www.tebe-trazim.com

PRED BOGOM SMO UVIJEK PRAZNIH RUKU
Srijeda, 14. srpnja - sv. Kamilo de Lellis


Čitanja:


Iz 10, 5-7. 13-16


Kralj Asur smatra se mudrim zato što drugima oduzima ono što im pripada, zato što prikuplja bogatstva i zemlje tako što pljačka i razvlašćuje druge. Uvijek je bilo takvih «mudrih» ljudi. Često im u životu sasvim dobro ide. No ne smijemo im zavidjeti. Jer Asurov sjaj je Asurova propast.


Mt 11, 25-27


Izravno na Isusove «jao» iz jučerašnjeg evanđelja nastavlja se ovaj nježni poziv malenima, onima koji su poput djece i krotkima pod Božje okrilje. Njima je upućena Božja objava. Njima koji znaju da im je Bog potreban više od bilo čega drugoga na svijetu. Onima koji znaju da bi bez Božjega silaska dolje, k njima, bili izgubljeni. Takvi su ljudi kadri spoznati da taj Bog ne razdvaja, nego prihvaća, da je on odgovor na vapaj straha, da čuje svaki zaziv, da ne ostavlja na cjedilu nikoga kome je pomoć potrebna. U susretu s Isusom oni su doživjeli najveće od svih čuda: iskusili su da je Bog bezgranična ljubav. «Bog je slab na čovjeka u njegovoj slabosti» (Schalom Ben-Chorin).

Nije riječ o tome da se moramo odreći vlastitoga razuma kako bismo se približili evanđelju, nego se radi o tome da spoznamo kako sa svojom mudrošću pred Bogom ništa ne možemo učiniti. Pred Bogom smo uvijek praznih ruku. Ako smo svjesni te praznine i ne nastojimo je prikriti, tada nam Bog može doći ususret, i to upravo ondje gdje ga najviše trebamo.


Molitva


Bože malenih i onih što su poput djeteta, ti nas pozivaš da odbacimo sve što našoj duši priječi doticaj s djetinjim. Ne moramo pod svaku cijenu biti mudri, nego smijemo biti onakvi kakvima nas ti vidiš. Otvori nas za sebe kako bi nam tvoje ime bilo blisko i kako bismo te spoznali kao Oca. To te molimo po Isusu Kristu koji nas želi privesti k tebi. Amen.

Mt 11

28"Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. 29Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.

«SLATKI JARAM» I «LAKO BREME»

Četvrtak, 15. srpnja - sv. Bonaventura


Čitanja:


Iz 26, 7-9. 12. 16-19


U upečatljivim slikama Izaija ocrtava čežnju za Bogom mira i pravednosti. Čeznem li za takvim Bogom? Iščekujem li ga? Smatram li da sam sebi mogu pomoći - ili se prepuštam u ruke Bogu koji može spasiti ono što ja spasiti ne mogu?

«Dušom svojom žudim tebe noću.» Ta stvarnost može biti duboko zametena u nama. No ponekad, možda upravo noću, ona si probije put na površinu i ja osjetim što mi uistinu treba: «rosa svjetlosti», rosa koja će me pojiti kako bih mogao prispjeti k Onomu za kim žudi moja duša.


Mt 11, 28-30


Isus ima pred očima upravo one koji sa stajališta ljudi koji sami sebe smatraju pobožnima zaslužuju samo prezir: slabe, malene, potrebne. S njima Isus provodi većinu vremena, njih poziva, a ne pobožne, da kod njega pronađu spokoj i da odlože svoje terete koje su im natovarila stroga tumačenja zakona od strane vjerskih vođa. Ipak, pogrešno bismo razumjeli Isusa kad bismo mislili da on izvršavanje zapovijedi stavlja pojedincu naprosto na volju. Ne, nego Isus zakonima daje novi unutarnji red. U središtu nisu vjerske obveze prema Bogu, nego milosrđe prema ljudima. Tko je milosrdan, čini volju svojega Oca. A taj je «jaram sladak».

Biti milosrdan, postati drugome «ljudskijim čovjekom» - to «lako breme» možemo nositi. I tako postati ljudi po Božjoj volji.


Molitva


Bože nježnosti, kad nas pritisnu tereti života, smijemo ih istovariti kod tebe. Kad smo nemirni i puni briga, smijemo kod tebe uzeti daha. Izlij se u naša srca i daj da, bivajući milosrdni jedni prema drugima kao što si ti s nama milosrdan, činimo tvoju volju. Amen.

Mt 12


1U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. 2Vidjevši to, farizeji mu rekoše: "Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom." 3On im reče: "Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? 4Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? 5Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? 6A velim vam: veće od Hrama jest ovdje! 7I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. 8Ta Sin Čovječji gospodar je subote!"

BOŽJA JE VOLJA DOBRO ČOVJEKOVO
Petak, 16. srpnja - Blažena Djevica Marija Karmelska


Čitanja:


Iz 38, 1-6. 21-22. 7-8


Bog dariva Ezekiji još petnaest godina života. Kada bih znao da će točno za petnaest godina Bog od mene zatražiti moj život, bih li ga promijenio? Što bih promijenio?


Mt 12, 1-8


Na primjeru gladnih učenika Isus konkretno tumači što znači da je milosrđe presudni i posljednji kriterij za tumačenje zakona. Farizeji su ovako razmišljali: ako nevolja nekog čovjeka (ovdje je riječ o gladi učenika) dođe u sukob s obvezom bogoštovlja (ovdje je riječ o zapovijedi subote), onda dužnost prema Bogu ima prednost pred dužnošću prema čovjeku. No Isus polazi od ovoga: Zakon ne uređuje Božja slava, nego milosrđe. Jer Božja je volja ponajprije usmjerena prema dobru čovjeka, a ne prema vlastitoj slavi. «Milosrđe mi je milo, ne žrtva.» U svemu što je Isus govorio i činio, želio je u prvi plan staviti božanski zakon milosrđa. «Zakon ljubavi je jači od ljubavi prema zakonu» (sv. Augustin).


Molitva


Bože milosrđa, zahvaljujemo ti što nas zamjećuješ u našim potrebama. Tebi nije najvažnija tvoja slava, nego ti je najvažnije da mi u međusobnom ophođenju budemo milosrdni, kao što si ti prema nama milosrdan. Daj da te slavimo tako što ćemo prihvaćati tvoju volju. To te molimo po Isusu Kristu koji te slavio tako što se okretao ljudskoj bijedi. Amen.

Mt 12


14A farizeji iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube. 15Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi 16i poprijeti im da ga ne prokazuju - 17da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: 1818 Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima; 1919 preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; 2020 trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti - sve dok do pobjede ne izvede pravo. 2121 Ime njegovo nada je narodima!

JEDNOSTAVNO I LJUDSKI O BOGU
Subota, 17. srpnja


Čitanja:


Mih 2, 1-5


Jesam li se ikada našao u opasnosti planirati nečiju nesreću, snovati zlo - zbog srdžbe, zavisti, pohlepe ili ljubomore? Zlo je dio ljudskoga postojanja. Ako spoznam koje je «moje zlo», tada ga najlakše mogu prevladati.


Mt 12, 14-21


«Održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube.» Jer prema farizejskim mjerilima ne obdržava subotnji počinak na slavu Božju. Izliječiti subotom, to je prema njihovom shvaćanju kršenje zakona a time i raskid s Bogom. S druge strane, za Isusa je ne izliječiti subotom napad na najveću Božju zapovijed, na ljubav. Ljubiti znači pomoći drugome koji me treba. Kakav bi to bio Bog koji bi nas želio tlačiti i zastrašivati?! Isusov Bog nema ništa zajedničko s takvom slikom o Bogu. Bog želi da budemo slobodni, uspravni, sretni. Religija bez ljudskosti koja je kadra suosjećati s drugim, jest fundamentalizam. U takvoj se religiji principi stavljaju iznad života. A budući da se Isus solidarizira s izopćenicima, i sam biva izopćen. Kao proroci, koji su posve jednostavno i ljudski govorili o Bogu: Bog ne gasi stijenja što tek tinja, ne slama napuknutu trsku, ne gazi. Nego štiti od gašenja, uspravlja, nikoga ne isključuje. Tako bismo i mi, u njegovo ime, trebali postupati jedni s drugima. Tada je Božja ljubav sigurno s nama i među nama.


