www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 20 lip 2025 17:13

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 188 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15 ... 19  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 09 pro 2010 11:51 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Srpanj
1. UTORAK - BLAGDAN PREDRAGOCJENE KRVI KRISTOVE

PRESVETA KRV NA NAJLJEPŠEM OLTARU

Isus pada pod Križem... - Bila sam prenesena u Jeruzalem i vidjela sam kako dragi Isus izlazi iz grada, noseći teški križ na Ramenima. Tom ulicom išlo je za Njim mnoštvo svijeta, ali u Njegovoj blizini nije nitko smio biti. Samo se ponekoja ženica odvažila pristupiti malo bliže. Uz samog Isu-

- 126 -

srpanj 1975.

sa bilo je potpuno čisto; odijeljen je bio. I kako je išao tim putem Isus dragi se potepao o kamen... (plače dok ovo govori) i pao je pod Križem. I kako se je jako udario, potekla je strašno Krv iz Njega... Sve je zakrvavilo... i Njega... i ono mjesto gdje je pao... I leži Gospodin pod Križem i gleda... A ja kako sam u viđenju pošla usuprot Njemu, htjela sam Mu prići, ali mi nisu dali... Nisam se smjela maknuti s onoga mjesta... Kako je dalje bilo ne znam, nisam više bila prisutna...

Presveta Krv na najljepšem Oltaru Neba - Onda sam najedanput odvedena gore u Nebo... u najljepši dio Neba, u prekrasan Hram, pred najljepši 0ltar što ga igdje ima. Na tom Oltaru je Kalež u kojem su pohranjene sve kapljice Presvete Krvi dragoga Isusa. Bili su određeni posebni Anđeli, koji su kupili Presvetu Krv Isusovu, kako je padala s Njegova Tijela, i stavljali su Presvetu Krv u tu posudu, u taj Kalež. I taj Kalež je nasred 0ltara... i tako je prekrasan... I taj Oltar je tako velik i tako uređen, da ne mogu izreći... Nikada nisam takova šta vidjela... A pred Oltarom su posebni Počasnici, koji paze na Presvetu Krv Isusovu, što je na tom Oltaru u Nebu, a pokupljena je sa zemlje... Ti Počasnici, koji neprestano čuvaju Presvetu Krv, u određeno se vrijeme smjenjuju. U tom prekrasnome Hramu jest samo jedan Oltar, taj na kojemu se čuva Predragocjena Krv Isusova.

Blažena Gospa nad Oltarom - A nad 01tarom bila je Nebeska Majčica, prekrasno obučena kao Kraljica. Stajala je sama nad Oltarom, kao Patron Oltara. A sam Oltar bio je takovim cvijećem ukrašen, kakovoga moje oči nisu nikad vidjela... I to sve je bilo tako prelijepo postavljeno - kao stvoreno! Ni ne znam kako se je moglo to sve tako lijepo metnuti. A taj Hram bio je tako lijep, kao nijedan na zemlji. I bio je izrađen više u stilu kako su se crkve gradile u stara vremena... oni stupovi... sa strane ukrašeno... i ono sve po onako-

- 127 -

srpanj 1975.

vom... Po Hramu je letio stalno Golub... I sada leti... leti kroz cijelu Crkvu... (Zapada ponovno u ekstazu, i u ekstazi dalje govori)... od ulaznih vrata prema Oltaru... i po njoj kruži... prema izlazu iz Crkve... Golub bijel kao snijeg...

Majčica je Božja nad Oltarom... Nije žalosna, nego je onako kao ispaćena i sretna... kao da je utješena... Ima držanje kao da se veseli da može biti u toj blizini Presvete Krvi Isusove... i kao da se je sada već smirila... kao da je pomirena s time, da je to sve već u redu, učinjeno...

Nebeski Anđeo s gornjeg dijela u tu Crkvu sipa kao Zlato i Dragulje... i to iz posude velike kao košara... I napunja Crkvu onim Zlatom, koje je Krist dao... Sipa i puni...

Sad je došao dragi Isus u taj Hram. Došao je u prelijepom odijelu, ali crvenom... a Njegovo Srce blista i odsijeva kao najveće sunce... Tako Mu odsijeva Njegovo živo Srce... Isus je lijep, visok, velik, u dugačkoj haljini, crvenoj kao krv...

Otac Nebeski promatra sve, što se zbilo... i što se zbiva... Nad Crkvom je, gore u zraku, jer Crkva nema krova... otvorena je... Nebo... Joj, kako se Crkva puni... sipaju se kao Dragulji u nju s gornje strane... kao magla u klisurama... kao oni kristali... dragulji...

Svijet... veliko mnoštvo... stoji pred tom Crkvom... Ulaze u Crkvu, ali ne svi... pojedini i male grupice... I ne smiju preblizu Svetišta,.. ostaju na određenim mjestima... Određeno im je dokle smiju doći... jer je Svetinja nad Svetinjama na Oltaru... dana za duše...

Sveti Josip u ovome istome Hramu u Nebu uređuje... uči... i brine se za red u Crkvi...

Mučenici u velikim legijama... Sveci... idu u ovaj Hram... i Janje u zračnom prostoru pred njima... da se poklone Presvetoj Krvi Isusovoj... Toliko ih je, da im ne vidim kraja... Mučenici su prvi... Još ima Serafina... Kerubina... Vojskovođa...

- 128 -

srpanj 1975.

Gospodstava velikih (dalje nejasno)...

Kaže Janje pred Oltarom Presvete Krvi:

"U Meni jeste ono što jeste,

u Meni dođoste k Meni...

Presvetoj Mojoj Krvi!"

Joj... strašna tama diže se sa podnožja prema Nebu... Zmaj... aždaja... baca svoj rep i noge strašne... da sruši ono Sveto i Najljepše... Ali ne može doći gore... samo se malo u visine podigne... ostaje na zemlji... Ostaje tama... i aždaja u tami na zemlji...

Sveti Josip kaže:

"Tama ne može pristupiti k Svjetlu!

Zmaj u srcima ljudi,

zmaj koji vodi ljude,

ne može imati dijela u Svjetlosti Nebeskoj,

u ljepoti Nebeskoj."

I Sveti Josip podiže ruku, gleda na zemlju...

Nebeska Majka, velika Žena, stoji usred ove Crkve u Nebu... i budno pazi na djecu koja dolaze u ovaj Hram... Po Crkvi hoda između te djece... muških i ženskih Nebesnika... Stanovnika... i upravlja po Gospodinovoj Volji... Vladarica... nad djecom... na zemlji... po Zapovijedima Gospodinovim.

Duh Sveti obuhvaća srca onih ljudi, koji su došli u Nebo.... Ulazi u njih... izlazi... obasjava tijela njihova...

Bog Otac Nebeski gleda djelo ono... i veselo je Srce Njegovo... po rođenom Sinu Isusu Kristu.... što učini po Volji Njegovoj...

Mnoštvo Anđela iz drugog Neba leti nad Crkvom... Najljepši dio Neba je ovaj gdje (je) lsus... (Dn 277-9)

"Trpiš za mnoge duše..." - Bili smo u posjetu kod rođaka. Tužio se usput na svoje boleštine. I još je njegova supruga dometnula, da je i sam dosta kriv za svoje bolesti. Ali Isus dragi reče: "Trpiš za mnoge duše, da se spase po tvojim dobrim dje-

- 129 -

srpanj 1975.

lima..." A kad se jednom zgodom jadno osjećao, progovori Isus dragi: "Po križu se k Meni dolazi!"

Svećenik Josip htio je u svoju knjigu "Veliki Znak" uvrstiti i nešto Julijinih Poruka i Viđenja. Držao sam da bi zasad, zbog raznih okolnosti, bilo bolje izdati to pod drugim imenom. Aii Gospodin Isus Krist govori ovako (12. IV. 75.): "Ne mijenjaj imena u štampi Mojoj službenici! Nijesam Ja dao darove Svoje drugome imenu!" (Dn 279)

Jednom ranije, u stanu brata Ivana, kad je vidjelica okrenula leđa kipu Majčice Božje, jer nije vidjela da je smješten u staklenom ormaru, začuje glas: "Ne okrenuti leđa!"

O sestri Julijani, službenici Božjoj (iz pisma od 21. IV. 75.) - Danas sam bila na grobu Gospodinove miljenice Julijane. Duboko me je potresao humak nad njezinim tijelom, koje je za života vršilo funkciju kao Pater Pijo iz Rottonda. Moleći se za nju i njezinoga muža, duboko me je potresla i ražalostila nemarnost slugu Gospodinovih, mjerodavnih, koji su tu svetinju gledali s visoka, s debelim naočalima, kao svjetsku varku. I nijesu se potrudili da čuju Glas Onoga kojemu će doći. Na prevelike milosti od Gospodina, ostalo je kod mnogih pametnjakovića samo blijedo sjećanje. Utrošili su para i para za susrete s mnogim ugodnim osobama za tijelo, a traženje istine za dušu zapustili su. U raskošima mnogim, pridruženi grješnicima, sa zatvorenim očima uživahu slavu ovoga svijeta, i sjetila svoja naslađivahu. Da su velikani Gospodinovi smeće nogu ljudskih, zabolilo me je srce. Žure, trče za zlom, a dobru zatvaraju vrata srdaca svojih. Slave sami sebe, s onima oko sebe. Koja je korist od hvala i svega toga. Za tolike sirote, koje Bogu služe, nema se tko zauzeti. Svi trče za naobrazbom tijela i mudrošću ovoga svijeta. Duh je zabačen, a znanje i mudrovanje uzdignuto u vi-

- 130 -

srpanj 1975.

sine na zemlji. Zaboljelo me srce, da su velikani Gospodinovi smeće ljudskih nogu...

Onda mi reče Gospodin, preko pokojne službenice Julijane: "Još moraš poći tamo, gdje si bila, 0cu!" Što to znači, ne znam. Već sam sile izgubila na dva puta koje sam poduzela, a za trećega više nemam snage, da pođem Ocu na rad. (Dn 280)

Dok je još sestra Štefica bila na životu, jednom zgodom dobila sam kod nje ove riječi za vas:

"Ne zna on kakve velike đužnosti

vrši oko toga rada

u Nebu u Očima Gospodinovim.

Više vrijedi jedna Riječ Njegova

nego cijeli svijet!

Pošto tijelo cijeni samo ono šte mu godi,

zato ono što ne vidi, i ne cijeni..." (Dn 281)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 11:52 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
5. Subota

Druge mistike imaju razne privilegije (iz pisma od 5. VII. 75.)... olakšice u radovima, a ja tešem vlastitom snagom svoje poslove... Elvira ima poslugu, muža, i dobre žene. Mama Roza ima više nego što ih treba za rad. Ostale mistike imaju veliku pomoć od djece, muža, i dobrih žena - tako im je lakše u duhu živjeti s Bogom. Umorno tijelo ne koristi nikome! Ja sam morala uzeti od Gospodina najteži teret, biti sluga cijelome svijetu; upoznavati razne naravi, zahtjeve; biti smeće ljudskih nogu, kao malena na oko, da se izvrše veliki planovi Božji na meni. Svaki od mističara misli da je najveći i najbolji. Najveći će biti onaj i ona, koji je više potegao na Slavu Božju, u patnjama, nolitvama, djelima, postovima, u odricanju sebe za duše. Velike su razlike u duhu mistika pred Bogom! Kaže Gospodin meni ovako:

"DO SADA SI SE TI DRŽALA U POZADINI,

i kao najzadnja među ljudima, u skupinama,

poradi Mene.

- 131 -

srpanj 1975.

Sada izađi prva pred skupine,

u vrijeme razgovora,

kao Moja službenica,

tu je tvoje mjesto!

Da vide mrtvi ljudi Mene u tebi, nad tobom.

Što jesi, u Meni jesi!

Ja sam s tobom do kraja života tvoga na zemlji,

i živjet ćeš u Meni u vijeke vjekova.

Imena Mojih slugu i službenica

zapisana su u Srcu Mojemu,

stoje pred Mojim Očima.

Tko radi za Mene, sa Mnom će biti!

Svijet vas prezire,

jer vi nijeste od ovoga svijeta;

zato će vas svi zamrziti i progoniti,

poradi Mene i Imena Mojega.

Ustrajte u kušnji, danoj od Mene!

Ja ću vas krijepiti u sve dane života na zemlji.

Tko je velik, i u čemu,

a da nijesam Ja u njemu?!" (Dn 281)

Pod večernjom Svetom Misom ovako progovori Gospodin Isus Krist:

"Zemlja tebe progoni,

jer ne živi po Zakonu Mojemu!"

Zemlja su ljudi i svećenici, koji se ne drže Zakona Božjega. (9B 1)

"Bolje bi bilo da si dao siromasima!" - Neki svećenik uplatio je oveću svotu za novi auto. Ali kako je cijena u više navrata povisivana, kad je auto htio preuzeti, nastupile su neke nepredviđene poteškoće. Upita dragu Gospu, što da radi? Tek što je otišao, Gospa se javi i poruči mu:

"Zašto si to sebi uzeo? Bolje bi ti bilo, da si tu svotu dao siromasima, imao bi djelo svoje pred Gospodinom. U dane zla koje dolazi, ionako češ ostati bez njega." (9B 1)

Žena izgubila muža u ratu. Na upit o njemu, Gospodin odgovara: "Pusti tu stvar u miru, u vremenu ovome!"

- 132 -

srpanj 1975.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 11:52 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
15. Utorak

Zabrinuti Isus - Gospodin je od glavnog Oltara promatrao svećenika, kako služi Svetu Misu. Hodao je po Svetištu ispred Svetohraništa, i bio je jako zabrinut. (9B 2)

Poslanje Riječi i Duha Svetoga - Vidjelica je gledala kako se Gospodin Isus Krist iz Nebeske Ljepote spušta stazom na zemlju. Na zemlji se zadržao dulje vremena. Nešto je radio i prolazio je između ljudi. Odjednom se, s istočne strane Neba, i Duh Sveti, u liku goluba, spusti na zemlju, i stane uz Isusa. Nakon nekog vremena pođu Obadvojica, Isus Bog i Duh Sveti, gore u Nebo, otkuda su i došli. Dok su uzlazili, Bog Otac ih je čekao na Nebu, gledajući na zemlju. Kada su Mu prišli, zbilo se je ovo. Isus uniđe u Boga Oca kao u veliki Hram. Za Njim pođe Duh Sveti u Boga Oca. I od tri osobe (lika) postade samo jedan Lik na Nebu: Bog Otac i u Njemu Sin i Duh Sveti. I u Bogu Trojedinome sva zemlja živi. (9B 7-8)

Sveta Ana kao vladarica - 26. Pon. Blagd. sv. Ane

Na blagdan svete Ane doživjela sam u crkvenoj zgradi ovo. Kad sam se počela moliti, na Oltaru Svete Obitelji - na kojemu su također likovi sv. Joakima i sv. Ane - ugledam kuglu, sjajnu kao sunce, a veliku kao čovječja glava. Ta sjajna kugla podiže se zatim uvis.

A za vrijeme Svete Mise, na tom je Oltaru tako silno bljesnulo, da je sva crkva bila obasjana. Oltar je kao nestao, a pojavio se neki teren. I ugledam jednu Sveticu, gdje sjedi na ukrašenoj stolici kao vladarica. Svetica je sa smiješkom na licu gledala na svijet u crkvi i na mene. I dugo je zadržala svoj pogled na meni. I činila mi se poznata, ali je ipak nisam prepoznala. Kad sam zapitala, koja je to Svetica, začujem u zraku, nad Oltarom, glas: "To je majka drage Gospe, sveta Ana!" I bila sam radosna, jer svetu Anu posebno cijenim

- 133 -

srpanj 1975.

i rado joj se molim. Znala sam i molila sam i Krunicu njoj na čast. U ovom ukazanju bio je prisutan dragi Isus, Sveti Josip, sveti Joakim i draga Mala Gospa. (9B 14-15)

Papa Pijo XII. zamišljen i tužan - Uz glavni Oltar, na strani Poslanice, pojavio se Sveti Otec, Papa Pijo XII. Stajao je na pločniku i zamišljeno gledao svećenika, kako propovijeda i služi Misu na modernom oltaru. Pogledao je i ljude u crkvenoj zgradi, a pogled mu se posebno zaustavio na vidjelici. Potom je tužan nestao.

Papa Pijo XII. bio je zamišljen i tužan zbog slugu Božjih koji ruše Crkvu, Božje Zakone i Odredbe. (9B 14)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 11:52 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
31. Četvr. - Sveti Ignacije

Dva velika Svjetla bore se s prljavim morem - Prije odlaska na večernju Svetu Misu željela sam oprati lice i ruke. Dok sam se umivala, odjednom s desne strane zasja jarko svjetlo. Sjaj mi obuze tijelo i potrese cijelo biće. Prestanem s pranjem, obrišem oči i uspravim se.

Stajala sam na obali velikog uznemirenog mora. Na njemu je bjesnjela strašna oluja, podižući i valjajući goleme valove. Nad tim uskovitlanim morem lebdjela su dva velika Svjetla, dva Sunca. Bila su blizu jedno drugome. A mutni uznemireni valovi, puni svakojakoga gada, silovito su ih zapljuskivali. Željeli su ih potopiti i povući u dubine mora. Ali Sunca su se borila s morskim valovima. Načas bi se, doduše, izgubila među velikim valovima, ali bi se onda opet pojavila i zasjala nad njima.

I onda primijetim, kako se u tim svjetlima miče nešto veliko. U jednome svjetlu ugledam dragog Isusa, a u drugome milu Nebesku Majku. Stalno su odbacivali sa Sebe, od Sebe, i od sjaja što ih je okruživao, prljave bijesne valove.

- 134 -

srpanj 1975.

Odjednom se nađu u zračnom prostoru, iznad velikih valova. More se tad smiri i valovi prestanu. A ta dva prekrasna Sunca - Isus Bog i Majka Božja - obasjaše Svojim Svjetlom svu površinu mora. U taj čas zrak je postao čist i svjež, kao u najmirnije vrijeme.

More predstavlja svijet na zemlji. Svjetlo jest Nauka Božja. Prljava voda, puna svakakvog gada, označuje grijehe ljudi. Borba Isusa i Marije s valovima označuje, da kršćanska vjera nailazi u svim narodima na mnoga protivljenja. Iza velikog nevremena more se smirilo, sunce je zasjalo, a zrak je postao čist i svjež. Tako će iza ovog buntovnog i bijesnog razdoblja napokon po Isusu i Mariji doći na svijet doba mirnog kršćanskog života. Iza viđenja oprala sam se do kraja i pošla na Svetu Misu. (9B 19-21)

Isusić približuje bijele ruže Svome Kaležu

Navečer pod Svetom Misom doživjeh ovo. Veliki Isus, u bijeloj haljini, sa svetim Ranama na Rukama, Nogama i Presvetome Srcu, dođe na Oltar. Pogleda Kalež i svećenika, i onda od velikoga postane malešan, kao dijete od godine dana. Zatim dragi Isusić sjedne, licem okrenut prema svećeniku, i nogicama ogrli Kalež. A s desne strane Kaleža bile su prekrasne bijele ruže. Bile su velike kao tanjur, a latice su im bile debele kao prst odrasla čovjeka. Tih je ruža bilo prilično. Stajala sam iza Isusovih leđa i promatrala šta radi.

Mali Isus je pažljivo smještao uz Kalež kitu velikih ruža. Onda se onako zauzet Svojim poslom okrene, uhvati me Svojom desnom ručicom za ruku i privuče k Sebi, do Kaleža. Sad sam stajala usporedo s Njim.

Nenadano se između Isusa i mene pojavi lijep cvijet, kakvim se na veliki Petak kiti Isusov Grob. Cvijet je imao lijepe bijele latice, a u sredini je bio žut. Struk mu je bio visok i do pola metra. Onda upitam Malog Isusa: "Gospodine, a

- 135 -

srpanj 1975.

kakav je to cvijet između mene i Tebe?" Zaposleni Mali Isus okrene se prema meni i cvijetu, nasmiješi se, pa mi reče: "To je uskrsnica! To je tvoj cvijet!"

Onda Mali Isus postane opet velikim, i pričesti me svećeničkom bijelom Hostijom.

One velike bijele ruže jesu duše dobrih slugu Božjih, koje Gospodin približava mukama, patnji - Svojemu Kaležu. (9B 3)

Na mnoge nepotrebne razgovore, u jednoj grupi žena, Gospodin ovako progovori:

"Dobro je puno znati,

ali je korisno mnogo šutjeti!

Govorite samo u potrebama svojim.

Vaša usta neka se otvaraju na Slavu Moju

i spasenje vaših duša.

Dao sam Ja stvorovima Svojim da se vesela,

ali u veselom društvu neka ne griješe!

Jezik sam stvorio da Mene slavi

u govoru danome od Mene." (9B 26)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 11:53 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Kolovoz
1. PRVI PETAK

Presveto Srce okićeno nježnim ružama - Za vrijeme Svete Mise, na Prvi Petak, od Oltara gdje je Svetohranište, došao je veliki Isus. Prekrio je gotovo sav zračni prostor. Njegova crvena haljina bila je urešena kao misnica. Usred svetih Grudi kucalo je živo Srce. Bilo je okićeno nježnim Nebeskim ružama, bijelim i ružičastim. Iza leđa svećenika, Isus je gledao na oltar i na ljude, i nešto je dulje vremena čekao. (9B 4)

"Tražim ljude u Nebu!" - S istočne strane Nebo se otvorilo i Nebeska priroda, puna čara, nagnula se prema zemlji. Kroz tu neviđenu ljepotu spuštala se sve do zemlje poširoka staza. Tim putem, bijelim kao snijeg, kroz krajeve pune cvijeća i drveća, uz žuborenje potoka i jezera, silazio je Gospodin

- 136 -

kolovoz 1975.

Isus Krist. Bio je odjeven u bijelu uskrsnu haljinu. Na svetome Tijelu imao je Presvete Rane. Kako se Gospodin približavao zemlji osvrtao se lijevo i desno kao da nekoga traži. Vidjelica je bila na zemlji i koracala Mu je ususret. Gledajući Isusa kako zamišljeno pogledava ovamo-onamo upita Ga: "Gospodine, a koga ovdje tražiš?" Isus je pogleda i onako zamišljen odgovori: "Tražim ljude u Nebu, ali ih ne nađoh, osim nešto malo!" Osvrne se vidjelica oko sebe i opazi iza svojih leđa, s južne strane, malu grupicu ljudi. Nekoliko muškaraca i žena, mladića i djevojaka - a bilo je i par djece među njima - radosno je hitjelo k Isusu u Nebo. Da utješi Isusa, koji zabrinuto traži duše, vidjelica Mu veselo progovori: "Gospodine, evo jedne grupice, koja žuri k Tebi ususret!" Isus ih pogleda kako Mu se približavaju, i radostan je promatrao duše njihove. Viđenje se odigralo pod Svetom Misom. (9B 5; 10B 14)

"Kad bi Gospodin Bog kaznio odmah..." - Vidjelica je i opet bila u velikom trpljenju. Onda joj dođe teško pa se potuži: "Bože mili, tko će podnijeti tolika trpljenja za tolike grješnike! Samo jedan čovjek koliko sagriješi! A danas je sav svijet grješan! Koliki su to strašni grijesi!" Dok je tako potištena promatrala grijehe svijeta, iznenada, u pol bijela dana, uđe u zaključanu sobu prekrasan mladić od svojih 17 godina: bijela lica, plavih očiju, bujne kestenjaste kose, koja mu se spuštala niz leđa. Haljina mu je dugačka, široko krojena, s velikim rukavima. Bosnog je. Mladić pogleda prostoriju i onda zaustavi pogled na vidjelici. Nasmiješen, raspoložen, ovako joj odgovori na njezine misli:

"Kad bi Gospodin Bog kaznio ljude za grijeh svakoga odmah, ne bi više na zemlji bilo ljudi. Ljudi su griješili u početku, griješe sada, a griješit će i poslije."

Iza ovih riječi mladić se zadržao još oko četvrt sata.

- 137 -

kolovoz 1975.

Kao da je želio ublažlti vidjeličine tužne misli. Onda odjednom pođe prema izlaznim vratima, okrene se, blago se nasmiješi i nestane. Upita vidjelica Gospodina, tko je to bio? U prvi čas je bila pomislila, da je dragi Isus, jer Mu je bio sličan. Onda začuje nad glavom Gospodinove Riječi: "To je Moj Apostol Ivan!" (9B 11-12)

Velika crna zmija između molitvenih zajednica O San Damijanskim molitvenim zajednicama u Zagrebu, imala je vidjelica ovakovo viđenje. Doživjela ih je kao tri posebne skupine, odijeljene jedna od druge. Između ovih skupina izašla je iz zemlje velika crna zmija. Bila je debela kao lonac od deset litara. Zmija je hodala između tih ljudi, muškaraca i žena, koje vidjelica pobliže ne poznaje.

