www.tebe-trazim.com

zaista lijepa pjesma (inače autor - fra Bonaventura Duda)

Dragi moji,
napisala sam jednu pjesmicu koju bih željela podijeliti s vama.


EVO ME, OČE



Evo me, Oče, dolazim k Tebi
Kao dijete ljubljenom tati svome.
Zagrli me, ogrni, privuci sebi
Zakriljena da budem u naručju Tvome.

Evo me, Oče, da Te zamolim
Da Te mogu ljubiti još jače
I ljubavi da imam za svakog brata svoga
Da mu uvijek obrišem suze kad plače.

«Svaki dan učini nešto lijepo za Boga»
kažeš mi, slušam Te, čujem Tvoj glas
nešto lijepo za Boga i za bližnjega svoga
baš kao što Ti činiš za nas.

I idem kroz život svakoga dana
I često ne vidim kome pomoć treba
Otvori mi oči, da zastanem tada
Neka me ispuni Duh Sveti s neba.

I daj mi ruke, i daj mi moći
Da učinim njemu što učinio bi Ti
Što meni daješ, da dajem i ja
Na krilima Tvoje ljubavi!

Zlatice , ovo je predivno....

Najljepše riječi su one koje iz srca dolaze.....lijepo...

KRADLJIVAC KEKSA

Jedna je žena,
jedne noći, čekala u zračnoj luci,
Imala je još nekoliko slobodnih sati prije leta.
Potražila je knjigu u trgovini zračne luke,
Kupila je vrečicu keksa i našla si mjesto.

Zaokupljena
knjigom ipak je vidjela
Da je čovjek kraj nje, potpuno ćelav,
Uzeo keks ili dva iz vrečice koja je stajala između njih,
Nije se obazirala, da izbjegne sukob.

Čitala je, jela
kekse, i gledala na sat,
A hrabri kradljivac tamanio je njene kekse.
Postajala je sve ljuća kako su minute tekle,
Misleći: '' Da nisam toliko pristojna, iskopala bih mu oko.''

On bi uzeo keks
svaki put kad i ona.
Kad je ostao samo jedan pitala se što će on učiniti.
S osmijehom na licu i nemirnim pogledom
Uzeo je posljednji keks i prepolovio ga.

Njoj je ponudio
pola, dok je on pojeo drugu polovicu.
Uzela ga je i pomislila:'' O, Bože,
Ovaj čovjek ima petlje, ali je i sirov,
Zašto? Jer nije pokazao zahvalnost!''

Nije se mogla
sjetiti kad je bila toliko ogorčena,
I s olakšanjem je primijetila da je najavljen njezin let.
Uzela je svoje stvari i pošla prema izlazu,
Ne htijući se osvrnuti na ''nezahvalna lopova''.

Ušla je u
zrakoplov i utonula u svoje sjedište,
Posegnula je za knjigom, koju je gotovo pročitala.
Kad je došla do svoje prtljage, ostala je zapanjena.
Pred očima je ugledala svoju vrečicu keksa.

''Ako su moji
ovdje,'' očajno je zakukala,
''onda su oni pripadali njemu i on ih je podijelio!''
Kasno za ispriku, bolno je shvatila, ona je bila sirova, nezahvalna, kradljivica!


Valeri Cox

Dunjica, marija-elena,
hvala od srca na lijepim riječima...

~Glasovit otok~

Neki je čovjek najveći dio svog života proveo na otoku koji su drugi smatrali
najljupkijim otokom na svijetu.
Sada, kad se vratio u veliki grad da u njemu provodi svoju mirovinu
netko mu reče:
"Mora da je bilo divno tolike godine živjeti na otoku koji ljudi smatraju jednim
od svjetskih čuda."
Umirovljenik se malo zamisli, a potom reče:
"Da vam po istini kažem, da sam znao da je tako glasovit i ja bih ga
razgledao."

Ljude ne treba učiti kako će gledati.
Treba ih jednostavno spasiti od škola koje ih zasljepljuju.

Njegovo ime je bilo Fleming, i bio je siromašan škotski seljak.

Jednog dana, dok je radio da bi ostvario egzistenciju za svoju obitelj, začuo je vapaj za pomoć koji je dolazio iz obližnjih močvara... Bacio je alat i otrčao do močvare. Tamo je, do struka u crnom mulju, bio prestravljeni dječak, vrišteći i boreći se da se oslobodi. Farmer Fleming je spasio dečaka od onoga što bi se moglo da opisati kao spora i zastrašujuća smrt.
Slijedećeg dana, otmjena kočija se pojavila u dvorištu skromne Flemingove kuće. Elegantno obučeni plemić sišao je iz kočije, te se predstavio kao otac dječaka kojeg je farmer Fleming jučer spasio.
Želim Vas nagraditi, rekao je plemić. Spasili ste život mog sina.
Ne, ja to ne mogu prihvatiti, škotski seljak je ponosito odgovorio, odbijajući ponudu.
U tom trenutku, farmerov sin se pojavio na ulaznim vratima kuće.
Da li je to Tvoj sin? upita plemić
Da - ponosno je odgovorio farmer
Imam prijedlog za Vas – reče plemić.
Dopustite mi da mu pružim obrazovanje koje će i moj sin imati. Ako je na svog oca, on će, bez sumnje, izrasti u čovjeka na kojeg ćemo obojica biti ponosni. I to je i učinio...

Sin seljaka Fleminga je pohađao najbolje škole i u roku diplomirao St. Marys Medicinsku Akademiju u Londonu, te je postao poznat širom svijeta kao Sir Aleksander Fleming, pronalazač penicilina.
Godinama kasnije, sin onog istog plemića čijeg je sina spasio farmer Fleming zaradio je tešku upalu pluća, koja je u ta vremena bila isto što i smrtna kazna. Ono što mu je u tom trenutku spasilo život bio je Penicilin.

Pitate se kako se zvao taj plemić?
Lord Randolph Churchill...
A kako li se zvao njegov sin?
Sir Winston Churchill.
Netko je jednom rekao:
ČINI DOBRO – VRATIT ĆE TI SE ! ( Da, i: ČINI ZLO, NADAJ MU SE... )