www.tebe-trazim.com

Evo ne mogu se sjetiti tko je točno stavio ovdje ili sma pak negdje drugdje pročitala da prosječna europska obitelj ima 1, 2 djeteta.....gledajući tako, piše tamo, od 100 parova rodi se 100 djece, što nakon 20 godina kad ta djeca postanu spremni za zasnovati obitelj znači u najboljem slučaju 50 obitelji, dakle upola manje.

Čitajući Bibliju, posebno Stari zavjet meni je baš zapelo za uho koliko puta kao najveći blagoslov Gospodin baš o tom govori, o otvorenosti životu, o potomstvu koje je kao pjesak u pustinji brojno.....

Zanima me vaš stav, posebno onih koji imaju i mogu imati djecu.....koliko smo/ste otvoreni daru života, koliko spremni prihvatiti doista onoliko djece koliko ih Bog da, bez lažnih izlika pred Gospodinom tipa "nismo u mogućnosti", "čekam pravo vrijeme da se stvari poslože" i sl. Zatvoriti se za Božje djelovanje znači, ni manje ni više, odbiti Ga.
Koliko smo hrabri i koliko povjerenje imamo u Gospodina za biti sukreatori svijeta i života....zajedno sa Njim
Koliko spremni odreći se nekih vlastitih zadovoljstava kako bi primili ono na što nas Gospodin poziva.

Mislim, gledam oko sebe i vidim čak i kod onih koji se deklariraju doista kao vjernici koji žive vjeru, koji prijanjaju uz Gospodina.....pa rijetko tko da ima više od 2 djece......max 3, a obitelji sa 4 i više možeš već smatrati čudom.....

Ne znam šta to znači prihvatiti djece koliko Bog da. Po toj logici jedna obitelj može imati 17 djece. To je kao da sjednem u auto i velim ako Bog da sad će se motor upaliti bez da ja stavim ključ u bravu.
Teško mi je skužiti šta je točno Božja volja a šta je naša sloboda i naša volja.

Kažeš zatovriti se za Božje djelovanje znači odbiti ga, pa isto se tako onda može reći da ako je Božja volja da svi imaju po 15 djece, da su ga oni koji imaju manje odbili.

Hmmm, ovo me podsjeća na voditelja jedne zajednice po kojoj sam se neko vrijeme vrzmala. Lik inače nije mogao imati djece, pa je godinama i on i drugi ljudi (inače se kreće po tim krugvima) molio da dobije dijete (na kraju je usvojio). Pa je on pričao kako mu je nekako najapsurdnije bilo kad bi došli u kliniku on i žena, pa tu red onih koji žele dijete i ne mogu ga imati. A s druge strane još duži red onih koji mogu imati dijete, i dogodilo im se dijete, ali to ne žele pa su došli to 'srediti'. A ja se pitam zašto to Bog tako radi, ko da oće činit ljudima dišpete, pa onda onaj tko ne želi djecu ona samo jedno za drugim dolaze, a onaj koji tako jako želi djecu nikako ni do jednoga.

Ili isto tako kad je svjedočila jedna neokatekumenka, pa je spomenula kako je rekla Bogu da je spremna primiti od njega djece koliko god joj da (u smislu puno), a Bogu se ćefnilo da joj ne da ni jedno. E sad, zatvoriti se za takvo njegovo djelovanje znači ni manje ni više nego odbiti ga. Pa fakat, ja ga odbijam zbog takvih stvari, i ne vidim u tome ništa dobro. Čemu davati ljudima želju, a onda im je ne dati ispuniti, a drugima to isto naturati iako ne žele?

Inače se uglavnom slažem s Johnnyjem - gdje prestaje Božja volja a počinje naša (a da je to bez grijeha)?

Johnny ne budi "bukvalac", zar se sve mora do detalja objasniti.....biti otvoren znači, bar za mene, surađivati s Gospodinom, dakle naravno da ne znači da svaka obitelj mora imati 15 djece.....i zar itko ovdje o tom govori.....nesurađivati znači biti sebičan.....a sebičnost sigurno postoji obzirom da kao što već ranije napisah u prosjeku se rađa 1 - 2 max djeteta, a zna se na koje se sve moguće i nemoguće načine parovi štite od začeća.
Ako ti je Bog dao da možeš imati djecu skupa s osobom s kojom si se sjedinio u sakramentu ženidbe nisi li sebičan ako ih ne želiš, nisi li sebičan ako Boga unaprijed ograničiš zacrtavši sebi da ćeš imati 1 ili 2 djece jer tebi i ženi tako paše.....to je nesuradnja, kad ti Bogu naturiš svoj plan.
Ako ti jesi otvoren, Bog će dati točno koliko treba......svakako da se zna i što je medicinski prihvatljivo za zdravlje žene.....nije baš poželjno da se rađa dijete za djetetom....i tad postoji valjan razlog zašto ne. Isto kad si doista u lošoj fin. situaciji i ne možeh prehraniti i odgojiti dijete....onda bi bilo nerazumno rađati ga......al ja ovdje prvenstveno govorim o zdravim parovima, gdje oba partnera rade, gdje odgojiti još jedno dijete ne bi bio nikakav problem.....no to još jedno "nije u planu".....

Iako mislim da si ti skontao što sam ja htjela reći, al ti si jednostavno ti.....da ne pokvariš običaj, moraš nešto "zanovjetati".....svjedno si mi drag

Generelno nađoh se u ovom tvom karizmatiku, jer ni ja nemam djece iako ih silno želim....pa opet, vjerujem da me Bog ljubi jer kako sam ti već pisala, to sam njegovom milošću iskusila, i stoga iako je ta želja za dijetetom nekad doista jaka, prihvaćam volju Božju.....al ovo o čemu pišem nije osuđivanje ljudi koji ne žele više djece....i apsolutno mi je jasno da ljudi tako žive.
Mene je zanimao stav upravo ljudi na TT, koji ajdemo reći tako, žive (il bar kažu) vjeru na jedan dublji način od "tradicionalnih vjernika". Zanima me stav onih koji su se već opredjelili za Gospodina, vlastitom slobodnom voljom, da li su se onda opredjelili i za sve što on daje i traži ili još uvijek svi redom koketiramo na način "malo nek bude po mojoj, a malo po Tvojoj volji"

Tebe Maroonkić razumijem, i tvoj stav također.....ti si sama rekla da nemaš povjerenja u Boga, pa shodno tomu logično je da niti ne tražiš od Njega da ti pokaže kakav je Njegov plan za tebe, niti se možeš prepustiti Njegovom planu jer jednostavno ne vjeruješ Bogu, ne vjeruješ da te On ljubi. Povjerenje je ključ da bi se moglo tražiti Božji plan i u konačnici provoditi Ga.....a povjerenje dolazi samo ako znamo da nas netko ljubi....

kaj se tiče nemogućnosti imanja djece ja bi rekla sam ovo. Mi ljudi smo stvarno čudni...od negdje 16,17 ak ne i ranije svom tijelu govorimo..."Ne želim dijete,ne želim dijete..ni u kom slučaju"..pa se zato piju raznorazne pilule,tablete,itd.. i tako godinama...možda se dogodi umeđuvremenu i pobačaj...ak se baš zalomi
e onda tamo negdje u kasnim dvadestima,ranim tridesetima...eee,sad bi htjela dijete..i čini se sve moguće i nemoguće...pa mislim da je tijelo zbunjeno..
prvo se narušava njegovo prirodno stanje i proces,a onda se od njega to očekuje kao sasvim normalno...
nije to naravno jedini razlog zbog kojeg se dijete ne može imati,al jedan od njih mislim da je...

Obicno biva sto vise djece to je kuca mirnija..i gotovo uvijek iz nje izjedri jedan svecenik.

I po ovom Bog ispade ko neki osvetnik.....jer si radio to i to....eto ti sad...nemožeš imati......al to u stvarnosti nije tako.....jer ja znam žene koje su učinile pobačaj pa nakon tog najnormalnije imaju djecu......a otprilike sigurno više od 50% žena koristi nekakvu kontracepciju i mahom imaju djecu.....da se razumijemo.....moj osobni stav je takav da postoje metode planiranja obitelji koje ne idu protiv života....praćenje plodnih i nepolodnih dana ili Bilingsova metoda.....

Bog je za mene ljubav i ako je nešto Njegova volja onda to prihvaćam......i sestro draga....i sa 17 godina bih ja rado bila prihvatila dijete.....al to nije tema.....tema je suranja s Bogom u vlastitom životu.....upravljamo li sami darom koji nam je Bog dao ili se prepuštamo Gospodinu.

Dragi moji I ja se želim priključiti u ovu temu.
Imam dvoje dijece, i mnogo mi je žao što nisam još rodila barem dvoje.
Zato bih htjela reći okolnosti, koje su se odigrale u mom životu, mada to nije opravdanje što sam ostala na dvoje dijece (moja majka nas je rodila jedanaestero ) imam 6 sestara i 3 brata a dvoje umrlo.
Prvo dijete sam rodila 1987, drugo 1988. Situacija materijalna nije bila sjajna, u tom
periodu sam mislila da sam trudna, i moj muž ode svećeniku da pita što bih.
On mu je dao Gospin kip i da moli Boga. Ja nikada nisam razmišljala da djete pobacim,
i nikad mi neće biti jasno što je moj muž išao svećeniku. Onda dolazi predratno vrijeme, pa
ratno vrijeme...i dani prolaze.
Kad je rat završio, muž je bio još u vojnoj policiji a ja na selu.
Dolazimo kuči, poslije rata od granata sve devastirano...ne razmišljam u tom periodu o djeci.
1995 počim raditi, a 1996 želim još jedno dijete roditi.
Ostajem trudna , i nakon tri mjeseca dobijem spontani i izgubim dijete.
To mi je bilo vrlo teško i kasnije se od straha nisam više odlučils da rodim.
Duboko u sebi znam da sam ja ta koja je htjela planirati a da sam se Bogu prepustila
sve bi bilo drukčije. Da mi je danasnju pamet, imala bih još dvoje dijece i to je ono
kada nemamo povjerenja ni dovoljno vjere u BOGA.
Ispričavam se što sam malo više opisala ovu svoju životnu priču.
Mir i Božji blagoslov svim članovima i obiteljima TT Foruma.

ma ne,nebi uopće miješala Boga kao osvetnika u to...nego jednostavno, tijelu je narušen njegov prirodan proces i više nije u stanju funkcionirati prirodno...
i to je samo jedan od razloga naravno...

znam,fulala sam temu.. al ok.to je samo jedan post..

a što se tiče otvorenosti životu i prepuštanja Bogu....baš sam neki dan pričala s frendicom o toj temi...tj.ona me pitala dal ta prirodna metoda plodnih i neplodnih dana funkcionira?
a opet se pitam kaj nije to opet jednostavno-planiranje života? a ne prepuštanje Gospodinu...
al s druge strane nebi On stvorio ženu s plodnim i neplodnim danima ovako bez ikakvog razloga...
o tome dal funkcionira zaista nemam pojma,pa sam joj rekla neka ne brine prerano...