Molitva


Bože, nikakva zapovijed, nikakva dogma i nikakvo te učiteljstvo ne može obuhvatiti. Ti si posve drugi, jer si u Isusu postao čovjekom i dokraja se spustio k nama i među nas. Tebi je poznato što nas uznemiruje, što nas plaši i što nam pomaže da bismo živjeli. Daj da činimo ono što ti činiš, da uspravljamo ljude umjesto da im sudimo, da palimo stijenj života što tek tinja umjesto da ga gasimo. To te molimo po Isusu Kristu, koji je u tvoje ime ljudima vraćao uspravan hod. Amen.

Lk 10

38Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. 39Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. 40A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne." 41Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo,

NEMOJMO ODUSTATI OD "BOLJEGA DIJELA"
Nedjelja, 18. srpnja - Šesnaesta nedjelja kroz godinu


Čitanja:


Post 18, 1-10a


Kako bismo mi reagirali kad bi se odjednom pred našim vratima pojavili stranci? Ne bismo li im pristojno poručili da se udalje, umjesto da ih zamolimo da uđu ili štoviše da im priredimo svečani objed? Nepovjerenje je danas gotovo postalo krepošću. Jer se lako može dogoditi da nas sumnjivi tipovi na kućnome pragu odalame po glavi. No ako na strance načelno reagiramo s nepovjerenjem, možda ćemo se lišiti mogućnosti važnog susreta. U Bibliji je upravo gostoprimstvo prema strancima bilo glavno obilježje ljubavi prema bližnjemu. Nitko nije ostajao "vani pred vratima" - Tijekom posjeta tajnovitih stranaca, Abraham spoznaje da se u njima krije sam Bog, kao i to da će se konačno ispuniti dugo s čežnjom iščekivano obećanje: "Vratit ću se... a tvoja će Sara imati sina." Sara je prisluškivala taj razgovor i nasmijala se. Bila je realist. Kako se to može dogoditi, dobiti sina u njezinoj dobi! Tjelesne datosti i proteklo vrijeme stali su između nje i Boga. Ne događa li se i nama nešto slično, da se između nas i njega nađe naš osjećaj za stvarnost, ustrajanje na općeljudskim iskustvima? Vjerujemo li Bogu da on može učiniti mogućim ono što mi držimo nemogućim? - Godinu dana od tog posjeta Sara je na svijet donijela sina Izaka. Izak znači "Bog se smije".


Kol 1, 24-28


Zato što navješćuje Krista, "nadu slave", Pavao mora u zatvor. Takvi su ljudi bili i jesu opasni za svijet koji ide za silom činjenica i za snagom prava. No nada se ne da zatvoriti. Često je osobito snažna ondje gdje izgleda da je sve gotovo. Zato Pavao može napisati da se raduje u patnjama. Nadati se unatoč patnji, radovati se patnji usprkos - to je skok preko vlastite sjene u svjetlost koja dolazi od Nekoga tko je veći od mene.


Lk 10, 38-42


Mnogo je toga što nam se čini bezuvjetno važnim. No pored važnih stvari oko kojih se brinemo, postoji i jedna nužno potrebna, pred kojom mora ustuknuti sve drugo: "bolji dio", termin za susret s Bogom. Nemojmo odustajati od tog "boljeg dijela".


Molitva


Bože, ti poznaješ našu svakodnevicu s njezinim zadaćama, ti poznaješ naše strahove, naše nade i snove. Ako smo previše zauzeti brigom o sebi, tada nas spasi od nas samih i daj da zastanemo u svojoj trci, kako ne bismo zaboravili izavrati "bolji dio": tebe i tvoje kraljevstvo. To te molimo po Isusu Kristu, koji je dao da nad nama osvane tvoje nebo. Amen.