www.tebe-trazim.com

ne znan alex
Bog miljenicim asvojim i u snu daje
a ko će znat jesi to ti il On
jednom sam imala baš stani pani san
i točno sam nekako znala da mi Bog govori
i pomaga mi je spremit se za ono što je došlo, što se čovik nikad ne bi nada...

Bože dragi, koja noćna mora...

sinoć sam sanjao čudne snove. najprije da sam debeo, iskompleksiran i neobrazovan ali da unatoč tome idem okolo i držim predavanja, tribine, dijelim savjete, glumim proroka...al mi netko reče istinu o meni i ja se probudio u znoju. užas.
pa sam onda sanjao da sam veliki muzičar i sviram gitaru i želim da mi se svi dive. tamburam ti ja, tamburam, po koncertima. mnogi se dive al neki mi rekoše da to ne sliči ničemu, ko edith u alo alo. ovo me strašno povrijedilo. još jedno buđenje, znojenje. užas.
i treći san...da sam veliki čudotvorac, poda mnom mase svita. štogod reknem oni skokom učine a ja najveći od sviju. i hodam ti ja svijetom i činim dobro...i sve 5 dok mi neki ne rekoše da ja baš i nisam neki čudotvorac. opet hladan znoj. užas.

kako snovi mogu iscrpiti čovika. praktično oka nisam sklopio. kakva su vaša iskustva?

Dakle, ne trpis kritiku?

ja,često sanjam i ne vjrerujem snovima, ali ponekad mi se san ostvari ili često ima veze sa onim što sam sanjala, posebno kad sanjam zmije i vodu prljavu tada znam da će se desiti nešto ružno. Često se pitam da li je grijeh pričati snove da ti netko protumači san.
Kako često sanjam, ja ispričam muže a on odmah zove sestru i pita što znači.
Negdje sam čula da je neki san od Boga, zavisi što sanjaš, jer kroz san po bibliji većini proroka
je čula zapovjedi od Boga.Mada ponekad sanjamo nešto ili nekoga što nema nikakve veze.
Moja bi pokojna baba rekla sančina-lažčina a Bog istina.

Zbilja si to sanjao?

Ja se skoro nikad ne sjećam snova. Jedino ako se naglo probudim, ali onda čim se pomaknem san ispari iz glave. Jedino što mogu reći sa sigurnočću je da mi se često zna dogoditi da je trenutak buđenja, tj. trenutak povratka svjesnosti pa time i svijesti o realnosti, prilično mučan. Iako se tada ne sjećam što sam sanjala, očito u snovima nisam opterećena nekakvim zadanim okolnostima, ne bavim se ovim pitanjima (niti imam povijest bavljenja istima ), pa sam puno zadovoljnija i entuzijastičnija.

Ja sam danas sanjao neki nostaligcan san i cijelo vrijeme sam o tome razmisljao dok sam se vozuckao na posao. Ne mogu se tocno sjetiti sna, ali samo znam da sam se probudio s tim osjecajem. Tako znam, doduse vrlo rijetko, sanjati neku osobu i probuditi se s osjecajem "zaljubljenosti" u tu osobu(zensku, naravno). No hvala Bogu ne traje dugo.
Inace, najgora nocna mora koju sam imao je "sudnji dan"...sjecam se samo scene crvenog neba, molitve u kucama i krikova.
Najbolji snovi su oni letacki...kada se zaletim po stazi u svom dvoristu i pocnem jedva lebdjeti(zavisno o koncentraciji), a najgori su more u nastavcima. Tipa...probudim se od straha, zaspim i opet nastavim tamo gdje sam stao.

Prošlo je dosta godina od kada mi se dogodilo slijedeće (kažem dogodilo jer ovdje ima i sna, polusna i jave):
U neko doba noći čujem dako se vrata na mojoj sobi (sam sam spavao u sobi) malo otvoriše (škripanje).
Prva misao koja mi proleti je: to je moj djed (umro prije nekoliko godina od tada). Osjetim da mi se nešto približava i tada panika - nešto me pritislo kao da staviše na mene jednu tonu tereta. Pokušam vikati - ne mogu usta otvoriti, pokušam se micati, vrpoljiti - ne ide, kao da sam paraliziran. U toj borbi da pokušam nekoga dozvati, pobjeći, dolazim potpuno k svijesti i čujem sam sebe kako neartikulirano jecam, cvilim. Strah u tom trenutku je dosegao vrhunac. Pokrijem se preko glave i počnem moliti djeda da me ne plaši, ako je došao k meni neka mi dođe kroz san, a ne ovako i na ovakav način. U tom trenutku sam bio uvjeren da sve to nisam baš sanjao nego da mi se to događa kao u nekom polusnu.
Uz tešku muku, sav u znoju, zaspao sam nakon duže vremena. I pogodite što? Sanjao sam djeda, sna se ne sjećam točno, ali bio je to ugodan i lagodan san.
Nakon proteka od nekoliko godina, za vrijeme spavanja, još jedanput sam osjetio dolazak nečega ili nekoga, snažan pritisak (doslovce kao da netko svom težinom legne na mene), strah, borbu da zovem nekoga, da se bar pomaknem, ali bezuspješno. Čudan osjećaj za opisati. Ne mogu niti danas tvrditi sa sigurnošću da je sve to bio samo san, (ako je - to su mi bili najrealističniji snovi ikada), jer djelić trenutka nakon buđenja osjetio sam još uvijek teret i prisustvo nekoga. U svako slučaju ne ponovilo se, brrrrr.

Pročitajte knjigu od Josipa Lončara "Sila odozgor".

http://www.kristofori.hr/hr/WEB/home/sp.jpg

Knjiga govori o snovima, vizijama, objavama kao Dar Dha Svetoga. Fenomenalna je, biblijski i praktično objašnjava kako se Bog koristi ovim "jezikom" da bi vodio čovjeka.

Snovi nisu nipošto za odbaciti nego se u Duhu razuma, znanja i pomoću ostalih darova trebaju tumačiti. A nadasve potiče na usrdnu molitvu Boga za korištenjem tih darova na slavu Njegovu.

Bog je kroz snove i vizije prije Pedesetnice govorio samo izabranima (prorocima i svecima, kao sv. Josipu, itd.) a nakon Pedesetnice mi svi koji smo primili Pečat Duha Svetoga imamo tu sposobnost i odgovornost koristiti se Darovima i postati zreli Kršćani koji komuniciraju s Bogom. Bog u sv. Pismi često govori svojima kroz snove, jer slika govori više od tisuće riječi. Tako neke stvari čovjek ne može shvatiti u srcu, prihvatiti, dok god mu Gospodin ne progovori u slici na onaj način na koji to on može prihvatiti. Npr. Petar koji je sanjao isti san tri puta kad mu je Gospodin zapovjedio da jede nečistu hranu. Tek je onda u srcu mogao prihvatiti da ga Gospodin zove da prihvati i krštenje poganih. To je samo jedan primjer ima ih više.

Zazovi Ime Isusovo! Dali živiš sakramentalno?

Trudim se, Aleluja,

Snove baš ne shvaćam ozbiljno, jer snivaju se ponekad razno razne gluposti.
Ova dva iskustva malo me ipak ponukala na razmišljanje ne želi li netko možda
nešto mi reći, poručiti...
Naši stari znaju imati mnogo više upečatljivijih doživljaja što se tiće neobjašnjivog
(nadnaravnog ?), naslušao sam se dosta priča ali to nije vezano za ovu temu.