostoli Petar i Pavao, to su Slavenima sveta braća iz grada Soluna.

Stoga nam Crkva u današnjim misnim čitanjima pruža obilje Riječi, koja govori o naviještanju. Obratite pozornost, dragi slušatelji, koliko se puta i na koji sve način spominje Riječ Božja u sljedećem ulomku iz Djela apostolskih:

Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: 'Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje. Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. (Dj 13, 46-49)

Tekst govori da se Riječ Božja naviješta, pa da se zatim može prihvatiti ili odbaciti. Ukoliko se Riječ Božja odbaci, odbacio se i život vječni, a ukoliko se prihvati, Riječ Božja uzrokuje radost. Oni koji povjeruju, slave Riječ Gospodnju, a ona se – preko njih – pronosi dalje, po svem svijetu. Bez obzira bio netko Židov, Grk, barbar, Hrvat, Srbin, musliman... neka čuje Riječ!

Nije to lako. Ostaviti sve i poći za Kristom. Ići kamo si poslan. Biti u manjini, bez velikog novca i bez veza sa strane. Učiti novi jezik, nove običaje, jesti drugačiju hranu, disati drugačiji zrak, trpjeti od drugačijih bolesti. Sigurno nije lako, ali je lijepo i dobro!
Poslušajmo što kaže Isus u današnjem evanđelju o tome: Govorio im je: 'Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove.“ (Lk 10, 1-3)

Navijestiti Evanđelje, krstiti druge ljude i poučavati ih da postanu učenici Kristovi, to je glavna zapovijed Uskrslog Gospodina. Ta se zadaća može ispuniti na dva načina:
1. prostorno, ići u druge gradove, u daleke zemlje, među ljude koji još uvijek ne poznaju Isusa, utjelovljenu Riječ Božju, ići u misije „ad gentes“, poput svetog Pavla ili svetog Franje Ksaverskog; tako su sveta braća Ćiril i Metod krenuli u Moravsku i Panoniju; i
2. vremenski, prenijeti vjeru sljedećem naraštaju, odgajati svoju djecu da postanu kršćani; tako su postupali nebrojeni sveti roditelji, kao naprimjer roditelji svete Male Terezije, ili pak mnogi učitelji i odgajatelji, poput blaženog Ivana Merza; prenošenje vjere djeci, odnosno sljedećem naraštaju, sve više postaje najveći izazov Crkvi.
Čuli ste za pojam nova evangelizacija. Ona ovisi o svakom vjerniku, o meni i o tebi. Pođimo!

Vrh

visnja

Naslov:

Postano: 06 srp 2010 05:27

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 6. srpnja 2010.
[ 6.7.2010 ]

Pripremio: fra Anđelko Rakhel ČITANJA:

Hoš 8,4-7.11-13
Ps 115
Mt 9,32-38

U današnjem prvom čitanju prorok Hošea kori i prijeti. Naviješta tešku kaznu koja će zadesiti Izrćl i iznosi razloge. Bog je Bog pravedan, a Izrćl je odbacio činiti 'dobro', raskinuo je sinajski savez i prekršio zakon Božji, zato ga i čeka teška kazna. I, kaže prorok, Izrćl se mora vratiti natrag u Egipat.

Što to znači? To znači, kao da je Bog opozvao čitavu povijest spasenja jer se Izrćl odmetnuo od svog 'saveznog' Boga. I načinili su si likove zlatnog teleta, kao i nekoć pod Sinajem, koje su slavili kao Jahvine likove. A prorok im dovikuje: to nije Bog, i narod koji tele štuje kao Boga nije više narod Božji. I zato Jahve neće više biti uz njih, neće ih pratiti Njegov blagoslov.

Prorok to izražava riječima: 'Posijali su vjetar, i požet će oluju: žito im neće proklijati, neće brašna dati: ako ga i dade, proždrijet će ga tuđinac.' I zato Jahve mora s njima iznova početi kao onda kad ih je izveo iz Egipta. Riječi proroka su teške i mučne. Ali, one vrijede i za nas, dionike novoga naroda Božjeg, ako ne budemo vjerni svome Bogu i ne budemo vršili njegovu svetu volju.

I današnje evanđelje pokazuje Isusa kao liječnika. Nakon jučerašnjeg izlječenja žene i uskrišenja djevojčice, doniješe Isusu njemaka opsjednuta. Pošto Isus izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo 'Nikada se tako što ne vidje u Izrćlu!' A farizeji govorahu: 'Po poglavici đavolskom izgoni đavle'. Čudo je ovdje samo kratko naznačeno, a težina izvještaja stavljena je na reakciju sa strane mnoštva i farizeja. Mnoštvo prihvaća čudo i divi se.

Međutim, možemo reći, to još nije vjera, ali je divljenje koje može voditi do vjere. Kod farizeja je reakcija potpuno drugačija. Njihovo zlobno tumačenje pokazuje da za vjerovanje nije dovoljno samo vidjeti čudo. To se pokazuje i kroz čitavu povijest. Bilo je onih koji su vidjeli očito čudo, npr. u Lurdu, a ostali su i dalje čvrsti u svojoj nevjeri.

U drugom dijelu današnjeg evanđelja Isus se pokazuje kao Spasitelj koji misli i želi spasiti sve ljude. I zato: 'Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. I reče svojim učenicima: 'Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju'.

Prema ovim Isusovim riječima, mi moramo svojim molitvama pomoći Isusu da se nađu apostoli za njegovo djelo. A to znači moliti za duhovna zvanja. Na to smo pozvani uvijek, a ne samo za 'dan zvanja'. Jer, pomanjkanje svećeničkih i redovničkih zvanja spada u najteže probleme sadašnjeg kršćanstva. To je kušnja koja može Crkvu stajati mnogo izgubljenih bitaka u dušama i zajednicama.

Značajno je da Isus ne kaže 'radite' već 'molite'. Bog je onaj koji bira i šalje svoje poslanike, apostole, misionare i zato govori: 'Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane'. (Iv 15, 16).

I na kraju ovog razmišljanja još jednom promotrimo Isusa kako nam se prikazuje u ovom evanđeoskom odlomku: otkrivamo njegovo Srce puno žarke revnosti, puno milosrđa prema čovjeku, želje da sve spasi. Ako se Isus toliko trudi za čovjeka - možemo li mi ikada previše činiti za druge? I završavam pitanjem. Molimo li za apostole, za svete svećenike, redovnike i redovnice?

Vrh

Strana 20 od 28

[ 276 post(ov)a ]

Idi na stranu Prethodni 1 ... 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23 ... 28 Sljedeće

Početna » Biblija » a) Biblijska zajednica na forumu Tebe tražim

Vrijeme na UTC [LJV]

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 0 gostiju

Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Idi na: