www.tebe-trazim.com

Johhny...jako si blizu...Naravno riječ je o crkvi koja spada pod protestantizam i jako je slična crkvi Riječ života,no nije ta.Iako pastori crkve koju sam ja pohađao na neki način i surađuju s tom crkvom vjerojatno postoje neke sitne razlike.
U koju točno grupaciju bi se ubrojila ta crkva ne znam točno definirati budući da oni striktno odbacuju bilo kakve podjele i govore za sebe da su Kristova crkva.Također,nije riječ o zagrebačkom području i ne bih sad imenovao nikoga,ali ako te zanima mogu ti poslati na mail ili privatnu poruku o kojoj je crkvi točno riječ.
Također sva učenja takvih crkvi koja si naveo u prvom postu su istinita iako moram također reći da dok sam bio kod njih nikad nisu govorili nista protiv RKC,ali naravno da su branili svoja uvjerenja.
Znam da u RKC također postoji karizmatski pokret,no nažalost u gradu u kojem sam ja toga nažalost nema,a u "obične" crkve mi se nimalo ne ide jer mislim da nema nekog pretjeranog smisla budući da mi se takav propovijedanja nimalo ne sviđa.

Razumijem šta govoriš i meni je isto bilo sve to suhoparno i šablonizirano i bezveze u RKC, pogotovo na misi, često sam imao osjećaj da smo ko hrpa papagaja koja ponavlja iste riječi bezveze. Ali ipak tu ima neki dublji smisao. Vjerujem da Bog djeluje preko sakramenata ali opet glupo mi je nekog filati ako sam to ne živim, a u nekim stvarima bome ne živim. Po onom šta si napisao u prvom postu ispada da je sve bilo ok, išao si tamo na bogoslužja ali te neko onda isparanoizirao da su sekta pa si svaki put išao sa strahom i grčem dok na kraju nisi prestao ići.
Ponavljam Crkva(RKC) ima prebogatu tradiciju i Bog djeluje u njoj, a i u većinu nauka vjerujem, ali vjerujem da Bog itekako djeluje i u protestantskim Crkvama, a uostalom to piše i u katekizmu.
Možda će mnogi skočiti na ovo ali mi se čini da ako više naginješ protestantskoj verziji kršćanstva a onda idi na bogoslužja tamo pogotovo ako vidiš da duhovno rasteš i da te Duh Sveti oslobađa robovanja strahu.

P.S. Ajd mi pošali na pp koja je crkva, ovak me informativno zanima

Istina je da sam u prvom postu naveo da me je spoznaja o sekti prepala,ali sam isto tako sam rekao da me to nije pretjerano istraumtiziralo budući da sam doživio silu Duha Sv. i da me prijatelji i ostali ne mogu shvatiti,a ujedno i ne žele budući da su već ranije etiketirali to kao sektu.Jedinu nelagodu mi je izazivala činjenica što sam nov i na neki način uljez među njima budući da su svi obraćeni i kršteni u vodi ,a ja nisam.No,molitvom je taj grč i strah malo po malo nestajao i ja bih u potpunom miru odlazio doma.No,svake nedjelje kad bih išao na misu strahovi putem su bili neizdrživi i malo bi nedostajalo da se okrenem i ne dođem u crkvu,ali sam odlučio biti ustrajan jer sam to na neki način shvatio kao Sotonine pokušaje da me odvrati od pravog puta.
No i to me je navelo na razmišljanje jer možda da je Bog želio da ostanem kod njih možda bih i dobio željeno izbavljenje...Ta činjenica mi također dosta otežava odluku.
Svjesan sam toga da mi nitko u tome ne može pomoći budući da sam ja taj koji mora odlučiti na koju stranu ići,ali eto zanimala su me mišljenja ostalih.Nisam sklon iznošenju nekih privatnih pojedinosti bez obzira sto me nitko ne zna,ali jednostavno ovo sam odlučio podijeliti da se koliko toliko rasteretim bar za početak

Dragi moji!

