www.tebe-trazim.com

6. NEDJELJA

Ujutro sam imala lakše trpljenje za grupu Trećoredica. Među njima je bila i znanica kojoj sam dodavala Riječi Božje, a umrla je prije jedno pet godina.

Pod Svetom Misom bilo je nad Oltarom prisutno Presveto Trojstvo. Ali Duh Sveti, koji je bio iznad Boga Oca i Sina u obliku Goluba, nije bio raširenih krila, kao inače, nego sklopljenih. Sjedio je kao krasan Golub, bijel kao snijeg, i okrenuo je glavu pa gleda svojim crnim okom.

Onda sam vidjela desetak Svetaca. Odnekud su išli ususret Presvetome Trojstvu. Na čelu je bio sv. Ivan Krstitelj. Prepoznala sam i sv. Alojzija, sv. Judu Tadeja... Onda su zastali. Jedan ili drugi među sobom su nešto kao razgovarali. Drugi su stajali i gledali prema Presvetome Trojstvu.

Majčica Božja blaži trpljenje dušama u čistilištu - Dok su Sveci tamo stajali i gledali prema Presvetome Trojstvu, dođe Majčica Božja pred Presveto Trojstvo. Bila je mlada i obučena u samu bjelinu. Najedanput Majčica Božja pođe prema dolje. I ja gledam kuda će. I vidim da ide kao prema zemlji. Pogledem bolje - a to jezero vatre, dugačko i duboko,

- 16 -

listopad 1974.

a ljudi unutra. Izgledalo je kao da sjede u toj vatri... Gorjeli su kao drvo. Majčica Božja došla je nad tu vatru valjda na jedno pet metara, i onda pruži Svoju desnu ruku nad njihove glave i gleda ih. A iz Njezine ruke sijevaju kao trake nad njih... valjda za olakšanje muka... Kad je Majčica Božja pošla u čistilište nastupilo je trpljenje, tako da mi je bilo jako zlo. Mislila sam da neću moći izdržati. Trpjela sam za te duše. (Dn 179-180)

7. Pon. - BLAGDAN SVETE KRUNICE

P R 0 P 0 V I J E D N A G 0 R I

Viđenje je bilo navečer pod Svetom Misom. Najprije se pokraj Oltara prošetala jedna mala osoba u zlatnim haljinama. Ispočetka sam mislila da je to dragi Isus, ali ne znam zapravo tko je bio.

Ovako je bilo jezero - Isus dragi je rekao da se zove Genezaretsko jezero. Okolo jezera, prema jugu, bila su zelena brda, a ovdje na čelu jezera, iznad dugačke ravnice, dizalo se malo brdašce. Na njemu, malo niže, sjedio je dragi Isus. A ravnica je bila puna svijeta, glava do glave. Bilo je mnoštvo muškaraca i žena. Čudo jedno koliko ih je bilo! A djece nisam vidjela.

Dragi Isus je sjeo i počeo im je govoriti. A u krilo, na koljena, metnuo si je veliku debelu Knjigu. Dok im je govorio imao je Knjigu zatvorenu, a poslije ju je otvorio. A ti ljudi su Isusa tako pozorno i napeto slušali, da ni daha nisu imali. U prvi čas Apostole nisam vidjela, nego samo Isusa s Knjigom. Kasnije sam ih vidjela na čelu pred ljudima.

A ja sam s nekog brda gledala dolje na taj narod. Onda me je s tog brda uzelo pa ponijelo preko jezera. Prvo sam opazila jednog Anđelčića u plavoj haljinici, kako leti preda mnom. Kasnije vidim cijelu četicu. Letjeli su naprijed, jedan do drugoga,

- 17 -

listopad 1974.

u malom razmaku, a ja za njima. Onda sam se počela plašiti da ću pasti i utopiti se... Došli smo do početka jezera, na vrh onoga brijega, blizu Isusa, iza Njegovih leđa. Klečala sam i sklopljenih ruku slušala dragog Isusa kako im propovijeda.

Onda je Majčica Božja došla ravno s Neba. Stala je odmah do Isusa, s Njegove dasne strane, malo prema ljudima. Gledala ja na taj svijet i slušala što Isus govori. Onda je jedan čas nisam vidjela.

Poslije je ugledam u blizini Isusa, ali s druge strane. Bila je u bijeloj haljini. I vidjelo se kako Majčici Božjoj kuca Njezino Prečisto Srce. Bilo je živo, potpuno svježe, a nježno ružičastog tkiva. Oko Prečistoga Srca bio je vjenčić od lijepih ružica: plavkastih, ružičastih... I mač je bio zaboden u Njeno Srce.

Odjednom doleti s Neba velik lijep Anđeo. Bio je visok valjda tri metra, a onako jak, još jedanput jači od vas. Imao je lijepe krasne spuštene kose. Kad je silazio s Neba, bijele haljine sve su mu lepršale. Anđeo dođe do Isusa, ispred Majke Božje i Apostola, gdje je bila mala praznina, i uzme Knjigu s Isusovih koljena. Zatim pođe s Knjigom u Nebo, i više se nije vraćao.

Kako sam tamo klečala i gledala za Anđelom, najedanput vidim da se ozgor spušta nešto bijelo. U dugačkoj bjelini, od sebe sašiveno, i sve u zraku vijori. Pomisila sam da je to možda Anđeo koji poslužuje. A ono se malo okrene, kad tamo, pa to sam ja, Bože moj! Odozgor sam došla...

Poslije sam opet vidjela Apostole. Prepoznala sam sv. Petra i sv. Ivana. Kad je Propovijed bila gotova, Petar je s još nekim Apostolom stalno nešto hodao i govorio, i kao neki raspored davao tim ljudima...

Sveti Mihael vatrenom metlom čisti đavole - Još sam nešto neobično vidjela. Sveti Mihael Arkanđeo bio je u crvenoj odjeći, po kojoj je bilo malo plavoga i zlatnoga. Najprije se pokazao silno velik, goto-

- 18 -

listopad 1974.

vo četverokutan oblak, crn kao čađa. Spuštao so dolje, i to je samo kuhalo u njemu... nešto se po njemu kotrljalo. Gledam što je to... i vidim, pa to su đavoli. Do pol tijela sam ih vidjela... crne... s rogovima... Sveti Mihael meo ih je dolje ispred Presvetoga Trojstva s velikom metlom prema nakakvom terenu. I to je bilo kao zatvoreno. Najednom kao da se odmaklo, i svi su nestali u toj zemlji i opet je postala ravna... Metla s kojom je Sveti Mihael pomeo đavole bila je poput one s kakovom se mete štala i dvorište. Samo je mjesto raširenog pruća bila nekakova vatra... Šištala je vatra iz te metle.

Anđeo odnosi Kalež pred Boga Oca - Zapazila sam velikog Anđela, u nježnocrvenoj haljini, s plavim i zlatnim ukrasima. Imao je i plašt preko ramena, kao što ga neki Anđeli nose. Po plaštu je bila zlatna izradba. Taj je Anđeo nosio Kalež pred Boga Oca. Nisam vidjela otkuda ga je uzeo, već samo kako ga u zraku nosi pred Boga Oca,

Majčica Božja s Golubom na ruci - Pri koncu sam vidjela Majčicu Božju gore u Nebu, u prekrasnom velikom Vrtu. Taj Vrt sam već jedanput vidjela... Ima lijepe široke staze, da mogu i dvoje ići po njima. U njemu su prekrasne ruže, i to one prave, cijepljene, niske: crvene, plave, žute, bijele, pa ljubičaste... i to čitavi buseni. U tom prekrasnom Vrtu vidjela sam samo majčicu Božju. Stajala je gdje su te ruže. Na ruci je držala i milovala lijepog krasnog Goluba, bijelog kao snijeg. Kako je Golub sjedio na Njezinoj ruci, najedanput se podigne iz Njezinih ruku i poleti ravno u Nebo, gdje je Bog Otac. I zasjao je kao sunce, i obasjao cijeli onaj teren... Čak do zemlje, sve je bilo obasjano onim sjajnim trakama. Iza toga opet sam vidjela Majčicu Božju. Ali više nije bila u onom prekrasnom Vrtu, nego više u Nebu.

Nebeska Kruna Majka Božja sjedila je kao na jednom terenu, i bila je kao Kraljica, prekrasno obu-

- 19 -

listopad 1974.

čena. Imala ja krunu nad glavom. Onda ta kruna pođe k Presvetome Trojstvu, Isusu nad glavu. Na koncu od Isusa ode Bogu Ocu nad glavu, gdje je i ostala. (Dn 181-3)

8. Utorak

U svećeničkom habitu i pelerini - Kad sam ujutro ustala osjetim da ću nešto doživjeti. I kao da sam bila u prenosu. Najedanput sam otišla. Našla sam se u jednoj ovećoj crkvi na Svetoj Misi. Na Oltaru je bio p. I. U crkvi je bio uglavnom stariji svljet. Na Svetu Pričest ljudi su pošli u grupama po starinski. Pošla sam i ja. Kad sam išla prema pričesnoj klupi, bila sam kao obično obučena. Ali dok su svi bili obuti, jedino sam ja bila bosa. Zato sam putem razmišljala: Bože moj, ako me istjera od pričesne ograde! Kad me je p. I. trebao pričestiti, prepozna me, zastane i kaže mi: "Pokrij vrat! Pokrij vrat!" Na to odgovorim: "Moj vrat je uvijek pokriven!" Onda vrati natrag u Kalež onu malu Hostiju što ju je imao u rukama, uzme veliku, prelomi je da je mognem progutati, i metne mi je u usta. A kad me je pričestio, o Bože moj, opazim da imam crnu svećeničku haljinu i još gore pelerinu. A p. I. dohvati pelerinu, pa me po licu njom pljesne. Šta ću sad, rekoh. Onda mi je bilo neugodno, kad sam išla natrag na svoje mjesto. Pod Misom sam bila molila misne dijelove iz molitvenika, kao nekada.

Mučenice s okrenutim palmama - Kad sam došla u vašu sobu na Svetu Misu, tek što sam sjela - jer mi je bilo jako zlo - vidim na nepoznatom terenu, šest-sedam duša, ženske. Bile su obučene u duge starinske haljine i gologlave. I idu prema meni po dvije-tri u grupi. Kad su se niže spustile, gledam ... pa to su mučenice! U rukama su držale palme... ali dolje okrenute... I onda mi je odmah pozlilo... i više nisam mogla podnijeti. Kad sam pošla prema

- 20 -

listopad 1974.

svojoj sobi bojala sam se da ću pasti... Ni ne znam kako sam se raspremila i legla. Za vrijeme trpljenja bila sam tako vrela, da mi je čak iz usta vrućina išla. Kad je prestala vrućina, počne jaka glavobolja.

Providnost - Drugi dan ujutro tijelo mi je bilo tako izmučeno, da se nisam mogla ni dići... Kasnije mi Anđeo rekne: "Operi se, rashodaj se... Obuci se u toplu donju odjeću!" A ja mislim, pa zašto to kaže. Od sinoć nisam gledala van. Poslije pogledam, i vidim da je zapao snijeg.

Moliti za vidjelicu - Anđeo mi još reče: "Reci duh. o. Zvonimiru, kad god može, neka iznoli Zdravomariju i Slavaocu na čast i slavu Svetoj Obitelji za tebe, da ti Gospodin dade jakosti, da možeš vršiti Njegovu Službu."

Jedna naša dobročiniteljica, inače dobra vjernica, imala je kojekakvog muža. Gospodin nam reče: "Ne gledajte na njezinoga muža, jer je bezbožan. Pođite do nje kad god možete, i uvijek će vam nešto dodati."

Razgovarali smo o svemu što dolazi. Vidjelica se potuži Gospodinu: "Gospodine, a šta ćemo kada dođe to zlo? Ljudi će se brinuti svaki za svoje, a što ćemo mi?" Onda joj Gospodin odgovori: "Živjet ćete između ljudi... Kako budu ljudi jeli, tako ćete i vi!"

Govorili smo o događajima što dolaze... kojim bi redom zlo išlo... već prema objavama. Kad je o tome kasnije razmišljala, Gospodin reče: "Neće se to tako brzo svršiti!" (Dn 184-5)

9. Srij. - Sv. Ivan Leonardi

Prisutnost Duha Svetoga

U svojoj sobi, blizu prozora, okrenuta prema vani, molila sam Krunicu Svetim Ranama Isusovim. Još

- 21 -

listopad 1974.

su mi bila ostala svega tri zaziva. Najednom se nasred prozora, na onom pragu, stvori prekrasan bijeli Golub. Stoji tu, i okrenuo je glavu, a oko mu je crno kao ugljen. I sluša kako molim. I čudim se, otkud tu najednom golub? Da nije možda doletio od obližnje crkve ili hotela? I dok sam molila i gledala u njega, najedenput kako je nenadano došao, tako nenadano i nestane. Ostala sam iza toga jako uzbuđena, jer sam vidjela da nije odletio, nego je nestao. Onda sam izmolila još jednu Krunicu Svete Krvi Isusove i zatim pošla na Svetu Misu.

Još nisam pravo ni stala za Svetu Misu, kad najednom evo istoga Goluba... Leti i kruži po sobi. 0nda stane okrenut prema vama... i gleda me kako stojim... pa odleti nad Oltar.

