Evo još da stavim tekst o Međunarodnoj teološkoj komisiji koja se bavila pitanjem nekrštene djece i do kojih su zaključaka došli.
Vatikanska Komisija: Limb odražava" restriktivan pogled na spasenje"
John Thavis
Catholic News Service
Grad Vatikan(CNS)- Vatikanska Međunarodna Teološka Komisija je nakon nekoliko godina rada izjavila da postoje dobri razlozi da se nadamo da nekrštena djeca idu u Raj. Komisija je u dokumentu koji je izdan 20. travnja izjavila da je tradicionalni pogled na limb- kao mjesto gdje nekrštena djeca provode vječnost bez zajedništva s Bogom- odražavao previše restriktivan pogled na spasenje.
Crkva nastavlja naučavati, zbog istočnog grijeha,da je krštenje redovit put spasenja za sve ljude i potiče roditelje da krste svoju djecu, stoji u dokumentu.
Ali postoji velika teološka svjesnost da je Bog milostiv i da želi da se svi ljudi spase. Milost ima prioritet nad grijehom, i čini se da izuzeće nevine djece iz Raja ne odražava Kristovu ljubav prema malenima. Naš zaključak do kojeg smo došli uzimajući u obzir mnoge faktore daje teološke i liturgijske temelje za nadu da nekrštena djeca koja umru će uživati u Raju. Naglašavamo da su ovo više razlozi za nadu potkrijepljenu molitvom nego temelj sigurnosti.
Dokument koji sadrži 41 stranicu pod naslovom "Nada za Spasenje za djecu koja umru bez krštenja" je objavljen u Origins, dokumentarnoj službi Catholic News Service-a. Papa Benedikt XVI je odobrio publikaciju ove godine.
Međunarodna Teološka Komisija koja je sastavljena od 30 članova djeluje u svojstvu savjetodavnog tijela Vatikanu, osobito Kongregaciji za nauk vjere. Njezini dokumenti se ne smatraju Crkvenim učiteljstvom, ali nekad pripremaju pozornicu za službene Vatikanske objave. U dokumentu komisije stoji da je pitanje nekrštene djece koja su preminula postajalo hitno pastoralno pitanje dijelom zbog toga jer se njihov broj znatno povećava. Mnoga djeca se rađaju u obiteljima koje nisu katoličke, a mnoga druga su žrtve abortusa.
Crkva nikad nije definirala limb kao dogmu i nije spomenut u sadašnjem Katekizmu Katoličke Crkve, u kojem stoji da su nekrštena preminula djeca prepuštena Božjem milosrđu. Ali Crkva je dugo vremena naučavala postojanje limba. U današnje vrijeme ljudima je sve teže prihvatiti da je Bog mislosrdan i pravedan ako izuzima djecu koja nemaju osobnog grijeha iz vječnog blaženstva. Roditelji pogotovo mogu iskusiti žalost i osjećaj krivnje kada sumnjaju da je njihovo nekršteno dijete sa Bogom. Nada Crkve u spasenje te djece reflektira sve veće shvaćanje Božjeg milosrđa.
Ali pitanje nije jednostavno, jer koncept Božje milosti mora biti u skladu s crkvenim učenjem o istočnom grijehu i nužnosti krštenja za spasenje.
U dokumentu se navodi kronologija razmišljanja o spasenju nekrštene djece posebno ističući da nema izričitog odgovora u Svetom Pismu i tradiciji.
Sveti Augustin je u V.st. zaključio da djeca koja umru bez krštenja idu u Pakao. Do 13.st. teolozi su spominjali limb za djecu kao mjesto gdje djeca nisu patila ali su bila izuzeta od uživanja Božje blizine. Pape i crkveni sabori su kroz stoljeća bili oprezni da limb ne definiraju kao doktrinu vjere i da ostave pitanje otvoreno. To je bilo važno u evoluciji razmišljanja o ovom pitanju.
