|
Korisnik s preko 1000 postova |
|
Pridružen: 10 lip 2008 20:55 Postovi: 3438 Lokacija: Santa Fe (New Mexico) Podijelio: 0 zahvala Zahvaljeno je: 72 zahvala
|
smiljka napisao: Samuele, svaka krstena osoba pri krstenju prima i propovjednicku, kraljevsku i prorocku sluzbu. Ujedno i pravo da u krajnoj nuzdi moze krstit npr. bolesno djete. Mala ispravka, svećenička, proročka i kraljevska služba. Samuel napisao: Možeš li iznijeti ako si u prilici,odakle znaš ili gdje to piše.Da bolje proučim. KKC 783 Isus Krist je onaj koga je Otac pomazao Duhom Svetim i učinio "Svećenikom, Prorokom i Kraljem". Sav Božji narod sudjeluje u toj trojakoj Kristovoj službi i odgovoran je za poslanje i služenje koje odatle proistječe.
KKC 871 "Kristovi su vjernici oni koji su, krštenjem pritjelovljeni Kristu, učinjeni Božjim narodom i zbog toga su, postavši na svoj način dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe, pozvani da, svaki prema svojem položaju, vrše poslanje koje je Bog povjerio svojoj Crkvi da ga ispuni u svijetu".
Kan. 204 Vjernici su oni koji su, krštenjem pritjelovljeni Kristu, učinjeni Božjim narodom i zbog toga su, postavši na svoj način dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe, pozvani da, svaki prema svojem položaju, vrše poslanje koje je Bog povjerio Crkvi da ga ispuni u svijetu.Narav i poslanje laika Pod nazivom laika ovdje se razumiju svi Kristovi vjernici, osim članova svetoga reda i od Crkve odobrenoga redovničkog staleža, to jest Kristovi vjernici koji su krstom pritjelovljeni Kristu i ustanovljeni kao Božji narod, a na svoj su način učinjeni dionicima Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe te u Crkvi i u svijetu obnašaju svoj dio poslanja cijeloga kršćanskog naroda, laicima je svjetovni značaj svojstven i vlastit. Jer makar katkada obavljali i svjetovne poslove te obavljali čak i svjetovno zvanje, članovi svetoga reda ipak su svojim posebnim pozivom poglavito i službeno usmjereni na vršenje svete službe, dok redovnici svojim staležom pružaju sjajno i izvrsno svjedočanstvo o tome da se svijet ne može preobraziti i prinijeti Bogu bez duha blaženstava. Zadaća je, pak, laika, po vlastitom pozivu, tragati za Božjim kraljevstvom baveći se vremenitim stvarima i uređujući ih po Božjemu. Oni žive u svijetu, to jest u svim i u pojedinačnim službama i poslovima svijeta te u uobičajenim uvjetima obiteljskoga i društvenoga života, kojima je njihov život na neki način protkan. Bog ih ovdje poziva da obnašajući svoju vlastitu dužnost i vođeni evanđeoskim duhom, tako reći iznutra poput kvasca, pridono posvećenju svijeta te tako u prvom redu svjedočanstvom svojega životu, blistajući vjerom, nadom i ljubavlju, drugima očituju Krista. Njima dakle, na osobit način pripada tako rasvijetliti i urediti vremenite stvari, s kojima su tijesno povezani, da one bivaju i rastu u skladu s Kristom te budu na hvalu Stvoritelju i Otkupitelju.
Svećenička služba laika Budući da je vrhovni i vječni svećenik Isus Krist htio također po laicima nastaviti svoje svjedočenje i svoje služenje, on ih oživljuje svojim Duhom i bez prestanka ih potiče na svako dobro i savršeno djelo. Onima, naime koje je prisno združio sa svojim životom i poslanjem, Krist je takoder dao udjela u svojoj svećeničkoj službi radi vršenja duhovnoga bogoštovlja da Bog bude proslavljen, a ljudi spašeni. Zbog toga su laici, kao oni koji su Kristu predani i Duhom Svetim pomazani, pozvani i opremljeni kako bi se u njima proizveli uvijek obilniji plodovi Duha. Sva njihova djela, naime, molitve i apostolski pothvati, bračni i obiteljski život, svagdašnji posao, odmor duha i tijela, ako se vrše u Duhu, štoviše, i životne teškoće, ako se strpljivo podnose, postaju duhovnim žrtvama, Bogu milima po Isusu Kristu (usp. 1 Pt 2, 5); one se u euharistijskom slavlju zajedno s prinosom Gospodnjega tijela pobožno prikazuju Ocu. Tako i laici, kao klanjatelji koji posvuda sveto postupaju, posvećuju Bogu sam svijet.
Prorčka služba laika Krist, veliki prorok koji je svjedočenjem života i snagom riječi proglasio Očevo Kraljevstvo, ispunja sve do punoga očitovanja slave svoju proročku službu ne samo po hijerarhiji - koja u njegovo ime i njegovom vlašću naučava - nego i po laicima, koje je tako učinio svjedocima i opremio ih osjećajem vjere i milošću riječi (usp. Dj 2, 17-18; Otk 19, 10) da snaga evanđelja sjaji u svagdašnjem obiteljskom i društvenom životu. Oni se pokazuju kao djeca obećanja, ako - jaki u vjeri i nadi - otkupljuju sadašnji trenutak (usp. Ef 5, 16; Kol 4, 5), a u strpljivosti iščekuju buduću slavu (usp. Rim 8, 25). Tu pak nadu neka ne kriju u nutrini srca, nego neka je neprekidnim obraćenjem i borbom »protiv vladara svijeta ovih tmina, protiv duhovnih bića zloće« (Ef 6, 12) izražavaju također u strukturama svjetovnoga života. Kao što sakramenti Novoga zakona, kojima se hrani život i apostolat vjernika, predoznačuju novo nebo i novu zemlju (usp. Otk 21, 1), tako su i laici moćni glasnici vjere u stvarima kojima se valja nadati (usp. Heb 11, 1) ako sa životom po vjeri postojano povezuju ispovijedanje vjere. Ta evangelizacija, to jest Kristova poruka iznesena svjedočenjem života i riječju, zadobiva osebujno obilježje i posebnu učinkovitost iz toga što se izvršuje u uobičajenim okolnostima svijeta. U toj se zadaći od velike vrijednosti pokazuje onaj stalež života koji je posvećen posebnim sakramentom, to jest bračni i obiteljski život. Ovdje je vježbalište i izvrsna škola apostolata laika, gdje kršćanska religija prožima cjelokupno životno uređenje te ga iz dana u dan sve više preobražava; ovdje ženidbeni drugovi imaju vlastito zvanje da uzajamno budu sebi i djeci svjedoci vjere i Kristove Ijubavi.Kršćanska obitelj glasno razglašuje ne samo prisutne sile Božjega kraljevstva nego i nadu u vječni život. Tako ona svojim primjerom i svjedočenjem prokazuje svijet zbog grijeha, a rasvjetljuje one koji tragaju za istinom. Stoga laici mogu i moraju pridonositi svoje dragocjeno djelovanje za evangelizaciju svijeta također kada su zaokupljeni vremenitim brigama. Premda neki od njih prema svojoj osposobljenosti nadopunjuju neke svete službe ako nema svetih službenika ili su spriječeni u progoniteljskom režimu, te iako mnogi od njih sve svoje sile ulažu u apostolski rad, ipak svi moraju surađivati u širenju i rastu Kristova kraljevstva u svijetu. Zbog toga laici trebaju promišljeno prionuti uz dublje upoznavanje objavljene istine te od Boga ustrajno moliti za dar mudrosti
Kraljevska služba laika Krist je, postavši poslušan sve do smrti te zbog toga uzvišen od Oca (usp. Fil2, 8-9), ušao u slavu svojega kraljevstva. Njemu je sve podvrgnulo, a on će sebe i sve stvoreno podvrći Ocu da Bog bude sve u svemu (usp. 1 Kor 15, 27-28). Tu je vlast on podao učenicima da i oni budu postavljeni u kraljevsku slobodu te samoodricanjem i svetim životom u sebi pobjede kraljevstvo grijeha ( usp. Rim 6,12 ), štoviše, da služeći Kristu također u drugima, poniznošću i strpljivošću privedu svoju braću onomu Kralju kojemu služiti znači kraljevati. Gospodin, naime, želi proširiti svoje kraljevstvo i putem vjernika laika, to jest kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravednosti, ljubavi i mira; u tom će kraljevstvu samo stvorenje biti oslobođeno od robovanja pokvarljivosti u slobodu slave djece Božje (usp. Rim 8, 21). Učenicima je doista dano veliko obećanje i velika zapovijed: »Jer sve je vaše, vi ste pak Kristovi, a Krist je Božji« (1 Kor 3, 23). Vjernici, dakle, moraju prepoznati unutrašnju narav, vrijednost i usmjerenost svekolikoga stvorenja na slavu Božju te si i po svjetovnim djelima uzajamno pomagati za svetiji život tako da se svijet natopi Kristovim duhom i uspješnije postigne svoju svrhu u pravednosti, ljubavi i miru. U općenitom ispunjavanju te dužnosti laici zauzimaju poglavito mjesto. Stoga neka svojom mjerodavnošću u svjetovnim strukama te svojom djelatnošću, koju Kristova milost iznutra uzdiže, snažno pridonesu tome da stvorena dobra - prema Stvoriteljevu naputku i rasvjetljenju njegove Riječi - ljudskim radom, tehničkim umijećem i građanskom kulturom budu brižljivo obrađivana i na korist zaista svim ljudima; neka među njima budu prikladnije razdijeljena te neka na svoj način vode k sveopćemu napretku u ljudskoj i kršćanskoj slobodi. Tako će Krist, po udovima Crkve, svojim spasonosnim svjetlom sve više i više rasvjetljivati cjelokupno ljudsko društvo. Osim toga, ako navike negdje potiču na grijeh, neka laici također udruženim silama tako ozdravljaju svjetovne ustanove i prilike da sve bude uobličeno po pravilima pravednosti te više potiče vršenje krjeposti negoli što ga priječi. Radeći tako, oni ćudorednom vrijednošću prožimaju kulturu i ljudska djela. Na taj se način njiva svijeta bolje pripravlja za sjeme božanske riječi i šire se otvaraju vrata Crkve, kroz koja u svijet treba ući poruka mira. Zbog same rasporedbe spasenja, neka vjernici nauče pomno razlikovati između onih prava i dužnosti kojima su obvezani ukoliko su članovi Crkve i onih koje im pripadaju kao članovima ljudskoga društva. Neka se potrude oboje skladno združiti imajući na pameti da se u svakoj vremenitoj stvari moraju voditi kršćanskom savješću jer se nijedna ljudska djelatnost, pa ni u vremenitim stvarima ne može oteti Božjoj zapovijedi. U naše je pak vrijeme u najvećoj mjeri potrebno da ta razlika i sklad ujedno što jasnije odsijevaju u vjerničkom načinu postupanja kako bi poslanje Crkve što potpunije uzmoglo odgovoriti posebnim uvjetima današnjega svijeta. Kao što se, naime, mora priznati da se zemaljska država, koja se s pravom skrbi oko svjetovnih stvari, upravlja vlastitim načelima, tako se s pravom odbacuje poguban nauk koji nastoji izgraditi društvo tako da uopće ne uzima u obzir religiju te napada i ruši slobodu vjerovanja u građana. II. VATIKANSKI SABOR "Lumen gentium" smiljka napisao: Samuele, svaka krstena osoba.... Ujedno i pravo da u krajnoj nuzdi moze krstit npr. bolesno djete. Krštena, pa čak i ne krštena. KKC 1256 Redoviti službenici krštenja jesu biskup i svećenik, u latinskoj Crkvi također i đakon. U slučaju nužde može krstiti svatko, čak i nekrštena osoba, uz uvjet da ima pritom potrebnu nakanu. Potrebna nakana je u tome da želi učiniti ono što čini Crkva kada krsti, i primijeniti trojstvenu krsnu formulu. Razlog za tu mogućnost vidi Crkva u Božjoj volji sveopćeg spasenja i u nužnosti krštenja za spas.
Kan. 861 1. Redoviti je krstitelj biskup, prezbiter ili đakon, uz obdržavanje propisa kan. 530, br. 1. 2. Ako je redoviti krstitelj odsutan ili spriječen, dopušteno krsti katehist ili tko drugi koga je mjesni ordinarij za tu zadaću ovlastio, dapače, ako prijeka potreba traži, i svaki čovjek koji ima potrebnu nakanu; neka se pastiri duša, osobito župnik, brinu da vjernici budu poučeni o ispravnom načinu krštavanja.
Kan. 862 - Nitko ne smije, osim u prijekoj potrebi, bez potrebne dozvole krstiti na tuđem području, pa ni svoje podložnike.
|
|