www.tebe-trazim.com

18. Petak - SVETI LUKA

Sv. Franjo Ksaverski - Kad se vidjelica jutros molila u bazilici Srca Isusova, križići na slici sv. Franje divno su sjali. Bili su 20-30 cm izvan slike i prelijevali su se u sjaju. A netko - valjda Anđeo - izašao je iz kapele sv. Franje u lađu crkve.

Golub oko Isusove Desnice A na slici Svoga Presv. Srca Isus dragi se smiješio, a oko Njegove Desnice, oblijetao je divni Golub, bijel kao snijeg.

"Lijo dolijala!" - Jedna duhovna osoba ozloglašavala nas je dok smo bili vani. Ovako govori Gospodin Isus Krist za nju: "Lijo dolijala, koja izbacuješ sa štrcaljkom usta svojih otrov na čiste i nevine osobe."

DIVNE RUŽE IZ BEZGRJEŠNOGA SRCA - Iza Evanđelja došla je prekrasna Majka Božja, u bijeloj haljini i s plavim ogrtačem. Na glavi je imala bijelu maramu, oko pasa plavi pas koji je bio naprijed svezan. Prema dolje visjele su tri široke trake: plava, ružičasta i žuta. Majka Božja bila je vesela i lijepa, a nježna kao da ima 15 do 16 godina. Na grudima se vidjelo Njezino živo Prečisto Srce. Prema go-

- 32 -

listopad 1974.

re je bilo kao otvoreno i kroz taj otvor su izlazile prekrasne ruže, kakvih se ne vidi na zemlji. Nanizale su se kao u buket iz Njezinoga Srca. Već su iz pupoljka kao napola procvale. Ruže su bile: bijele, ružičaste, žute, plave... latice ruža odsijevale su u bojama kao zlato. Majka Božja žurila se prema ljudima i ženama, koji su prisustvovali Svetoj Misi.

SVETI JOSIP: "DALEKO SAM ODSTRANJEN OD OLTARA..." S desne strane Oltara došao je i Sveti Josip, u žućkastokafenastim haljinama, bos. Onako ponizan stane uz Oltar, s desne strane. Gleda svećenika i Žrtvenik, pa se okrene prema prisutnima pod Svetom Misom i promatra ih, kao da bi želio i njima nešto kazati. Na to se čuo nad glavom Svetoga Josipa ovaj glas: "Daleko sam odstranjen od Oltara, a moje je mjesto uz sam Oltar i Žrtvu Gospodinovu."

A od strane Oltara čuo se Glas:

"NIJE MOJA ŽRTVA BILA PJESMA I RADOST,

nego bol i žalost velika.

Sve dijelove uvodne u Moju Žrtvu ukinuše,

otkloniše i skratiše,

umjesto da ih proširiše,

i shvatiše Moju veliku Milost,

danu puku Mojemu na zemlji.

Tražim Ja od slugu Svojih svećenika,

da se dopuni sve ono što je oduzeto od Moje Žrtve.

Odbaciše dana milosti i blago Moje,

što im ga dadoh za duše njihove,

Jer je nemarnost i nevjera

pokrila srce čovječje na zemlji.

Ugašeno je u srcu tvojemu, čovječe,

svjetlo ljubavi s Neba Moje."

Prije Svete Mise razgovarali smo, kako bi u duhu Božjih Poruka trebalo produbiti ulogu Svetoga Josipa u Otajstvu Spasenja; uvrstiti Njegovo ime u "Ispovijedam se", zatim "Izbavi nas, molimo, Gospodine" itd.

- 33 -

listopad 1974.
19. Subota

MISLI SU SRCA ISUSOVA I MARIJINA... - Iza Svetog Evanđelja dođe ususret Oltaru velika Majka Božja. Imala je ružičaste haljine, plavi plašt i bijeli rubac na glavi. Bila je ozbiljna i kao da će zaplakati. Vidjelo se Njezino živo Prečisto Srce. Odjednom ugleda vidjelica puno velikih strelica, zabodenih u Srcu Marijinome. Stoji Marija i gleda na svijet koji je pred Njom, i kao da misli što joj je započeti s narodom. Odjednom se u Srcu Marijinom nešto dogodi i kao da izlazi iz Srca pred ljude neka masa. Hodalo je to u Srcu Marijinom kao vijugave poluge, a bilo je smeđe. Isus pristupi žurno k Svojoj Majci i gleda joj u Srce, što se to miče u njemu; i kao da je Isus načas nestao, a onda se opet pojavi iz Njezina Srca. Stane Svojoj Majci uz rame, tako da Mu je Ona bila zdesna. I stoji kao Bog i čovjek uz Majku. Gledajući Srce Majke, pokaže se Srce Isusovo, i mač zaboden u njemu, s lijeve strane živoga Srca. Na to se je čuo ovaj Glas nad glavom Isusa i Njegove Majke:

"RAZORIŠE ZIDOVE DO TEMELJA MOJEGA U DANE ZLA,

ali ću ih Ja podići na temelju Mojemu,

i bit će izgrađeni u Duhu Mojemu;

u ljepoti Slave Moje podignut ću je Ja,

i zidovi Crkve Moje dopirat će uzdignuti do Neba.

Podići ću službenicu Juliju i slugu Svojega Zvonimira,

poradi Imena Mojega, uz Mene, u Slavi Neba.

Opustošena zemljo, obnovit ću Ja lice tvoje.

Tko je tvoj Gospodar, čije Ime zazivaŠ,

i kome se u srcu svojemu klanjaš.

Zidovi bezdana sakriše ti radost tvoju.

Tužna si, zemljo!

Što ti Ja ne učinih,

a da ti srce tvoje ne razveselim!?"

Mali Stjepan s mnoštvom Anđelčića - Nestaje ovaj prizor Nebeske stvarnosti, ostaje mali predah vre-

- 34 -

listopad 1974.

mena. Na taj isti teren dođu iz Neba dvije brojne čete malenih Anđela. Po zelenoj travi pođu ususret Oltaru i vidjelici. Bili su u bjelini, a na glavicama su imali vjenčiće. Pred njima je bio veliki Andeo-vodič, također u bijelim haljinama. Vodio ih je i davao im je naloge. Kad je podignuo ruku, progovoriše maleni Anđeli vidjelici svi u jedan glas: "Pođosmo do tebe, da te uvedemo u visine do Gospodina, koji živi u vijek vjekova." Anđelčići su se ponašali kao nejaka dječica od 3 godine. Jedan od njih istupi pred vidjelicu, držeći se prema njoj kao prema majci svojoj. Pogleda ga ona, a on joj ovako progovori: "Dozvoljeno mi je od Gospodina, da stanem u blizinu majke svoje, iz reda Anđela, poradi djela Gospodinovih, što ih vrši majka moja." Pogleda majku i nasmiješe se ustašca njegova, a onda opet stane u redove mnogobrojnih Anđela.

Anđeo drži palu - Na to pristupi do vidjelice Gospodin Isus Krist, i pričesti je dva puta uzastopce velikom svećeničkom Hostijom. Anđeo u bijelim haljinama uzme s Kaleža palu i dok ju je Gospodin pričešćivao držao joj je palu ispod brade. Nad Isusovom glavom čuo se Glas: "Ja tebe odabrah za Sebe i ti živje za Mene u radovima Nauke Moje."

S obzirom na namjeravano hodočašće Kraljici Svijeta u Porto di San Stefano: "Pusti ljude neka idu gdje su pošli, ako žele poći. Oni će sami uvidjeti što se zbiva u narodu gdje ulaze. I ako budu mogli, poći će, ako ne, vratit će se. Utrošeni trud i želje naplatit će se njima kod Mene."

Sutra namjeravaju posjetiti bolesnog svećenika Josipa. Isus dragi upozorava: "Bolesniku odnesite nježna jela za okrepu, da mu ne naškodi tijelu!"

Jutros sam imao dosta dugi razgovor s o. Provincijalom. Traži da se vidjelica vrati svojoj kući, a ja da pođem na liječenje. Ne prihvaća ni njezino ni Moje poslanje. "Provincija ne prihvaća tu pomoć!"

- 35 -

listopad 1974.

Vidjelici Gospodin reče: "Pođi u mjesto otkuda si i došla. Ako te ustrebaju, dođi na saslušanje, da potvrdiš Riječi Moje pred Upravom Crkve Moje."

Pitao sam Gospodina, što da radim u vezi sa zahtjevom da se vratim u zajednicu. Vidjelica se povukla na molitvu, a onda se ubrzo vrati sva potresena, gotovo zaplašena. Kaže da je Gospodin tako snažno vikao, da su se zidovi tresli: "Govori Gospodin Isus Krist ovako za duhovnoga oca Zvonimira: 'Uklonit ću Ja zapreke tvoje, u dane čišćenja stavit ću neprijatelje Nauke Moje pod noge Svoje." Podvečer sam pokupio najnužnije stvari i odvezao se u rezidenciju. Zasad su mi dali sobu dobroga Pape Ivana XXIII. (Dn l94-6)

20. NEDJELJA

Ujutro prije Svete Mise dobila je slijedeće kratke Poruke: "Ovako govori Gospodin Isus Krist sa Svetim Duhom: 'Jao, jao, slugama Mojima na zemlji, koji Moje Svjetlo gaze!'"

Za putovanja i hodočašća ovako progovara dobri Spasitelj:

"U DANE OVE MIRUJTE SA PUTOVIMA

poradi onoga što će se sve zbiti na njima.

Ne tražite čuda od Mene,

jer sam Ja o ovim danima govorio javno svima
po Mojim odabranicima."

U vezi s raznim poteškoćama na koje nailazimo:

"Sinovi i kćeri Moje na zemlji!

Ne bojte se onih što vam prijete

poradi Imena Mojega!

Bojte se od onih koji vam dušu pogube!"

Žalosna Majka Božja nad zemljom... S istočne strane hodala je po nekom terenu Majka Božja žurno nad teren zemlje. A dolje po zemlji ljudi su hodali kao u mravinjaku; samo su im se glave vidjele.

- 36 -

listopad 1974.

Majka Božja bila je zabrinuta. Smeteno je i pognuta glave hodala i sva utučena gledala na zemlju, prema tim ljudima. I tako je ruke imala kao začuđena. I kao da želi još nešto dodati s Neba, kao da bi htjela nešto posredovati, a ne može. Majka Božja bila je u bijeloj haljini i plavom plaštu.

VELIKI ANĐEO VRŠI RASPORED - U to doleti s juga. veliki Anđeo u bijelim haljinama, visok, valjda, i četiri metra. I stane kao služben, ozbiljnoga lica nad tim terenima. Pogleda tužnu Majku Božju, ali izvršava primljene naloge. Gledao je po zemlji i po ljudima i onda je u zraku nad zemljom povlačio razne oznake, kao ograđivao i označivao zemaljske terene - drugim Anđelima. Na mjestu nad zemljom, od istoka prema jugu, drugi Anđeli počeli su tamo nešto raditi nad zemljom. Odjednom ovaj veliki Anđeo skoči i dade im znak da stanu. I ne znam koji je Anđeo tamo htio nešto učiniti, a on je odlučno pokazao drugi pravac.

Sa iste strane otkuda je došla Majka Božja, malo prema sjeveroistoku, odjednom dođe i dragi Isus. Bio je u bijelim haljinama, kao Uskrsnuli. Stane zamišljen nad zemljom kao izviđač, da vidi što zemlja radi. Nestane ovaj prizor i postane drugi.

OSUĐENICI SE OPTUŽUJU PRED USKRSNULIM ISUSOM

Uskrsnuli Isus, u haljinama bijelim kao snijeg, stoji i ozbiljno gleda zemlju, koja je postala veliko groblje. Ali nijedan grob na tome groblju nije imao križa Isusovog. Kao da su na njemu svi mrtvaci nevjernici. I najedanput se grobovi pred Isusom otvoriše i iz tamnih raka izađu smrtni ljudi, mrtvaci. Jedan od njih, muškarac srednjega rasta, mršav, svijetle puti i ćelave glave, stupi pred Gospodina, i stojeći pred otvorenim grobom počne se, u ime svih, optuživati:

"GOSPODINE, TI SI DOBAR
Mi Tvoju dobrotu nijesmo koristili.

- 37 -

listopad 1974.

Gospodine, sveto je Ime Tvoje

- mi sveto živjeli nijesmo.

Gospodine, Ti si postio da naše duše spasiš

- mi te u postu ne slijedismo.

Gospodine, Ti si nam dao sve

- a mi od Tvojega dara davali Tebi nijesmo.

Gospodine, Ti nas ljubiš

- a mi Tebe ljubili nijesmo.

Gospodine, Ti si se molio Bogu Ocu za nas

- a mi Tebi molili se nijesmo.

Gospodine, Ti si Čist

- a mi smo grješnici.

I jer u Tebe ne vjerovasmo

i ne slušasmo Glasa Tvojega nad sobom

u dubine tame nestasmo,

i zato je prokleta sudbina naša

u dubinama tame u vijek vjekova."

("Gospodine, Ti nam dade darove Svoje

- a mi ih ne primismo.

Gospodine, Ti nam pokaza djela Svoja,

a mi ne vjerovasmo.")

I ode smrtni čovjek u grob, i rake koje su se otvorile, opet se za njima zatvore.

Žalosna Gospa vapi za Svoju djecu - Iza toga poleti Nebeska Majka nad zemljom i stane na terenu izvan zemlje. Bila je žalosna. I kako je došla nešto je gledala u ovome pravcu... I podigne ruke Svoje prema Nebu kao Mojsije; dlanovi su Joj bili okrenuti jedan prema drugome. I nešto moli za narod na zemlji. I ostala je kao ukočena... kao mrtva... Žalosna Majka Božja bila je u haljinama zagasite boje. Na glavi je imala kao časne sestre. Sva je bila u tamnome.

Po samostanu cirkusiraju đavli - Onda sam se našla kao u nekoj crkvi... a to je bio kao samostan, ta crkva. U toj crkvenoj zgradi bilo je mnogo svećenika. Gledam... obučeni su u haljine kao vi sada. I žurili su se na svoju dužnost. A nečisti duhovi su

- 38 -

listopad 1974.

između njih hodali i zadirkivali ih. I onda, kako je jedan redovnik bio ponizan, i tako se skrušio, a nečisti duh gurne ga ispod brade, a poslije uhvati za haljinu i ovako ga vuče. Onda mu metne svoja glavu pokraj njegove i gleda na one druge... Ti su đavli između svećenika cirkusirali, potezali ih, i kojekakve akrobacije pravili... (Dn 196-198)

"Ne ugađaj ljudima..." (O Svetoj Misi) - Bilo je želja i prijedloga da pod Svetom Misom bude više toga na našem jeziku. Zato sam postavio upit: Gospodine, što bi bilo korisno da u obične dane imamo u Svetoj Misi na sjojemu jeziku?

Ovako govori Gospodin Isus Krist:

"NE UGAĐAJ LJUDIMA!

DRŽI SE MOJIH ZAKONA I PRAVILA!

Nisam Ja pretrpio gorku Muku

za ugodnosti ljudskoga tijela.

Ja sam trpio da duše spasim po Mukama Mojim!

Za iznakaženo služenje obreda,

u Žrtvi Mojoj Meni prikazanoj,

odgovarat će se pred Mojim Očima,

za djela nedopuštena

na sablazan Mojim stvorovima, ljudima na zemlji.

Želim da se obredi Moje Žrtve služe na latinskome jeziku!" (Dn 215-6)

21. Ponedjeljak

VELIKO ČIŠĆENJE

Najprije je Bezgrješna Nebeska Majka došla sa strane zapada, ravno k nama u sobu, među nas...

Poslije sam vidjela kako se cijela zemlja savijala kao u velikim valovima. Kao kad na moru .bijesni strašna bura, pa podigne velike valove. Tako se je i cijela zemlja dizala gore i spuštala dolje... savijala se i previjala, kao da će se prelomiti...prepuknuti...

Iza toga sam vidjela kako je ozgor s Neba, s istočne strane, pala na zemlju velika vatra. Bila je

- 39 -

listopad 1974.

bačena na zemlju kao plamen, ne kao žeravica, nego baš kao plamen...

Poslije sam vidjela Boga Oca gore na Nebeskom terenu. Bio je veoma ljut, - kao kad čovjeka dobro raspalite. Hodao je ljutito po Nebeskom terenu i gledao dolje na zemlju kako se previja, kao da na njoj bijesni strašna bura. Onda je izgovorio Riječi: "Ljudi sa zemlje će nestati, Moje Prijestolje će ostati!" Nikad nisam vidjela Boga Oca Nebeskoga ovako ljuta kao danas.

Bezgrješna Kraljica - Zamalo dođe prema zemlji Nebeska Majčica kao prekrasna Kraljica. Imala je veliku krunu na glavi, visoku gotovo pola metra. I bila je tako lijepo obučena, kao Djevica, vitka onako. Haljine je imala u bojama... nešto kao ružičasto, plavo, bijelo... i još je neku boju imala... pa izradba... i gore plašt.

Preporođena zemlja - Onda sam vidjela zemlju kako će izgledati iza te katastrofe. Tako je bila lijepa za pogled. Kao da gledate najljepši vrt s lijepim plemenitim ružama. Zemlja se prelijevala u sjaju sunca i u nekoj čistoći... Tako prozirno je bilo, kao kad gledate u staklani, gdje je sve čisto, uredno, prozirno... Nije bilo velikih brda, bilo je više ravno, ravnica je bila...

Poslije sam vidjela dragog Isusa kako stoji s vaše desne strane, okrenut prema nama, i drži veliku Hostiju... (Dn 198-9)

22. Utorak

Bezgrješna okružena Anđelčićima u znaku pobjede - Za vrijeme Svete Mise, prije Evanđelja, doletjela je sa zapadne strane velika prekrasna Majka Božja, kao Bezgrješna. Imala je na Sebi bijelu haljinu, povezanu u struku plavim pasom svezanim u petlju. Preko toga bio je nježnoplavkasti ogrtač. Na svetoj glavi imala je bijeli rubac.

Bezgrješnu Majku pratili su Anđelčići, sitni

- 40 -

listopad 1974.

kao dječica od dva-tri mjeseca. Doletjeli su s Njom, poredani u znaku slova V (Victoria). Bezgrješna je stala do Oltara, u sredini. Pratila je Svetu Misu i gledala svećenika koji je služi. Anđelčići su bili uz Nju poredani u znaku Pobjede. Oko Nebeske Majke bio je sjaj, kao da je i Nebo došlo s Njom na zemlju. Draga Gospa je dosta dugo tako stajala i promatrala... kao da sluša molitve Njoj usmjerene.

Biserje Milosti iz Bezgrješnih ruku - Poslije, Anđeli su ostali gore, nad Oltarom, a Nebeska Majka siđe dolje s tog terena. Stane na stranu Poslanice uz Oltar, okrenuta prema sredini sobe, koja je postala crkva, hram Božji. I gleda nas i ima ruke ispružene prema dolje, a dlanove okrenute prema nama. A iz Njezinih ruku prosulo se je na nas mnoštvo sjajnih dragulja... biserja... To je samo sipalo... kotrljalo se prema nama, kako smo klečali.... To je bilo veliko kao koščice od limuna.

Odjednom s juga dođe ususret Majci Božjoj pater Pijo. Stane blizu Nje, do na jedan korak, i slatko joj se smiješi.

Službenicu Božju Marija miluje, Otac Nebeski blagoslivlja, Isus pričešćuje - U taj čas pomoli se vidjelica za službenicu Božju M., koja je klečala uz nju, a nalazi se u potrebi. "Dragi Isuse, draga Nebeska Majčice, Sveti Josipe, budite joj siroti u pomoći, i vodite je putovima svojim, onako kako je sveta Volja Božja." I onda zamoli: "Majčice Božja, ponizno Te molim, smiluj mi se, i moli Boga Oca Nebeskoga, Boga Sina i Boga Duha Svetoga za ovu sestru M., da mi daju do znanja, što je njoj činiti za Boga u životu... da joj pokažu koji je put života njezinoga..." Najedanput, kako je Majka Božja bila prema nama okrenuta, a pater Pijo uz Nju, nađe se ova pobožna djevojka pred Majkom Božjom i onako ponizno kleči pred Majkom Božjom do Njezinih svetih nogu. A draga Gospa je gleda i žali... i gladi po glavi... miluje ju... I kako je ona onako utučena

- 41 -

listopad 1974.

klečala pred Majkom Božjom, odjednom se uz njih stvori i dragi Isus i pogleda na nju.

Najedanput se pojavi na Nebu - otkuda je došla Nebeska Majka s Anđelima - Bog Otac i Duh Sveti. A dragi Isus, ovaj što je bio dolje, stvori se sada gore. I kako ju je Majka Božja gladila po glavi, Bog Otac napravi nad njom znak križa, blagoslovi je, i izgovori ove Riječi: "Uzeo sam tijelo njezino, da Mi služi među ljudima, i dodaje Moje Svjetlo u srce ljudi. Do sada vrši Volju Moju, i doći će dani, kada će je vršiti još više!"

Poslije Majčica Božja ode opet na Oltar, gdje je ostala do Svete Pričesti; pater Pijo iščezne, a M. se opet stvori uz vidjelicu.

A Isus dragi stoji pred Oltarom u bijeloj haljini. U ruci drži Kalež i veliku Svetu Hostiju. I dragi Isus dođe do mene i pričesti me, a zatim pođe do nje, pa i nju pričesti s velikom Svetom Hostijom. Na to se vidjelica slatko nasmije, radosna što je Isus to i njoj učinio. Bila je onako utučena i.kao da ne zna da je dragi Isus pričešćuje... A dragi Isus me pogleda i klima glavom... Onda se vrati prema Oltaru držeći Kalež u ruci...

A vidjelica poviče za Njim i zamoli Ga: "Gospodine, blagoslovi nas Svojim Kaležom, da Ti možemo služiti dostojno po zaslugama Tvoje presvete i pregorke Muke, kako je Tvoja sveta Volja, ako što i treba podnijeti za ljubav Tebi, da imamo Tvoju jakost." Nasmiješi se Gospodin Isus Krist, okrene se prema vidjelici i M., uzdigne Kalež s Presvetom Krvlju i blagoslovi ih.

U vrijeme Svete pričesti oživi žalosni Isus na zidnoj slici pokraj Oltara (Isus s trnovom krunom i obliven Krvlju). Iz Rana svete Glave, ispod svete Krune, tekla Mu je sveta Krv u obilju po Presvetome Licu. I onako ispaćen i utučen gleda nas kako se molimo... Oko slike sjalo je svjetlo Nebesko, mijenjajući veličinu sjaja oko okvira.

Za službenicu Božju M. i druge slične, kaže dra-

- 42 -

listopad 1974.

gi Isus: "Imam Ja na zemlji između naroda slugu i službenica svojih koji Meni služe ali ih svijet ne poznaje. Sakrio sam ih Ja od ljudskih očiju."

Duše u čistilištu - Iza svega bile su duše iz čistilišta, za koje sam molila zadnju deseticu na čast i slavu Svete Obitelji. Nisu bile u vatri. Majčica Božja došla je na taj teren i gledajući na duše pružila je ruke prema njima. (Dn 199-201)

23. Srijeda

IZA USKRSNUĆA DUHOVI PA POSLANJE...

Na jugu, bilo je kao brdašce. Dragi Isus sjedio je na travi, a pred Njim su stajali Njegovi Učenici. Isus ih je poučavao, a oni su Ga mirno slušali.

Nedaleko je bila kuća i u njoj velika soba, sala. Na čelu sobe stajao je jednostavan stol, hrapav, od tvrdog smeđeg drveta, visok do jedan metar, a dugačak dva i po do tri metra. Stol je bio prostrt za blagovanje.

Odjednom dođe Isus sa Svojim Učenicima i Nebeskom Majkom da večeraju. U sredini je sjedio dragi Isus, oko Njega su sjedili Apostoli, a Majčica Božja je stajala u blizini Isusa. Nisam ih vidjela dok su jeli, nego samo pripravljen stol i kako su sjeli za stol.

Onda sam vidjela kako se dragi Isus uzdigao i pošao u Nebeski prostor, u Nebesku Slavu. Bog Otac je krasno obučen sjedio na zlatnome Prijestolju. Na glavi je imao trokutastu krunu. Kada je Isus dragi došao Gore, sjedne s desne strane Boga Oca, a Nebo zasja kao da ga je obasjalo zlatno sunce. Bog Otac Nebeski bio je u takovoj Slavi, da je sav Isus od Boga Oca odsijevao kao najveće sunce. Dragi Isus je od onoga sjaja Boga Oca tako sjao, da je taj sjaj išao skroz kroz Njega. Nad glavom Boga Oca i Boga Sina sjao je Duh Sveti, kao veliko sunce, tako da je urasao u Njih zrakama svjetla. I čitav taj teren, kako je bilo Presveto Trojstvo, bio je kao jedno veliko sunce.

- 43 -

listopad 1974.

Za to vrijeme je Sveta Misa bila, valjda, već oko Podizanja. Odjednom vidjelica ugleda kao pašnjake za stado. Malo sa strane, u brijegu, bila je ubačena mala špilja, niža od ormara. I tako je bila jednostavna. Ali špilja je bila zatvorena. Koliki je ulaz u špilju, tolika su bila naprijed zlatna vrata s ključanicom, kao na Svetohraništu. Začudi se vidjelica ovome prizoru. Na pustome mjestu jednostavna mala špilja sa zaključanim zlatnim vratima! Kad je bilo Podizanje Svetog Tijela, zlatna vrata postala su prozirna kao staklo. Na dnu špilje, na malo povišenom, opazi gdje na slamici leži Mali Isus, i smiješi joj se.

Odjednom vidjelica opazi kako Sveti Josip, od juga prema istoku, na užetu vodi živinče. Na njemu je sjedila Majka Božja držeći Malog Isusa u naručju. Odlaze na istok. A ta životinja je tako čudno izgledala. Bila je dosta velika, i onda je imala dugi vrat i malo duguljastu glavu. A tijelo joj je imalo grbu, kao malo brdašce.

A kad je bilo Podizanje Presvete Krvi najednom opazi Nebesku Majku, kako sjedi kao na kamenu, i žalosna drži mrtvo Tijelo svoga Sina. Sva je uronjena u Isusa, i nema snage pogledati na svijet, na zemlju.

Onda je Bog Sin progovorio ove riječi... ali kao da sa zemlje govori gore prema Bogu Ocu. Od Malog Isusa u Betlehemskoj špilji postao je veliki Isus: "Izvršio sam Oče Volju Tvoju (Sve sam Ja izvršio, što Mi je Otac naložio).. U Ljubavi Tvojoj podigoh zemlju pred Prijestolje Tvoje (Podigao sam ljude sa zemlje do Prijestolja Tvojega)." Radosno je Isus ove Riječi izgovarao, kao da uživa u činu Svojemu. I onda Ga opet vidim u Slavi Gore, i onda je zazive govorio što je sve učinio; ima ih, valjda, pet ili šest.

Apostoli su ostali s Nebeskom Majkom u onoj dvorani - zaključani. To je bilo kao na povišem, na

- 44 -

listopad 1974.

katu. Pred ulaznim vratima stajao je vojnik. I onda je malo prisluškivao što rade unutra i razmišljao, da li da navali i uđe unutra. A vidjelica gleda sa strane. Poslije se vojnik zamisli, okrene se, i ode otkuda je i došao. Njegovo odijelo bilo je ovako kao zagašeno... crnkasto i tamnoplavo. Na glavi je imao kao bijelo sa crnkastim... i nekakovu smiješnu kapu... To nije bila kaciga, jer kaciga se sva priljubi, a ovo ne. Ovdje je bilo priljubito malo, a ovdje je odstojalo...

Odjednom se Bog Otac s Neba nagne nad Majku Božju i Apostole. I sjaj Nebeski obuhvati zračni prosstor do zemlje, do dvorane gdje su večerali. A iz Sjaja ispruži se Ruka Boga Oca nad Majku Božju i stavi joj plamen kao svjetlo na glavu. I tako svim Apostolima. Duh Sveti bio je kao Veliki Golub. I od toga Goluba sjajila je Ruka. I onda je Bog Duh Sveti Majci Božjoj, kako je stajala malo dalje od toga stola, Njoj je prvoj Svojom Rukom davao nad glavu kao vatru. I to onako gori mala vatra... kao kad zapalite veliku svijeću... kao plameni jezici... I onda im je te vatrene jezike, to svjetlo, tu vatru, metao kao na mozak, u pamet.

Nakon što je Duh Sveti podjelio te plamene jezike, Majčica Božja i Apostoli izađu van. I Majka Božja i Petar počnu raspoređivati Apostole, na dvorištu, u dvorani, kuda će koji poći. Tako su i otišli, na sve strane zemlje.

Za vrijeme večernje Svete Mise, velika Hostija doletjela je od Oltara, od Isusa u pravcu gdje je klečala i vidjelica je primi u svoja usta. (Dn 201-3)

24. Čet. - SVETI RAFAEL

Majčica Božja i sveti Rafael prate hodočasnike za San Damiano - Najprije sam vidjela nepoznati teren. Tlo je bilo onako "kamenito", kako to već bude gdje je trg. A gore, sa strane, stajali su auti. Nasred jednog velikog autobusa stajala je Majka Božja.

- 45 -

listopad 1974.

Jedno vrijeme je stajala i čekala nešto, kao da nema vozača, kao da je autobus prazan. Gledala je prema ovoj strani. Ukazala se kao Bezgrješna, obućena u bijelo kao snijeg, s plavim pasom.

Poslije, iz pokrajne ulice, između tih auta, ali ozgor, dođe veliki bijeli Anđeo. Kad je došao rekao je: "Ja sam Rafael!" Bio je širok i velik... još jedanput kao vi. Kosa mu je bila "razbačena". Imao je lijepe bijele haljine... sve su mu lepršale. A preko ramena pa do pasa, imao je nježnoplavu traku, tri prsta široku. Izgledao je kao dežuran. Nešto je držao u desnoj ruci, ali ne znam što. Kada je došao malo je stao i nešto čekao. Bio je okrenjen isto prema ovamo. Nije bio potpuno do autobusa, već više na uglu. Najedanput se okrene i dade znak, digne desnu ruku kao prometnik - za polazak. I autobus krene, i Majka Božja na autobusu. (Sutra polazi hodočašće za Porto di San Stefano i San Damiano!)

Bezgrješna - Nekako u vrijeme Evanđelja, najedanput sa zapadne strane, iz Neba, iznad oltarnog križa dođe ogromna, prekrasna Majka Božja. Još je nisam gotovo nikada takovu vidjela. Bila je tako velika, da je zahvatila cijeli prednji dio. Imala je nježnocrvenkastu haljinu. I promatra one koji su prisutni Svetoj Misi. I kako je stajala i gledala prema nama, i vi kako služite Svetu Misu, iza Nje kao da je Slava nekakva... prostor kao crkva... ovako nešto... Za Majkom Božjom spustilo se Nebo u sjaju... kao da je s Njom došao jedan dio Neba. Uz Nebesku Majku doletjeli su s Neba Anđeli u dvije velike grupe. Svi su bili u bjelini.

Otac Nebeski blagoslivlje svećenikovu majku - Odjednom vidjelica ugleda Boga Oca kako silazi s Neba na zemlju. I nešto je veseo, ushićen, raspoložen i razdragan, kao da ide negdje u goste, kao da želi nekoga iznenaditi... Onda je vaša majka već bila došla na Svetu Misu. A mjesto gdje se služila Sveta

- 46 -

listopad 1974.

Misa, postalo je krasna crkvena zgrada, dom Božji. Kada se je Bog Otac približio majci duhovnog oca Zvonimira, kako je ona sjela na stolicu, tako ju On pogleda i onako se veselo smiješio, i napravi ozgor s Neba Desnicom Svojom znak križa nad njom, blagoslovi je. Gledajući ovaj čin, najedanput Majka Božja siđe s Oltara i pođe ususret svećenikovoj majci, te joj pruži Svoju ruku, kao da se želi s njom rukovati, kao na pozdrav. U taj čas progovori Glas s Neba: "Ne plači u srcu, svećenička majko! Tvoje dijete, koje sam ti Ja dao, sluga je Mojega Žrtvenika u Žrtvi Mojoj!" Iza toga se vaša majka kao rasplakala. Kad sam došla k sebi vidjela sam da briše suze. (Nakon 14 mjeseci izbivanja i neizvjesnosti danas smo se prvi puta sreli. Saznala je za ovu Svetu Misu pa je došla prisustvovati.)

Anđeli pjevaju "Slava Bogu na visini!" - Poslije, malo sa strane, najedanput vidim mnoštvo Anđela. I onda opet vidim Oca Nebeskoga kako se sagnuo malo prema dolje da blagoslovi vašu majku između nas. Zatim Otac Nebeski pođe u Nebo otkuda je došao... S lijeve strane toga mnoštva Anđela, koji su bili svi u bjelini, dođe naprijed jedan veliki Anđeo. Njegova je haljina bila u bojama i imala je izradbe. Stupi pred ostale Anđele i bijelim štapićem, što ga je držao u desnoj ruci, dirigirao je Anđelima kako da pjevaju note. Uz Anđela-dirigenta stajao je prvi sa zlatnom trubom na ustima. Nisam čula da bi trubio, nego ju je samo imao na ustima. Anđeli su dugo pjevali. Odjednom vidjelica začuje kako su zapjevali "Slava Bogu na visini!" Nisu pjevali sve nego samo ovo ispočetka. Usred Anđela stajala je, i sve je slušala, krasna Nebeska Majka, kao da se vrši obred večernjice. Onda kao da se Sveta Misa služi u Nebu. Poslije sam čula glas iz Neba - gdje je prije bio Otac Nebeski - "Gloria in excelsis Deo!" Kad je ta rečenica izgovorena, vidim da su pred Anđelima Mučenici. Bili su u bijelim haljinama,

- 47 -

listopad 1974.

a u rukama su držali zelene palme. Nisam ih odmah prepoznala, jer su izgledali kao Anđeli. Najedanput su se stvorili pred Anđelima, uz Majku Božju. Odjednom ugleda vidjelica sebe kako stoji naprijed pred Majčicom Božjom, uz mučenike - i gleda na viđenje. Na čelu pred Anđelima bio je širok put u Nebo, kao pripravljen za Boga. kao crkva je to izgledalo... u sredini prazno, a sa strane ukrašeno kao Nebo.

Isus dragi dijeli tri Svete Pričesti - Najedanput kako su ti Anđeli skroz pjevali, vidim kako u zračnome prostoru, na sredini, leži Janje. Imalo je bijeli barjak, mali križ, i još je nešto bilo, možda knjiga. I tako je bilo u zraku okrenuto prema nama. Onda se uz Oltar, uz svećenika, pojavi dragi Isus. Kad najedanput, kako On stoji, od Svog Presvetoga Srca uzme tri velike svećeničke Hostije i drži ih u desnoj ruci. Isus dragi pristupi svećenikovoj majci, pa je pričesti velikom Hostijom, još i prije nego što ste je vi pričestili. Onda pođe k vidjelici pa nju pričesti. Iza toga odnese Kalež na Oltar, i s trećom Hostijom pričesti slugu Svojega. (Dn 203-205)

25. Petak

JOŠ NIJE VRIJEME...

Nebeska Majka promatra zemlju - Ima gore jedan teren što po njemu hodaju kao na zemlji, ali je proziran kao staklo. A nije gore na Nebu, ni dolje na zemlji, to je između Neba i zemlje. Odjednom se nađem na tome tlu, i na južnoj strani ugledam Nebesku Majku kako promatra ljude na zemlji. I kako sam bila na tom terenu, gledam i ja dolje, i promatram kao kroz ogledalo ljude na zemlji...

"Neka osjeti miris tih ruža!" - Na tome tlu, s desne strane Nebeske Majke, bilo je polje krasnog cvijeća. Te prekrasne ruže bile su nježnoružičaste boje; latice su bile pri vrhu ljubičaste i imale su zlatne rubove. A ja sam bila odmah pokraj toga

- 48 -

listopad 1974.

polja, u blizini Majke Božje. Onda mi Majčica Božja rekne: "Reci im, zašto si danas žalosna! Reci im da trpiš za duše, za koje ti je Gospodin odredio da moraš danas pretrpjeti." (Bilo se osjetilo u saobraćaju da nešto s njom "nije u redu". Bila je pomalo tvrda u odgovorima.) Najedanput Majčica Božja zapjovijedi: "Podignite se ruže, da vaš miris Julija okusi!" I najedanput se dio tih ruža podigne prema meni, da su mi se doticale nosa. I tako su mi opojno, zanosno zamirisale, da sam ih upijala kao najljepši parfem. Mirisale su poput lijepih svježe ubranih lipanjskih ruža, punih onog mirisa. Opila sam se tim divnim ružama. Radosno sam ih gledala upijajući i udišući njihov miris u sebe. Onda se ruže spustiše od moga lica na svoje mjesto do Nebeske Majke.

Sotonin crni križ i kalež... - Najedanput, tamo gdje smo stajali, u zračnome prostoru iznad ljudi na zemlji, pojavi se crn križ i postavi se na taj isti teren. Bio je velik, a nezgrapan i neuredno izrađen... neravno otesan... i onako kao da mu nešto nedostaje... kao da nije Isusov. Bio je manji i uži od Isusovog Križa. Najprije je bio malo crn, a poslije jako crn. Gledam ja, šta taj križ tako stoji. I upitam Majku Božju: "Kakav je to crni križ nad zemljom uspravljen?" Odgovor se čuo s Neba: "Ovaj križ je đavao htio baciti na ljude na zemlji (Taj križ hoće sotona da baci na ljude, da ih njime pobije)."

Najedanput trči davao srdito sa sjevera kao nezgrapan, mršav čovjek, s rogovima na glavi. Dotrči do onoga crnog križa i stane uza nj kao da je to od njega tamo dano. Kad me đavao opazi poviče ljutito: "Ti meni duše uzimaš!" I potrči prema meni da me napadne i uništi. Režao je na mene kao pas: "Ti meni duše uzimaš!" Jedno četiri puta mi je tako vikao i prijetio prstom. Dok je trčao prema meni, a Majka Božja, kako je stajala gdje je to cvijeće bilo, pruži Svoju desnu ruku ispred mene da me obrani. A đavao stane, i nestane s toga tla.

Odjednom se Nebo jače otvori i ugledam na čelu

- 49 -

listopad 1974.

Sveto Trojstvo, Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti gledali su na zemlju i Svojim sjajem sve su obuhvatili. Sjajne zrake Duha Svetoga upravo su urasle dolje u zemlju. I zemlja je ispod nas bila tako prozirna, da sam ozgor dolje sve jasno vidjela. A Presveto Trojstvo gledalo je odozgora i na mene. I Bog Otac dade Bogu Sinu neki znak da sam se jako uplašila đavla.

Najedanput dođe po zražnome prostoru crn kalež. I taj kalež, crn kao ugljen, dođe i stane u blizinu onog crnoga križa. A ja gledam i upitam: "Što će taj crni kalež značiti? Pa Isus nema takovoga kaleža; Njegov je zlatan i lijep." I opet se čuo Glas odozgo: "Taj kalež se trebao izliti na ljude na zemlji... To je njegov kalež!" - kao sotonin, i pokaže na njega da je to njegov kalež - "Ne izlijevaj svoje na ljude Moje na zemlju!" - nastavi još Glas s Neba.

Anđeo Posrednik između Neba i zemlje - Najedanput doleti Anđeo, onako srednjega stasa i više vitak. Imao je žuti oval, haljinu bijele i smeđe boje. Doleti i stane malo sa strane nad onim mjestom gdje je bio taj crni križ i kalež. I ništa nije radio nego samo gleda na zemlju i promatra je. Onda sam postavila upit: "Kakav je to Anđeo?" Odgovor se čuo s Neba: "To je Anđeo Posrednik između Boga i zemlje - Ovaj je Anđeo Posrednik između Neba i zemlje." I ništa nije uredovao, nego je samo gledao dolje na zemlju, i na Majku Božju, i stajao je kao da čeka neku zapovijed.

Isus pričešćuje - Odjednom dođe Isus s Neba do Oltara gdje se služila Sveta Misa. Nešto je malo radio na Oltaru, a onda krene između prisutnih, s Kaležom i s velikom Svetom Hostijom u ruci, i pričesti vidjelicu.

Čistilište - Iza ovoga ugledam mjesto vatre... čistilište... gdje duše trpe i gore. Bile su same ženske. Velika vatra plamsala je i pucketala oko njihovih tijela, kao kad se kukuruz peče. Onda sam se

- 50 -

listopad 1974.

počela plašiti. To su duše za koje danas trpim. Cijelo tijelo mi je puno trpljenja, samo što dragi Isus, ne da da legnem, da se drugi ne sablažnjavaju.

Ujutro prije Svete Mise jedna sestra iz zajednice donijela je aparat i htjela je pod Svetom Misom slikati. Majka Božja se javi ovako: "Puno se slika, puno se govori, a malo se živi po Zapovijedima Mojega Gospodina."

Poslije podne, kad je trebalo poći na hodočašće u Porto di San Stefano i San Damiano brat Ivo požurivao je sestru Šteficu neka se brže spremi, da ne čekaju kod autobusa na nju. Na to se Mali Isus u naručju Svoje Majke nasmiješi i kaže: "Već čekaju na nju!"

Molba jednog svećenika Gospodinu: "Želio bih biti dobar svećenik, i nek mi Marija isprosi što veće milosti za posvećenje..."

Govori Gospodin Isus Krist slugi Svome ovako: "Sine Moj, sluga Moj!