Ključno pitanje koje je razmatrano u dokumentu je nauk Crkve da je krštenje nužno za spasenje. To učenje treba interpretirati u svjetlu činjenice da djeca ne stavljaju nikakve zapreke u odnosu na otkupiteljsku milost. U ovoj ali i drugim situacijama potreba za sakramentom krštenja nije apsolutna i sekundarna je u odnosu na Božju volju da se svaka osoba spasi.
Bog stoga može dati milost krštenja bez da se sakrament udijeli, i ova činjenica bi se trebala isticati kada je dodjeljivanje sakramenta nemoguće. Ovo ne poriče činjenicu da svako spasenje dolazi od Krista i na neki način od Crkve ali traži pomnije razumijevanje kako do toga dolazi.
Ovaj je dokument naznačio nekoliko načina kako se nekrštena dejca mogu ujedniti sa Kristom:
- "sjedinjenost s Kristovom smrću" od strane djece koja isto pate i umiru
- solidarnost s Kristom među djecom koja su žrtve nasilja, rođena i nerođena, koja su nedužno stradala kao ona od strane kralja Heroda
- Bog jednostavno može dati milost spasenja nekrštenoj djeci, korespondirajući s sakramentalnim darom spasenja krštene djece
U dokumentu je naznačeno da standardno učenje da nema spasenja izvan Crkve traži slično objašnjenje.
Crkveno učiteljstvo je postepeno mijenjalo shvaćanje kako se spasenje kroz Crkvu može realizirati.
To ne znači da netko tko nije primio sakrament krštenja ne može biti spašen.
To prije znači da nema spasenja koje ne dolazi od Krista i koje je po svojoj naravi eklezijalno. U dokumentu se citira izjava sv. Pavla da kršćanski supružnici mogu biti posvećeni od strane muža ili žene. Ovo ističe da crkvena svetost dotiče i one van vidljivih granica Crkve, preko veza ljudskog zajedništva. U dokumentu je također naznačeno crkveno učenje da se čovjek rađa u stanju istočnog grijeha koji traži otkupiteljski čin da ga se poništi. Ali sv. Pismo također ističe preobillje milosti nad grijehom. Čini se da toga nema u ideji limba, koji više smjera na Adamovu griješnost nego na Kristovo otkupljenje. Kristova solidarnost sa cijelim čovječanstvom mora imati prioritet nad solidarnošću svih ljudi s Adamom.
Liturgijski gledano, motiv za nadu je potvrđen 1970. kada je uveden obred pokopa za nekrštenu djecu čiji roditelji su ih planirali krstiti. Komisija je rekla da novi teološki pristup pitanju nekrštene djece ne bi trebalo koristiti da se negira nužnost krštenja, niti da se odlaže pitanje podjeljivanja ovog sakramenta.
Radije ovo su razlozi da se nadamo da će Bog spasiti ovu djecu upravo jer nije bilo moguće za njih učiniti ono što je bilo za njih najpoželjnije- krstiti ih u vjeri Crkve i uključiti ih u vidljivo Kristovo tijelo.
Komisija je rekla da nada u spasenje nekrštene djece nije isto što i sigurnost.
Treba jasno reći da Crkva nema jasnu spoznaju o spasenju nekrštene djece koja preminu.
Kardinal Joseph Ratzinger, sadašnji papa Benedikt, je bio predsjednik komisije i na čelu kongregacija za doktrine kada je komisija počela proučavati pitanje limba na sistematski način 2004.
Kardinal iz SAD-a Willia, J. Levada je sad na čelu komisije i Kongreegacije za doktrine. Kardinal Levada se sastao s ljudima kako bi raspravili dokument uz papino odobrenje.
Izvor:
http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0702216.htmDakle vidimo da je Sv. Augustin smatrao da nekrštena djeca idu u Pakao, a sv. Augustin nije bilo tko, kasnije se razvio pojam limba, danas je taj pojam ukinut i limb se više ne naučava kao dio nauka Crkve. I zaključak komisije je da postoji nada da nekrštena djeca idu u Raj. Dakle od Pakla u V.st. do Raja u 21.st.
Meni se čini da je ključni problem u dogmama, dakle dogma ostaje ista, ali koliko sam ja shvatio njezino značenje i suština se rasteže do krajnjih granica.