Poslije ugledam Duha Svetoga kako leti nad kuglom zemaljskom, a Svoje sjajne trake spušta u zemlju... Najedanput se digne gore, među Boga Oca i Sina... I ozgor je spustio Svoje zrake preko čitave zenlje i cijelu je zemlju rasvijetlio... A u mene je ulazila tako velika Njegova prisutnost, da me je svu elektrizirala. Kao da vam netko gura žice u cijeli organizam.

Isus pričešćuje već i ranije... - Kad je trebalo biti Podizanje, živi Isus stajao je pred vama, na sredini Oltara, iza Kaleža. Bio je u bijeloj haljini, bos.

Poslije opazim kako u zraku, pred Njegovim Grudima, malo ispod Presvetoga Srca, lebdi velika bijela svećenička Hostija. Isus dragi tu Hostiju uzme Svojom rukom i pričesti vas. Na to pogledam prema Oltaru i vidim kako vi tek lomite Svetu Hostiju. Primili ste Svetu Pričest iz Njegove ruke, prije nego što ste se sami pričestili.

Živa Presveta Krv... - Poslije sam vidjela u Kaležu s kojim služite Svetu Misu, živu Presvetu Krv, do gotovo tri četvrtine Kaleža. Bila je lijepa, krasna, nježnocrvena. I kako se Kalež pomaknuo, kad

- 22 -

listopad 1974.

ste ga uhvatili, tako se Presveta Krv unutra zaljuljala. Onda sa strane Poslanice dođe u blizinu Kaleža Majka Božja. A Majčica Božja promatra u Kaležu živu Presvetu Krv kako se miče. Onda dođe Sveti Josip, stane iza Majčice Božje, pa i on gleda. I poslije su tako ostali. A vi ste uzeli Kalež i pili živu Presvetu Krv. Kad ste Kalež stavili na Oltar, još je u njemu bilo malo Svete Krvi, niste sve ispili. Tek kada ste drugi puta pili iz Kaleža - iza ablucije, ispiranja - onda ste ispili svu Presvetu Krv.

Mali Isusić za vrijeme molitava... - Kad ste na koncu molili Zdravo Kraljice... - izgleda da je trebalo izmoliti još zazive "O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo" - najedanput ugledam kako u blizini Oltara, na tepihu, stoji Mali Isus... Onako malešan stoji i gleda vas onako djetinje, kako klečite i molite. I kako sam stajala, najedanput potrči k meni, i zgrabi mi noge i prigrli ih. A glavicu je naslonio na moja koljena... Tako je naglo poletio da sam se u taj čas uplašila. I jedno vrijeme drži i ovako gleda... a onda pusti. Još ste onda molili zazive: "Presveto Srce Isusovo - smiluj nam se!" A Mali Isus ode opet na ono isto mjesto... i gleda na vas kako dalje molite... Poslije pogleda još jednom na mene, i nestane... Dražestan je bio. To je On meni valjda zagrlio noge zato što sam dva puta poduzela veliki put za Njegovu Nauku, na Njegovu Zapovijed. (Dn 185-6)

10. Čet. - Sv. Franjo Borgija

"Pođite prema Zagrebu!" - Pod Svetom Žrtvom dođe Glas od Svete Hostije: "Sutra ubacite pisma!... Pođite prema Zagrebu!... Hoćeš li i ti poći s njom?" Poslije smo razgovarali i kombinirali. Htio sam još na brzinu pregledati preostali materijal, izostaviti nepotrebno i nezgodno, a ostalo prepisati. Trebalo bi mi za taj posao možda dva tjedna, ako ne i više. Međutim, jedva što sam izišao iz kuhinje,

- 23 -

listopad 1974.

progovori Gospodin: "Nemaš mnogo vremena na raspolaganju!" (Dn 186-7)
11. Pet. Blagdan Materinstva Bl. Dj. Marije

"Pobrinut ću se Ja za djecu Svoju!" - Otputovali smo u Montreux da ubacimo pisma i nabavimo nešto namirnica. Poslije smo malo šetali uz obalu Lemanskog jezera. Kad smo se vratili s puta, progovori joj Gospodin: "Pobrinut ću se Ja za djecu Svoju!"

Pod Svetom Žrtvom bila je iznad Oltara prisutna draga Nebeska Majka. Isus dragi bio je prisutan kao raspet na križu. Julija obavlja devetnicu Nebeskoj Majci, Svetome Josipu, sv. Judi Tadeju, sv. Ivanu Krstitelju i sv. Antunu Padovanskome, da budu uklonjene razne smetnje. Dok je pod Svetom Misom pred Raspetim tako molila, reče Gospodin: "Može li tko što vama učiniti, a da Ja ne dopustim?!"

Tražili smo, pitali smo: Kamo? Kada? Ali Gospodin drži da nam je jučer dovoljno rekao. (Dn 187)

12. Subota

"Neka oni dođu k nama!" - U viđenju je gledala duhovne osobe u velikoj zgradi bez krova. Raspravljali su o njoj i čudili se, gdje je? A između onih koji su raspravljali i drugih nekih, bio je velik zid. Vidjelica upita ženu druge vjere: "Zašto ne dođete k ovima?" Ali ona odgovori: "A, neću ja k njima! Neka oni dođu k nama!"

Dvije bijele krave - Vidjela je nešto smiješno. Išla jedna bijela krava s golemim rogovima. Druga, također bijela i s velikim rogovima dođe s druge strane. Približe se jedna drugoj do na dva metra i gledaju jedna drugu. Kad najednom ova zadnja pođe prema prvoj. Nakon malo kolebanja ukliješte rogove i malo se pohrvaju. Onda odustanu od hrvanja. Nakon kraćeg nećkanja druga se krava udalji. Na to se prva krava okrene, sagne, i zaleti prema pasti-

- 24 -

listopad 1974.

rici, kao da će je rogovima pritisnuti. Ona baci prema njoj štap. Krava se zaustavi, začudi, i pokupi. Prije nego su krave došle bio je velik mrak, kao u rogu; kad se druga krava povukla, opet je bio mrak. Obje su krave bile bijele kao snijeg, a jednakog rasta i debljine, te jednakih rogova.

Živica od trnina - Na dosta velikom Štednjaku bila su razna jela. Od štednjaka najednom postane plot od trnina. Ali makar je već bila jesen, bile su trnine još uvijek kisele. Došlo je nešto svijeta, pa ih kušaju, jedu. S njima dođoše i dječica, sva ispod tri godine. A vidjelici se stvorio u ruci pun tanjur variva od graha i još žličica u tanjuru. Čudi se ona, otkuda joj to u rukama. Nije vidjela, tko bi joj to dao. Na to jedan muškarac kaže: "Daj ti toj djeci jesti, gladna su! Mi im nemamo što dati za jelo." Djeca se poredala, i vidjelica je svakome djetetu dala jesti. Na koncu se u blizini našao i mali ćuko. Bio je bijel kao snijeg, a crnih očiju. Stane i on u red, da i on štogod dobije. "Pa neću valjda i tebi dati s tom žlicom!" Ali on stoji i zinuo... A oni kažu: "Daj mu, već je na dnu!" Najedanput tanjur ode dolje sam. Ali ćuko nije jeo ostatak, nego stoji i veselo gleda. A djeca traže još. A ljudi dovikuju: "Daj im jesti!" Vidjelica na to odgovori: "Kad su tako gladni, eto tamo je živica. Naberite im trnina i skuhajte ih sa šećerom, ako ga imate, pa im dajte..."

Čula je i glas poznate župljanke: "Dođi, Julka, dodi, Julka!"

Sv. Mihael čisti put - Doživjela je mnoge tračnice, i kao da leti iznad njih. I eto je u Zagrebu. A kad smo stigli ispred nas su bili mali Anđelčići. Iza njih je stupao Sveti Mihael, službeno obučen. Držeći nešto u rukama meo je put pred nama. (Dn 188)

"Jer si molila, nema moći. Jer si molila, Gospodin je uklonio..."

- 25 -

listopad 1974.

13. NEDJELJA - Sv. Eduard, kralj

"Neće oni vas čekati!" - Mislili smo ovdje još dva puta prati rublje. Ali Majčica kaže samo jednom, i još ga na brzinu posušiti i poglačati, jer: "Neće oni vas čekati!" Onda smo uključili zidno grijalo u kupaonici i pojačali centralno grijanje, i rublje je do ujutro bilo suho. Htjela je još jednom spremiti čitav stan, ali Gospa komentira: "Sve je čisto!" A za mene reče, da ne trebam poći u Bulle na oproštaj i dogovor, jer ću izgubiti čitav dan; može se to i telefonom obaviti.

Potrčali momci, a Sveti Mihael poleti pred njih, podigne ruku i zaustavlja ih. Ne tako brzo! Bio je službeno obučen.

Majčica Božja i Sveti Josip spremno interveniraju. Već su htjeli spustiti brklju, ali Ona im kaže neka malo pričekaju, dok prođemo. (Dn 188)
14. Pon. - Sv. Kalisto I.

NEBESKA ZAŠTITA NA PUTU

Pokraj pruge, malo sa strane, vidjela sam gdje stoji hrpica ljudi. Gledam bolje... pa to je Sveta Obitelj, a malo iza Njih svi oni kojima prikazujem Pedesetnice i obavljam Devetnicu za sretan povratak: Sv. Ivan Krstitelj, sv. Juda Tadej, sv. Antun... I oni stoje kao da nas čekaju. Sveta Obitelj je bila malo naprijed, kao vođa, kao počasno, pa ona grupica. Najedanput opazim kako je došao i Sveti Mihael s četicom malih Anđela pred sobom.

Kad smo krenuli, najprije su pošli Anđelčići sa Svetim Mihaelom, zatim Sveta Obitelj, onda grupica Svetaca, i na koncu mi s prtljagom. A onda je bio prelaz... stanka... Prije nego što smo prešli, dragi Isus se okrene, blagoslovi nas, i reče? "Nijesu vaši putovi uzaludni!"

Kad je bilo Podizanje došla sam malo k Sebi. Najadanput zasja i ugledam Boga Oca koji je bio prekrasno obučen. Gore je bio Bog Duh Sveti, a u sredini Isus dragi. Pokraj Isusa bio je od Neba do

- 26 -

listopad 1974.

zemlje zaboden veliki KriŽ. Poslije je to nestalo.

Onda smo svi pošli opet naprijed. A nad Anđelčićima je prošao Bog Duh Sveti, u liku Goluba. Proletio je nisko iznad njihovih glava i gledao ih je.

Na slijedećem prelazu stajao je prometnik sa službenom kapom, i gledao je na vlak. Isus dragi, koji je do sada bio velik, pretvori se u Maloga. Onako malešan dođe prometniku iza leđa pogleda ga smiješeći se, onda pogleda na nas, i kao od šale, s dva Svoja prstića baci brklju u zrak. Zatim podigne prometnikovu ruku s prometnom palicom, da vlak krene naprijed.

Onda sam doživjela svoje kod kuće kako au bili silno veseli. Vidjela sam sestru i njezinu djecu... Cijela grupa ih je bila... I toliko su se radovali, što sam ih utješila u pismu, da su djeca čak skakala od veselja. Pa gledaju prema Zagrebu, kad ćemo doći... Majku i sina nisam vidjela. (Kasnije je saznala da je majka u to doba već preminula, a sin je bio zbog svega veoma žalostan.) (Dn 188-9)

15. Ut. - Sv. Terezija Velika

OTAJSTVO SPASENJA

Pod Svetom Misom, jedno pola metra nad Kalež, došao je Duh Sveti i spustio je zrake prema dolje. Poslije se malo podigao, i odozgo je raskriljen sjao i dolje gledao.

Mali Isus promatra more Milosti - Poslije vidim dragog Malog Isusa na nekom brdašcu. Bilo Mu je pet-šest godina, a imao je bijelu haljinicu. I kao da se nečim zanimao... i gleda na ovu stranu... Najedanput vidim ovo. Odozgo s Neba nešto je letjelo. Čitav jedan zračni prostor bio je prepun sjajnih crvenkastih zrnaca. I toga je bilo more... toga je bio pun zrak. I to je stalno u zraku kolutalo, titralo kao biserje. A dragi Mali Isus u to gleda... pa je veseo... pa se slatko smiješi. A ja nisam znala, šta je to. Onda kaže dragi Isus: "To je Ljubav

- 27 -

listopad 1974.

BoŽja!... To su zasluge Moje Muke koje koriste dušama... Moja Milost za duše." A Mali Isus se naslađivao s tolikim Milostima, što ih je po Svojoj Muci stekao. Bio je veseo, što je tolike Muke podnio i tolike Milosti dušama pribavio.

Zemlja crna kao ugljen - Poslije sam vidjela kuglu, veliku kao velika kuća, a crnu kao ugljen. Onda je došla prekrasna Majčica BoŽja. Išla je ovamo, a gleda na crnu kuglu sa strane, i na onaj zračni prostor po kojemu je išlo more milosti. Upitala sam kakova je to crna kugla? Onda kaže: "To je zemlja... tako crna u grijehu!"

Sv. Ana na čelu milosti

Onda je došla jedna Svetica i stala pred to more Isusovih milosti. Samo je gledala i promatrala. Bila je već postarija. Bila je u dugačkoj haljini tamnije boje. Na glavi ja imala bijelu koprenu do preko čela. I ja gledam - pa to je sveta Ana!

Duše što ih treba spasiti - Na to pred tu crnu zemlju stane veliki Isus. A na jednom terenu izvan zemlje, kao u dolini, stajale su duše koje su pošle s ovoga svijeta, a koje još nisu spašene. Ja sam bila dosta visoko... gledala sam ih ovako dolje... muško, žensko, djeca... Bilo ih je jako puno, valjda na milijarde. To je bilo kao onaj kongres u Rimu kad Papa govori... samo glave ste vidjeli. Onda reče, da su to duše koje će se spasiti po Njegovoj milosti.

Isus kao Seraf - Iza toga vidjela sam kako po zraćnom prostoru, opet izvan zemlje, leti jedan... kao Seraf... Kao kad Anđeo leti i raširi krila. Ali kad je došao bliže k meni, prepoznam dragog Isusa. Bio je u haljini bijeloj kao snijeg.

Isus joj daje Svetu Pričest - Kad ste dijelili Svetu Pričest, bio je ovdje prisutan veliki prekrasni Isus. Stajao je blizu Oltara. Imao je haljinu malo na krem, i malo nježnoplavkasto, s izradbama. Pred Njim je bila Hostija, onda ju je uzeo u ruke i pristupio mi je, pa me je pričestio.

- 28 -

listopad 1974.

Veliko svjetlo - Kao zadnje pod Svetom Misom, iza ovih brojnih Viđenja, iznad onoga terena na kojemu je bila Majčica Božja i dragi Isus, otvorilo se Nebo i prekrasno je zasjalo... Prekrasno sjajno svjetlo obasjalo je teren na kojemu su stajali... Ali zemlja kao da nije bila od tog obasjana, ostala je i dalje onako crna kakova je i prije bila. Iza toga su Isus dragi i Majčica Božja pošli u Nebo. (Dn 189-91)

16. Sr. - Sv. Hedviga; 10-god. San Damiana

POVRATAK

Ujutro najprije Sveta Misa. Kao prvo vidjela sam Majku Božju kako ide po pruzi... trči pred vlakom. Čak trč1? - Da, trči pred nama. Poslije opazim i Svetog Josipa, a onda i dragog Isusa, kao odraslog. Išli su po pruzi pred nama. I stojeći na pruzi, kaže mi dragi Isus: "Ti moraš biti na mjerodavnome mjestu radi Moje Pouke, da potvrdiš Moje Riječi." Još je rekao i ovo: "Odveo sam te s mjesta tvojega poradi Sebe, i doveo sam te (natrag)."

Doživjela sam sestru Šteficu iz Zagreba i njezinoga muža s još nekoliko osoba. Bili su tako veseli zbog našeg povratka, da sam se morala smijati. To je bilo tako, Bože moj, kao da su im otac i majka došli, izvanredno! Pa su bili onako kao ushićeni.

Poslije njih doživjela sam opet svoje kod kuće. Nisam ih vidjela, nego sam samo osjetila njihovo veliko veselje. Radovali su se kao i ovi u Zagrebu.

Onda sam vidjela kako na Hrvatsku - na Zagreb i dalje - po čitavom jednom terenu padaju milosti... onako nešto okruglo... Kao kad pada snijeg - tako je to gusto padalo.

Pri kraju sam čula i ove riječi: "Veseli su sluge Moji u srcima svojim, što se je vratio!"

Kad je bila, valjda, Pričest, veliki dragi Isus držao je u ruci Svetu Hostiju i pričestio me je. A k vama je, dok ste bili kod Oltara, pristupio, pa vas je pogladio i pomilovao po ramenu i po glavi. I re-

- 29 -

listopad 1974.

kao je ove riječi: "Ti si Moj dabar sluga!" I nasmiješio se je.

Brat Pierre došao je oko 9 sati po nas. Zadržali smo se u srdačnom duhovnom razgovoru sve do podne. Objedovali smo u njegovoj obitelji u Bulle-u. Poklonio mi je "Život Bl. Dj. Marije - Mistični Grad" od sv. Marije Agredske. Iza ručka i kraćeg razgovora odvezao nas je sve do Fribourg-a. Dok sam ja u apoteci uzimao nešto lijekova, a on razgovarao s prijateljem što ga je slučajno sreo, dođe Riječ Gospodnja: "Moje darove dajem ljudima preko srdaca ljudi na zemlji." Kad sam mu to prenio, bilo mu je drago.

U 15.20 produljujemo vlakom za Bern, pa onda za Zürich. U 18.45 krećemo prema Zagrebu. Prolazeći uz Züriško jezero molim Gospodina neka im se smiluje, kad dođu zli dani... Kasnije večeramo, pa opet molimo, a onda razgovaramo do Innsbrucka. Zatim smo se i nešto odmarali. Gospodin se pobrinuo, pa nam je na našu molitvu osigurao slobodan odjeljak, tako da smo imali obilje mjesta i mira. Podjutro reče Julija, kako je po noći došla i draga Nebeska Majčica... i legla se u zraku kao na nekom terenu. Kasnije je došao i dragi Isus, te i On legne u zraku... (Dn 191-192)

17. Čet. - Sv. Margareta Alacoque

U domovini - Pregled isprava iznenadio nas je na počinku. "Malo brže, malo brže!" - požurivao je službenik. A za stvari bilo je još manje formalnosti. Neki petljanac prilijepio se uz službenika, simpatičnog brku, pa ga je malo i uzrujao...

Ovih dana bilo je dosta ružno vrijeme. Međutim jučer, kad krenusmo na put, okrenulo je na lijepo. I na putu je bilo uglavnom veoma lijepo: vedro i sunčano. Kad dođosmo u domovinu, bilo je nešto magle prema Ljubljani, ali dalje je bilo vrlo lijepo: vedro, sunčano, mirno. U kupe je došla najprije

- 30 -

listopad 1974.

draga Nebeska Majčica sa Svetim Josipom. I smiješe se. Malo zatim evo i dragog Isusa. I On se smiješi i komentira: "Al' sam vas prebacio!" Eto nas u dragom Zagrebu nešto prije 10 s. Odvezli smo se autom do obitelji sestre Štefice, da se raspitamo kakova je situacija u rezidenciji. Smjestili su nas. Dobra sestra Štefica baš je trebala na put, na hodočašće. Isus dragi reče: "U vrijeme nesigurno nije dobro po putovima hodati." I tako je ona otkazala i ostala s nama.

Julija se veoma veselila povratku u domovinu. Čitav je dan bila neobično vesela. Gospodin reče: "Danas razveselih srce tvoje, kada te dovedoh u narode Svoje."

SAN DAMIANO - Duhovno stanje hodočasnika i promatrača - Pod večernjom Svetom Misom našla se u San Damianu. Po rajskom vrtiću hodala je sama Majka Božja. Bila je žalosna, pognute glave i kao sva utučena. Ljudi su, kao i obično, jedni hodali, jedni razgovarali, a neki molili. Odjednom spazi vidjelica neobičan prizor. Kako se dolazi prema kući mame Roze, stoji između mnoštva svećenik, kome su cijela glava i vrat bili tako crni kao da su namazani pastom za cipele. Stajao je na uglu, sa strane, nešto gledao - po tom mnoštvu i promatrao. Ali bilo je tamo i drugih ljudi koji su bili crni: jedni po čitavome tijelu, drugi opet do pola, a nekoji su imali samo pojedine udove crne. Malo je osoba među tim mnoštvom bilo posve čistoga tijela. Vidjelica se začudi tom prizoru, a posebno onom svećeniku.

Anđeo s Kaležom - Najednom opazi kako dvije Čete Anđela silaze s Neba prema San Damianskom vrtu. Čete Anđela bile su malo razmaknute jedna od druge. Nisu se spustile potpuno nad vrt, već su ostale u zračnome prostoru, u visini do jedan kilometar. Između njih sletio je Anđeo u bijelim haljinama, sa zlatnim Kaležom u ruci. I kao da će nešto učiniti. Ozbiljno se držao. Onda pođe na istočnu stranu, pa prema sjeveru.

- 31 -

listopad 1974.

Krunice s Neba - Duhovnom ocu Zvonimiru, govori Gospodin ovako: "Ne zabranjuj Moje Milosti, hranu dušama, koje dajem Mojim stvorovima, ljudima na zemlji. Neka mole Krunice s Neba. Doći će vrijeme da će ih crkvena vlast odobriti. Rodit ću se Ja u ovome narodu. Svi oni koji šire Slavu Moju, bit će u nevoljama Moj štit nad njima."

Više osoba počelo je ispitivati vidjelicu o raznim Krunicama. Budući da je davala razne varijante, bio sam sklon da se malo počeka dok dotjeramo jedinstveni "službeni" tekst. No Gospodinu je više do moljenja, nego li do naših točnosti - koje u praksi znače veliko odlaganje i odugovlačenje.

(Dn 192)