www.tebe-trazim.com

GOSPODIN POMAŽE CRKVI PREKO ODABRANIKA

"RECI SLUGI MOJEMU DA UTVRDI MOJU NAUKU!"

Na blagdan svete Katarine zbilo se ovo Vidjenje. Po Božjem Nalogu, u pratnji svećenika, vidjelica stigne u Rim. Dok su gradjani išli svaki svojim poslom, oni se zapute ravno Kristovom Namjesniku. Na Trgu svetog Petra bilo je okupljeno mnoštvo svijeta. Vidjelica tad rekne pratiocu: "Izgleda kao da oni nekoga čekaju!" Svećenik odgovori: "Nas dočekuju!" i dok su prolazili kroz taj narod, ljudi su prema njima dizali sklopljene ruke kao da nešto mole. Vidjelica upita pratioca: "Što ovaj narod želi od nas?" Svećenik odgovori: "Blagoslov Božji traže!" Na to će ona: "Onda ih, oče, blagoslovite!" Ali svećenik odvrati: "Ne ja! Vi to učinite!" Vidjelica odgovori: "Ja nijesam dostojna blagoslivljati ljude!" Ali na ustrajnu molbu naroda uzdigne ona Krunicu Majke Božje pa s Križićem blagoslovi nepoznati narod.

Dva putnika izdaleka udju tad u palaču s desne strane. A u Papinskoj palači, sakupljeni u velikoj dvorani, dočekali su neobične goste brojni kardinali. Na čelu njih, na papinskom prijestolju, sjedio je Papa Pavao VI. Vidjelica i svećenik prodju posred kardinala i pristupe k Svetom Ocu da mu iskažu dužni poklon. Kad je došao red na vidjelicu, baci se ona na koljena i poljubi Papi noge. Papa ih blagoslovi i ponudi im da sjednu u blizini, na pripravljene stolice.

Onda vidjelica rekne svećeniku: "Duhovni oče, molim vas sjednite naprijed, s ove strane, da mi je praktičnije za razgovor. A osjećam se i nedostojnom sjediti uz vas kao svećenika." Sveti Otac zapita što vidjelica govori. Svećenik rastumači, a Sveti se Otac nasmije i kaže: "Ništa, dobro, dobro!"

244

Vidjelica je iznosila Papi Pavlu VI. Vidjenja i Poruke koje je on pažljivo i s radošću slušao i primao. A svećenik je prevodio s hrvatskoga jezika na talijanski.

Onda nastupi novo Vidjenje. Presveto Trojstvo sidje nad glavu Pape Pavla VI. Bog Duh Sveti ostavi tad Svoje mjesto i po srebrnastoj liniji podje prema jugozapadu. Ostao je tamo dosta dugo, a onda se vrati u Rim, nad Papu Pavla VI., i stane na Svoje Mjesto.

Gospodin Isus imao je na desnom Ramenu preteški križ, napravljen od neotesanih greda. Dva dijela križa ležala su na Isusovim Ramenima, a donji dio križa bio je položen na ledja Pape Pavla VI. Gospodin se srdačno smiješio Svetome Ocu i pomagao mu je nositi teški križ. Bog Otac promatrao je kardinale ozbiljna lica i kao da ih je htio nešto važno upitati.

Odjednom Gospodin pogleda vidjelicu i kaže joj: "Reci Slugi Mojemu, Glavi Crkve Moje, da utvrdi Nauku Moju u narodu Mojemu!"

PRISPODOBA O DOBROME PASTIRU

Ovako govori Gospodin u prispodobi o pastiru: "Kada pastir, koji pase povjereno stado, čuje da se s njegovom ovcom nešto neobična zbiva, potrudi se da je nadje i vidi. Nježno je tad gleda i promatra i, kad ustanovi što je s njom, zauzme se za sebi povjerenu ovcu."

Tako i svaki sluga Božji koji sazna da u blizini svojoj ima vidioca ili vidjelicu, dužan je da vidi što se zbiva s dotičnim, i neka se onda, ako je potrebno, zauzme i kod većega od sebe. Svećenik koji neće da čuje Glas Božji iz usta duše sebi povjerene, odgovarat će Bogu kada se nadje pred Sudom Njegovim.

Ovako govori Gospodin: "Svaki je poglavar dužan saslušati vjernika ako se što posebno zbiva s njim, i po riječima će spoznati kakav duh vodi to tijelo."

"TKO VRŠI MOJU NAUKU VODIM GA PUTEVIMA SVOJIM.
Kada vidite na Mojim sinovima i kćerima
štogod neobično ili izvanredno - ne mrmljajte!

245

Što je Mojim slugama nejasno i nedokučivo,
Meni je jasno jer sam Ja to dao
i znam zažto to činim.
Mnogi Mi sinovi i kćeri služe
i svakoga od njih vodim drugim putem
i dajem mu drugu zadaću u životu.
Za sve što je kreposno na tijelima ljudskim
Meni zahvaljujte jer je Moja Milost u tom tijelu.
Sve što dobru vodi od Mene je;
zla djela su od oca laži."

NEKA NITKO BOGU NE ZATVARA USTA!

Ovako govori Gospodin Isus Krist: "Neka nitko od Mojih stvorova ljudi Meni ne zatvara Usta kada Ja govorim preko odabranika Svojih."

Nitko od ljudi, pa ni biskup, nema pravo Božje Objave i Naloge zabranjivati. Što Bog uči čovjek ima da sluša jer je stvor i prah zemaljski.

Nitko od ljudi nema pravo zabranjivati da se Riječ Božja doda onome kome ju je Bog namijenio. Poglavari ne smiju zatvoriti usta koja si je Bog odabrao za Svoju Službu. Što je Bog izabrao neka smrtan čovjek ne prezire! Bog gleda u srce smrtnika daleko, i zna koju je posudu izabrao, i za što je može upotrijebiti.

Govori Gospodin Isus Krist ovako: "Ne pokoravaj se stvoru Mome, već se pokoravaj Stvoritelju svome!"

BOG JE UVIJEK IMAO POSEBNIH ODABRANIKA

Ovako govori Gospodin Isus Krist svećenicima koji ne mare za Njegov izvanredni rad oko duša i ne haju za Nauku što je On dostavlja s Neba, ili joj se čak i suprotstavljaju: "Imao sam Ja svoje odabrane sluge od početka svijeta, i imat ću Svoje sluge do svršetka svijeta. Tko će od vas Meni zapovijedati što da radim!"

A za neposlušne sluge Svoje na zemlji rekao je Gospodin još ranije: "Vidjet ćete vi Koga niste htjeli slušati kada se nadjete pred Mojim Očima na Sudu."

246

"OVA JE KUĆA MOJA!"

Ovako govori Gospodin Isus za službenicu Svoju Julku: "Ova je kuća Moja. Iz nje će izaći Moji Miomirisi!" To su Božje Riječi i Vidjenja što ih Gospodin preko nje daje Crkvi Svojoj.

"NIŠTA VI NE M0ŽETE URADITI BEZ MENE!"

Neki svećenik upita kad će II. Vatikanski Sabor donijeti svoj plod. Gospodin Isus Krist ovako odgovori: "Ništa vi ne možete uraditi bez Mene dok Ja ne učinim ono što sam za Svoj puk odredio. Iza toga će biti Maleno Stado i jedan Pastir, i jedna vjera, Rimokatolička. Tada će ovaj Koncil donijeti svoj plod - a sada je samo priprema za ono vrijeme."

SAMO JE TEMELJ OSTAO ČITAV

Vidjelica se nadje pred ruševinarna ogromne crkve. Sve je bilo razoreno i smrskano, a netaknut je ostao samo golemi kameni temelj. Po tom nepreglednom temelju, koji se izdizao iz zemlje oko četiri metra, veliko mnoštvo ljudi, svake dobi i svih narodnosti, pjevalo je i plesalo, vikalo i cičalo.

U sam temelj, svuda unaokolo, bili su uzidani brojni Žrtvenici. No mnogi od njih bili su više ili manje okrnjeni i oskvrnjeni. Neki su izgledali tako nakazno da se nije razabiralo čemu sliče. Drugi[sliče. drugi, orig, nota] su bili srušeni kao da ih je razorio velik potres. Zli svećenici i sami su rušili svoje Oltare i grohotom se smijali. Drugi više nisu bili ni prisutni uz svoje Žrtvenike.

A svjetina, koja je po temelju mahnito plesala i bučila, kad je prolazila pokraj dobrih svećenika smijala im se, izrugivala ih - pa i pljuvala po njima. Tek tu i tamo stajala je grupica vjernika u blizini Žrtvenika te skrušeno i pobožno pribivala Svetoj Misi i slušala pouku svećenika Božjih.

Ali na temelju se još zidalo. Mladi svećenici podizali su sebi svaki svoj Žrtvenik, gdje je već bilo prazno mjesto.

Vidjelica je dobila Nalog da s tog velikog ternelja uklanja ruševine. I stane na temelj i dade se ju-

247

nački na posao. Dok je marljivo čistila ruševine, odjednom kao da se Nebo približilo zemlji i otvore se neka vrata na kojima se pojave redovnice. Gledajući vidjelicu kako marljivo uklanja ruševine, približe joj se nasmijana lica i vesela srca. Vidjelica ih tad pozdravi: "Hvaljen Isus i Marija!" One joj odgovore: "U vijeke hvaljeni bili Isus i Marija!" Onda ih upita: "Što vi radite ovdje, uz ovu veliku crkvu?" Jedna od njih odgovori: "Već smo sustale i mi i dobri svećenici radeći u crkvi!... Sve je uzaludno i beskorisno!..." Vidjelica na to reče redovnicama: "Ja ću sada, u ime Božje, iz ove velike crkve izbaciti sav krš, tako da ostane čisti temelj, na kojem će se zidati novi zidovi. I sve što je uništeno ima da se opet podigne!" Redovnice odahnu pa reknu: "Bar se nećemo više same mučiti kada nam i ti pomažeš!"

Velik srušen hram označuje Katoličku Crkvu. Koliko je podignuto od Uzašašća Gospodinova sve je srušeno do Temelja na kojemu se gradilo. Ruševine su sve ono Božje što je u Crkvi iskrivljeno, ublaženo, ukinuto, izostavljeno ili izbačeno... Nerazorivi veliki čvrsti Temelj označuje Gospodina Isusa Krista i Njegovo Sveto Evandjelje.

ZATAJILI SU U SVOJOJ SVETOJ SLUŽBI

GOSPODIN ODNOSI KALEŽ NEVALJALOM SVEĆENIKU

U vidjenju sam išla kroz poznato mjesto. U jednoj ulici, na otvorenome, opazim Oltar pripravljen za Službu Božju. Ali sve je bilo neuredno: svijeće i Raspelo nakrivljeni, a oltarnik sav zgužvan i tako nemarno postavljen da je na jednome kraju bio predug a na drugome prekratak.

U to dodje svećenik u misnom ruhu. Izgledao je kao župnik. I dok je on na tom bijednom Oltaru služio Misu, malo dalje od njega ljudi su pjevali i plesali kao bezumni. Kad je svećenik svršlo Obred, sjedne sa ženskinjama uz Oltar pa se i on veselo smijao i zabavljao.

248

U blizini svega ovoga bila je kapelica, posvećena Bogu na Slavu. Odjednom iz nje izadje Gospodin i promotri ljude kako pijančuju, ciče i pjevaju. Pogleda zatim neuredni Oltar i svećenika koji se zabavljao u društvu žena. Onda Gospodin pridje k Oltaru, pokupi s njega Kalež i podje ulicom prema obližnjem hramu Božjem. Pred ozbiljnim i žalosnim Isusom stupao je dječak od pet godina, noseći zapaljenu svijeću.

Gospodin Isus ovako je rastumačio vidjenje. Premnogi ljudi i žene žive bezumno, kao da ne znaju zašto su na ovome svijetu. Onaj svećenik, poradi svojeg svjetskog duha, nije bio dostojan da vrši Svetu Službu Božju i zato mu je oduzet Kalež i predan drugome. Dječak sa zapaljenom svijećom jest Andjeo.

Jednom zgodom Isus dragi reče i ovo: "Gdje se ori vesela buka i cika, i vode beskorisni razgovori - Mene tamo nema!" Na plesovima i zabavama puno se vrijedja Boga psovkom i nečistim grijesima.

VESELO KOLO OKO IZRUGIVAČA OBJAVA

U vidjenju ugledam kako djavolčići igraju kolo pokraj svećenika koji je ležao u krevetu. Kad se probudio i zakoračio da će ustati, djavolčići ga zaokruže i počnu oko njega veselo poskakivati.

Dotični svećenik jako se dizao protiv Objava Božjih i čak je pljuvao za osobama koje su ih primale.

TVRD JE KAO ZID

Zbog raznih suprotivština bila sam veoma žalosna i mislila sam već u sebi da Crkvi predam sve ono što mi je Gospodin dao i da se zatim potpuno povučem. Podjem u hram Božji da se pomolim i utješim. Stanem u kut crkve da me nitko ne vidi. Držeći u ruci ključ kojim se otvara srce čovjekovo - opazim da Isus dragi služi na glavnom Žrtveniku Svetu Misu. Ministrirao Mu je dječak od šest-sedam godina i svećenik u odmakloj dobi. U crkvi je bilo tek nekoliko žena.

U času Svete Pričesti Isus dragi uzme Kalež, okrene se puku i podje prema vjernicima. Pred Njim je i-

249

šao mali ministrant noseći upaljenu svijeću dok je svećenik nosio pliticu. Prodju izmedju žena i zapute se k meni, sakrivenoj u kutu. Isus me pogleda i pokaže mi kalež da vidim što je u njemu. Bila je Presveta Krv, živa i svježa. Onda se zapute natrag do žrtvenika i Isus dragi završi Svetu Misu.

Kad je podijelio Svoj sveti Blagoslov, stvori se u blizlni žrtvenika, ispod 13. i 14. postaje Križnoga puta, prekrasna, kraljevski ukrašena ispovjedaonica. Svećenik udje u ispovjedaonicu i sjedne da ispovijeda ljude. Ali Gospodin mu se hitro približi, zgrabi ga ljutito s ledja za habit i baci snažno o zid. Tresnuo je tako jako, ispod druge Postaje, da je iz njega sve jeknulo. Uplašen poleti preda me i gotovo kao bezuman stane gledati oko sebe. Gospodin tad udje na srednja vrata i sjedne da ispovijeda. A žene se dale u bijeg i crkva je ostala prazna.

Sad udje mali ministrant u ispovjedaonicu da se ispovjedi. Gospodin ga milo pogleda, izadje van, uhvati ga za ručicu i kaže mu: "Ti si još malen za Ispovijed. Ti ćeš kasnije doći k Meni!" I pomiluje dječaku glavicu. Kad dječak ode, Isus dragi ponovno udje u ispovjedaonicu, na Svoje mjesto. A jedna se žena, sve u strahu, navirivala na vrata crkve da vidi što će se dalje zbiti.

Onda podjem prema Oltaru da se poklonim Gospodinu. Za svetu Ispovijed bila sam odviše preplašena bojeći se da ne prodjem kao i onaj svećenik. Ali Gospodin me pogleda i, smiješeći se, pozove me. Kad sam Mu se približila, tako me je milo pogledao da je taj Pogled urezan u moje srce još i danas, nakon godinu dana. Gospodin je bio u taj čas Lijep kao nijedan kraljević na zemlji.

Pokazujući mi Svoju Presvetu Krv u kaležu, dragi Isus Me podsjeća da me je izabrao da budem žrtva za Njega i Njegovu Svetu Vjeru. Onaj svećenik ne drži ni do Božjih Pouka, ni do Božjih vidioca; tvrd je kao zid. Mali ministrant želio bi čuti Isusove Riječi, ali ih još ne shvaća jer je dijete. Žene su pobjegle od Isusa jer su bile u smrtnim grijesima. Gospodin Isus hoće da sve Njegove Riječi predam Poglavarima Crkve. To je moja Ispovijed pred Isusom.

250

"KAKO GA VIDIŠ IZVANA TAKAV JE I iZNUTRA!"

Ujutro, prije odlaska na posao, u prenosu se nadjem u sobi jednog svećenika. Iza zastora, koji je bio nasred sobe, izadje on kao debelo, staro prase. Samo glava i vrat ostali su mu čovječji. A oko vrata bijelio se svećenički kolar. Inače mu je čitavo tijelo bilo prekriveno crnom dlakom. Umjesto ruku i nogu imao je papke. Pri dnu ledja virio mu je i dugački rep.

Gospodin Isus reče za tog bijednog svećenika, koji je javno i potajno činio koješta što se protivilo Bogu i svećeničkom zvanju: "Kako ga vidiš izvana takav je i iznutra!"

ŽALOSNA SVETA MISA

Na Oltaru Gospe Lurdske služio je Svetu Misu svećenik koji je uskoro iza toga ostavio svoj Red i oženio se. Oko Oltara bile su gusto poredane neprikladne klupe; sve su stajale nekako nakoso i micale se. U klupama su bile ženske, srednje dobi života, a jako nemirna i nervozna držanja. Stalno su se okretale i neprestano izmedju sebe nešto šuškale i razgovarale. Budući da sam bila veoma umorna i ja sam htjela ući u koju klupu. Ali te nemirne žene izderale su se na mene da ja k njima ne spadam, i gotovo su me htjele tući. Zato ostanem stajati vani, blizu Oltara.

Odjednom začujem neki štropot. Okrenem se i ugledam grozan prizor od kojega sam se jako uplašila. Od glavnog Oltara dolazila je glava jednog čovjeka - sama, bez tijela! Stupala je po obrazu, sad lijevom, sad desnom, kao da su to tabani. Imala je dugačku kovrčastu kosu, brkove i bradu. Lice je od dugoga hodanja izgledalo tako ugaženo i tvrdo kao da ta glava već tisuću godina tako hoda. I prodje oko mene, i pogleda me - a onda ode u neuredne klupe medju te nemirne ženske.

Kasnije mi je rečeno: "Blago tebi što nisi imala mjesta u njihovoj blizini!" Jer to su bile nečiste duše iz vatre paklene. Imale su pravo doći na Misu toga Svećenika budući da je njegova duša već pripadala njima.

251

S Božje strane nema dozvole za ženidbu svećenika Rimokatoličke Crkve: "Neka nijedna žena ne staje uz rame Mojih slugu! Ja sam Svoje sluge odabrao od ovoga svijeta i izuzeo ih za Službu Sebi. Neka svijet ne osvaja srca njihova!"

Ženska koja zavede svećenika, naći će se zajedno s njime na dnu pakla.

"ČOVJEK KOJI PODJE ZA MNOM DA MENI SLUŽI,
a poslije se okrene i vrati u svijet,
bolje bi mu bilo da se ni rodio nije!
Bio on svećenik, redovnik ili redovnica
- nije Mene dostojan!"

Ima mnogo onih koji su iz Božjeg Zagrljaja dospjeli u zagrljaj sotonin, i od odabrane Djece Božje postali stanovnici pakla, djavli.

ZLI NARAŠTAJ SNAĆI ĆE TEŠKE KAZNE

"AL' STE SE PRIPRAVILI!"

Gospodin je bio rekao da će Zlo nastupiti 15. listopada 1968. u 3 sata poslije podne. I mi se lijepo ispovjedili i pričestili, te u strahopočitanju čekali odredjeni čas. Medjutim, kad ništa nije bilo, ostali smo ponešto razočarani.

Nakon par dana Gospodin se javi i reče: "Al' ste se pripravili!" A ja Mu rekoh: "Gospodine, pa rekao si da će biti to Zlo, pa nije bilo!" A Gospodin odgovori: "Produljio sam!" I rastumači kako je Nebeska Majka klečeći plakala i zaklinjala da Zlo bude odgodjeno, da se još koja duša spasi i obrati.

Iduće godine, 1969., Zlo je trebalo nastupiti od Velikog Četvrtka na Veliki Petak. Gospodin je izabrao te dane, jer se tom zgodom najviše ljudi ispovjedi i pričesti. Tako ne bi pošli nepripravni s ovoga svijeta u vječnost.

252

"ZATO SAM I DOSLA K TEBI SADA!"

Došavši u hram Božji, u pola ladje začujem kako od Oltara Majke Božje govori Glas: "Sada će biti veliko zlo!" Na te se riječi preplašim, i opazivši kod Gospe Lurdske dva Franjevca kako u klupi mole brevijar, približim se i stanem do njih. Oni me pogledaju i jedan drugome dadu glavom znak, kako sam ja mogla doći k njima bez njihove dozvole. Onda im se ispričam: "Oprostite, što sam vam došla preblizu, ali se jako bojim zla što ide na nas." Oni se opet pogledaju i nasmiješe.

U taj čas dodje s Neba službenica Božja Julijana. Približi nam se i smije mi se što sam unišla u svećeničku klupu. A ja joj reknem: "Sestro, bojim se zla što ide pa sam se sklonila uz njih." Sestra Julijana mi odgovori: "Zato sam ja i došla k tebi sada!"

