www.tebe-trazim.com

... i oprostite mi ako sam koji put previše nasrtljiv ili pilam i zamaram, ali eto volim pričat o Bogu i tako....

Neka, proći će te...

Ante, fala na svjedočasntvu
jesam li dobro shvatila? to ti se na misi dogovdilo?? to ključno obraćenje...?

Ajde da i ja podjelim svoja iskustva...Ja sam recimo do prije godinu i po dana, dvije živio život uživanja, neusputni seks, trava, alkohol, kartanje, nisam 2 puta u životu u Crkvi bio, i osjećao sam se prilično dobro....nisam nikad nikome želio niti činio zlo, sam sebe sam smatrao za dobrog čovjeka koji jednostavno voli uživati zivot....dok nisam upoznao jednu tako dobru, jednostavnu i skromnu djevojku koja je nalazila radost u tako malim, jednostavnim stvarima da je meni to koji put izgledalo smiješno i djetinjasto...nedugo nakon toga desilo mi se nesto nevjerovatno, jednostavno jedno iskustvo sam doživio koje mi je pokazalo Boga u mom srcu koje mi se učinilo tako malim i ništavnim, srce tako malo ispunjeno ljubavlju u odnosu na onu Ljubav koju sam osjetio da je sišla na mene, jadnika, da sam počeo doslovno plakati od sreće, roniti suze od radosti što postoji netko ko me toliko voli a ja ne znam ni da taj netko uopce postoji. Ovo se nije dogodilo na nekom seminirau ili obnovi nego u mojoj dnevnoj sobi ničim izazvano.
Kad sam otišao prvi put na Misu, šćućurio sam se negdi sa strane, bilo mi je nekako neugodno, šta ja znam...a onda me počelo dizat, mislio sam doslovno da ću poletit, takva neka sila me prolazila, kosti su mi se tresle, suze mi na oči navirale...to mi se zna često desit na Misi, više ili manje intenzivnije....neznam postao sam očaran, zadivljen Isusom, njegovim životom i žrtvom....imam predivnu i preslatku mladu ženu (ja imam 30 godina), najslađu kćerku od par mjeseci ali uvik mi je na prvom mjestu Isus jer osjećam u kostima da mi je sve od njega darovano i zato mu hvala!!! Molim Boga da mi Vjera nikad ne oslabi jer mislim da bi prije podnio da me stave u logor nego da me netko uvjeri da je sve što sam doživio jedna velika prevara i fatamorgana!

Pozdrav svima i oprostite mi ako sam koji put previše nasrtljiv ili pilam i zamaram, ali eto volim pričat o Bogu i tako....

Ajde da i ja podjelim svoja iskustva...Ja sam recimo do prije godinu i po dana, dvije živio život uživanja, neusputni seks, trava, alkohol, kartanje, nisam 2 puta u životu u Crkvi bio, i osjećao sam se prilično dobro....nisam nikad nikome želio niti činio zlo, sam sebe sam smatrao za dobrog čovjeka koji jednostavno voli uživati zivot....dok nisam upoznao jednu tako dobru, jednostavnu i skromnu djevojku koja je nalazila radost u tako malim, jednostavnim stvarima da je meni to koji put izgledalo smiješno i djetinjasto...nedugo nakon toga desilo mi se nesto nevjerovatno, jednostavno jedno iskustvo sam doživio koje mi je pokazalo Boga u mom srcu koje mi se učinilo tako malim i ništavnim, srce tako malo ispunjeno ljubavlju u odnosu na onu Ljubav koju sam osjetio da je sišla na mene, jadnika, da sam počeo doslovno plakati od sreće, roniti suze od radosti što postoji netko ko me toliko voli a ja ne znam ni da taj netko uopce postoji. Ovo se nije dogodilo na nekom seminirau ili obnovi nego u mojoj dnevnoj sobi ničim izazvano.
Kad sam otišao prvi put na Misu, šćućurio sam se negdi sa strane, bilo mi je nekako neugodno, šta ja znam...a onda me počelo dizat, mislio sam doslovno da ću poletit, takva neka sila me prolazila, kosti su mi se tresle, suze mi na oči navirale...to mi se zna često desit na Misi, više ili manje intenzivnije....neznam postao sam očaran, zadivljen Isusom, njegovim životom i žrtvom....imam predivnu i preslatku mladu ženu (ja imam 30 godina), najslađu kćerku od par mjeseci ali uvik mi je na prvom mjestu Isus jer osjećam u kostima da mi je sve od njega darovano i zato mu hvala!!! Molim Boga da mi Vjera nikad ne oslabi jer mislim da bi prije podnio da me stave u logor nego da me netko uvjeri da je sve što sam doživio jedna velika prevara i fatamorgana!

Pozdrav svima i oprostite mi ako sam koji put previše nasrtljiv ili pilam i zamaram, ali eto volim pričat o Bogu i tako....