POGLEDAJ PUTOVE PO KOJIMA SAM JA HODAO PO ZEMLJI I MOJA MAJKA. Živi po njima, i izvršit ćeš Volju Moju. Tko ljubi Moju Majku, ljubi Mene. Tko ljubi Mene, ljubi ga Majka Moja. Činiti dobro u malome oko spasa duša, u Mojim očima je puno. Tko ide za Mnom u životu svojemu, radi za Mene. Ja sam Onaj koji dozivam stvora Svojega. čovjeka na zemlji, da Mi se približi u Slavi Mojoj, jer pretrpjeh za duše mnogo. Malo ima onih koji ustrajaše jakošću Mojom u Duhu Mojemu na zemlji. Zato moli Mojega Duha da se nastani u tijelu tvojemu Moja jakost. Bez Mene ne mogoste ništa učiniti, sa Mnom sve učiniste po Volji Mojoj. Glas preko Moje Majke je Glas Moj. Zovem i dozivam djecu Svoju sa zemlje, dok dan traje i noć ne nastane. Koliko možeš toliko Meni služi prema snazi Svojoj. Zadovoljan sam Ja s tobom. Budi oruđe Ruku Mojih - dano ti je na zemlji. Ja sam Alfa i Omega. Amen." (Dn 205-6)

- 51 -

listopad 1974.

Ponizni redovnik brat Petar molio je Majčicu Božju, što bi Joj bilo drago da još moli Njoj na čast, za spas duša.

Govori Gospodin Isus Krist ovako:

"Sine Moj, dijete Moje!

JA SAM ZADOVOLJAN S TOBOM!

Živi i dalje kako si živio dosad,

i vidjet će oči tvoje slavu svoju u Meni.

Ja i Majka Moja doći ćemo po dušu tvoju.

Skupljaj biserje za dane,

kada ćeš unići u Nebo vijek vjekova. Amen."

Govori Majčica Božja ovako:

"Sine Moj!

OMILJELO JE MENI SRCE TVOJE,

jer moliš Otajstva Krunice Moje.

Ja sam Majka divne ljubavi djece Svoje.

Tko Mojim putovima hoda

izgubit se neće nikada.

Ja sam Majka ruža mirisnih, duša čistih.

Uzdaj se, sinko, u Mene!

Ja ću te dovesti u dvorove Nebeske.

Lebdim nad tobom i čuvam te. Marija."

A dobri brat Mato, kojemu je već 86 godina, i koji već više godina moli svakog dana po 24 Krunice, obavlja 4 Križna Puta i prisustvuje i ministrira na pet do šest Svetih Misa (pa i više) - pitao je Gospodina što bi još mogao učiniti za spas duša.

Govori Gospodin Isus Krist ovako:

"Dijete Moje, ljubimče Moj!

UČINIO SI TI MENI MNOGO!

I dalje čini tako!

Vidjeh djela tvoja pred Sobom

i razveselih Srce Svoje u tebi.

Živ si ti u Meni,

i Ja sam živ u tebi.

Što učinih u tebi,

učinih Ja dušama Sebi.

Moj si miljenik,

i Duh Moj u tebi živi i raste.

- 52 -

listopad 1974.

Ti ljubiš Mene,

i Ja ljubim tebe!

Dijete si Moje!

Dani života na zemlji su kratki,

a Slava Moja traje u vijeke.

Brineš se za duše Moje,

i Ja ću se pobrinuti za zdravlje duše tvoje!

Nebeskim ukrasima dušu ću tvoju uresiti,

Moj sin, u Slavi Mojoj, u vijeke ćeš biti!

Sada ti tijelo tvoje zemlja umara,

u radosti Mojoj tvoja će duša da se odmara.

Ja sam Onaj koji sam bio, jesam i ostajem

- u vijek vjekova.

U Meni hodaš i sa Mnom ćeš poći,

da primiš nagradu od Mene za djela svoja. Amen."

Kad je vidjelica primala riječi za ova dva dobra i ponizna redovnika, braću D.I., bila je uronjena u takovu radost i ushićenje, da je bila gotovo u ekstazi. (Dn 216)

26. Subota

Posjet Svetoga Josipa - Ujutro prije molitve došao je u vidjeličinu sobu Sveti Josip s Malim Isusom u naručju. Dugo je Sveti Josip stajao pred njom, i gledao je na nju kao da joj želi puno toga kazati.

VELIKA BRIGA MALOG ISU5A: "HAJDE DA VIDIMO KAKO JE CRKVA SRUŠENA!"

Vidjelica doživi brijeg obrastao zelenilom. Najedanput se sa zapadne strane otvori Nebo, i ona ugleda kako po tome brijegu silazi Sveta Obitelj. Dok su se približavali, Sveti Josip se preko glavice Maloga Isusa nešto s Majkom Božjom savjetovao. Majka Božja i Sveti Josip vodili su dragog Isusa za ručice. A Isus dragi je bio tako malešan, kao da ima samo godinu dana. Bio je u haljinici dugoj do ispod koljena, a bijeloj kao prečista hostija. Kosica Mu je bila zlataste boje. Bio je bos, a nje-

- 53 -

listopad 1974.

žan kao janješce. Očice su Mu sjale kao zvjezdice, kao dragulji.

Kad je Sveta Obitelj došla u blizinu mjesta gdje se prikazivala Sveta Žrtva, Mali Isus pusti ruku Majčice Božje i Svetoga Josipa i pođe do vidjelice, koja je klečala. Onda je pozove: "Hajde da vidimo kako je Crkva srušena!"

Majka Božja i Sveti Josip ostali su na podnožju brijega, a Mali Isus prihvati vidjelicu za desnu ruku i povede je na drugi jedan teren. Ovdje je bila više kao ravnica. U toj ravnici zastanu pred ogromnom ruševinom. Ta je ruševina izgledala kao velika crkva srušena do temelja. Kao da je pretrpjela strahovito bombardiranje. Više nema ni krova ni zidova. Mnoštvo materijala razneseno je po velikom terenu zemlje nadaleko i naširoko. Preostala gromada krša prekrila je 1 zatrpala temelj da ga se više ni ne razaznaje.

Kad vidjelica ugleda te silne ruševine crkve, sjedne žalosna na zemlju na travu. Mali Isus nasloni joj se na krilo i kaže: "Sve je srušeno! Šta ćemo sada raditi?!" Vidjelica odgovori: "Gospodine, teško je tu gromadu ukloniti i očistiti sve do zdravog i čvrstog temelja!" Mali Isus će na to: "Crkva je srušena... i ako ovako produljim, ti ćeš morati još jedanput dodati Moje Zapovijedi Poglavarima, i tražiti da ih izvrše u Mojemu narodu!" Vidjelica će na to: "Gospodine, a kad neće! Bili smo, pa sve odbacuju... Ne primaju Tvojih Riječi. Drže ih u ruci, a svijetu ih ne daju... Ako pak ovako produljiŠ, Gospodine, a tko će se spasiti?" Misli Mali Isus, pa nastavi: "A morali bi dati u svijet Moje Zapovijedi... Morali bi poduzeti korake da svijet živi onako kako to Ja tražim..." Mali Isus metne desnu ručicu pod bradicu, i gledajući dugo žalostan na tu crkvu u ruševinama, žalostan razmišlja. Onda zaključi: "Hoćemo! Očistit ćemo Moj Temelj, da se mogu nanovo podići zidovi srušene Crkve kako su bili prije!"

Vidjelica pristane na tu odluku i na taj rad.

- 54 -

listopad 1974.

Mali Isus se podigne, prihvati je za ruku i pođu do strašne ruševine.