Mršav stariji čovjek, svijetle puti, stajao je blizu zmije. Vidjelica ga upozori: "Zar Vi ne vidite ovu veliku zmiju među vama, kako prolazi oko vas svih?" Starac upita začuđeno: "A gdje je zmija?" "Evo je!" - pokaže mu vidjelica.

Zmija je neprestano obilazila prisutne u molitvenim zajednicama. Onda vidjelica upita: "A koliko je duga ta zmija?" Na to se začuje glas odozgo: "Zmija je dugačka 7 metara!" Odjednom se zmija sakrije. Pod njihovim nogama propadne u zemlju kao duh, a da je prisutni nisu bili ni uočili. Bio je to đavao u obliku zmije. (10B 39)

Nečastivi uzdiše! - Kada je vidjelica počela zapisivati Poruke i Viđenja u novu bilježnicu, sotona je uz nju glasno, žalosno i duboko uzdahnuo. Kao da mu nije pravo što to radi. Bio je ljut. (10B 42)

"Ne brinite se za ono, što vam nije poznato, a Ja znam, zašto sam sve to dopustio. Brinite se za duše vaše da vam ih spasim, i molite za druge da ih spasim. Moji putovi nijesu u skladu s vašim mislima." Ovako odgovara Gospodin djevojkama, koje su se bile odviše zabrinule za zbivanja s jednom svojom znanicom.

- 138 -

kolovoz 1975.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 11:53 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
3. NEDJELJA

Rano ujutro ovako progovori Gospodin:

"Sa Siona zemlju gledam

i promatram na njoj djecu Svoju,

kako po zemlji hodaju

u svojemu bezakonju;

živi s mrtvima,

kojima je duh u tami."

Djeca jesu svi ljudi na zemlji. Živi jesu oni koji žive po Zapovijedi Božjoj. Mrtvi jesu oni koji krše Zapovijedi Božje. (9B 9)

Plamen iz Isusovih Usta - U zračnom prostoru nad Oltarom, bilo je prisutno Presveto Trojstvo. Gledajući gore, vidjelica odjednom opazi, kako iz Isusovih svetih Usta, prema Bogu Ocu izlazi gust i obilan sjaj, kao kad vatra gori. Bog Otac okrenut je prema Isusu i smiješi Mu se.

Pred Duhom Svetim stoji krasna Nebeska Majka. Sjajnost Nebeska sjaji oko Nje kao sunce. Malo ispred drage Gospe stoji Anđeo kao na dužnosti, čuvar pred Majkom Božjom.

Posve blizu Nebeske Majke, pred Njom, stoji osoba ista kao vidjelica. I obučena je kao ona. Pozorno sluša Nebesku Majku, jer prima od Nje riječi. Promatrajući taj prizor, vidjelica spozna da je to ona sáma.

Velika vatra iz Isusovih Usta označuje Njegovu veliku ljubav prema Bogu Ocu i prema Bogu Duhu Svetomu. Nisam poznavala svoju sliku, dužnosti duhovne, ali sam ih točno vršila na Zapovijed Božju i Nebeske Majke. (9B 32)

Kada pišem o Bogu, Duh mi ovako govori!

"Što je Sveto, piši velikim slovima u pismu!" (9B 19)

Pred Prijestoljem Božjim

Na jugoistoku se otvorilo Nebo i vidjelica se nađe gore, pred Prijestoljem Presvetoga Trojstva. Prijestolje je bilo prostrano, četverokutnog obli-

- 139 -

kolovoz 1975.

ka i malo uzdignuto nad tlom Neba. Osim Presvetoga Trojstva, gore na Prijestolju je bila još Nebeska Majka i Sveti Josip. A unaokolo je bilo nepregledno mnoštvo Anđela, Svetaca i Mučenika u bijelim haljinama. Uz samo Prijestolje gorjele su svijeće, visoke i debele kao čovjek. Bile su boje krvi. Bog Otac Nebeski sjedio je na Svome Prijestolju obučen u svečane misne haljine, s plaštem dugim do zemlje. Njegova je haljina bila nježnoljubičaste boje, s predivnim ukrasima, a plašt je bio dolje zlatan, a gore nježnozelenkaste boje. Uresi po rubovima plašta bili su prekrasni. Sve je bilo sveto i prelijepo, kao na najljepšoj misnici, kakove ni nema na zemlji. Otac Nebeski bio je tako mlad, lijep i nježan - kao najljepša ruža u Nebu.

S desne strane Bogu Ocu sjedio je dragi Isus. Bio je u bijeloj uskrsnoj haljini. Desnom rukom zagrlio je veliki Križ, na kojemu je bio na zemlji razapet.

Nad Bogom Ocem i Bogom Sinom lebdio je Duh Sveti. Bio je tako velik, da je Svojim sjajem sve Nebo obasjavao.

Sa strane Boga Oca, malo naprijed, stajao je Sveti Josip.

Na strani Isusovoj, pred Njim, bila je Nebeska Majka.

Na Prijestolju Božjem, pred Presvetim Trojstvom, u zračnom prostoru, ležalo je maleno bijelo Janješce, crnih očiju.

Onda je iza Presvetoga Trojstva, od istočne strane, došao velik Anđeo. U desnoj ruci nosio je velik zlatan Kalež, koji je bio tako divan da to ni izreći ne mogu. Sve je na njemu odsijevalo ljepotom. Anđeo klekne, duboko se nakloni prema Prijestolju Božjem i stavi zlatni Kalež pred Janje. Onda se opet pokloni i ode.

Vidjelica je stajala nedaleko i sve promatrala. Odjednom Bog Otac ustane s uzvišene vladarske stolice, pogleda vidjelicu i nasmiješi joj se. Ne zna

- 140 -

kolovoz 1975.

se ona u Nebu vladati kao Nebesnici. Upita sad ona poput djeteta dobrog Oca Nebeskoga: "Gospodine, da li se ove debele svijeće, što gore oko Tvojega Prijestolja, ikada ugase?" Onda se začuje velik glas s Prijestolja Božjega: "Na Mojemu Prijestolju baklje svjetla nikada se ne gase. One gore i svijetle u vijeke vjekova. Amen. Amen. Amen." Viđenje se odigralo pod Svetom Misom. (10B 8-11)

Bog Otac ozbiljno promatra zemlju - Za vrijeme Svete Mise vidjelica je gledala, kako se Bog Otac žuri s Neba na zemlju. Onda je hodao nad zemljom u zračnom prostoru, kao po čvrstome tlu. Pažljivo je promatrao kuglu zemaljsku. Ovdje ili ondje zadržao je Svoj sveti Pogled dulje ili kraće vrijeme. Preko ostalih dijelova samo je brzo prošao.

Gledajući ovo neobično promatranje vidjelica zapita: "Gospodine, što tako ozbiljno promatraš zemlju?" Na ove riječi, nad Glavom Boga Oca začuje se jaki Glas s Neba:

"U MOJEMU ZAKONU

možete živjeti i sada i uvijeke!

U bezakonju svojemu

nećete imati života niti sada, nit' ikada.

Koji na zemlji žive u bezakonju,

drži ih Moj Zakon u životu, do Moje Volje."

Još progovori Bog Otac cijeloj zemlji i ovo:

"Zemljo, bez Mene nećeš imati života nikada!"

Živjeti u Zakonu Božjemu, znači živjeti po Božjim Zapovijedima. Živjeti u bezakonju, znači živjeti u smrtnim grijesima. "Drži ih Moj Zakon u životu, do Moje Volje" - znači da Bog čeka čovjeka grješnika, do dana Milosti Svoje nad nama, da Ga grješnik spozna, i da se obrati od svojih grijeha. (10B 12-13)

Papa Pavao VI. promatra - Pod večernjom Svetom Misom, za vrijeme čitanja svetog Evanđelja, najednom se odnekle stvori Papa Pavao VI. Pojavio se kod glavnog Oltara, sa strane Evanđelja. Bio je

- 141 -

kolovoz 1975.

okrenut prema modernom oltaru, na kojemu se služila Sveta Misa. Stajao je u zračnom prostoru. Vidjela sam ga do pola tijela. Papa Pavao VI. pogledao je na svećenika, pa na nas ljude u crkvi, i onda se nasmiješio.

U taj čas, od strane Poslanice, pojavi se dragi Isus. Dugo je promatrao Papu Pavla VI. Iza toga dragi Isus pođe do Svetohraništa, uzme veliku svećeničku Hostiju, pođe zatim do vidjelice i pričesti je. (9B 13)

Usred kaleža crni križNa moderni oltar, u vrijeme Pretvorbe, netko s Neba stavio je velik zlatan Kalež. Po Kaležu su bile zagasito crvene pruge, a po njima ubačeni biseri. Nad Kaležom se pojavilo lijepo bijelo Janješce, crnih Očiju. U Kalež je bio uronjen oveći crni križ. Gornji dio toga crnoga križa virio je iznad Kaleža. Za vrijeme Podizanja u svetom je Kaležu vrela prava naravna Krv. Onda pristupi k Žrtveniku, u blizinu Kaleža, draga Gospa. I prizor nestane.

Tu Svetu Misu služio je starješina samostana. Dotični nije vjerovao u Viđenja i Objave preko odabranih osoba. Crni križ u Kaležu označuje, da će dotični doživjeti velike tegobe: sužanjstvo, zatvor. (9B 12)

I još Gospodin govori za njega:

"ZATVORIO SI VRATA SRCA SVOJEGA PREDA MNOM!

Ulaza Mi ne daš u njega,

da sipam milosti Svoje

slugama i braći tvojoj

u srca njihova.

Zato ćeš Me

u dan posljednji dozivati,

ali tvoj glas

Moje Uho neće čuti.

Plakat će srce tvoje

nad nevjerom svojom

u večer života tvojega.

Noge tvoje hode

- 142 -

kolovoz 1975.

po tamnim putovima ovoga svijeta,

gdje duša tvoja svoje sreče

bez Mene naći neće." (9B 9-10)

Prepirke među braćom - Prigodom premještaja subraće, došlo je u jednom samostanu do prepirke među svećenicima. Tih se dana pod Svetom Misom zbilo ovo. Dragi Isus dođe kroz crkvena vrata, te zabrinut i tužan sjedne uz Oltar, na strani Poslanice. Odjednom od Isusa, s Njegove lijeve strane, izađu dva mača. Ostadoše u zraku, usmjereni - kao na Zapovijed - prema svećeniku koji je slu2io Svetu Misu. Dva mača označuju dva velika javna ukora. Dotični nije prihvatio Gospodinove Riječi dane u vrijeme milosti. (9B 2)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 11:54 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
8. Petak - Sv. Ivan Marija Vianney

Ovako govori Gospodin malovjernima u Riječ Njegovu, danu na zemlju preko Njegovih odabranika:

"Tražiste me u tuđinama

i ne nađoste Me.

Ja sam među vama,

u vašim blizinama.

Ali Me vi ne htjedoste slušati i upoznati.

Uzdigoste glave svoje,

kao da nijeste Moji stvorovi.

Tražite ono što umire,

dok ljubav prema Meni,

u srcima mnogih,

sve više nestaje.

Zemljo, stvor si Ruku Mojih,

i bez Mene duše vaše

neće imati vječne sreće nikada!

Što tražiš, i što je tvoje na zemlji,

da poneseš u dan posljednji pred Mene,

Suca svojega u vječnosti?

U Mojoj će ljubavi

ljudi sa zemlje živjeti uvijeke.

Zemljo, plače Mi Srce

- 143 -

kolovoz 1975.

nad tvrdoćom tvojom.

Sve od Mene stvoreno Mene sluša,

samo čovjek, stvoren od zemlje,

oglušio se na Glas Moj." (9B 10)

8. VIII. 1975. oko 14 sati.

Isus blagosilja novog svećenika - Kad je došao novi svećenik, pod Svetom Misom pristupi dragi laus - u bijeloj haljini, bos - Svome Žrtveniku. Gledao je i promatrao novoga slugu Svojega. Upro je pogled u njegovu nutrinu. Zatim ga je blagoslovio znakom svetoga Križa. (9B 8)

Isus uz pažljivog svećenika - Za vrijeme večernje Svete Mise, iza Svetog Evanđelja, s istočne strane otvori se Nebo. Dragi Isus siđe s Neba u crkvenu zgradu i pođe prema Svome Žrtveniku. Iza leđa svećenika R. prođe na stranu Evanđelja i stane uz svećenika, s njegove desne strane. Isus je na Sebi imao haljinu nježnozelenkastožute boje.

Gospodin pogleda na prisutne u crkvenoj zgradi i malo ih promotri. I kao da na pojedinima vidi nešto, što Mu se ne sviđa.

Onda je nježno promatrao svećenika, kako pobožno služi Svetu Misu. Kad je svećenik veoma pažljivo lomio Svetu Hostiju na pola, Isus ga je milo pogledao. I onda se s velikom pažnjom i svetošću kažiprstom Svoje desne Ruke dotaknuo prelomljene Hostije, dok je još bila u svećenikovoj ruci.

Iza toga pojavi se nad Oltarom velik i težak Križ. Na njemu je bilo mrtvo Tijelo Gospodina Isusa Krista. Pod svetim Križem, s desne strane, stajala je žalosna Majka Božja. S lijeve strane svetoga Križa, sva uronjena u Muku Gospodinovu, stajala je sveta Magdalena. Iza toga prizor nestane.

Isus se pojavi kao na početku, uzme veliku Hostiju, pričesti njome vidjelicu i ode u Svetohranište. (9B 4; 10B 20)

- 144 -

kolovoz 1975.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 12:29 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
15. PETAK - VELIKA GOSPA

VELIKA GOSPA

Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo zbio se ovaj prizor. Na istočnoj strani, malo na jug, otvorilo se Nebo. U crkvi se pojavila veličanstvena draga Nebeska Majka. Bila je ogromna kao crkvena zgrada. Ukazala se kao slavna Vladarica. Svečana kraljevska odjeća, savršenoga kroja i urešena prelijepim izradbama, prekrivala je čitavo Njezino tijelo. Ta prekrasna haljina prelijevala se u nježnim bojama: neboplava, pa ružičasta, pa bijela, pa malo ljubičasta - tako se Njezina haljina mijenjala na Njezinome tijelu. Na svetoj glavi imala je veliku zlatnu krunu. Kruna je bila povisoka i okrugla - ali naprijed izrađena malo u trokut - a ukrašena mnogim biserima i draguljima u boji. Sve je bilo na Njoj tako lijepo i tako pristalo - kao stvoreno! Ljepota Nebeske Majke ne može se perom i ustima označiti. Bila je lijepa kao najnježnija ruža... kao najnježniji cvijetak u Nebu. Zemlja takvog cvijeća nema.

Isus je u crkvenoj zgradi, kod Oltara, promatrao Nebesku Majku. I pođe k Njoj kao Bog i Vladar i uđe u Njezino tijelo, koje je izgledalo sveto kao hram Božji. I zadržao se u tome Hramu. Odjednom izlazi van kao Bog i čovjek, i pođe prema zemlji, k ljudima.

Majka Božja je bila tako velika, da je ispunila silan zračni prostor, od Nebeskog podnožja do zemlje. Glava joj je bila do Neba, a noge drage Gospe stajale su na zemlji - tako je bila velika. Nad dragom Gospom bilo je prisutno Sveto Trojstvo, a Ona je bila okružena nepreglednim mnoštvom Anđela, Svetaca i Mučenika. Bilo je to veliko slavlje na Nebesima. Nebo se približilo zemlji do na dva kilometra. Gledajući tu zanosnu svečanost bila sam tako ushićena, da nisam znala gdje se nalazim. U času pričešćivanja viđenje nestane. (9B 6;10B 7)

- 145 -


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 13:11 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
24. NEDJELJA - SV. BARTOLOMEJ APOSTOL

ONI POMAŽU ISUSU

Kad je vidjelica stigla u nedjeljno jutro u Zagreb, najprije je svratila u baziliku Srca Isusova. Baš je svršilo čitanje Svetog Evanđelja. Kad se počela moliti, najedanput joj nestane ispred očiju i Oltar i svećenik i ljudi koji su je okruživali. Ugleda neko tlo Nebeske ljepote. Od onoga što je prije bilo, ostade samo Svetohranište. Stajalo je u zračnom prostoru, na čelu ove ljepote. Bilo je okruženo Nebeskim drvećem i raznolikim cvijećem, koje je bilo ovdje-ondje ubačeno po travi.