Tada opazim da je obučena u moju haljinu: "Vidi, vidi, pa ona ima moju haljinu na sebi!" Svećenici prestanu moliti pa je znatiželjno gledaju. A ja im rastumačim: "Ona je na zemlji bila službenica Božja, a sada je u Nebu! Ja i ona se jako volimo i poštujemo!"

Zlo tada nastupi, a po našim glavama počne padati žuta zemlja i kaljuža. I svećenici se sada preplaše, pa se u strahu još više približimo jedni drugima. A službenice Julijane više nisam vidjela.

Jer ljudi na zemlji ne žive po Božjim Zapovijedima, zato je crkva, u vidjenju, bila potpuno prazna. Službenica Božja imala je na sebi moju haljinu jer mnogo puta pričam ljudima o divnim djelima što ih je Bog izveo po njoj.

"PA I TI SI MOJA!"

Izgledalo je kao u spavaonici, sve krevet do kreveta i u njima kao da spavaju velike bebe. A Majčica Božja stoji uz njihove noge, uživa u njima i kao da će ih prigrliti. Kako sam došla sa strane, stojim i gledam. Onda kažem: "Majčice Božja, pa ti njih tako voliš! Sada će doći to veliko zlo!" A Ona ih još bolje prigrli. Zatim reknem: "Idem i ja da legnem medju njih!" A Nebeska Majka mi progovori: "Pa i ti si Moja!"

253

To su osobe čiste i koje Bogu služe, a Majčica Božja lebdi nad njima da ne stradaju.

Ovako govori Gospodin: "OVAJ JE NARAŠTAJ SIT MOJE NAUKE! Sluša Moj Glas, preko Mojih slugu svećenika, ali ne živi po Mojoj Nauci, zato ga moram uništiti. Premnogi Mi služe samo iz običaja, duše pune smrtnih grijeha. I onda u takovome stanju primaju Moje Tijelo svetogrdno i nedostojno. Mnogima koji su u hramu Mojemu svaki dan, mjesto je u ognju paklenome jer ne žive po Mojoj Nauci i ne drže se Mojih Zapovijedi. Tko služi Meni i djavlu, taj pripada djavlu, jer k Meni ne dolazi ništa što je na duši nečisto."

GORI NEGO U DANE OPĆEG POTOPA

"Premalo će ljudi biti na Mojoj Gozbi u Nebu. Zato plačem Ja i Moja Majka, jer će zemlja ostati pusta i prazna, a pakao u jednome času prepun. Duše umiru jedna za drugom, pa i one koje sam za Sebe odabrao; ostavljaju Me premnogi na zemlji. Malo imam onih koji Me slijede dostojno.

U dane Potopa, i u vrijeme Sodome i Gomore, uništio sam narod koji ne bijaše grježan kao ovaj u današnje doba. I danas sam odredio kaznu za Moj narod, koju sam produljio, ali nijesam odustao od Svoje Nakane. Gdje ljudi na zemlji viže griješe, tamo će više bič Moj udariti; gdje je manje grijeha, manje će stradati one općine. Još malo dana i vidjet će narodi na zemlji Koga su vrijedjali."

Sada dolaze za opomenu: poplave, nevrijeme, potresi, vulkani, ratovi, glad, kuga, razne zarazne bolesti... Na zadnje će doči tri dana i tri noći strašne tame s Velikom nevoljom. Time za sadašnji naraštaj završava kazna Božja na zemlji, koja će biti kao Mali Sud.

"IZBRISAT ĆU OHOLOST S LICA ZEMLJE!"

Drugom zgodom, kad je Gospodin govorio o ljudskim grijesima, izmedju ostalog, rekao je i ovo: "Izbrisat ću oholost s lica zemlje i neće joj biti ni traga!"

254

Ovako govori Gospodin Isus Krist: "VELIKANE OVOGA SVITETA PONIZIT ĆU, malene i prezrene uzdignut ću!"

"PRODULJIO SAM, ALI ODUSTAO NISAM!"

Radeći po kući, kako sam bila sama, razmišljala sam o strahotama Nevolje koja se sve više približava. Pomislim tada na veliku Dobrotu Isusovu pa Mu kažem poput djeteta: "Isuse, Ti si tako dobar, pa mislim da nećeš ni pripustiti to Zlo na svijet!" A Gospodin se javi nada mnom i progovori: "Produljio sam, ali odustao nisam - od Nakane Svoje!"

NITKO NEĆE DOKUČITI BOŽJIH PLANOVA

Izvjestan svećenik posjeti vidjelicu, pa izmedju ostalog, ponešto nasilno, ovako upita: "Pitajte Isusa za nas svećenike, što misli s nama i kakve nakane ima s nama[Nama, orig., nota]?"

Nije prešao ni pola puta do svoje kuće, kad Gospodin progovori: "Nitko od Mojih stvorova ljudi neće dokučiti ni Mojih Misli ni Mojih Planova!"

Ne kušaj Gospodina Boga svojega, jer On zna i predobro što Mu je, i kada, i gdje - činiti!

Zato i kaže Gospodin, ovih dana, za tamu koja će doći: "Nitko od ljudi na zemlji neće znati za dan i čas kazne na zemlji. Doći će iznenada!"

NESREĆE I NEDAĆE KAO KAZNE ZA GRIJEHE

Gospodin Isus Krist ovako govori u današnje doba, ovom modernome naraštaju:

"Kada bi Moji stvorovi Meni uistinu služili, dao bih im toliko Svojih darova da ih ne bi mogli ni potrošiti. Na prirodi će ljudi vidjeti svoje grijehe. Dat ću plod zemlji u odredjeno vrijeme, ali ću ga poništiti mrazevima, nevremenom i tučom; spalit ću usjeve žarkim[žarkom, orig., nota] suncem i osušiti izvore da narod trpi žedj; hrana će se kvariti i trulež će jesti povrće. I sve će na zemlji biti nesigurno i nestalno, jer narod neće da se obrati k Meni. Tko ostane živ, tražit će čovjek čovjeka - u mnogim krajevima svijeta."

255

"OBAVIT ĆU LICE ZEMLJE U CRNINU!

Pustit će Gospodin Bog na nepokorno čovječanstvo brojne i teške nesreće, koje će prouzrožiti mnoge suze i velike žalosti.

"OVAJ NAROD VARA MOJE SLUGE SVEĆENIKE!"

Ovako govori Gospodin: "Ovaj narod vara Moje sluge svećenike lažno ispovijedajući svoje grijehe. Premnogi i premnoge primaju Moje Tijelo tek da ih ljudi vide, a u svojim srcima kriju zla djela. Dobre tlače i ozloglašuju, a sirote iskorišćuju; istinu potiskuju, a laži uzdižu; od pobožnih se smiju, a zle hvale."

U današnje doba ima kršćana koje nazivaju dobrima, a samo što ih djavli ne odnesu. Mnogi su svećenici prevareni zbog lažnih svjedočanstava pa osudjuju nevine i pravedne. Paklena zmija svuda repom maše! Uvukla se i u mnoge samostane i, služeći se pojedincima, hoće da u Zajednicama razori svako dobro.

Ovako govori Gospodin:
"NADJUBRIT ĆU ZEMLJU TJELESIMA LJUDI!"

NOVI NARAŠTAJ

Gospodin Isus kaže ovako:
"IDE VRIJEME - I ZEMLJA ĆE IMATI DRUGO LICE!"
Znači, sve će biti drugačije rasporedjeno.

VELIKA SLOGA I LJUBAV

Ovako govori Gospodin Isus: "Zemlja će ostati prazna i pusta i čovjek će čovjeka tražiti; a kada se nadju, uzljubit će se i biti će jedno tijelo i jedan duh, Maleno Stado Moje!"

Medju onima koji prežive sve nevolje i nedaće koje dolaze na ovaj svijet vladat će velika sloga i ljubav.

256

DOLAZI NARAŠTAJ GLADAN RIJEČI BOŽJE

Na blagdan svete Katarine (25.XI.1971.), pod jutarnjom molitvom, odjednom ugleda u svojoj blizini dragog Isusa i Nebesku Majku. Tri puta su si nešto šaptali i, smiješeći se, gledali na vidjelicu. Nakon pola sata iščeznu kao da se vraćaju u Nebo.

Puna Prisutnosti Božje, i još u ekstazi, gleda oko sebe neće li ponovno vidjeti svoje Najmilije. Tada opazi da iza njezinih ledja stoji svećenik i gleda u nju. Ona mu se ispriča: "Oprostite, duhovni oče, što vas prije nisam primijetila. Imala sam ugodno Vidjenje pa se nijesam okretala."

A svećenik joj na to reče: "Tu sam ja bio skroz dok si ti imala Vidjenje. Sve što si vidjela i čula, zapiši!"

Vidjelica se tad potuži: "Već sam puno pisala i puno je propalo dok sam bila zatvorena. I ono što napišem nemam kome da predam jer se nitko u mojoj blizini ne zauzima za Nauku Božju!"

Odgovori Gospodin u liku svećenika:

"Ovaj naraštaj sit je Moje Nauke; sluša je, ali ne živi po njoj. Dolazi naraštaj koji će gladovati za Mojom Naukom."

Gospodin Isus pokazao je vidjelici slugu Svojega koga je izabrao za raširenje Svoje Nauke, koja obuhvaća cijeli svijet.

SAD ĆEMO ŽIVJETI PO EVANDJELJU

Izvjestan gradić bio je teško kažnjen. Ostalo je na životu svega desetak osoba... Onda dodje i nekoliko žena sa sela da se u crkvi mole. Kad ugledaju srušenu crkvu i samostan, zakukaju i zalamataju rukama od žalosti. I mene je uhvatila duboka žalost kad sam gledala te sve ruševine.

Najedanput dodje odnekle mlad povisok svećenik. A ja mu se potužim: "Slušaj, sad više nemamo ni crkve, ni svećenika, ni Svete Mise - ništa!" A on odgovori: "Sada ćemo živjeti onako kako je bilo zapisano u Svetim Knjigama i Evandjelju!" I uzme u ruke Sveto Pismo

257

i počne nam čitati i tumačiti Sveto Evandjelje. Dugo nas je poučavao, a onda se s nama i molio.

Odjedanput dodje draga Nebeska Majka, pristupi mladom svećeniku i kaže mu zabrinutim glasom: "Sinko Moj, a gdje ćemo spavati?" On pokaže na ruševine samostana. A žene reknu: "Kamo ide on, idemo i mi!" Ja ih upozorim: "Pa to je Isus!" "Pa neka je! - odgovore one - idemo za Njim."

