www.tebe-trazim.com

Bila sam u Taboru prošli tjedan baš. Prvi put, ali ići ću opet. Prvo me bilo strah da sam možda, ne daj Bože opsjednuta, pa da ću tamo počet vrištat. Onda me od toga još primio strah, ali rekla sam idem pa makar crknula, ako i ima nešto nek izađje, jel je ja ovako ne mogu živjet.

Uglavnom, nisam vrištala...ali su me i na seminaru lovile grozne riječi, ali sam izdržala i sada nakon vaših iskustava, vjerujem da će ovo proći...molim Boga samo da mi da snage da se borim s tim i da shvatim da me Bog voli i da to nije moje jer ja to ne želim

Već dva mjeseca ne spavam normalno, na početku uopće nisam mogla par dana spavati ni jesti, smršala sam, ne da mi se nigdje ići, sve mi je crno, ali to je najmanji problem, samo da mi ovoga osloboditi...

Znam da od groznoga uvijek može biti gore, ali i ovo je takva muka...kao da lćeš poludit, a nisi lud...

khm...
draga Famke, a da nam još malo opšeš kako je sve to počelo??
naime, e znam jel ima uporišta, al u glavi mi zazvonilo da se ne radi možda o kakvom psihičkom uzroku??
zašto pitam? jer vidim da si napisala kako ti se sve to dosta i na fizički odrazilo. jelo, spavanje, sve crno...
jesi li doživila kakvu traumu u neko zadnje vrijeme?

suprotno, u samo duhovnom, vjerskom pogledu to su tek obični napasnici koji uokolo skakuću i zastrašuju te...
kažem, ko kad postaneš svjesna da su to "komarci".. napasni su, grizu..al da ih se riješiti...

ma nema nikakvog psihičkog uzroka tu - to u psihijatriji zovu Opsesivno-kompulzivni poremećaj - i nema tome lijeka - sva zla će tebi pripisati...

a što se tiče pričešćivanja - pričešćuj se u svakom slučaju - jer to nisu tvoje misli ni riječi - problem nisu misli i riječi (jer nisu naše), problem je samo u tome što mi mislimo da smo to mi...

famke... ove simptome koje ti sad imas sam ja takodjer imao dok sam se obratio... stalno sam mislio da sam opsjednut... znao past u ocaj doslovno... pa su me roditelji cupali iz ocaja... cijelo vrijeme sam posvuda primjecivao zloduhe i to me izludjivalo i punilo strahom... kad sam trebao ici spavati imao sam osjecaj da zloduh cuci u meni i da nece izaci i mene... sad mi zvuci smjesno ali tada je itekako za mene bilo ozbiljno... kod mene je to trajalo pola godine i mogu sa sigurnoscu reci da je doprinjelo da se jos i vise priblizim Bogu...

neboj se jer to ce proci sa vremenom... vidit ces... nesto se treba i prtrpiti na ovom svijetu za Boga

Počelo je odjednom, u molitvi, u crkvi, prostote...e onda sam ja krenula još jače molit da mi Bog upravi mislima i riječima, posebno na misi kod prikazanja da me krv Kristova zaštiti i očisti od svega, molitve od Manjackala, krunice Mislosrdnom Isusu, e nakon toga horor...još veće grozote...

Pa u tome i je stvar, što je to tako strašno bilo da sam u dva dana smršala i nisam mogla spavat (tada sam fakat mislila da sam opsjednuta), to je za mene bilo toliko užasno, mislila sam da kako mi nešto tako može pasti na pamet.

To vjerojatno je neka rana nastala, ali ja mislim da mi psihijatar, koji možda nije ni vjernik u ovoj tematici teško može pomoći, a i uvijek se na svim karizmatskim seminarima moli za oslobođenje od prsilia.

Ja sam mislila i još uvijek mislim da mi u ovome može samo Bog i molitva može pomoći, iako sam na početku imala puno više vjere, sad više ni sama ne znam...

Ej vox, i nisam u zadnje vrijeme doživjela nikakvu traumu...tako da ne znam ...

Meni je najviše pomoglo u tim situacijama posebno u crkvi ili kad se molim,tri puta (ili više ako je potrebno) zazivat Krv Kristovu da me očisti i osobodi od tih misli,i pomoglo je

meni je dosta pomoglo ignoriranje tih misli i riječi... dok sam se grčevito čuvao i bojao što će mi pasti bogohulno na pamet... dotad tome nije bilo kraja...

sada isto imam problema s time, ali pomak je u tome što nisam više prezabrinut i u grču... mogu spavati i kolko tolko normalan biti

ali još se borim

A pokušat ću i ja tako...ne znam što drugo...
Dan po dan...

ode mi post ..
ugl, napisah, ak imaš neki prosječni, osobni i vjernički život..bez nekih problema na psh bazi u obitelji (to kažem jer ti se ipak i na tijelu očitovalo..)..
ma onda su to obične "krvopije" kojima je cilj unesti nemir. i, eto uspijevaju. al ne zadugo, zar ne

hajde si posvijesti..svi neš slično, ak ne i isto, prolazimo.

pa ađi neku metodu koja će ti pomoć.

ja volim reć "u ime Isusovo odstupi sotono" i još se volim narugat mu .. jer je tak proziran..
pazi, želi nas navest da prihvatimo misli il pomislimo da mi to želimo ....

ha ha