www.tebe-trazim.com

Visnjice, sve je dobro...Gospodin gleda u tebe i milo ti se smije..NEBOJ SE...sve je dobro..pa da ti je dolinom smrti proci zla se ne boji!

Ovo sam svjedocanstvo stavila na FB pa ga evo prilazem i vama na TT ako ste zainteresirani i ako vam ista govori procitajte
jer danas je sest punih godina od mog ozdravljenja moje tesko preboljele bolesti -Bogu hvala ,cast i slava...BvB.

HVALJEN ISUS I MARIJA !!!



Draga braco i sestre ovog virtualnog poznanstva.Pisem virtualnog jer od 703 prijatelja je nekoliko onih koje osobno poznajem ja i koji poznaju mene.Opisati cu vam danas svoje zivotno svjedocanstvo i imajte malo vremena jer ce biti podulje.Mozda netko od vas dobije neki poticaj,mozda se dogodi i neko obracenje,daj Boze,a mozda netko i ostane na ovo ravnodusan.No eto da zapocnem.Rodena sam 1956 godine kao nedonosce sa nepunih sedam mjeseci.Dali sam bila zeljeno dijete ili ne to neznam.U biti kad sam imala dva mjeseca brigu o meni preuzeli su djed i baka,to jest zivjela sam bez roditeljske ljubavi bez obzira koliko got me djed i baka voljeli faljeli su mi roditelji i njihova ljubav.Kad sam krenula u prvi razred uzeli su me tata i mama da idem kod njih u skolu ali nazalost iste te godine moji su se roditelji rastali.Otac se ozenio rugom zenom ,a majka se udala za drugog covjeka i jos se tako dva puta udavala.Sestra po ocu i materi rasla je kod nekih ljudi pa poslje u domu ,a ja u trecem razredu bjezim od oca i macehe opet djedu i baki i tu nastavljam skolovanje.Zivot postaje borba bez roditeljske ljubavi.Osjecaji odbacenostu uvlace se u moje djetinje srce.Jedina sreca sto su djed i baka bili pobozni pa su me ucili vjerovati Bogu i moliti.Primila sam tako i Sakramente Prve Pricesti i Krizme.Zavrsavam osmi razred i odlazim opet Ocu i macehi.Moja zivotna agonija se nastavlja.Prestajem odlazit na svete mise,prestajem moliti i moj svijet se rusi.Prolazim trnovitim putevima,spoticem se i padam i dozivljavam i prozivljavam najgore godine svoje mladosti...Zivjeti bez Boga znaci tonuti i tonuti u dubine mraka i zla.U sedamnastoj godini opet bjezim od Oca i macehe i nastavljam sama zivjeti snalazeci se svakako.Nalazim posao u jednoj bolnici i bilo mi je ljepo.aravno ni tada vise nisam marila za Boga.Prolazili su mjeseci i godine i u osamnastoj godini upoznajem svog sadasnjeg supruga za kojeg se uskoro i udajem u devetnajstoj.Mlada i nepoucena o svemu ucim se bracnom zivotu.Zivimo oboje u grijehu bluda jer nismo crkveno vjencani.Suprug je zivio tada u komunistickom rezimu i nije imao sve Sakramente,samo krstenje.Ja sam odjednom zeljela da se mi crkveno vjencamo i moja se vjera pocela pomalo opet buditi.Suprug je napravio sve ,isao na vjeronauk i na Prvu Pricest i na Krizmu i tako smo se i Crkveno vjencali ali nazalost i dalje smo zivjeli svjetovnim zivotom.Rodilo nam se troje djece kojima smo ono iz obicaja dali sve Sakramente ali se u nasoj obitelji malo molilo i ako onda sam ja molila sa djecom jer muzu su isle nase molitve na zivce.Bog nam je u biti bio ono usputna stanica,sad ga ima ,sad ga nema.Puno smo radili,napravili i kucu ,djeca su odrastala ali svak na svoj nacin.Ja sam jedan dan prije nekih 17 godina jednostavno osjetila potrebu za molitvom i svetim misama i od tada krenula svajke nedelje na svetu misu.Sve je to bilo ljepo i dobro al nekako je taj moj Bog bio jako daleko od mene.Ispovjedala bi se i obecala mu popravit cu se i necu vise grijesiti al nisam to obecanje odrzala.I dalje sam molila i grijesila ,cak sto vise i Boga krivila za mnoge nedace.Ipak se je uvijek moj Bog tu negdje vrtio oko mene al ja ga nisam svjesno prihvacala.Nisam mu otvorila svoje srce,a znamo da Bog nista ne cini na silu.Neki ogroman teret me je uvijek bacao na dno dna dok jednog dana nisam spontano kupila knjizicu svete Brigite a bilo je to 7.8.2004 na Marija Bistrici i od tada sam pocela citat 15 molitvi i 7 molitvi sv. Brigite ali i razmatrati njihovo znacenje.U 15 molitvi prolazila sam cijeli krizni put sa Isusom.Bilo je mnogo isplakanih suza i sve vise me Isus dodirivao.Citala bi tada te molitve i po nekoliko puta na dan i plakala nad Isusovim zivotom.Molila sam tada vise no ikada do tada.No 14.01 dobivam snazne bolove uvecer oko 10 sati i zelim umrjeti jer bolovi su bili tako snazni da ih ja jednostavno rijecima nemogu opisati.Dosao je i dezurni ljecnik dao mi inekciju i rekao sad ce se to ubrzo smiriti.Cekam ja al nista od smirenja.Bolovi paraju moj trbuh a ja trpim.Negdje pred jutro zaspim.Bila je subota i dan nekako prosao.U nedelju manji bolovi i da se izdrzati,a u ponedeljak idem svom kucnom doktoru koji me odmah nakon ultrazvuka salje u bolnicu gdje ostajem i vec u petak 21.01 bivam operirana.U ponedeljak strasna dijagnoza.najzlocudniji rak limfnih cvorova koji je metastazirao skoro sve organe.Doktori zabrinuti skacu oko mene i stalno me pitaju imam li bolove.Nisam ih tada imala ,a njima cudno nakon tako teske operacije a bez bolova.Stog ja bas i ne vjerujem u tu dijagnozu i dalje mirno molim svoje molitve svete Brigite.Moja obitelj,muz,djeca i rodbina naravno sokirani i placu.Ja im govorim,ne placite nadamnom vec rade molite za mene pa kako Bog da.Vec tada sam vjerovala da ce sve biti dobro.Doktori su rekli da moram primiti najjace kemoterapije i ako tijelo ne prihvati terapije preostaje mi svega tri mjeseca zivota, a ako prihvati mozda godinu do dvije najvise.Nije me ni to pokolebalo.Rekla sam Isuse ja znam da ce tijelo prihvatiti kemoterapije i da cu ja jos dvije godine sigurno zivjeti i od tada sam svoj zivot potpuno predala Bogu.Rekla sam mu "Gospodine Boze moj Ti si Gospodar moga zivota,Tvoja volja neka bude.Ti znas da ja zelim jos zivjeti ali ako je Tvoja volja drugacija od moje zelje neka bude onako kako Ti znas da je najbolje.Nakon mjesec dana 21.02 primila sam prvu kemoterapiju i tako svaka tri tjedna po tri dana hodala na kemo.Bilo je teskih borbi li svaki sam dan bila na svetoj Misi .Bogu zahvaljivala na svemu i zivjela svaki dan sa Euharistijom koja je jacala moje iscrpljeno tijelo.Nisam bila ni zalosna kad sam nakon tri tjedna ostala bez kose i nokti na nogama su mi otpali od kemo terapija i Bog je eto dao da sve izdrzim.Predala sam mu svoj zivot i dopustila mu da se nastani u mome srcu.Prosla sam od tada mnoge Duhovne Obnove koje su me duhovno i moralno podigle i naucile me kako oprostiti bliznjima i onima koji su me povrjedili i kako da oni meni oproste.Isla sam i na zivotnu ispovjed tako da Isus moze stanovati u mom cistom srcu.Godinama sam zivjela neurednim zivotom bez Boga,bez vjere,bez molitve i grijeh je parao moju dusu i grijeh je razdirao moje tijelo u bolovima,a kada sam prihvatila opet Boga u svoj zivot i rekla da nikada vise ni dana necu zivjet bez Njega On je izbrisao moju proslost i izljecio sve moje rane,pomirio me sa svima sa kojima sam bila zavadena i od tada sam udahnula svjezinu Bozjeg Milosrda u kojoj i dan danas zivim Bogu hvala i slava.Sada cu evo u petak 21.01 na dan moje operacije proslaviti svoj sesti Rodendan Bogu hvala jer taj dan je promjenio moj zivot Nisam ja bez problema da ne mislite ali uz Bozju pomoc,uz svakodnevne svete Mise,uz primanje svete Euharistije Bog me drzi na svome dlanu i s Njim prolazim kroz daljne zivotne staze svog zivota.Zato bi svima preporucila da prihvate Boga u svoj zivot jer i kada padamo On nas podize,kada su Duhovne borbe On je uz nas,kada se razbolimo On nas ljeci i u svim zivotnim potrebama Bog nas jaca.Hvala Mu i slava.Nikada nije kasno Bogu reci "DA BOZE-EVO ME"...ucinite taj korak i vidjet cete Bozju Milost jer velik je nas Bog.A M E N !!!

Draga Višnja,
pročitala sam ovo tvoje svjedočanstvo i mogu reći
da si imala pretežak život ali si bila i veliki heroj.
Svi mi u životu kroz patnju ili neki teški križ
progledamo i shvatimo svoje pogreške.
Mogu posvjedočiti iz svog života da sam kroz bolest i probleme svoga sina
postala druga osoba i inače čitava obitelj se promjenila.
Kao da nam je Bog poslao ovaj križ da
nas promjeni i da shvaćamo drukčije sve oko sebe i cijenimo male stvari.
Ja samo dragom Bogu zahvaljujem na svemu i na radosti i na žalosti koju
iz dana u dan u svojoj obitelji proživljavam.
Slava Ti i hvala moj Isuse.
A tebi draga Višnja od srca hvala na svjedočanstvu i
neka te dragi Bog čuva i da svako dobro.

Bogu hvala Višnja!

Slava Bogu na visini...zaista snažno svjedočanstvo, Višnja...BTB.

Već ranije pročitala sma tvoje svjedočanstvo te je i tad kao i danas izazvalo silnu radost i zahvalnost Gospodinu što nas tako divno ljubi....Osobno za mene je nečije vlastito svejdočanstvo najbolji način da Isus dotakne srca.
Bog nek te blagoslovi....

Predivno i pocno.Bog te blagoslovio i uvjek neka ti je blizu

Predivno svjedočanstvo,