Prije Svete Pričesti dragi Isus pričestio ju je s velikom Hostijom. Amen.

Bila sam duhovno jako umorna, pa mi je dragi Isus rekao: "Moli i odmori se!" (Dn 208-210)

Govori Gospodin Isus Krist ovako: "Mogao bi, ali kada dođe u uši... neće oni to tebi dozvoliti. Sada ti je dopušteno poradi Moje službenice... Iza njezinoga odlaska više će obratiti pažnju na tebe. Pokušaj, vidjet ćeš što ti je činiti. Malo ima ljudi na zemlji, koji znaju tajnu u srcu svojemu držati. Zato ima na zemlji toliko pogibelji od bližnjih svojih, koji umjesto dobra, zlo učine svojima najbližima mačem usta svojih. Blagoslivamo te Otac, Ja i Duh Moj u Nama. Ostani s Nama." (216)

27. NELJELJA

ZAZIV DUHA SVETOGA - Bio sam nezadovoljan što nemamo neposredne priprave za Svetu Misu. Da tome doskočimo predložio sam, da kao duhovnu pripravu na Svetu Žrtvu izmolimo himan "Dođi, Duše Presveti!"

Kad ste počeli moliti te krasne zazivne molitve odmah je zasjalo... otvorilo se Nebo i pojavilo se Presveto Trojstvo u velikome sjaju, u prekrasnoj Slavi Nebeskoj. I sav onaj sjajni Nebeski prostor obasjao je ovu sobu. Čitav onaj dio Neba gdje je bilo Presveto Trojstvo kao na Prijestolju - Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti - i sva ona ljepota - spustili su se prema zemlji, nad ovu sobu, bliže Žrtveniku. Cijela soba je bila kao da pada velika sjajna kiša. Tako su sjajne zrake Duha Svetoga prožele svu prostoriju. I ta sjajnost ostala je skroz dok ste molili. Duh Sveti je posebno sišao nad ovaj prostor. Kad je Presveto Trojstvo otišlo u Nebo, nestao je onaj Nebeski teren.

- 55 -

listopad 1974.

KOD ENZE: "NE KUŠAJ GOSPODINA BOGA SVOGA!" - Iza toga sam se našla nigdje manje nego kod sluge Božjeg Enze, u Italiji. (Baš su danas naši hodočasnici kod njega.) I vidjela sam ga pred kućom, pred mnoštvom svijeta, kao da je došao pred njih. I jedna grupa pristupi k njemu. Okrenut prema njima Enzo ih gleda i sluša njihove želje, i dodavao im je riječi i savjete. A Isus dragi dođe sa strane i stane potpuno do njega, i sve sluša. Isus je bio u bijeloj haljini i bos.

Onda je netko iz grupe postavio Enzi neke upite, tražio od njega da potvrdi neke riječi (primljene valjda preko vidjelice Julke). A Enzo se zagleda na te grupe i vidi mene gdje stojim pozadi. Dugo je gledao u mene i šutio na postavljeno pitanje. A Isus pogleda grupu iz koje se tražio odgovor, i gledajući na ljude kaže Enzi: "Ne kušaj Gospodina Boga svojega! Ja sam rekao!" I pri tom je Isus dragi mahao rukom (kao diktirajući), i dva prsta je držao nekako neobično (kao L), i onda ovako pokaže prema ljudima... I prolazio je Isus između tih grupa, a da Ga nitko od ljudi nije vidio.

U SAN DAMIANU: Nebeska Majka dijeli milosti - Poslije sam se našla u San Damianu, gdje je bilo mnoštvo svijeta. Onda ugledam Majku Božju, ali ne u rajskom vrtiću, nego između hodočasnika. Bila je visoka i jaka. Haljina joj je bila više crvenkasta, plašt nježnoplavi, a rubac na glavi bijel. Majčica Božja prolazila je između hodočasnika, gledajući pozorno i pažljivo u njih. Kao da im gleda u dušu. I ovdje ondje zastane i desnom rukom kao da dotičnoj osobi nešto stavlja u grudi, u srce. Mnoge je obišla, ali mogu reći da od stotinu osoba, samo pet ih je dobilo nešto od Majke Božje.

Sveti Rafael skuplja molitve - Odjednom nad rajski vrtić sleti velik Anđeo u bijelim haljinama. Ostane u zračnome prostoru, u visini do tri metra od zemlje, držeći u ruci kadionicu. I onda je Anđeo

- 56 -

listopad 1974.

taj narod tamjanom pokadio, kao Bogu na slavu. Odjednom Anđeo počne nešto promatrati nad ljudima. Okretao se je svuda gdje su stajali. Njegov je pogled bio služben i ozbiljan, a držanje rezervirano. Na to se Anđeo sagne i iz vrta nešto uzme i podigne. I drži to na rukama, kao kad nosite oveći svežanj nečega. Kao da je taj narod, što je dolje molio, nešto imao, i on je to od njega prihvatio. Zatim se Anđeo podigne nad tim vrtom u zrak, i kako se podigao i poletio, tako se okrene prema Majci Božjoj, i gleda jel ide i Ona. I drži svežanj na rukama, i čeka Majku Božju da pođe s njim u Nebo. Gledajući to upitam: "Što Anđeo nosi od ljudi sa zemlje Gore!" Odgovor se čuo iz visina nad vrtom, u blizini Anđela: "Andeo Rafael nosi u rukama svojim molitve sa zemlje u Nebo, Bogu." Onda dođe i Nebeska Majka od ljudi, i Anđeo poleti s Njom u Nebo, kao vodič i pratioc drage Gospe. Iza toga došao je dragi Isus pa me je pričestio.

Naši hodočasnici bili su na hodočašću u Porto di San Stefano i San Damiano od 25. - 28. o. mj., tj. od petka iza podne, do ponedjeljka ujutro.

"TO JE PRETPAKAO!" - Iza toga sam odnesena preko velike vode, kao preko nekog oceana. Odjednom me neka sila stavi u zračnom prostoru, blizu nepoznatog kopna, kao blizu nekog pristaništa. A bilo je tamo pri lično mračno. Najedanput dođe velika grupa ljudi: muževa, žena, djevojaka i mladića. Stajali su na obali i nešto kao čekali. Odjednom od tog mora postanu mlazevi vatre, i kako je ta vatra kuhala, vatreni jezici povuku ljude i smotaju u velike dubine. Na to doleti Bezgrješna Nebeska Majka, u bijelim haljinama s plavim pasom. Stane nad tim vatrenim ponorom i Svojom ga prisutnošću rasvijetli. I onda se vidjelo skroz do dna te vatre što je kuhala, u dubinama od 50 metara, ako ne i više. Jedni su dolje na dnu žalosni sjedili, drugi su se od očaja bacili ničice nemajući više snage ni za plač; treći su opet

- 57 -

listopad 1974.

hodali kao ludi... Mnogo ih je bilo dolje. Onda sam čula Glas: "To je pretpakaoi Ove duše će iz ove vatre izaći!" I dok sam tako stajala i to gledala, najedanput ne draga Nebeska Majka prihvati za ruku i odnese na zemlju, na mjesto gdje sam bila uzeta. A mjesto gdje je bila vatra, postalo je opet tamno. Svršetak. (Dn 210-2)