www.tebe-trazim.com

hvala Kleofa za svaku napisanu riječ, za svaku stavljenu slikicu
ja sam iskrno ovo pročitala sa užitkom
naslonila sam malo umornu glavu na sve ovo i dslovno odmarala svoju dušu

hvala ti

BOG TE BLAGOSLOVIO I ČUVAO U SVOJOJ LJUBAVI UVIJEK

neki dan kontam, kako bi bilo dobro poci na hodocase u svetu zemlju. razlog, Bog se tuda vrzmao , i sad mi "pod nos" nabijas da si bio, i to prosle godine
blago tebi, iz moje perspektive, sto si tamo bio. znaci, "zavist" kao prva asocijacija

PS. clanak, gdje opisujes osobne dozivljaje, i etape... tako - tako , uglavnom, meni nezanimljiv

e, propustio san napisat da je isti oni beduin na zadnjoj slici u plavoj majici sa zelenom kapicon, sidi na travi i gura slušalicu u uvo. naime, vata vrekvenciju na rvackon. tako je to kad ne znaš španjolski ni taljanski.

A nisan znala da će se ikad ovaj beduin ovliko izreklamirat...lol
I mene tjeraš na zavist..

Baš ti je lijepa reportaža, i pisana i slikovna. Ja se uvijek mislim da je šteta što su po tim mjestima posagrađene puste bazilike, pa više nemaš osjećaj kako je to izgledalo u Isusovo vrijeme. Dobro da je bar taj maslinik ostao. A i taj hramski zid isto odaje bar nekakav osjećaj kako je to nekad izgledalo. No krajolik se pari očajan , ravnica i pustinja, brrr. A ni klima izgleda nije očaravajuća, kad te vidim s tom majicom na glavi i bočicom vode, skoro i meni vruće dođe.

E da, i ne zavidim ti. Kad ti svi toliko zavide, evo da ti se javi netko tko ti ne zavidi. Moram priznat da sam dosta hodočastila u svoje vrijeme, samo u Svetoj zemlji nisam bila, i to sam planirala otići, ali kako sam izgubila entuzijazam za religiju, više me nije volja.

hvala mare.
srećom da su bazilike tu jer bi nešto ionako bilo. dvije tisuće godina ne moš konzervirat sitno donje a kamol jeruzalem. ovo zapravo i nije sami zid hrama nego tek temelj toga zida. zamisli onda kako je to velebno zdanje bilo. u getsemaniju ima maslina i iz Isusova doba. ima i u kaštelin jedna toliko stara.
pustinja je fascinantna. gledali smo put kojim se išlo iz jeruzalema u jerihon i obratno koji se spominje u prispodobi o milosrdnom samarijancu.

Zvuči mi čudno kad me zoveš 'mare' jer mi je dobra prijateljica marija tj. mare. Dovodiš me u zabunu, jer 'mare' je nešto blisko, ali definitivno nisam ja.


Pa da, istina je da se ne može konzervirati, barem ne na tako povijesno aktivnom mjestu. Ali opet je šteta. Takav osjećaj sam imala u Lorettu, kao, idemo vidit kućicu, a zapravo ideš u baziliku, što nije ništa specijalno, i onda je nasred bazilike napravljen oltar, opet sa standardnim i već viđenim ukrasima, i uđeš unutar tog oltara i onda vidiš tek par zidova od opeka. Opći dojam kućice prilično uništen (pod pretpostavkom da je to prava kućica ).

Inače, znam jednog profesora, mislim da je čak i akademik, teški ateist, pa nam je pričao kako je bio na nekoj konferenciji u svetoj zemlji, i kaže da je nevjerojatan osjećaj. Da je čak i on imao osjećaj 'idemo se klanjati', tj. ko da je hipnotiziran. Da ga je čak žena munula u rebra i rekla 'hej, pa ti si ateist, šta činiš'.

definitivno to tako ide. recimo, bili smo u crkvi uznesenja marijina koju drže pravoslavni. u njoj se štuje grob blažene djevice marije. naravno da vjernik mora imat jedan odmak od toga jer zapravo ne znamo je li gospa prije umrla pa bila uznesena na nebo ili je živa uznesena. k tome je poznato da se na podrčju današnje turske štuje kuća u kojoj je živjela i umrla blažena djevica.
neke stvari treba uzeti s rezervom.
a što se tiče hipnotiziranosti...ja sam svaki dan tamo u mislima od tada. zbilja nešto drugačije od svega što sam doživio. ne mogu to opisati i nisam sklon poticati subjektivnost...ali...

blago zavidnima kleofi na hodocascu, oni ce 100% jedanred poci na hodocasce u sv. zemlju

hvala svima na komentarima.
Bog vas blagoslovio.