Od samostanskih zgrada ostala je poštedjena tek šupa za drva. U uskom hodniku, uza zid, bio je mali otoman i na njemu misne haljine. Nebeska Majka rekne: "Pa ni ormara nema!" Isus dragi potvrdi: "Ništa!" Hodnik je vodio u bivšu pekaru. Žene udju unutra, a ja za njima. Ništa! Samo prazni zidovi i goli pod! Ni na što legnuti, ni s čim se pokriti, ni na što sjesti, ni iz čega jesti - ništa!

Poslije dragi Isus reče: "Kako si vidjela tako će se na tome mjestu i zbiti, radi nepokornosti Mojih slugu koji neće da čine pokoru. Da samo jedan dan u tjednu poste ili pokoru čine, poštedio bih taj kraj!"

BOG OTAC OPOMINJE PREŽIVJELE

Na zapadnoj strani neba ukaže se Bog Otac Nebeski. Svojom Pojavom ispuni gotovo sav zračni prostor. Pred Bogom Ocem je velika zemaljska kugla u koju je usadjen Križ Kristov. Uz Križ vijori snježnobijela Uskrsna zastava, sjajna kao sunce. Podno Križa i Zastave leži umiljato bijelo Janješce, crnih očiju. Glavicu je prislonilo na zemlju, kao da želi u njoj boraviti.

Haljine i plašt Oca Nebeskoga odsijevaju kao sunce, i kao da su od kadife zagasite boje. Kosa Oca Nebeskoga je više tamno smedja, pomalo crnkasta, razbačeno češljana, a seže do ramena. Oči divne kao rujna zora.

Bog Otac promotri zemlju kako je sada na njoj. Pažljivo gleda ono malo ljudi što je ostalo na životu. Ozbiljna Lica i uzdignute Desnice opomene narod na zemlji i prekori ga zbog počinjenih grijeha. I zemlja se poboja Boga jer Ga je gledala svojim smrtnim očima.

258

IZA MUKE ŽIVOTA NAGRADA VJEČNA

PRED BIJELIM VRATIMA

Uspinjala sam se putem bijelim kao snijeg a lijepim kao da je od mramora. Još nekoliko osoba išlo je tim putem gore-dolje. I samo me pogledaju i ništa ne reknu, nego produže dalje.

I stignem na povišeno mjesto, u neobično predvorje. Zid je bio slijeva, sdesna i na dnu prostorije, a sprijeda je bilo otvoreno. U dnu su bila velika prekrasna bijela vrata. Nad njima nije bilo stropa nego su bili oblaci. U tom predvorju bilo je četrdesetak ljudi, razne dobi života. Pokušavali su unići na bijela vrata, ali nisu mogli jer su bila zaključana. Hodali su po toj prostoriji kao da čekaju neko otvorenje. Došavši pred vrata, pokušam ih i ja otvoriti, ali nisam ni ja mogla.

A s desne strane sjedio je za poširokim stolom na običnoj stolici Dječak Isus, u dobi od 10-12 godina. Oko Glave je imao svijetao krug. Naslonjen na stol, podbočivši Glavu na lijevu ruku, zabrinuto je promatrao grupicu ljudi pred Sobom. A oni su hodali oko Dječaka Isusa tako po domaću kao da su Njegova Zajednica.

Prodjem izmedju ljudi do Gospodina i upitam: "Što, zar se ta vrata neće otvoriti?" Dječak Isus odgovori mi zabrinuto: "Otvorit ću Ja ova Vrata i moći će oni ići gdje bude tko htio. I ti ćeš moći ići gdje god budeš htjela. Još samo pola dana i Ja ću ta Vrata otkljućati!"

Isus dragi mi je rastumačio da su to mučenici za Svetu Vjeru. Bijela vrata su ulaz u Nebo. Gospodin je bio zabrinut jer mnoge duše propadaju zauvijek.

Kad čovjek sa zemlje vidi duše pokojnika, one s njim ne razgovaraju. Ako ih se štogod upita, koji puta odgovore. Takodjer, ako se za njih molimo, pa im nešto treba, uz Božju dozvolu smiju i one štogod pitati.

259

"OVDJE SU SVI PRAVEDNICI!"

Nevidljiva sila ponijela me u Visine, veoma daleko od zemlje. Bila je tamo prekrasna priroda, a bregovi su se dizali do samog Podnožja Neba. Na tome tlu sretnem desetak ljudi, srednje dobi života. I nešto su kao tražili izmedju cvijeća i trave. Pristupim najbližoj ženi pa je upitam: "Ima li ovdje koji pravednik?" Žena se uspravi pa mi, kao povrijedjena, oštro odgovori: "Ovdje su svi pravednici!" Na te riječi zašutim i počnem razgledavati čudnovati kraj.

S desne strane opazim nekoliko velikih zgrada, visokih i preko petnaest katova. Ali izgledalo je kao da nikoga u njima nema. Pa si mislim: Vidiš, na zemlji čovjek nema gdje ni glavu nasloniti, a ovdje toliki stanovi prazni. Onda upitam ljude u blizini: "Tko ovdje stanuje? Čini mi se da dotični nijesu kod kuće!" Ljudi ništa ne odgovore, ali se začuje Glas s Neba: "Katnica pred kojom stojiš jest tvoja!" Uplašim se na te riječi pa reknem: "Gospodine, a što će meni to čudo! Za sirotu Julku dosta je i mala sobica!" I gledajući tu ogromnu zgradu, uzdahnem: "Tko će tebe samo spremati!"

A s lijeve strane stajao je još veiičanstveniji Dvorac, sazdan od same svile i kadife. Lepršao je i prelijevao se u boji mramora. Gledajući u to stvoreno čudo, smiješeći se, primijetim: "Da mi je samo znati, tko će u tebi prebivati! Balzami Vječnosti iz tebe mirišu!" A zidovi od kadife još se više naginju k meni. Onda opet prozborim: "Osvajaš mi srce, ali su preveliki stanovi tvoji za skromnu Julku da u tebi boravi."

Tada opazim daleko dolje zemlju. Jedva sam je i razabirala kako je bila malešna. Pa se sjetim koliko je na zemlji bijede razne vrsti, a ovdje divote kakovih oko čovječje nije vidjelo! Tada začujem vapaje sa zemlje: "Dodji na zemlju, jer te Majka Crkva zove!" Ali ogorčena zbog svega što sam na zemlji proživjela, odgovorim: "Neću ja doći više nikada na zemlju jer sam na njoj mnogo pretrpjela! Meni nije bilo dobro na zemlji!" I podjem za dušama koje su s tog terena uzlazile u Nebo.

260

Duše na ovome terenu jesu pravednici koji tamo još malo zastaju dok se potpuno ne očiste. Zgrade i stanovi predstavljaju stepen duhovnih zasluga pojedinih duša.

"OVDJE NAS IMA SAMO MALO!"

Na obali Vječnosti - Jednom sam odnešena daleko od zemlje, potpuno Gore. Stavljena sam na obalu nekog mora. I spustim se do samoga mora i gledam. Lijepo, bistro more, ali nigdje žive duše! Šta ću sad! Dolje ne mogu jer je jako daleko, a ovdje nikoga ne susrećem.

Odjednom ugledam da izdaleka dolazi brod. Bio je nevelik, ali zgodan i lijepo obojen: bijelo s plavim izradbama. Kad je brod pristao, mornari izadju na obalu. Svi su bili jako mladi i lijepo obučeni: u bijelo i plavo. Ja im tad pristupim i zamolim ih: "Morala bih poći dalje, ali ne znam kako. Hoćete li me prevesti tamo gdje ima svijeta?" "Hoćemo!" - veselo mi odgovore. "Ali ja nemam pasoša! Bojim se da me kapetan ne izbaci!" Mladići me razdragano zaokruže i odgovore: "Imaš ti pasoš, imaš!" "Ali nemam novaca da platim kartu! Što ću ako bude kontrola?" "Ne boj se! - odgovore mi. Mi ćemo se zauzeti za tebe da dodješ kamo si pošla." I udjem u ladjicu kao jedini putnik.

Nakon duge vožnje kažu mi mornari: "Sada ćemo doći u kraj gdje ćeš imati društvo." Kad smo se približili drugoj obali, opazim u pristaništu grupu žena koje su čekale brod. Bilo ih je pedešetak, a sve u dobi od tridesetpet do četrdeset godina. Brod pristane u luci, a mornari svežu brzo konop i stave izlazni most. Onda izadjemo na obalu. Kraj je bio malo brdovit ali veoma lijep.

Kapetan broda - Najednom opazim kapetana broda kako silazi na obalu i pozorno me promatra. A bio je prekrasna osoba i lijepo obučen. Imao je na sebi žutozeleno odijelo, više na bjelkasto, neka ugodna boja. Ja se pak preplašim misleći da će me sada kazniti. Ali On zapovjedi jednome mornaru da donese dva stolca. Ovaj odmah pohiti i začas ih donese. Kapetan sjedne, pogleda me i zapovjedi neka i ja sjednem. Mornari

261

se veoma začude i govorili su medju sobom: "Tko je ona da smije uz Njega sjesti?" Netko iz grupe rekne: "Valjda su u rodu!" A ja u strahu progovorim: "Molim Vas, gospodine kapetane, oprostite mi! Dovezla sam se ovamo, a nemam ni pasoša ni novaca!" A On me gleda pa kaže: "Imaš, imaš ti pasoš! Ne boj se! - Onda mi joi reče: Ja sam se brinuo za tebe i za tvoje dijete, brinem se, i brinut ću se za tebe i za tvoje dijete!" Na to Kapetan ode na brod, u svoju sobu, a ja se pridružim ženama.

Hrana duša - U to dodje neka redovnica noseći velik pladanj pun hrane. Na jednom kraju pladnja bili su na hrpu stavljeni veliki lijepo pečeni bataci. Na drugom kraju bile su debele kriške kruha, rezane u trokut. I posebno opet veliki komadi kolača, takodjer trokutasta oblika. Redovnica je prolazila izmedju žena i zastala ispred svake od njih da si uzme od svake hrane po komad. I stane preda me i, ne gledajući mi u oči, ponudi i meni. Kad sam već uzela, najedanput me pogleda u lice, zbuni se pa mi kaže: "Tebi nisam smjela dati! Ti još nisi ovdje!" Na to joj odgovorim molećivo: "Ali, sestro, ja sam izdaleka, sa zemlje! Ogladnjet ću dok se vratim! Evo, vratit ću vam kolač, a zadržat ću meso i kruh." Pristane ona preko volje i, sve klimajući glavom, govori sama sobom da mi nije smjela dati jer još nisam medju njima. Iza obroka upustim se sa ženama u razgovor: "Šta vi radite ovdje? Ima li vas mnogo?" Jedna mi odgovori: "Jako rijetko dolaze ovamo duše! Ladjica ode i po nekoliko puta, a da nijedne duše ne doveze. Ima nas ovdje samo koliko nas vidiš!"

Povratak - Najedanput zazvoni. Jedan me mornar pozove: "Dodji[dodji, orig., nota] da te povezemo jer polazimo na mjesto otkuda smo i došli." Onda ih zamolim: "Ja sam došla sa zemlje! Lijepo vas molim kad biste me htjeli tamo povesti!" Oni se nasmiješe i uskliknu: "Ta gdje smo mi od zemlje! Mi smo Gore, a zemlja je daleko dolje! Mi prevozimo duše koje sa zemlje dolaze u Vječnost." A ja im reknem: "Pa je l' se vama isplati prevaljivati toliki put, a da nikoga ne vozite? Odanle ovamo nikoga, odavle onamo opet nikoga!"

262

Prije odlaska još jednom pogledam taj lijepi kraj sa svojim brdima i ravnicama, divnim stablima i krasnim cvijećem, a usred te ljepote stanovi za duše.

Popnem se onda na brod i dovezoše me gdje su me i uzeli. Zamolim ih da me prevezu barem do Australije, a onda bih ja tamo radila i već se nekako vratila u domovinu. Ali oni mi nasmijani odgovore: "Doći ćeš ti na zemlju kako si sa zemlje i ovamo došla!"

I prenese me tad na zemlju, na mjesto odakle sam i uzeta. Prošla sam u zraku "milione" kilometara, tako da sam osjećala veliki umor puta.

Nebo ima toliko Predjela koliko i zemlja država. Ne zna se Nebu kraja ni u Širinu, ni u Dužinu, ni u Visinu! Malo duša dolazi u ovaj Predio Neba jer ih je malo steklo zasluge koje odgovaraju ovom stupnju Blaženstva. Brod je oznaka Rimokatoličke Crkve. Nisam znala tko je onaj kapetan. Onda mi je dragi Isus rastumačio da je to Otac Nebeski. Mornari su duše koje suradjuju s Bogom. Hrana duša jest Nebeska Tajna koju smrtnik na zemlji neće dokučiti.

263

+

U Ime Boga Oca
koji me je s velikom Ljubavlju stvorio.

+

U Ime Boga Sina
koji me je s velikom Ljubavlju
Svojom Pregorkom Smrću otkupio.

+

U Ime Boga Duha Svetoga
koji me s velikom Ljubavlju
Svojom Presvetom Milošću posvećuje.

Amen.


SVE NEKA BUDE NA VEĆU SLAVU PRESVETOGA TROJSTVA:
BOGA OCA, BOGA SINA I BOGA DUHA SVET0GA
TE NA ČAST I HVALU
PRESVETE BOGORODICE, BLAŽENE DJEVICE MARIJE
I NJEZIN0G PREČIST0G ZARUČNIKA,
LJUBLJENOG POOČIMA ISUSOVOGA - SVETOGA JOSIPA!

264

Ova knjiga nalazi se na web-stranicama

Isus nas zove 2

1976. - lipanj


"Mi svećenici u Nebu..."


424

Lice zemlje za vrijeme katastrofe


424

"Došli smo da radimo!"


425

"Svi oni čekaju na vaše molitve!"


425

Oltar u Žrtvenome plamenu


426

Blagoslov s kaležom i Hostijom


426

Veliki Blagoslov Oca Nebeskoga


427

"Žalosna vremena!"


427

21. Pon. - Sv. Alojzije Gonzaga


"To ide!"


427

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU:


Duh Sveti


429

Sv. Alojzije i Dominik Savio ministriraju


429

Sv. Misa u Veličanstvenom Hramu u Nebu


430

Alojzijevo u Nebu


432

"To je ponor u kojemu se duše odmaraju!"


433

Nježna ljubav Nebeske Majke


434

Majka svetog Alojzija


436

Kometa tame


436

Mitre nad Čistilištem


437

"U mukama je za prelaz u Vječnost!"


437

"Gledaj dobro, šta je to!"


438

Majka Božja od Čudotvorne Medaljice


438

22. Utorak - Sv. Paulin, bisk. i prizn.


POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU:


Duh Sveti


439

Sa sv. Paulinom u Nebeskim Krajevima...


439

Sv. Terezija od Isusa s Dječicom na izletu


441

Riječi Božje s Neba na zemlju dane


441

"Spašene su duše njihove!"


442

"Teren za Anđeoske Korove Djece!"


442

"Razdragano je Moje Srce..." (Draga Gospa)


443

Nepoznata mistika na jednome otoku


443

Sveti Mihael s britkim mačem


444

Sveti Paulin pomaže nevoljnima


444

Isus dragi posjećuje bolesnoga brata


444

Ukazanje Majke Božje u Pliskovici


446

XXX

1976. - lipanj


23. Srij. Vigilija Sv. Ivana Krstitelja


POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU:


"Na svim putovima biti ćete zagrljeni..."


446

Zaštita Majčice Božje na putovima Gospodnjim


446

"U Žrtvi Svojoj sve radim"


447

"Došao sam na zemlju u Gospodinu" (Ivan Krst.)


447

"U svemu vremenu Ja upravljam!"


448

Sveta Pričest


448

"Vidiš li ovu zgradu?"


449

"Hvala vama svima!" (sveć. Franjo)


450

"Blago kući gdje se prikazuje Žrtva..."


450

Sveti Josip


451

Od Majčice k Poočimu, pa natrag...


452

Sveti Ivan Krstitelj


452

"Ja sam bujna, kalemita loza..." (Ivan Krst.)


453

"Izbjegavaj nepotrebne razgovore!"


454

"Obrađuj Djelo Moje!"


454

24. Čet. - Sveti Ivan Krstitelj


.

"Mi ćemo tebe uništiti..."


455

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU:


Duh Sveti između Oltara i kipa Majke Božje


455

"Rodio sam se od Gospodina na zemlju" (Ivan)


456

Sveti Ivan ministrira


456

Slavna Nebeska Majka


457

Svećenička Hostija u Presvetome Srcu


457

Pouka Svetog Ivana misticima


458

"Pogledaj Blago koje sam mu dao!"


458

"Još ću ti ovo dodati!"


459

"Govorio je Gospodin iz srca mojega na usta moja"


460

"Kazat ću ti, tko je Nebeska Majka!"


460

"Vidiš, u Kaležu ljiljani!"


461

"Sadio sam cvijeće iz Vrta Nebeskoga..."


461

"Dolazim u Srcu Mojemu..." -


462

O Svetom Ivanu Krstitelju


463

"Zaštićujem svu braću redovnike, svećenike..."


463

Špilja u kojoj je živio


463

Ljiljani u Kaležu - značenje viđenja


463

XXXI

1976. - lipanj


Sv. Ivan i Sv. Josip - s Neba dani zemlji!


464

Zlatna ruža...


465

"Učinit ću srca vaša..." (Mali Isus)


466

Blagoslov Oca Nebeskoga


466

"Veliko je polje na zemlji, sine Moj odabrani!"


466

25. Pet. Blagdan Presvetoga Srca Isusova


POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU:


Duh Sveti


468

Krvave Suze Nebeske Majke


468

"Evo ti!" (Mali Isus)


468

Sveti Josip


469

Sveti Ivan kao dječak ministrira


469

"Gospodine, put je pred njom!" (Sv. Josip)


469

Sveti Mihael Arkanđeo


469

"Moje Srce omiljelo je Mojemu Ocu!"


469

"Hvala ti, što nas se sjećaš!"


470

"Imam malo dobrih svećenika..."


470

"Polje Duha Mojega, koje je obrađivao Ivan."


'470

Sveta Pričest i Blagoslov Oca Nebeskoga


472

"Suze krvave koje si vidjela..."


472

"Dajem vam do znanja, što je za završiti.."


473

O Svetome Josipu


473

"Traže, a ništa ne drže do toga!"


474

"Uzdaj se još malo u Moje Presveto Srce!"


475

"U ruševinama zemaljskih zgrada..."


475

"Ti si dijete mojega roda!" (Sv. Ivan Krst.)


475

MOLITVE:


Krunica naše drage Gospe od Suza


476

Molitva Gospođe Svih Naroda


477

"Moj Bože, ja vjerujem u Tebe!" (Fatim. mol.)


477

"Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti"


477

"Josipe, Sine Davidov"


478

"Sveti Mihaele Arkanđele"


478

"Sveti Rafaele Arkandele"


478

"Sveti Gabrijele Arkanđele"


478

Nebeski način Križanja - dulji


479

NAPOMENA UZ KNJIGU


480

kolovoz 1974.

1974 - KOLOVOZ
29. Čet. - Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja

Ovako govori Gospodin u Troj Osoba:

Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti:

"ZATVORIT ĆU SVOJA USTA PRED SRCIMA NEVJERNIM.

Neće se postidjeti Moja Mudrost

u Mojima na zemlji,

pred mudrošću ovoga svijeta,

koja zloupotrebljava Moje darove.

Spustit ću Svoju Desnicu nad zemljom;

osjetit će zemlja Moju Jakost i Moć,

uzdrmat ću srca ljudi na njoj.

Dozivat će sa zemlje Ime Moje,

ali neću slušati glasa njihova,

jer ne spoznaše Zakona Mojega na vrijeme.

Uzdrmat ću sve temelje zemlje,

promijenit ću lice njezino,

da upozna Gospodara svojega

i živi po Zakonima Njegovim.

Nijesam Ja stvorio zemlju za sablazan mnogima,

koji Meni služe u Zakonu Mojemu.

Ja sam stvorio Nebo poradi zemlje,

da stanovnici njezini uđu u Slavu Moju,

da žive sa Mnom u radosti Mojoj do vijek vjekova.

Što obradih za Svoje radove u duhu,

poradi duša besmrtnih, bi srušeno.

Moja Riječ na zemlji

- kao da nijesam Vladar i Gospodar roda,

kojega dadoh na tlo zemlje,

da upravlja Mojim darovima,

što ih dadoh čovjeku da se njima okoristi

za svoju potrebu tijela i duše - u Imenu Mojemu.

Znanje, uzdizanje i oholost,

ubijanje i kršenje Mojih Zakona, uzdignuše se tako,

da nema više života Mojega

u srcima ljudi na zemlji.