Od istočne strane, iz Neba, spusti se na taj teren dragi Isus. Dođe do Svetohraništa i proslijedi putem naprijed. Išao je po tome tlu kao Gospodar. I onda malo zastane. A tamo gdje je stao, sve ono tlo postade kao velika crkva.

Dragi Isus pogleda vidjelicu i nasmiješi joj se. I onda ubere krasan bijeli ljiljan, s velikim cvjetovima i debelim laticama. Isus otkine tome ljiljanu vršak, onda uzme iz Svetohraništa veliku svećeničku Hostiju i stavi je gore na ljiljan. Gleda vidjelica i misli, kamo će to Isus s tim ljiljanom. A On se zaputi prema lađi crkve, gdje je bila Sveta Misa. I taj ljiljan nije Isus dragi držao u ruci, nego je ljiljan išao sam pred Isusom u zračnom prostoru - kao dijete kad ide ispred majke. Kad se Isus približio vidjelici, uzme Hostiju s ljiljana i pričesti je.

Iza toga se Isus vrati na ono tlo. I promatrao je to tlo, koje je bilo poput hrama i kao na zemlji, a opet je pripadalo Nebu. Promatrajući taj teren, više puta je zaustavio Svoj pogled na pojedinim mjestima. Kao da bi tamo trebalo nešto učiniti, popraviti. U taj čas pojavi se od sakristijskih vrata sveti Petar. Poletno stupi pred Gospodina i dade se na posao. Išao je za Isusom i

- 146 -

kolovoz 1975.

nešto je po tome tlu na pojedinim mjestima obrađivao i sređivao. A Isus je i dalje ozbiljno promatrao to tlo, kao da je na njemu još dosta posla. Odjedmom s one strane kako je Evanđelje, s nekog terena, evo i svetog Franje. Pogleda što radi sveti Petar, priđe k Isusu i gleda na Nj, očekujući što bi on radio. Isus ga pogleda i nasmiješi mu se. Onda se i sveti Franjo dade na posao. Hodao je i radio po tom istom terenu, ali nije radio isto što i sveti Petar. Obavljao je neke druge poslove, imao je druge neke dužnosti. I kako je radio, pogleda na svijet i na vidjelicu i nasmiješi se. A apostol Petar se nije smijao, bio je ozbiljan.

Odjednom od strane Svetohraništa, iz dijela neke zemlje, dođe i draga Nebeska Majčica. Najprije sam je vidjela do pola tijela. A bila je lijepa kao najljepša nježna ruža, ali ne posve bijela, nego onako malo na ružičasto. 0nda sam joj vidjela cijelu pojavu. I stane posve uz Isusa i pogleda na Njega, kao da će i Ona nešta raditi na tome terenu, kao zadužena s nečim biti. I onda je nestalo Viđenje, i čula sam kako već na kraju mole Očenaš. Sveti je Petar bio odjeven kao u Isusovo doba. Imao je na sebi sivkastu haljinu, i onako malo na žuto. Na nogama su mu bile sandale, s remenjem oko nogu. Sveti je Franjo imao na sebi smeđi habit. I dragi Isus je bio bos.

Rastumačenje. Tlo na kojemu su sv. Petar i sveti Franjo radili oko Isusa jest sav svijet. Zauzimaju se za Kristovu Nauku na zemlji. Majka Božja je radila zajedno s Isusom, u.Njegovoj blizini, u apostolatu za Kršćanstvo na zemlji. Bijeli ljiljan označuje vidjelicu, a otkinuti vršak njezino stupanje u brak. Vidjelica je pričešćena velikom Hostijom, jer za Isusovu Nauku mora snositi velike tegobe, pa su joj potrebne i velike milosti. Rad Apostola oko Isusa označuje duhovni rad u vremenu onome, koji se proteže na sve narode u sva vreme-

- 147 -

kolovoz 1975.

mena na zemlji "za sve odabranike Moje Apostole." (9B 21-23)

POD SVETOM MISOM

Sestra Štefica - Nedjelja navečer. Najprije sam primala milosti. Zatim sam dobila riječi za mladiča, koji je postavip upit Gospodinu. A pri kraju Svetog Evanđelja doživjela sam nešto, što će vas sve razveseliti. Sa sjeverne je strane svečano doletio Anđeo, vodeći sestru Šteficu. Držao ju je za ruku i postavi je blizu Žrtvenika, na strani Poslanice. Tu je već bila prisutna velika Nebeska Majka, u bijelo odjevena. Sestra Štefica je ostala pod Svetom Misom sve dok nisu došli Anđeli po Majčicu Božju, da je otprate u Nebo. Gledala je na nas sve, okretala se i bila je vesela.

Majčica Božja na brdašcu - Onda sam s ove strane doživjela jedan teren. Ne bih vam znala rećl gdje bi to moglo biti. Po tome tlu bila je nježnozelena trava. A Majčica Božja, kao mlada Djevica, stajala je na maloj uzvišici, kao na malom brežuljku. Imala je na Sebi krasnu haljinu, njeznozelenkaste boje - već je dugo nisam vidjela takovu! Stajala je na tom brežuljku i stalno se okretala. Gledala je zamišljeno na zapadnu stranu, malo prema jugu. Dugo je gledala u tome smjeru. Najedanput je od Njezine Osobe tako sve zasjalo, da nisam vidjela ni Vas, ni ovog oltara, nego samo onu prirodu.

Sveti Marko Evanđelista - Iza toga je došao sveti Marko. Ali u prvi čas sam pomislila, da je to Bog Otac, jer je bio tako velik, da je zauzeo cijeli taj prostor. Kako je taj prozor i Oltar, ništa od toga nisam vidjela, nego samo njega. Kad sam ga dva puta dobro pogledala, vidjela sam da to nije Bog Otac nego sveti Marko. Sjedio je na nekom terenu i držao veliko bijelo pero u ruci. Bio je srednjih godina, 45-50. Sjedio je i gledao ovamo. Pojavio se u dva navrata. Ništa nije govorio, ali je gledao na mene i držao se kao da mi hoće nešto reći.

- 148 -

kolovoz 1975.

Sveta Bernardica i djevojčice - Onda Majčicu Božju više nisam vidjela u zelenkastoj haljini, nego u bijeloj. I odjednom se nađe pred Gospinim nogama mala Bernardica. Bila je obučena kao nekoć u roditeljskoj kući, po domaće. Moglo joj je biti 14-15 godina. Ali taj prizor nije bio u Lurdu; to je bio neki drugi teren. I kako je Bernardica klečala pred Majčicom Božjom, iza nje je došlo nekoliko malešnih djevojčica, u dobi od oko četiri godine. Stale su uz Bernardicu, pred Gospu, a nisu se molile. A Nebeska Majka dugo je bila prisutna ovdje gdje se prikazivala Sveta Žrtva. Stajala je u zračnom prostoru nad Oltarom, blizu Kaleža, straga. Bila je opet odjevena u bijelu haljinu, a preko svete glave imala je bijeli rubac. Promatrala je prisutne pod Svetom Misom, i gledala je Gospa - pobožno i sveto - u Oltar i svećenika.

Sveta Pričest - U vrijeme Svete Pričesti, dok ste radili sa Svetom Hostijom, bio je ovdje na 0ltaru nazočan veliki živi dragi Isus. Poslije, kad ste dijelili Svetu Pričest, dragi Isus me je tri puta pričestio velikom Svetom Hostijom. I još mi je rekao ovo: "Dati ću Riječi Svoje u usta tvoja, da ih dadeš onima koji Mene ljube i koji mi služe." Odjednom s južne strane Neba dođe velika četa Anđela u bijelim haljinama. Spuste se pred Majku Božju, da je prate na putu gore, u Nebo. I onda nestane cijeli prizor. (9B 24-26; Mgnt)

Rastumačenje. Sestra štefica je zato bila prisutna na strani Poslanice, jer je za života na zemlji poticala tijela i duše na dobro, na život po Božjoj Nauci - da se spase duše za vječnost.

Draga Gospa je stajala zamišljena na brdašcu, okretala se i čekala, da li će još koja izgubljena duša doći k Njoj, da primi Milosti od Gospodina, da se tijelo skruši i duša spasi.

