Dođe Gospodin u obličju sluge, odjeven u siromaštvo da mu lovina, prestrašena, ne pobjegne. Izabravši za svoje rođenje zabito mjesto, na nepoznatu se zamljištu rađa od siromašne Djevice. Sve je tu siromašno kako bi u tišini mogao loviti lov ljudskog spasenja. Da se, naime, rodio u sjaju i da je nastupao u silnu bogatstvu, neznabošci bi sigurno govorili kako je onu promjenu svijeta poizvelo obilno bogatstvo. Da je izabrao svjetski velegrad Rim, oni bi mislili da je njegova prevlast izvršila preobrazbu svijeta. Da je bio vladarev sin, pripisivali bi to njegovoj moći. Da je postao sinom zakonodavca, sve bi pripisivali njegovim zakonima. A što je on učinio? Izabrao je baš sve samo siromašno i jadno, sve skromno i većini nepoznato da se očituje kako je isključivo božanstvo preobrazilo svijet. Zato je za Majku izabrao siromašicu i još siromašniju domovinu, a sam je bio bez ičega. To neka ti razjasne jasle. I budući da nije bilo kreveta na koji bi Gospodina položili, staviše ga u jasle. Potpuna oskudica Najpotrebnijega postade najsigurnijim dokazom prijašnjih proroštva. U jasle bi stavljen zato što je navješćivan da će postati hranom, pruženom svima bez iznimke. Kao Riječ i Božji Sin, ležeći u jaslama i živeći u siromaštvu, on privlači sebi i bogate i siromašne, izobražene i neizobražene. Gledaj, dakle, kako je potpuna oskudica otvorila proroštvo i kako je siromaštvo pokazalo svima pristupačnim onoga koji je zbog nas postao siromašan. Nitko nije ostao zastrašen silnim Kristovim bogatstvom, nikome nije pristup k njemu priječio carski sjaj. On se pojavio običan i siromašan nudeći sama sebe svima za spasenje. U jaslama se, naime, Božja Riječ daje posredstvom tijela tako da tu spasonosnu hranu može uživati i razumno i nerazumno stvorenje. Mislim da je tako i prorok klicao govoreći o otajstvu tih jasala: "Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jesle gospodareve- Izrael ne poznaje mene, narod moj ne razumije" (Iz 1,3). Za nas postade siromašan onaj koji je bogat da njegovim božanstvom svatko lako shvati spasenje. Na to je smjerao veliki Pavao kada je rekao: "Premda bogat, radi nas posta siromašan, da se mi njegovim siromaštvom obogatimo" (usp. 2 Kor 8,9). A tko je bio onaj koji nas je obogatio, i čime nas je obogatio, i kako je radi nas postao siromašan? A tko to- reci mi- budući da je bio bogat, postade siromahom iz obzira prema mojemu siromaštvu? Misliš li: onaj koji se pojavio kao čovjek? No taj nikada ne postade bogat, nego je, rođen od siromašnih roditelja, ostao uvijek siromah. Tko je, dakle, bio onaj bogataš i u čemu nas obogati onaj koji radi nas postade siromahom? Bog, reče (Pavao), obogaćuje stvorove. Bog je dakle onaj koji je posto siromašan usvojivši siromaštvo ljudske naravi u kojoj se ukazao. Bogat blaženstvom za nas postade siromahom. Razmatranja crkvenih otaca (Teodoret Cirski)
|