Ono malo što Meni služi - prezreno je,

potisnuto izvan društva ljudi,

- 1 -

kolovoz 1974.

da niti velike patnje i molitve,

nijesu na korist zlome rodu na zemlji.

Bezdani se pune dušama,

a Moja Pravda osporava nad zemljom,

da je poštedi od srdžbe Moje;

ali ne upozna zemlja dugotrpnost ljubavi Moje,

nad djecom nevjernom.

Lebdim nad svime što sam stvorio;

njegujem sve suncem Svoje Ljubavi,

ali će tvrdoća srca stvora Mojega,

da Moj gnjev raspali u vremenu ovome.

Pokazat ću ljudima na zemlji,

gdje je njihov Bog,

kad počnem rušiti zemljom.

Kome da govorim,

i tko sluša Moj Glas s Neba?!

Tužno je Moje Očinsko Srce

nad stvorom Svojim." (Dn 180-1)
Listopad
1. - Utorak

Bilo je razloga da preko dana ostavimo naše boravište. Tako smo sproveli dan u Bulle-u, i u kući naših dobročinitelja. Kod njih smo ručali i večerali. Iza oduljeg razgovora u Gospodinu o Gospodinu dođe poruka: "U ovoj kući otkrij djela Moja!" (Dn 167)
2. X. Srijeda - Sv. Anđeli Čuvari

Majčica Bežja posreduje za vidjelicu - Imala sam trpljenje. Bilo mi je tako teško, da nisam znala za sebe. U zraku, blizu mene, bila je prisutna Majčica Božja s Malim Isusom u naručju. Gledala je prema Nebu i sklopljenim rukama molila se za mene Presvetome Trojstvu. (D

3. X. Čet. - Sv. Terezija od Djeteta Isusa

"Dobila si mušku službu!" - Opet sam imala trpljenje. Uzela sam lijek, ali mi nije pomoglo. Već sam misli-

- 2 -

listopad 1974

la da se danas neću moći dići. "Bože moj, kako mi je teško!" Onda mi Anđeo rekne blago: "Ustani! - i nastavi - Dobila si mušku službu. Mnogi je muškarac ne bi primio, poradi velikih kušnja koje su s njom povezane."

Anđeo s kablom u ruci - Pod Svetom Misom najedanput ugledam kako s Neba leti velik Anđeo, bijel kao snijeg. U ruci drži kabao pun vode. Leti hitro nad zemljom kao da se žuri, i promatra dolje. Onda podigne kabao i naginje ga. A dolje curi kao iz kabla. Leti Anđeo dalje i gleda gdje će sad istresti kišu. Nije svuda izlijevao - birao je mjesta, gdje će to učiniti. (Dn 167)

Mali Isus: "Al' su Moje Riječi potresle Papu!"

Najedanput dođe s Nebeskog terena u ovu sobu, gdje je bila Sveta Misa, velika prekrasna Majčica Božja s Malim Isusom u naručju. Bila je mlada. Imala je ružičastu haljinu, plavi plašt i bijelu maramu. A Mali Isus bio je kao dijete od dvije godine. I On je bio u ružičastoj haljinici, bos. Imao je lijepu kovrčastu i valovitu kosicu.

Mali Isus siđe iz naručja Nebeske Majke, i kako sam zbog nemoći sjedila na stolici, pođe ravno k meni. Nasloni Svoju glavicu na moje krilo i sav se prisloni uza me. A Majčica Božja Ga gleda, pa se smiješi.

A ja se počnem ispričavati: "Gospodine, oprosti mi, tako sam slaba. Čim mi pošalješ kušnju, odmah klonem i tako sam izvan sebe. Više nemam snage ni za što... Gospodlne, - tužim se ja dalje - bili smo u Rimu. Toliko smo nastojali da izvršimo Tvoju Volju, i da Tvoje Riječi predamo... I zadržali smo se... i nastojali smo sve moguće... i nismo imali pristupa.. Nismo gotovo ništa postigli..."

Mali Isus podigne Svoje oči prema meni, pa reče: "Al' su Moje Riječi potresle Papu! Pročitao ih je... uhvatio se je za glavu... zamislio se... i metnuo ih

- 3 -

listopad 1974.

je na posebno mjesto... Potresao sam Ja njegovo srce." Onda upitam: "Gospodine, a tko mu je predao?" Kaže: "Onaj mali svećenik mu je dao." Kako sam se ja tužila dalje, kao da ni Papa ništa ne može, On reče: "Nije on sam! Ima pokraj sebe onih koji mu ne dopuštaju da izjavi Moje Riječi."

A Majčica Božja bila je ostala stajati. Onda pruži ruke prema Malome Isusu neka dodje. A On kao dijete brže bolje sjedne u moje krilo, glavicu nasloni na moje srce i gleda na Majčicu Božju.

Još sam se tužila kako je teško, i kako đavao hoće da sve zavede, sve duše upropasti. Sve je beskorisno... čovjek više ne može ništa učiniti.

Na to mi Mali Isus pokaže prstićem na Oltar - najnajprije na Hostiju, a onda na Kalež. Pogledam, a na Oltaru, pred Keležom, lebdi u zraku ogromna bijela Hostija - velika poput tanjura. Kad se Sveta Hostija uklonila, bio je podignut prekrasni veliki Kalež. Onda iz Kaleža potekoše po Oltaru dva jaka mlaza guste Krvi. Presveta Krv tekla je ravno prema meni.... I ja gledam... i ništa nisam rekla Isusu, nego sam samo pomislila: dođe li do mene, morat ću je pokupiti; grijeh je da teče po tlu... Ali došla je samo do kraja Oltara.

Dok mi je dragi Isus sjedio u krilu, i imao prislonjenu glavicu, primijetim da se kraj vašeg noćnog ormarića nešto miče. Opazim samo donji dio tamno crvene haljine, ukrašene tamnosmeđim prugama. Kad sam se poslije opet tamo okrenula, vidim Svetog Josipa kako sjedi.

Negdje oko Svete Pričesti bila sam u posjetu kod Svetog Oca. Sjedio je za ovećim pisaćim stolom, koji je imao udubinu. Gleda i razmišlja, i uhvatio se za glavu....Najedanput si počne brisati oči... Onda opazim kako mu prilazi fra Sergio. Stao je uz pisaći stol i nešto mu je ozbiljno govorio. I gleda fra Sergio u vas i na mene kao da stojimo nedaleko, okrenjeni prema Papi. Dulje vremena je on Papi - ispružena prsta i mašući rukom gore dolje - nešto

- 4 -

listopad 1974.

tumačio. A Papa onako pozorno sluša... i gleda na istu stranu kamo i fra Sergio. A dva tri koraka iza fra Sergia stoji velika Nebeska Majčica, gleda na njega i sluša što on Papi govori. Od Pričesti pa do kraja Svete Mise, skroz je fra Sergio bio kod Pape.

4. X. PRVI PETAK

Kutije s naslaganim nitima - Izgledalo je to nekako kao prozorčić na stanici, gdje se kupuju karte. Najedanput pred zatvoreni prozorčić dođe sa strane dugùljasta kutija. Bila je puna bijelih niti. Ali niti su bile tako naslagane da se svaka nit posebno vidjela. Onda dođe i druga kutija. No u njoj su bile svega dvije-tri niti.

Kušač: "Tako ti i treba!" - Došao je kušač u blizinu vidjelice i počeo joj se ovako rugati: "Tako ti i treba! Nisi htjela živjeti kako drugi žive. Trčala si da Bogu služiš, a sada gdje si!?. Sve si uništila: i sebe, i dijete... Sada trpi! Pošla si u Rim, da im o Bogu govoriš, a oni te nisu primili. Da si ti biskup! Ali obična žena koja vidi Isusa! Šta ćeš ti njima dokazati, kada Ga oni ne vide. Trčala si od mene, a Bog te je zapustio i ostavio. Kuda ćeš sada poći?! Svi te mrze, jer si živjela drukčije od njih. Smiju se od tebe: luda žena! Sada živi kako znaš! Tuđe čuvaš, a tvoje je propalo. Bolesna hodaš po svijetu, gdje ćeš i umrijeti. Sve ti je propalo, ništa nemaš poradi Isusa. Sada plači, kasno ti je, prošla su vremena tvoje jakosti."

Odstupi kušač. Sjeća se vidjelica strašnih muka i teških kušnja razne vrsti. Na kraju neizvjesnost muči srce, i njezino tijelo klone poradi tužnih doživljaja u životu.

Iza boli utjeha - Navečer pod Svetom Misom bila sam jako potištena. Tako mi je bilo strašno, da mi je išlo srce puknuti. Umalo se nisam srušila. Došlo mi je teško, što ne mogu Bogu dragome služiti, kako sam

- 5 -

listopad 1974.

Mu nekoć služila. Potpuno sam se izgubila...

Kad sam plakala, dođe dragi Isus od Oltara, kao Bog u tijelu... Stane mi s lijeve strane, i s obadvije ruke uhvati me za ramena da se ne srušim... I Svoju svetu glavu nasloni malo k meni, ne lijevo rame... Dosta dugo je dragi Isus tako stajao uza me.

Par koraka dalje stajala je Majčica Božja. Gledala je na Isusa, pa na mene, neću li pasti... I sva je bila kao zbunjena - hoće li vidjelica klonuti, kad je tako boležljiva i slaba...

Poslije dragi Isus ode od mene, i pretvori se u trpečeg. Stoji trnjem okrunjen, a lijevom rukom drži zagrljen Svoj Križ. Isus dragi stane pred Svoju Majku i gleda na mene, kao da želi da Mu pomognem nositi Križ.

Gledajući na Gospodina i Nebesku Majku utješi se vidjelica u životnim patnjama, i požali izmučenoga Gospodina i Majku Nebesku. (Dn 169-170)

5. X. PRVA SUBOTA

OGNJIŠTE BOŽJE LJUBAVI

Našla sam se na istočnoj strani, negdje pod Nebom, na nepoznatome tlu. Taj je teren bio ravan, ali na njemu nisam vidjela ni trave, ni zemlje, ni pijeska, nego je bilo više kao kamenito. Na tome tvrdome tlu stajalo je ognjište, veličine 4 puta 4 metra, a visoko oko metar. Izgledalo je poput žrtvenika iz davnih vremena, na kakovome su nekoć pobožni ljudi prikazivali Bogu žrtve paljenice. Plamenovi su se dizali do Neba. Zidovi ognjišta bili su tako stari, da se nije raspoznavao oblik gradnje. Nad ognjištem bilo je Presveto Trojstvo. Uokolo ognjišta hodao je svećenik - u svećeničkom civilu s kolarom oko vrata - kao da bi nešto trebao tamo raditi. Taj mi je svećenik bio nekako poznat, ali čim bih ga bolje promotrila, pokrio bi svoj izgled.

Gledajući kako se vatra u velikim plamenovima diže s ognjišta prema Nebu upitam toga svećenika:

- 6 -

listopad 1974

"Kakvo je to veliko ognjište?" Odgovori svećenik: "To je Ognjište Božje Ljubavi! Na ovome se Ognjištu grije cijeli svijet!"

Na jednoj strani Ognjišta, na debelome vanjskom zidu, bile su poredane tri jednake kutije, srednje veličine. Kutije su bile prozirne kao da su od stakla, i malo razmaknute jedna od druge. Prva kutija bila je puna lijepih bijelih niti, druga se počela puniti, a treća je bila još potpuno prazna. Niti su izgledale kao malo deblji bijeli konac, a bile su naslagane jedna do druge, i sve ih se moglo vidjeti.

Malo kasnije okrenem se opet prema svećeniku... gledam ga... - pa to je Gospodin! Onda rekoh: "Gospodine, jučer sam ove prozirne kutije vidjela pred zatvorenim prozorčičem, a sada se nalaze ovdje na Ognjištu, blizu Vatre! Da li one niti znače koliko smo dana ovdje?" Odgovori Gospodin: "Ne! Te kutije označuju ovo. Ona puna kutija, to su Moje Riječi koje ste već označili. Druga su Riječi koje ste počeli označivati. I još ću ti dati od Sebe, da se napune i ove dvije kutije."

Onda opet promotrim okoliš tog Ognjišta. Sa sjeverne strane, blizu Ognjišta, na malo povišenom tlu, opazim čitavu gomilu stolaca. Bilo ih je toliko, da je to izgledalo kao mali brijeg. Ali svi su bili kao od jednog majstora: jednostavni, i bez naslona, s četiri noge, neobojeni i bez ukrasa. Međutim, bili su različite veličine i od različitog materijala. Nekoji su bili čvršći, jači i veći, drugi opet krhki, slabiji i manji. Gdjekoji stolac je već bio sav popljesnivio, poneki i istrunuo. Ne smiješ ga se ni dotaći, jer će se raspasti. Bilo ih je i tamnih i crnih...

Malo sa strane bio je jedan stolčić tako malen, kao de je dječja igračka. Uzmem ga u svoje ruke i ogledam. Bio je truo i pljesniv, kao da je stotinu godina star; a mekan kao spužva; samo da se ne raspadne. Na ovome stolčiću ne bi mogla niti bebica sjediti, jer čim bi sjela stolčić bi se zrobio, a

- 7 -

listopad 1974.

ona bi pala dolje. Onda upitam Gospodina, koji je u taj čas stajao kod velikog Ognjišta: "Kakvi su to stolci za odrasle i djecu?" Odgovori Gospodin: "To su posebna zvanja... posebno primljene Moje Milosti". - "A kako to, da su ti stolci tako nejednake jakosti i različitog oblika?" - "Kakvo svojstvo ima tijelo u sebi, takovu i milost u njega dajem!"

Onda me Gospodin pouči u prispodobi: "Vreća ima puno, ali nijesu sve jednako dobre i trajne. Neka je od dobrog sukna, mala i trajna. Ima ih velikih i prozirnih, ali malo trajnih; iako zahvaćaju mnogo pšenice u sebe, brzo se poderu. Ima umjetnih, koje su na oko lijepe, no kada se stavi hrana u njih pokidaju se. Ima papirnatih, koje mogu primiti mnogo toga, ali za malo vremena ispucaju. Ima ih od takvoga sukna, koje se već nakon par puta poderu. Ima vreća rjeđih žica, te svi vide što je u njima spremljeno, i po putovima sve se prospe između žica. Dobre vreće skrivaju hranu i dugo se drže; iako su srednje veličine, jake su i otporne za teret i prikladne za upotrebu.

Tako je i s tijelom mnogih na zemlji. Razne naravi, razne volje, razni pristupi Mojoj milosti. Kakva je stabljika, takav rod od sebe daje. Nekoja je rodna i plod joj je ugodan; nekoja opet slabo rodi i njezin plod nema u sebi ukusa i slasti. Kakovo je tijelo, takovu i Milost u njega mogu dati. Sastavi raznih tijela razlićiti su za službu Meni. Svaki Meni služi na svoj način."

Na sve ovo upitam Gospodina: "Imam li i ja tu stolac?" Odgovori mi: "Pogledaj pred sebe, i naći ćeš ga!" Uzmem u ruke jedan stolac s jakim sjedalom. Bio je srednje veličine, malo duguljast, napravljen od debele kvrgave daske, ali je bio čist i daska je bila izglađena. Onda primijetim: "Ovaj je dosta dobro izrađen. Jednostavan je, ali jak. Čije je ovo sjedalo?" Pogleda Gospodin na mene i kaže nasmijan: "To je tvoj stolac!" Na to kažem: "Taj će

- 8 -

listopad 1974.

stolac svojom jakošću mene preživjeti!" Držeći ga u rukama dobro si ga pogledam kao stvarnost u životu svojemu.

Upitam dalje Gospodina: "A što će se raditi sjedeći na stolcu?" Odgovori mi Gospodin: "Dotični će runiti ljudima Moje Milosti!" Nasmijem se na to i sjednem na svoj stolac i stanem runiti zrnje, poput klipa kukuruza. I gledam: ima tu još hrpa što je treba runiti! Samo što to nije kukuruz, nego su to Riječi Božje, Milost Božja svijetu. Stolac je služba od Boga dana.

Onda je đavao zavidno gledao na taj stolac. Zamislio se kako će me uništiti, jer da mi je Gospodin dao neki posebni stolac na kojemu sjedim i kojim upravljam, što od Boga primam... Gleda, šta će to biti od tog stolca. Jučer me je izmučio radi duhovnih stvari. Poplaši me, onda ja klonem.

Ovako govori Gospodin za tegobe vidjelice Julke po putovima:

"MNOGI OD LJUDI, IZMEĐU KOJIH STE BILI, i neki od onih koji su u Mojoj službi, zaviđahu tebi na službi Meni, i daru koji sam Ja tebi dao: Služba nad Mojim slugama, svećenicima. Postali su hladni i potreseni, na riječi koje su čuli o tebi, misleći u srcima svojim: Zašto nama nije dana ova milost zvanja. Između običnih ljudi, u čijoj ste blizini živjeli, jedni od njih tebe gledahu kao običnu ženu i sluškinjn Mojega sluge. Bila si im trn u oku, smetnja srcima njihovim. Jedni od ovih, među kojima bijaste, gledali su Mene u vama, i blizina vaša zagrijala je srca njihova; ostadoše tužni na odlasku vašemu. U mnoge dane spominjahu se vaše blizine i vaših imena, želeći se još susresti s vama u žlvotu, poradi Mene i Riječi Mojih."

Ovako govori Gospodin vidjelici Julki o ženama, među kojima smo kretko vrijeme živjeli:

- 9 -

listopad 1974.

"POJEDINE IZMEĐU NJIH željele su da im budeš na korist kao sluškinja u radovima. Ne gledahu tebe kao Moju posudu, već sluškinju Mojega sluge. Kažem vam: Mnogi Moj sluga, svećenik, rob je trulim srcima, tijelima dubokih džepova. Koriste njihove blizine za razonodu tijela svojih, a ne za korist duša svojih. Ti posluži Mojega slugu kada možeš, kada nijesi Meni u službi, a druge s njihovim zahtjevima služiti ne možeš. Očekivale su one od tebe radove za sebe. Ti ne možeš služiti zemaljske gospodare sa zahtjevima njihovima u radu, jer ti je tijelo slabo, i Moj si sluga u molitvi i patnji. Moji odabrani sluge imaju posluge svoje; da Meni služiti mogu, posluženi jesu."

"DOBAR SLUGA KOD ZEMALJSKIH GOSPODARA Meni služiti ne može, jer je roblje poslova njihovih. Poslovi su gusti i naporni, pa umaraju zdravo tijelo, te duh klone u njemu. Premoreno tijelo nije sposobno za službu Meni. Mnogi poslovi zarobljuju duh u tijelu, da Meni ne može služiti, iako je volja spremna za službu Moju. Tko robuje zemlji, dušu svoju gubi. Ljudi se previše uzbrinuše za prolazno, što ostaje na zemlji, a za vječno ne imadoše vremena raditi, za duše svoje. U dane posljednje bit će ih mnogo poput ludih djevica, jer se ne potrudiše, u dane života svojega, za vječnost. Ako čovjek dobije cijeli svijet, a dušu svoju izgubi, ništa dobio nije. Luđaci trče u radovima za sadašnjost, a mudri rade za vječnost; za tijelo se pobrinu koliko je to potrebno za život. Tijelo treba imati svoj red, rad, odmor i molitvu. Gdje na zemlji nema molitve na ustima, tamo duše umiru. Amen."

Još reče Gospodin: kad sam hodala između Njegovih slugu vidioca, bilo ih je koji su mi zavidjeli na milostima koje mi je On dao, i na patnjama preko kojih sam prošla. Bilo im je čak žao govoriti sa mnom, takovu zavist su imali; da zašto nije njima

- 10 -

listopad 1974.

dao takav dar; da su me prezreli u srcima svojim i ozloglasili, dok su njihova djela gora od mojih.

Posjet svetoga Franje - Danas sam doživjela i svetoga Franju. Inače, kad je njegov blagdan prikažem Bogu po svetome Franji i po pet Krunica, i da ne znam što ću sve izmoliti... A jučer ništa, niti jedan Slavaocu. Zato je on došao da vidi, što je to s Julkom. Bio je jako tužan; stajao je žalostan i gledao na mene; i samo što ne plače...

Teško mi je u tuđem kraju među tuđim ljudima... I svakojake senzacije, i svakakova potezanja, tako da sam iz onoga duhovnoga grifa kao potpuno izbačena... U Asizu sam još bila kao kod kuće. Nisam imala smetnje, jer su tamo bile samo časne sestre. Nisam imala duhovnih poteškoća... Poslije smo bili u civilnim kućama, među raznim osobama... Onda su došla trpljenja, razni zahtjevi, razna ubacivanja, i tako sam se posve izgubila...

DRAMA OTKUPLJENJA

Tajna Presvetoga Trojstva - Još niste ni započeli Svetu Misu, već je Duh Sveti bio nad Oltarom. Bio je ogroman, jak, čudo velik! Tako velike ptice kako je On ni nema!

Iza toga sam doživjela ovo. Bog Otac Nebeski bio je u Nebu, prema Oltaru, ali nisko, malo više od tog stropa. A bio je velik i jak... za pet vaših tijela... i još jedanput visina. Bio je krasno obučen, kao da je blagdan. Na haljinama su Mu bile divne izradbe, umetnuti sitni križići, kao da su prilijepljeni. Haljina je bila gore malo raskriljena, tako da Mu se vidjelo Srce.

A ispred Njega stoji Isus u visini obična čovjeka. Kao da je stanovao u Srcu Boga Oca, i onda Mu izišao iz Srca... i stao pred Njega.

A Duh Sveti nije bio nad Njima, nego je sjao kao da je sakriven u Njima Dvojici. Svoje trake pustio je kao iz Njihovih Osoba, kao da je iz Njih izašao;

- 11 -

listopad 1974.

jer te sjajne crte iz Njih su izlazile... od Boga Oca i od Boga Sina.

Bezgrješna pritište zmiju - Najedanput se ispred Presvetoga Trojstva stvorila Majka Božja kao Bezgrješna. Bila je malo sa strane, ne baš u sredini. Bila je u bijeloj haljini i imala je plavi plašt. Oko struka bio joj je svezan pas, širok četiri prsta, i visio je dolje. Bosa je bila.

Stajala je na nekom tlu, koje je bilo malo povišeno i malo zaokruženo. I na tome je bila velika zmija; visjeli su joj rep i glava. I Bezgrješna je stajala na toj zmiji.

A ja sam bila ovako malo sa strane i gledala sam što Majčica Božja redi. A Majčica Božja promatrala je zemlju.

Nevina zemlja i zemlja u grijehu - A zemlja je bila lijepa zelena, s neba suncem obasjana. Tako je bila lijepa, kao meli raj zemaljski.

A zmija je glavom bila okrenuta prema zemlji. Najednom se razljuti, nakostruši i od nje postane kao aždaja. I poleti naglo prema zemlji, kao da će sve ljude ujesti. Kako se zmaj zaletio da zemlju ugrize, uništi, tako se u zemlju uvukla crnina. Postala je crna kao ugljen. Kroz to crnilo vidjelo se kako hodaju čiste duše, oni što više Bogu služe. Izgledali su kao bijele ribice u vodi. Kad je zmija htjela jurnuti na zemlju, Majka Božja ju je pritisnula. I samo malo nakon što je Majka Božja uhvatila ravnotežu, najedanput opet ta zmija hoće da poleti... Četiri puta je poletjela prema zemlji.

Velika svetost Svetoga Josipa - Nakon što je to učinila četvrti puta, najedanput odnekle dođe Sveti Josip. Stao je u blizini i gledao na Majku Božju kako stoji na zmiji. Imao je tamnosmeđe odijelo. A od njegove osobe, po cijelome tijelu sa strane, izlazilo je kao od sunca. Kako Svecima sja oko glave, tako je stalno kao vatra odsijevalo, sjajno kao sun-

- 12 -

listopad 1974.

ce, oko cijele osobe Svetoga Josipa. To je bilo kao okvir oko Njega.

Veliki Anđeo... protiv đavla - I opet gledam zemlju, ali sada drugi prizor. Doleti jedan ogroman, jak Anđeo, s mačem u ruci. Haljina mu je bila crvena kao krv. Po njoj su bili nebeski ukrasi. Imao je bujnu kosu i velika krila, a bio je bos. Kako je Anđeo doletio i stao na čelo zemlje, digne mač iznad svoje glave... i gleda ozbiljno na zemlju. I nešto je čekao... kao nalog....

I najedanput iz zemlje, između naroda, iz onog crnila, izađe crni đavao. Bio je velik i jak. Imao je rogove debele kao bik, velike krupne oči, repinu... I onako glomazan, kao medvjed, pođe prema velikome Anđelu. I izbulji rogonja oči na Anđela, podigne na njega svoju šapu - nokte je imao kao pijetao - i sav se nakostruši, kao da će ge uništiti. A Anđeo samo mirno stoji, drži uspravan mač i ništa ne govori. Đavao se na to povuče u zemlju, među narod... i nisam ga više vidjela.

Grad gori, mnoštvo se bije... - Onda ugledam jedan velik grad, kao velegrad. Iz njega su izbijali silni plamenovi. Sve je gorjelo. Ja gledam: Joj, pa tko je to potpalio! Kad najedanput ugledam gdje se straga, malo dalje, tuče mnoštvo svijeta. Muškarci su se tako nemilice mlatili kundacima i boli bajunetama, da je sav onaj teren bio pokriven krvlju.

Velike ruže oko Fatimske Gospe - Najedanput sam vidjela Fatimsku Majčicu Božju. Stajala je na nečemu u zračnom prostoru i gledala na zemlju. Imala je na Sebi bijelu haljinu, a plašt je bio malko na "krem". Majčica Božja bila je čitava okružena valikim krasnim ružama. Ruže su bile iznad Nje, ispod nje i oko Nje, a svaka ruža posebno. Bile su velike kao mali lavor. Onda upitam: "Kakove su to ruže?" Kaže: "To su molitve sa zemlje, koje su Meni dane... preporučene!"

- 13 -

listopad 1974.

"Zemljo, slabo stvorenje..." - Kad je bilo Podizanje, a to na Oltaru sjedi dragi Mali Isus... onako malešan kako se rodio. Sjedi na slamici, a slamica sja kao sunce. Jednu nožicu pružio je ovako a drugu onako. Ručice je ispružio kao da milostinju prosi, i smiješi se. Imao je zlatnu kosicu, a bio je u ružičastoj haljinici. Onda Mu se potužim: "Gospodine, oprosti mi sve grijehe i slabosti moje! Slaba sam. Budi milostiv meni grješnici na svemu..." A On me pogleda i reče: "Krhka... runi se... stegne.. vrati se... pane... Zemljo, slabo stvorenje, u Meni si jaka. Ja sam tvoja jakost. Bez Mene ne možeš ništa. Sa Mnom, u Meni... - još mi je nešto rekao..."

A neki dan mi je slično rekao. Kad sam bila u kuhinji, popila sam aspirin i još sam se rušila. Rekoh: "Što ću, Gospodine?! Smiluj mi se! Tako se rušim; nisam više ni za što!" Najedanput čujem glas: "Tvoje tijelo... jedna sjena! Ja tebe jačam, u tebi radim, s tobom idem, i tebe dižem u snazi." Tako sam bila slaba, da sam jadva stajala. Kaže mi, da bih se već srušila, da me On ne podiže - jer Mu trebam. U pojedinim časovima osjetim da nemam više snage ni za što. Uhvati me agonija, kao da sam gotova... temperetura, a onda ohladim... i nekad sam hladna kao led, o Bože!

Anđeli mole uzdignutih ruku - Kad je bilo Podizanje Svete Krvi nad Oltar gdje je Mali Isus sjedio došlo je s Neba dvanaestak Anđela. Imali su tamnocrvene haljine, a po nebeski ukrašene. Na glavama su imali vijence od nebeskog cvijeća. I krila su imali. I kako je netko podigao veliki Kalež, dvaput viši nego vaš i znatno širi, Anđeli su zaokružili Kalež i svi su digli ruke poput Mojsija, kao da mole Boga Oca nešto... A Oltar je bio ukrašen kao na Nebu... tako je bilo lijepo.

Pater Pijo veseo i nasmiješen - Kad je to prošlo, s desne strane Oltara, u zračnom prostoru, pojavi se pater Pijo. Bio je u misnom odijelu, s kazulom,

- 14 -

listopad 1974.

štolom, sve... A mlad, tako da ne znam da li bih mu dala 35 godina... I veseo, nasmijan... I gleda na Oltar gdje se prikazivala Sveta Žrtva. Ali to sve je bilo kao na Nebeskom terenu. Pater Pijo je dosta dugo stajao... I gleda raspoložen i smiješi se onako radosno, kao kad je Čovjek dobre volje... Poslije najedanput njega više ne vidim... Kad sam došla k sebi, vidim da je Sveta Misa već pri kraju. Molila sam Krunicu Bogu Duhu Svetome; nisam je ni svršila. Izmolila sam samo dvije desetice; moram je naknadno izmoliti .

Uzajamna ljubav Isusa i Anđela - Kad ste trebali dati blagoslov, na čelu Oltara stajao je živi dragi Isus. I okrenuo se na stranu i gleda nešto. Pogledam ja, što se to dragi Isus tamo okrenuo... Kad najednom, u zraku... cijeli oblak Anđela u bijelim haljinama. Kao da idu k Misi, u blizinu dragog Isusa. Kad su došli bliže u zračnom prostoru, najednom se svrstaju u povorku po četiri u svakome redu. Povorka je bila tako duga, da joj nisam vidjela kraja. A Isus dragi stoji pa to gleda.

I onda je od svih Anđela išlo nešto bijelo keo snijeg prema Isusu, prema Njegovoj Osobi... kao neke trake, crte. A od Isusa, kako je stajao s bijelim haljinama, okrenut prema Anđelima, od Njegova Presvetog Srca, ovako iz nutrine, najednom zasja kao sunce, izađe veliki sjaj. I taj sjaj je išao prema Anđelima, i to svakome Anđelu u srce. A kada ste rukom pravili znak križa, Anđeli su već bili svrstani o obliku Križa. U hipu su ga oblikovali. Oni naprijed ostali su u liniji, samo su se podigli u zrak, pa je ta linija bila okomita. A od ostalih Anđela jedan dio je pošao lijevo, drugi desno, pa su napravili lijevi i desni krak križa. A svi Anđeli, kako su bili po četvorica u jednome redu, razmakli su se od sredine lijevo-desno, tako da je u sredini ostalo prazno. Izgledalo je to kao da su svi Anđeli zajedno uokvirili golemi Križ na nebu.. A kako ih je bi-

- 15 -

listopad 1974.

lo mnogo, Križ je zahvaćao odozgo do dolje. Nešto takova nisam joŠ nikada vidjela. A Isus je promatrao. To su oni Njemu u počast učinili. A napravili su to tako hitro, tako su se brzo "isprebacivali", da mi je došlo na smijeh.

Ujutro je rekao dragi Isus neka se ispovijedim. Imam male napasti od sotone... svašta mi dođe u glavu... imam smetnje pod molitvom... A kad se ispovijedim onda nemam. Kada sam se dakle ispovijedala dragi Isus se pojavio tamo u kutu i jako je zasjao. (Dn 170-179)