Sjaj od Nebeske Majke označuje Nebesku Milost danu dušama po Mariji.

Sveti Marko želio je vidjelici kazati, da toč-

- 149 -

kolovoz 1975.

no i revno izvršuje Božje Naloge za spasenje duša na zemlji; i da sve označi tako kako je primljeno od Gospodina.

Sveta Bernardica želi staviti na srce vidjelici uzorno i odano srce, otvoreno Božjim Zapovijedima (na zemlji) oko spasa besmrtnih duša.

Gospa je promijenila odjeću u Viđenju. Tako će i svijet na zemlji, u duhovnome smislu, iza tegoba biti u dušama preobučen.

Kalež označuje veliku patnju u zemljama određenim.

"Miljenik si Srca Mojega!" - Veoma pobožan i revan redovnik, koji savjesno obavlja svoje redovničke dužnosti, i mnogo drži do Poruka Božjih, stavio je upit Gospodinu za svoju dušu. I dobio je ovaj odgovor.

Govori Gospodin Isus Krist:

"M., sine Moj, dijete Moje!

Miljenik si Srca Mojega

u redovima u službi Mojoj,

pred Očima Mojima.

Puno si se žrtvovao za Mene

u Imenu Mojemu;

još radiš preda Mnom.

Cvijet si odabran od Mene

u bašči Mojoj Nebeskoj,

koji će zamirisati u dan posljednji

mirisom Nebeskim.

U tvojemu srcu Ja stanujem

i radim s tobom.

Razveselit ću dušu tvoju

u sve dane u Vječnosti

i veselju tvojemu u Meni

neće biti kraja.

Sve tegobe i boli,

koje podnosiš poradi Imena Mojega,

biti će dragulji duši tvojoj - u Nebu!

I dalje hrabro naprijed

neka koracaju noge tvoje za Mnom, u Meni,

- 150 -

kolovoz 1975.

po zemlji koju sam Ja stvorio.

Odabrah te od svijeta ovoga za Sebe,

da Mi krasiš Dom Moj

u milostima danima od Mene.

Zadovoljan sam Ja s tobom;

i dalje Mene slijedi!

Svi oni koji koracaju za Mnom na zenšlji,

biti će veselje Srca Mojega - u Vječnosti!

Stanovi Moji u Nebu prazni su,

koje pripravih za djecu Svoju,

koja.odlaze u velikom broju u vječnu tamu,

jer su na zemlji hodali putovima tamnim.

Zato veselo u Mudrosti Mojoj živi,

i Ja sam s tobom

u sve dane života tvojega;

budno Moje Oko pazi

na korake tvoje.

Blagoslovio sam Ja sve one,

koji idu za Mnom,

i blagoslivljam ih,

dok se ne nađu preda Mnom,

gdje im zlo naškoditi neće.

M., miljeniče Moj!

Ja te blagoslovih u Ime Oca,

Mene Sina,

i s Duhom Mojim."

Gospodin Vas je blagoslovio u znaku Križa i kaže, gledajući na Vas:

"Budi sa Mnom uvijeke,

dušo Moja, izabrana u Meni!" (9B 13-1?)

"Ubrojen si u redove odabranika Mojih u Nebu!"

Kad je vidjelica zabilježila gornju Poruku, nastavi Gospodin dodavati Riječi za kreposnoga i revnoga starinu, brata Matu (umro je 10.II.1976.)

Ujutro, kada je došla s puta, s njim se je duhovno porazgovorila. Brat Mato joj se također preporučio u molitve. A vidjelica na to primijeti; "Gospodine, on nije tražio Riječi!" Ali Gospodin nastavi i dalje kazivati poruku Svome miljeniku,

- 151 -

kolovoz 1975.

punu duhovnoga sadržaja za vjerne duše.

Ovako govori Gospodin Bratu, koji me je primio na razgovor:

"Sine Moj!

Ubrojen si u redove odabranika Mojih u Nebu,

kao miljenik Moj,

jer uho tvoje sluša Glas Moj

i živi po Zapovijedima Mojim.

Zato ću dušu tvoju

uvesti u radosti Moje u Nebu,

da okusiš slasti Onoga

kojemu služiš na zemlji.

Bit ćeš dionik u Slavi Mojoj.

Tegobe, kušnje,

mora svako tijelo proći;

što su veće

i slava je dana duši

u mjeri obilnijoj.

Znam tvoje želje

i riječi molitava tvojih;

sluša Uho Moje

glas nutrine tvoje.

Naslađuje se Srce Moje

gledajući tijelo tvoje

gdje koracaš u domu Mojemu

u Ime Moje.

Dobri sam Otac

onome što stvorih,

i sazdah sve

u Mudrosti Svojoj.

Tko je onaj

koji želi Mene preteći

brzim koracima života svojega,

a da Ja ne vidjeh

misli srca njegova,

što sam ga Ja stvorio.

Oluja ovoga svijeta

baca bjesnoću svojih valova

na sinove i kćeri Moje

- 152 -

kolovoz 1975.

- ali ne bojte se!

Ja sam u valovima i nad valovima

- Gospodar!

Sve ovo mora da bude,^

da spoznate Mene i milost Moju

danu vama za spasenje.

Kušam Svoje kô zlato u vatri

- kao što čini zlatar -

da odijelim

zlo od dobra u vama.

Ja sam u tebi u sve dane života,

i Duh Moj šapće riječi Moje

u tebi i s tobom.

Biti ću Ja tvoja jakost

u danima koracanja u blizine Moje.

Veseli se, dušo Moja,

jer sam Ja tvoj Gospodin,

i za Sebe Ja te odabrah.

Plaća je tvoja velika u Nebu,

za djela učinjena na zemlji,

u Ime Moje.

Ostani u Nama, Bogu Svojemu:

Ocu, Sinu, i u Duhu koji izlazi od Nas,

na sve sinove i kćeri na zemlji.

U Meni sve raste, jača,

i sazrijeva u Duhu,

dok ne zapovjedim

da dođe pred Mene.

Veseli se, srce Moje,

u Stvoritelju svojemu." (9B 17-19) (24.8.75.)

"Kad toliko žele da ideš k njima, pođi!" - Opterećena nužnim radovima, vidjelica je zaostala s dur hovnim poslom. Kad je došao čas da od sebe preda Kristovo, tješila se da će to u velikome miru napisati kod određene osobe. Medutim, kada je vidjelica doputovala, dotične osobe nije bilo u blizini. No zato je jedna pobožna obitelj žarko željeIa da svrati k njima. Na skrušene molitve Gospodi-

- 153 -

kolovoz 1975.

nu da je pusti, dok se vidjelica molila, Isus dragi progovori: "Kada toliko žele da ideš k njima, pođi u kuću njihovu! I Ja ću s tobom poći!"

Kada je ona osoba poslije to dočula, uvrijedi se i poruči vidjelici, da se ljuti na nju što joj nije došla u goste. Na ovu senzaciju vidjelica kaže sama sebi ovako: "Toliko sam je voljela, a ona mene porukom javno prezrela!" U taj čas javi se Gospodin i reče: "Mnogi između kojih ti hodaš, nijesu Mene dostojni!" Ne traži ono što ti Gospodin nije dao! Sluga Gospodinov ide u kuću gdje ga vodi Gospodin. Smatraj se nedostojnim blizine Njegove. Gledaj u osobi Isusa, a ne obično čeljade. (10B 4-5)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 13:13 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
25. Ponedjeljak - Sv. Ljudevit, kralj

POD SVETOM MISOM

Dragulji iz Isusove Ruke - Još prije nego što ste počeli čitati Sveto Evanđelje, vidjela sam na Oltaru, na strani Poslanice, ispruženu svećeničku ruku. Bila je naslonjena na Oltar,.a bijeli rukav je bio ne kao od albe, nego kao od misnice, kazule, sa lijepim ljubičastim i zlatnim izradbama oko ruba rukava. Kako je šaka bila otvorena i vodoravno položena, iz dlana su se kotrljali, u gustome mlazu, lijepi sjajni dragulji. Samo su letjeli do Kaleža. Bila ih je uz Kalež cijela hrpa. Nježno su odsijevali. A nisko nad tom rukom bio je Bog Otac. Gledao je taj prizor.

I onda upitam: "Čija je to ruka?" Odozgo, od Boga Oca, čuo se odgovor: "To je Ruka Gospodina Isusa Krista!" Na to opet upitam: "A što je to sjajno, što se kotrlja do Kaleža?" Glas u zraku nastavi! "To su Moje Milosti, koje dajem ljudima na zemlji!"

Jakost Duha Svetoga - Kada ste počeli govoriti Sveto Evanđelje spustio se Duh Sveti nad Oltar raširenih krila, a bijel kao snijeg. Sve je odsijevalo od Njega. Bio je tako velik da je ispunio

- 154 -

kolovoz 1975.

sav ovaj zračni prostor. I kako su Mu krila bila raširena vidio se gore oko 4 prsta širok zlatan "rub", traka. Na glavi Mu je također bilo malo zlatno. Duh Sveti bio je okrenut prema nama.

I onda, kako je bio raširenih.krila, raširena repa i spuštenih nogu - kao kad ptica slijeće - nešto je iz Sebe izlijevao u Kalež. Izlazilo je iz Njega nešto bijelo poput oblaka. Gledajući ovo zbivanje upitam: "Gospodine, a što to sipaš unutra?" I čuo se ovakav odgovor od Duha Svetoga: "Izlijevam u Kalež Jakost Svoju. Svi oni koji piju iz Kaleža bit će jaki u Meni."

Svećenički Anđeo - U tom Nebeskom prizoru opazim vas, kako služite Svetu Misu. Bili ste mladi i lijepi, kao da vam je 25 godina. A na vama nije bilo ovo ruho, što ga sada imate, nego ste bili svečano obučeni. Imali ste na sebi krasnu haljinu, bijelu kao snijeg. I prekrasnu misnicu s Nebeskim izradbama i ukrasima u bojama. Vidjela sam te izradbe nježnoljubičaste, bijele, žute kao sunce, i još neka boja je bila ubačena. Jedno četiri boje su bile u tim izradbama.

I pristupio vam je velik Anđeo iz Neba, pa vam je ministrirao. Bio je vaše visine, crnomanjast, imao je bujnu kosu, i bio je krasno obučen. Imao je na sebi nekakvu žućkastosmeđu haljinu, onako te ubačene boje, više zagasite. A oko rukava i oko vrata, po sredini i dolje oko ruba haljine, imao je plave, bijele i zlatne ukrase. Stajao je uz Oltar, okrenut prema vama. U rukama je držao bočice s vinom i vodom, i kako ste se malo okrenuli, nalijevao vam je u kalež vino i vodu.

A ja ga promatram i onda zapitam: "A kakav je ovo Anđeo?" I čuo se Glas ozgo: "To je svećenički Anđeo! Svaki svećenik dobije svoga velikog Anđela. - Svakome svećeniku se dade ovakav Anđeo."

Onda je Duh Sveti iščezao. Bio je još dok vam je Anđeo nalijevao u Kalež vino i vodu. I najedanput se taj Anđeo izmijenio, a da nisam ni primije-

- 155 -

kolovoz 1975.

tila. I vidim da na njegovome mjestu, na strani Evanđelja, stoji drugi Anđeo. Bio je malo niži, kestenjaste kose, i ne onako bujne. I ja gledam, koji je to Anđeo? I začujem odgovor: "To je Sveti Mihael!"

Gospodin Isus, Nebeska Majka i Nebesnici... Na to je taj veliki zlatni Kalež postao velika lijepa zlatna lunula s velikom bijelom Hostijom. Kako je stajala u zraku, nad nju, nad Oltar, spustilo se Nebo, Nebeski teren. Kao oblak kad se približi zemlji, tako se spustilo Nebo do prozora. I bilo je s ovim ovdje spojeno.

S lijeve strane Oltara, na tom Nebeskom terenu, bila je velika četa Svetaca i Mučenika. Na desnu stranu dođoše Anđeli. A u sredini, na čelu svih, okrenuta prema Oltaru, sjedila je kao na stolici velika Nebeska Majka.

I onda sam čula Glas Gospodinov: "Gdje se služi Moja Žrtva i Ja tamo jesam!"

Promatrajući Nebesnike postavila sam upit - danas sam puno pitala! "Da li kod svake Svete Mise nekoga ima?" Tako nekako sam pitala. Na to sam dobila odgovor: "Kod svake Žrtve Moje određen je dio koliko će prisustvovati Mojih Nebeenika: Svetaca i Anđela." Ali sam te Riječi dobila kao Evanđelje; sad to ne znam ponoviti, moram misliti.

"Boli Me Rana..." - U taj čas, kako su Sveci i Anđeli i Majka Božja bili gore, na Nebeskom terenu, a onaj Anđeo ovdje, i ta Hostija u zraku - najedanput se više nije vidjelo ni Hostije, ni Kaleža.nego je bio živi veliki Isus. Vidjelo se Njegovo živo veliko Presveto Srce. I u njega je bio mač zaboden - tako dugačka Rana je bila na lijevoj strani Njegovih Grudi.

I ja gledam dragog Isusa, kako Mu je mač zaboden u Srce, i stoji na Oltaru pred vama, pa Mu kažem: "Gospodine, jel' te boli Rana?" On me pogleda i kaže ovako: "Boli Me Rana što Me ranjavaju grijesi svijeta na zemlji."

- 156 -

kolovoz 1975.

Duše iz čistilišta - Iza Svete Pričesti doživjela sam duše iz čistilišta. Bila ih je jedna grupa. Pod Svetom Misom sam za njih prikazivala pa su mi se ovdje par puta javile.

Anđelak bere kitu ruža - Na zadnje se ovo odigralo. Pogledala sam gore, na onaj Nebeski teren. I kako je Majčica Božja sjedila i gledala prema Oltaru, a oko Nje bili Sveci i Anđeli, opazim blizu Nebeske Majke nekoliko busova cvijeća. Bile su to lijepe kate: crvene, plave, bijele, ružičaste.

I onda se među tim Anđelima pojavi jedan mali Anđelak: tolicki je bio. Imao je na sebi malu bijelu haljinicu, i bos je bio. I kako se odnekie tamo stvorio, pogleda to mnoštvo oko sebe, i Majčicu Božju. I ne mari on što je Majka Božja tako blizu, već onako smjelo i slobodno, kao bezazleno dijete, hoda među njima, i pristupi k cvijeću, i gleda koje bi otkinuo. I počne kidati lijepe kate i slagati ih u buket.

A takovo isto cvijeće, jedno četiri-pet busova, imam ja kod kuće u svom vrtu. I još sam htjela prije puta ubrati kiticu tih lijepih kata i donijeti ih ovamo, ali rekoh si, u vlaku je vruće, pa će uvenuti dok dođem u Zagreb. I ja sad gledam u viđenju, pa taj Anđelak kida moje cvijeće. Onda mu doviknem: "Hej, što to kidaš! To je moje!" On me pogleda i, ne mareći mnogo za moj ukor, nakida lijepu kiticu toga cvijeća. I kako je Majčica Božja sjedila, stavi Joj tu šarenu kiticu u krilo na počast. Onda sam upitala, koji je to mali Anđeo? Odgovor se čuo iz Neba, od njih, ovako: "To je tvoje dijete, što je preminulo od ovoga svijeta u Nebo!" Nestalo je sve. U velikom uzbuđenju promišljala sam o doživljenome. Cvijeće, ruže, to su molitve. Kaže dragi Isus jednom zgodom: Neka naši putovi budu posuti cvijećem. Kad idemo putovima i na osamama izvan grada neka sipamo cvijeće; neka se molimo za razne duše i za sebe. (9B 28-32) (25.8.75.)

- 157 -

kolovoz 1975.

San Damianska Gospa za vrijeme Anđeo Gospodnji - Pisala sam Božje Riječi. Onda zazvoni Anđeo Gospodnji. Htjela sam još dovršiti rečenicu, pa onda moliti. U to uniđe brat Ivo i kaže: "Molit ćemo se, zvonilo je!" Ne znam dokle smo došli s molitvom, kad najedanput od one Lurdske Majčice Božje, koja je u sobici, postane onaj veliki San Damianski vrt. I u njemu stoji velika draga Gospa, u bijeloj haljini. I kako je brat Ivo stajao okrenut prema Njoj, gledala ga je kako se pobožno moli, i slatko mu se smiješila... (Mgnt)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 188 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15 ... 19  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr