www.tebe-trazim.com

Misna čitanja Arhiva članaka

Ponedjeljak, 19. srpnja 2010.
[ 19.7.2010 ]

Pripremio: p. Ante Šiško

ČITANJA:

Mih 6,1-8
Ps 50
Mt 12,38-42

Hvaljen Isus i Marija! Dobro vam jutro, dragi slušatelji!

Današnje Matejevo evanđelje nam donosi razgovor Isusa sa pismoznancima i farizejima. Oni mu postavljaju u današnjem odlomku jedno pitanje koje mnogi od nas i dan danas znaju počesto reći Gospodinu: 'Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak!' (Mt 12,38)

Interesantno je za primijetiti da u odlomku koji prethodi ovom današnjem evanđelju Gospodin ozdravlja jednoga 'opsjednuta, slijepa i nijema čovjeka' (Mt 12,22). Gdje god da prođe Isus ostavlja znakove svoje mesijanske prisutnosti no to nije bilo dostatno religijskim specijalistima kulta onog vremena, a usudio bih se reći niti ovoga našega sadašnjeg, modernog doba.

Zbog čega Bog ne podari znak koji će odagnati svaku sumnju u Njegovu nazočnost? Zbog toga jer naš Bog nije Bog koji dolazi u sili i moći. On je Bog koji je do te mjere ludo zaljubljen u čovjeka te odlučuje respektirati onu slobodu koju je darovao svojem stvorenju. On je Bog koji je izabrao put ljubavi preko drveta križa umirući za njega. Naš Bog je Bog ljubavi, a mi smo uvijek u napasti da od njega očekujemo da za nas igra neku samo nama znanu ulogu.

Stoga Isus i reagira danas ovim riječima: 'Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka.' (Mt 12,39) Jona je poznati biblijski lik. Prisjetimo se da on u početku odbija poslanje koje mu je namijenio Bog. Poslanje da ode u Ninivu, glavni grad Asirije, koji je bio simbol poganstva, oholosti i korupcije. Koja je poveznica poslanja Jone i poslanja Isusova?

S jedne strane, dobro je primijetiti simboliku tri dana i tri noći u utrobi kitovoj od strane Jone sa pashalnim misterijem od Isusa koji u srcu zemlje provodi tri dana i tri noći. S druge strane snagu Božje riječi. Na Joninu propovijed i darovanu Božju Riječ stanovnici Ninive – koji bijahu pogani – obratiše se istinskom Bogu i to bez da su trebali posebne znakove Božje nazočnosti.

Znak koji traže pismoznanci i farizeji bit će im darovan u uskrsno jutro u osobi uskrslog Gospodina. Bolje rečeno – Uskrsli Krist i njegova Crkva – čine zajedno sve do kraja vremena, jedinstveni znak nazočnosti kraljevstva Božjega u srcu ovog našeg svijeta i vremena.

Bog po njima nastavlja djelovati u ovom našem svijetu. Njegovi znakovi su diskretni, a mi i nadalje ostajemo u opasnosti da prolazimo pokraj njih i ne primjećujemo ih. Molimo stoga, zajedno s prorokom Mihejom iz današnjega prvog čitanja, da uz Božju pomoć uspijemo vidjeti i prepoznati 'što je dobro i što Gospodin traži od nas: činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.' (Mih 6,8)

Misna čitanja Arhiva članaka

Utorak, 20. srpnja 2010.
[ 20.7.2010 ]

Pripremio: p. Ante Šiško
ČITANJA:

Mih 7,14-20
Ps 85
Mt 12,46-50

Hvaljen Isus i Marija! Dobro vam jutro, dragi slušatelji!

Naš život ispunjen je riječima. Dovoljno je da se osvrnemo oko sebe te primijetimo koliko smo navezani na riječi koji nas okružuju. Kada se probudimo, možda uključimo radio te poslušamo vijesti. U vijestima nam se daruju riječi koji uglavnom imaju informativni karakter. Poslušamo te riječi i nekako brzo zaboravimo ono što smo upravo čuli.

Potom krenemo u novi dan i onda nam priđe netko od bližnjih, primjerice majka ili otac, pa nam kažu: 'Sine, obuci se lijepo... ne zaboravi se svratiti toj osobi i zahvaliti... pomoli se dragom Bogu na tom mjestu...' i tomu slične riječi. Njihove riječi imaju novu kvalitetu jer ne samo da nas informiraju, one nas i formiraju, odgajaju kao osobe.

Treća vrsta riječi koja nam je darovana jest Božja riječ, Božja riječ koju smo upravo čuli u današnjem Matejevom evanđelju i za koju se nadam da još uvijek odzvanja i u tvome i u mome srcu. Ta Božja riječ ima jednu posebnu snagu u sebi, jer ne samo da nas želi informirati o Stvoritelju i odgajati nas, tj. formirati kao njegova ljubljena stvorenja, nego želi svakoga od nas trans-formirati, iznutra promijeniti i vratiti nas izvorima koji je Bog sam.

U današnjem odlomku Matejevog evanđelja Gospodin nastavlja naviještati Radosnu vijest Kraljevstva Božjega. Njegova Riječ ne samo da privlači mnoštvo, nego svojom oštrinom iznenađuje sve nazočne: 'Tko je majka moja, tko li braća moja?' Svi prisutni itekako znaju da je riječ o Isusovoj majci koja stoji vani i koja traži da Ga susretne zajedno s njegovim bratićima po krvi.

Gospodinova gesta i riječi: 'Evo, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka' ne žele pokazati da on ne prihvaća svoju vlastitu obitelj ili pak, ne daj Bože, da je prezire. Koliko li je samo Isus ljubio svoju majku! Ne, Krist želi tom gestom i tim riječima objaviti ljudima kvalitetu one povezanosti koje On ima sa svima koji Njega nasljeduju, sa svojim učenicima.

Učenik u nasljedovanju Krista na neki način postaje 'roditelj'. Ovdje se više ne radi o onom slijepom odnosu u kojem je sluga podložan svome gospodaru. Hodeći za Kristom, mi postajemo članovi božanske obitelji, u kojoj smo svi braća i sestre, poput Njegove majke. Dakle, nije više bitno krvno srodstvo, status i položaj koji imamo u društvu.

Temeljna karakteristika učenika trebala bi biti 'znati dobro čuti i prepoznavati Riječ Božju, prakticirajući je u svakodnevnici i samim time vršiti volju Oca našega'. Primjer za to je upravo Marija, Kristova Majka i majka sviju nas. Na početku ovoga dana stavimo se pod njezine skute, moleći njezin moćni majčinski zagovor u vršenju Očeve volje.

Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 21. srpnja 2010.
[ 21.7.2010 ]

Pripremio: p. Ante Šiško
ČITANJA:

Jr 1,1.4-10
Ps 71
Mt 13,1-9

Hvaljen Isus i Marija! Dobro vam jutro, dragi slušatelji!

Usporedba koju nam liturgija Božje Riječi daruje na današnji dan uvodi nas u ovom trinaestom poglavlju Matejevog evanđelja u sedam prekrasnih usporedbi koji se odnose na Kraljevstvo Nebesko.

Isus nam je prikazan kako 'izlazi iz kuće i sjeda uz more'. Kao da nam Božja riječ želi reći da je Isus u potrazi za svim onim dušama koji još nisu iskusili blizinu njegove prisutnosti. Svijet je do te mjere nagrnuo k Njemu da je bio prisiljen ući u lađu – a lađa je simbol za Crkvu i njezino misionarsko poslanje – te iz nje naviještati Radosnu vijest i to u prispodobama.

Današnja prispodoba o sijaču započinje ovim riječima: 'Gle, iziđe sijač sijati'. Glagol 'izlaziti' zaslužuju našu pozornost jer u početku današnjeg Evanđelja slušamo kako Isus također izlazi, i to iz kuće. Kao da nam se želi posvijestiti dinamika inkarnacije – Kristova utjelovljenja. Nebeski Otac šalje svoga Sina – svoju utjelovljenu Riječ – kako bi oplodio svojim životom suhu zemlju naše ljudskosti, naše čovječnosti.

Zrnje koje sijač sije jesu zapravo 'riječi koje progovaraju o Kraljevstvu Nebeskom'. Primjetno je u ovoj prispodobi da sijač koji sije zrnja započinje s dvostrukim neuspjelim pokušajem sijanja. 'Ono zrnja što pade uz put pozobaše ptice. Ono pak što pade na kamenito tlo, ne imaše duboke zemlje pa izniknu, a kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se'. Mogli bismo na trenutak pomisliti da je posao i trud sijača zapravo bezuspješan i uzaludan.

I sami smo počesto svjedoci kada o Isusu, o Kraljevstvu nebeskom, o Crkvi, pokušamo govoriti u svojoj obitelji, na svom radnom mjestu, u svom životnom okruženju, da često imamo taj dojam da uzalud govorimo i kao da nema odjeka na strani naših sugovornika. Vidljivih rezultata nema pa nema.

No tu nije kraj našoj današnjoj prispodobi. Isus nam na kraju ovog odlomka Evanđelja obećava: 'Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.' Na koncu, sijač ne bi trebao biti razočaran prijašnjim neuspjelim pokušajima jer Kraljevstvo nebesko ima osiguran završni uspjeh...

Dragi prijatelji, Božja riječ ne može a da ne urodi plodom, jer nije riječ ljudska nego riječ Boga živoga. 'Tko ima uši, neka čuje!'

Misna čitanja Arhiva članaka

Četvrtak, 21. srpnja 2010.,sv. Marija Magdalena
[ 22.7.2010 ]

Pripremio: p. Ante Šiško

ČITANJA:

2 Kor 5,14-17
Ps 63
Iv 20,1-2.11-18

Hvaljen Isus i Marija! Dobro vam jutro, dragi slušatelji!

Danas crkva slavi spomendan sv. Marije Magdalene. Ova svetica ima posebno mjesto u kršćanskoj tradiciji a jedan od razloga je i taj što njezin životni put odražava duhovni rast svakog učenika Kristova. Njezin identitet ponešto je proturječan. Evanđelja nam govore na više mjesta o tri različite Marije: Mariji iz Betanije – sestri Lazarovoj, Mariji grešnici koja je uljem pomazala učiteljeve noge i o kojoj govori sveti Luka, kao i o Mariji iz Magdale koja je bila među onim ženama koji su slijedile Isusa zajedno s učenicima iz grada u grad, iz sela u selo i koja je bila prva svjedokinja uskrsnuća Gospodinova.

Dakle, u današnjoj slavljenici možemo prepoznati zapravo onu Mariju iz Magdale, pokajnicu – koju je Gospodin ozdravio od zloduha i bolesti te koja je, zajedno s drugim ženama, imala hrabrosti slijediti Isusa sve do Kalvarije, dok se apostoli – svi osim Ivana – bijahu razbježali. Ljubav koju je ona osjećala prema Isusu tjerala ju je da bdije svu noć pred Njegovim grobom.

Kako nam to donosi odlomak današnjega Ivanovog evanđelja: 'Rano izjutra, još za mraka, ona opazi da je grob prazan, kamen odvaljen, a Učitelju nigdje niti traga.' Zbunjena, započe plakati.Tako uplakanoj u dva joj je navrata bilo postavljeno isto pitanje: 'Ženo, što plačeš?' Prvo od strane anđela, a potom i od uskrslog Gospodina za kojega je pomislila da je vrtlar. Iz toga razloga ona je danas u Crkvi prepoznata kao zaštitnica svih vrtlara.

Učitelj joj uz to postavlja i još jedno pitanje: 'Koga tražiš?' Zapravo, to je fundamentalno pitanje koje uskrsli Gospodin danas postavlja svima nama: 'Koga tražiš?' Usred tolikih osobnih brojnih želja koji nas u našoj svakodnevnici okupiraju, Gospodin zapravo želi svakoga od nas vratiti na onu jedinstvenu, neutaženu želju koja je duboko pohranjena u nama i koja jedina može darovati čovjeku istinski smisao u životu.

Ali poput Marije, prvo je potrebno da pripravimo svoje srce za taj iskorak, da osušimo svoje suze na ramenima dobroga Pastira u jednoj dobroj svetoj ispovijedi kako bi poput nje čuli šapat Božjeg glasa koji s ljubavlju izgovara naše ime. Tek kada je uskrsli Gospodin izustio njezino ime 'Marijo', što na egipatskom jeziku znači 'ljubljena od Boga', ona prepoznaje Učitelja. Molimo Gospodina da s Marijom Magdalenom i današnjim psalmistom možemo iskusiti istinitost i ljepotu ovih riječi:

'O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna...' (Ps 63,2)

Misna čitanja Arhiva članaka

Petak, 23. srpnja 2010.
[ 23.7.2010 ]

Pripremio: p. Ante Šiško

ČITANJA:

Gal 2,19-20
Ps 34
Iv 15,1-8

Hvaljen Isus i Marija! Dobro vam jutro, dragi slušatelji!

Danas Crkva slavi blagdan svete Brigite, zaštitnice rodne joj Švedske i cijelog našeg europskog kontinenta. Sv. Brigita je također zaštitnica hodočasnika i putnika. S jedva četrnaest godina, udali su je za jednog švedskog plemića kojemu je rodila osmero djece. Kada je postala udovica, povukla se u cistercitski samostan u Alvastri, kako bi se u potpunosti posvetila duhovnom životu. Odande je upućivala žarka pisma tadašnjem papi, nagovarajući ga – poput svoje suvremenice sv. Katarine Sijenske – da napusti svoj egzil u Avignonu, što je papa privremeno poslušao. Imala je brojna nebeska viđenja i ekstaze. To dragocjeno duhovno iskustvo sabrano je u osam svezaka pod nazivom 'Objave'.

Liturgija Božje riječi nam za današnji blagdan daruje početak 15. poglavlja Ivanovog evanđelja. Tu je riječ je o trsu i lozi. Sliku trsa i vinograda nalazimo na više stranica svetog Pisma. Tom simbolikom želi se izraziti neizmjerna ljubav Božja za svoj narod. Proroci poput Izaije (5,1), Jeremije (2,21) i Ezekiela (15,2) služe se često tim govorom. Vinograd za njih jest 'izabrani narod Božji'. Budući da ga je Bog zasadio i štitio, morao je roditi pravdom i svetošću.

U današnjem odlomku Ivanova evanđelja Isus kaže za sebe 'Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar' i time želi potvrditi da je on taj 'novi Izrael, istinski narod Božji', zapravo da u Crkvi koja je od Njega utemeljena, Bog i danas nastavlja aktivno djelovati.

Slika loze, trsa i vinograda bliska je svima koji se bave enologijom. Njihovo iskustvo govori koliko je nužno znati prije zime ispravno očistiti i porezati lozu kako bi na jesen donijela dobar urod. To je poziv svima nama da budemo spremni na nužne rezove i odricanja poradi krajnjeg ishoda koji je u konačnici uvijek obilan urod u Kristu Gospodinu.

Dobro je za primijetiti da u ovih osam redaka Isus osam puta koristi glagol 'ostanite'. 'Ostati' za čovjeka znači čvrsto i djelotvorno se držati onoga što je dano u prošlosti, uočiti to u sadašnjosti i u tom smjeru promatrati budućnost. A naša je budućnost zagarantirana ukoliko ostanemo prionjeni uz trs, tj. uz Isusa. Isus je taj istinski trs iz kojega cirkulira klica života za sve nas. Samo ukoliko budemo čvrsto priljubljeni uz Njega možemo se zvati Njegovi učenici, te možemo donijeti mnogo roda i time proslaviti Oca našega – vinogradara!

Misna čitanja Arhiva članaka

Subota, 24. srpnja 2010.
[ 24.7.2010 ]

Pripremio: p. Ante Šiško

ČITANJA:

Jr 7,1-11
Ps 84
Mt 13,24-30

Hvaljen Isus i Marija! Dobro vam jutro, dragi slušatelji!

'Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode.' (Mt 13, 24-25)

Nakon prispodobe o sijaču i tumačenju te iste prispodobe današnji odlomak Matejeva Evanđelja donosi nam jednu novu Isusovu prispodobu i to onu o kukolju. Kada kažemo kukolj, tada mislimo na štetne biljke u poljodjelstvu poput trnja, strička i tome slično...

Neprijatelj – Zli – dok sve miruje i čovječanstvo samo naizgled spava, na Božjoj njivi sije kukolj. Malo-pomalo, dok usjev izraste i isklasa pokazat će se posred žita i štetno djelovanje posijanog kukolja. Sluge su zbunjeni pojavom tih štetnih biljaka, no domaćinu je poznato skriveno djelovanje zla neprijatelja.

Na njihov upit i želju da ga iščupaju, odgovora mirno i staloženo: 'Pustite nek' oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.' Dakle, pozornost domaćina nije usmjerena na mrska neprijatelja i njegovo štetno djelovanje. Ono do čega je njemu stalo jest da dobro sjeme izraste i isklasa i donese obilat urod.

A kada dođe vrijeme žetve, onda će se pobrinuti i za kukolj. Žetva u biblijskom izričaju označava sud i svršetak vremena. A mi dobro znamo da osuda i konačni sud pripada samo dobrom Bogu, koji je u današnjoj prispodobi prikazan kao strpljivi domaćin, koji u svom neizmjernom milosrđu i sa samo Njemu svojstvenom strpljivošću podnosi pomiješanost dobrih i zlih. Tu stvarnost lijepo izriče psalam 103,8: 'Milosrdan i milostiv je Jahve, strpljiv i bogat milosrđem'

Ovom prispodobom kao da nam se želi reći da u ovom svijetu u kojem živimo, u našim srcima, pa i u našoj Crkvi ima i bit će dobrog sjemena, ali i kukolja. Gospodinu je to poznato, poznat mu je spori rast dobroga sjemena i dobro On zna da, usprkos svim našim ljudskim strahovima, ono ne može biti izgubljeno. Priznajmo sami sebi, dragi prijatelji, da često padamo u napast negativnog i grešnog razmišljanja dok promatramo svoga bližnjega.

Svima nama Gospodin po ovoj prispodobi želi darovati dostatno vremena za obraćenje i povrat k Njemu. Na nama je da naučimo strpljivo surađivati na samo naizgled dugom poslu u njivi Gospodnjoj. Tko ima uši, neka čuje!

Misna čitanja Arhiva članaka

Nedjelja, 25. srpnja 2010., 17. kroz godinu
[ 25.7.2010 ]

Pripremio: p. Ante Šiško

ČITANJA:

Post 18,20-32
Ps 138
Kol 2,12-14
Lk 11,1-13

Hvaljen Isus i Marija! Dobro vam jutro, dragi prijatelji! Liturgijski tekstovi ove, 17. nedjelje kroz godinu, stavljaju naglasak na vitalnu nužnost komunikacije sa Stvoriteljem, tj. na onu stvarnost koju mi jednom riječju zovemo MOLITVA.

Praotac naše vjere, Abraham, u današnjem prvom čitanju iskazuje veliku smjelost pred Gospodinom pouzdajući se u Njegovu dobrotu i milosrđe, on usrdno s pouzdanjem moli da Gospodin spasi pravednike u Sodomi i Gomori. Njegov primjer nas potiče da u molitvi trebamo biti itekako ustrajni i postojani.

U današnjem Lukinom evanđelju Isus nam je prikazan kao onaj koji moli. Dobro je za primijetiti Lukine riječi 'Isus je na nekom mjestu molio'. Kao da nam evanđelist time želi reći da molitva ne bi trebala biti ukalupljena u neko posebno mjesto i u neki posebni trenutak dana. U razgovoru sa ljudima često možemo čuti da im je teško pronaći vremena za molitvu, a i kada se odluče za taj iskorak, tada teško pronalaze riječi za molitvu.

Jedan od učenika, dok je zadivljeno promatrao Učitelja kako moli, u današnjem evanđelju Isusu postavlja sljedeće pitanje: 'Gospodine, nauči nas moliti!' A mi? Jesi li ti, štovani prijatelju, molio ikada Gospodina da te nauči moliti? Na učenikovu zamolbu Gospodin njega, a po njemu i sve nas, obdaruje jedinom naučenom molitvom, molitvom koja ujedinjuje sve one koji su u Krista po sakramentu krštenja ucijepljeni, molitvom OČE NAŠ.

Prva riječ koju nas Isus uči da izgovaramo u toj molitvi jest : 'Oče!' Na aramejskom jeziku ono se kaže 'Abba', što će reći: 'Tata, tatice!' Da, svi mi imamo jednog Oca koji nas neizmjerno ljubi, i to onom ljubavlju kojom Otac ljubi svog Sina jedinca.

'Sveti se ime tvoje...' Ime u Bibliji označava konkretnu osobu, a ovim zazivom želi se iskazati želja da Bog koji je savršena svetost i kojemu ništa ne možemo oduzeti niti nadodati, Bog koji je sama ljubav, kao takav bude prepoznat od svih nas.

'Dođi kraljevstvo tvoje' je izraz one nade u jedan bolji svijet u kojem će kraljevati mir i pravda Božja. To se ostvaruje po onim srcima koji su spremni da se otvore vodstvu Duha Svetoga. Bilo bi dobro, dragi slušatelju, danas zastati pred drugim dijelom ove molitve Gospodnje te pokušati osobno posvijestiti dubinu i širinu riječi koje nas je Učitelj naučio izgovarati.

Na kraju današnjeg evanđelja Isus sve nas potiče na ustrajnost u molitvi: 'Ištite, i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!' Ta postojanost koja se ostvaruje u poniznosti molitelja ne može a da ne bude uslišana i nagrađena od Boga jer, 'tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se'.

Misna čitanja Arhiva članaka

Srijeda, 28. srpnja 2010.
[ 28.7.2010 ]

Pripremio: Janko Lulić
ČITANJA:

Jr 15,10.16-21
Ps 59
Mt 13,44-46

Dobro vam jutro, dragi prijatelji Hrvatskoga katoličkog radija! Sve vas i ovoga jutra srdačno pozdravljam radujući se našem zajedničkom susretu s Božjom Riječi koja ostaje aktualna za svako vrijeme!

Crkva danas pred nas stavlja jedan naizgled kratak, ali upečatljiv evanđeoski odlomak. Isus ponovno poučava mnoštvo u prispodobama, uzimajući tako slike iz svakodnevnog života da bi narod lakše mogao shvatiti i dokučiti veličinu i blizinu Kraljevstva Božjega. Ovoga puta Isus prispodobljuje Kraljevstvo Božje blagu skrivenom na njivi, te lijepom biserju.

U prvoj slici Isus tumači kako čovjek koji pronađe skriveno blago na njivi prodaje sve što je ima da bi mogao kupiti tu njivu. Štoviše, Isus ističe kako je taj čovjek sav radostan što sve može prodati zbog blaga koje je skriveno na njivi. Naravno, Isus ovdje upotrebljava slikoviti prikaz, no upravo tim riječima On svoje tadašnje slušatelje, ali i nas danas, poziva na nešto novo. Prije svega da bi mogao pronaći blago koje je skriveno na njivi, ovaj je čovjek morao tražiti, uložiti i vlastiti trud.

I u današnje bi vrijeme Isus zasigurno ispričao jednaku priču, možda na drugačiji način sa drugačijim primjerom, ali u svakom slučaju s istom porukom. On nas poziva da tražimo, drugim riječima, da molimo. Moleći, mi zapravo tražimo ono jedino blago koje može ispuniti naše srce i učiniti nas radosnima, a to je sam Bog. Koliko ćemo dugo tražiti, to ponajviše ovisi o nama. Znamo da molitva izražava jednu određenu trajnost i strpljivost po kojima dobivamo snagu za naš duhovni život.

No, naša molitva ne smije ostati samo recitiranje naučenih formula, već naš unutarnji stav, koji nas potiče i na konkretna djela ljubavi prema bližnjemu. Nekako mi u misli dolaze primjeri brojnih misionara koji su upravo tako radeći i moleći pronašli to blago skriveno na njivi. Bili su radosni što su sve svoje snage mogli uložiti da bi pomagali drugima u njihovim poteškoćama. Iako materijalno siromašni, pronašli su svoje blago, a to je smisao i nadu Kraljevstva Božjega.

Druga prispodoba govori nam o dragocjenom biseru kojega neki trgovac nakon dugog traganja pronalazi, prodaje sve što ima, te ga kupi. Dragocjenost ovoga bisera upućuje nas na dragocjenost pronalaska Boga u vlastitom životu. Vidimo kroz brojne primjere bogatih i slavnih ljudi da se novcem i ugledom ne može osigurati mir i sigurnost duha, te da materijalna dobra nikada ne smiju postati temeljni oslonac ljudskoga života, jer ona su tu da služe čovjeku, a ne da čovjek robuje njima.

Slušajući današnji evanđeoski odlomak, možemo lako zaključiti koliku važnost Isus stavlja na potrebu traženja Kraljevstva Božjega, ali i na vrijednost njegova pronalaska. Dok razmišljam o ovoj prispodobi, dolaze mi su misli riječi jedne pjesme koja kaže otprilike ovako: 'Tražite najprije Božje kraljevstvo i pravdu njegovu, i sve drugo bit će vam nadodano.' Onaj koji pronađe blago Kraljevstva Božjega dobiva i više od onoga koliko uistinu ima. Njegova vrijednost nije podložna ljudskim mjerilima, ona ih nadilazi, ali se stoga daruje čovjeku.

Upravo u činu darovanja vlastitoga života Isus otkriva vrijednost Kraljevstva Božjega kada nas svojom smrću i uskrsnućem otkupljuje. Bog nam je u svome Sinu pokazao put kojim nam je poći da bi pronašli to vrijedno blago, a na nama je da ga svojim život nasljedujemo. U tim mislima neka vas čuva i prati dobri Bog kamo god se danas uputili!