Molim Vas za pomoć i molitvu. Već dulje od mjesec dana se osjećam očajno, toliki strah svaki dan, toliko beznađe, očaj. Muče me svakodnevno želučane tegobe. Strah me je otići lječniku, strašno se bojim da sam bolesna i da to nebih mogla prihvatiti. Budim se s tom mišlju i s njome liježem. Očajno se osjećam, kao da sam zarobljena. Nakratko se osjećam bolje, smirim se, stavim u prisutnost Isusovu, u trenu mi se čini da vladam svim osjećajima, da je super, kad ono opet okovi zloga. Imam osjećaj da ću poludjeti, strašno se bojim bolesti, patnje i umiranja. Imam troje malodobne djece i muža koji trenutno isto nije najbolje, pije antidepresive, na bolovanju je jer je promjenio novi posao koji mu nikako nije sjeo. I on je gotovo očajan. Bože moj, kako da to sve predvladam, kako da dobijem snagu. Najradije bih legla u tamnu sobu cijeli dan, pokrila se dekom i tako bila. Jedino vrijeme kada bar na kratko zaboravim na svoje misli je noć kada zaspim ali se često po noći budim sanjajući ružne snove, smrt,da sam teško bolesna, sanjam da su živi moji pokojni članovi obitelji, sanjam groblja, sve ono čega se panično bojim. Imala sam težak život i traume iz djetinjstva kada mi je nakon teške bolesti umrla majka, a nakon dva i pol mjeseca poginula sestra u prometnoj nezgodi. Često se osjećam očajno, bespomoćno.
Molim Vas za molitvu, savjet.

Isuse osvijetli put,daj snagu i svoj blagoslov,Majko Marijo predaj svome sinu ovu obitelj...
Hvala ti što uslišavaš naše molitve..

Tebi pod hitno treba razgovor sa nekim dobrim duhovnikom npr.Zvjezdan Linić, Tomislav Ivančić ili bilo koji drugi koji ti je pri ruci, a imaš povjerenje u njega.Iznesi mu sve svoje probleme kao što si ovdje nama napisala i zajedno sa njim pokušaj tražiti rješenje problema.Mislim da bi ti hagioterapija dosta pomogla.Moraš napraviti taj korak, jer što duže stojiš u ovom stanju mučiš samu sebe, a princu laži daješ plodno tlo za njegove napade.BTB

Koji si nick izabrala? ne trazim Nista? ne zelim Lijepi_Zivot? ne trebam Tebe?

Ako trazis Isusa, zasto ga mimoilazis? Mislis da ces bjezeci u sobu postici uspjeh? Pobjeci nekome? Kad te dohvatio Zli? Jel ti ikad opalio samar? Jel te ikad prestrasio fizicki? Znas li zasto nije? On to ne moze! On ima samo tvoj um, samo tvoju volju, samo tamo moze djelovati.
A sto ti radis? Bjezis. Ajde budi junak, suoči se. Ako mislis da ces se ziva raspasti na nogama e ti bas onda ostani sa djecom u istoj sobi, ne bjezi van. Ako ti je fobija po noci e ti se bas unesi u lice mraku pa ces vidjeti da nema nista, obicna opsjena i varka. Sve je u tvojim rukama. Bori se. Zovni Isusa kojemu nijedan zli duh nije nista mogao. I vjeruj da je tu.

Ovo se je i meni događalo i događa mi se.
Prije nisam nikad imao s tim problema.ali nakon kad ti se zdravlje načme,kad čuješ sve što se događa oko tebe,nije se lako nositi s tim,To jevjerojatno koliko to smeta.ćim te nešt zaboli,odmah sumnjaš na najgore,misliš na djecu,misliš na SUD,na smrt,na bolest.Pa kad vidiš da nije ništa,donda dođe nešt drugo,ap opet iste sumnje,pa praćenje simptoma,pe odlasci liječniku,tražeči da ti kaže da nije ništa.O tome prije nisam razmišljao,ali ćuo sam kako su ljudi govorili o tome.
Al itek kad ti dođe pred oči ,onda vidš loliko si mali u vjeri i u providnosti,sve je lijepo kad je po špagi.Ali kad dolaze takve misli i strahovi tebi,onda je to nešto savim drugo.
Možda je to samo kušnja,možda samo sotona ubacuje u misli da zagospodari mislima da da ono čega se bojiš,bitno je nepristajati na te misli stalno ,i boriti se svaki dan,jer savaki dan je nova borba,kao na straži u ratu,ustaješ s mišlju i liježeš s mišlju ,što ako se netko ili nešto prišulja i dokrajči me.To je neopisivo,i ja te razumijem!!!
Ali nema druge,nego se odreći svega što će jednom umrijeti pa i vlastite dijece,jer tada nastaje zora tvoga uskrsnuća!!
Mogu sad bii pametean i objašnjavati,citiratidavati savjete,ali znam da ti strahovi itekako znaju nadilaziti naše dobre nakane.Zašto,ni sam nisam siguran!!!!

Draga Tebe Trazim
vidim da se momentalno nalazis u jednoj teskoj sitauciji,gdje ti sve izgleda beznadno.To ti je najvjerovatnije sve od stresa i odgovornosti koju koju imas sa troje male dijece i Muz koji ti sam momentalno nemoze dati podrsku ,i to ti je postalo jednostavno previse ,pa tvoj organizam reagira na takav nacin da mu je dosta - da moras nesto poduzet da promjenis svoje stanje,situaciju,ali nemoj se bojat da si bolesna ,to su samo strahovi i panike nece ti od toga nista biti (nervoza ide na zeludac).Probaj promijeniti svoje razmisljanje,kada krenu crne misli probaj sebe stopirat,znam da je lako rec ali pokusaj,mnogima to uspijeva.
Bilo bi dobro ako ikako vremenski mozes s obzirom da imas troje male djece,da odes na Duhovnu obnovu,mislim da bi ti to jako pomoglo i ojacalo tvoju vjeru,naucila bi kako se predati Bogu,jer kad to naucimo i kad mu se potpuno predamo bez obzira koliko situacija bila teska i bezizlazna u nasem zivotu on ima
sigurno uvijek Rjesenje za nas i nas problem ,samo mu se trebamo predati to je najvaznije.Mislim da ti tu treba podrska,tesko ces sama, pa ti zato preporucujem Duhovnu obnovu ili Hagioterapiju,trebas nekoga ko ce te vodit.
Kod iscrpljenosti i neuroze ti je isto dobar Magnezium,VitaminB komplex tablete i caj od gospine trave (oko 1L dnevno),to ti pomaze da ti organizam lakse nadje ravnotezu,mozes kupit u apoteci bez recepta.eto mozda ti ovo malo pomogne .
zelim ti sve najbolje...

I ja sam bila u sličnoj situaciji i izvukla sam se...nama ženama i majkama je nametnuta velika odgovornost, pa kad se uz svakodnevne probleme nakaleme još ovakvi kakve ti imaš...pucamo.
Jako mi je poznat osjećaj koji opisuješ...kad legneš u krevet, pa osjetiš da bi tako mogla zauvijek.
Meni je bio rat, ja sama s malom djecom, uzbune, na poslu pritisak...bojala sam se ljudi, otvorenog prostora, mraka...
Čitala sam knjigu kako molitvom i vjerom prevladati strah...nije mi pomogla...
Uz molitvu, naravno, počela sam ići i svako jutro prije posla na misu...polako sam se počela prepuštati Božjoj volji...npr. sjedim u uredu i čujem netko se približava i prije nego uđe oblijeva me vrućina, panika...a onda velim zagrli me Bože i čuvaj...ili u mraku...Isuse, uzmi me za ruku, s Tobom mi se ništa ne može dogoditi.
Meni je mama isto rano umrla, a s kim drugim možeš podijeliti tako nešto...smatrat će te ludim. Zato sam ja uzela Isusa kao najboljeg prijatelja i njemu povjeravala sve i plakala i bila utješena.
Netko je rekao da pjeva i ja sam pjevala, dok sam išla na posao i s posla...prije spavanja...među ljudima u sebi, a u crkvi na sav glas...najčešće Kakav prijatelj je Isus i sve marijanske pjesme.
Onda su zaredale takve Božje milosti, objava maloga Isusa, Majke Božje...čak riječi što trebam činiti da bih bila na Božjem putu...a samo sam se prepustila Božjoj volji. Probaj i ti tako.
Meni je pomoglo i čitanje Biblije, pogotovo psalama...jedan posebno...da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom...