Ma Ante i Nataša, nisam ja mislila dokinuti klečanje pod pretvorbom, već ukazati kako ono mora biti izraz nečeg dubljeg, a to dublje može postojati i ako netko nije u mogučnosti da klekne. Al onda - ak je to u mogućnosti - treba napraviti duboki naklon. Al ponavljam, to je sve izraz onog nutarnjeg.
Ja sam se jednom zatekla u prolazu kroz jedno naselje baš pred početak mise. I ja uđem lijepo u tu crkvicu i pod pretvorbom kleknem - jedino ja i osobe s kojima sam bila - svi stoje... No kad sam se ustala skužila sam da mi je odjeća bijela

Crkva se obnavljala..
Sad, imaš ti i prav Nataša, i izvanjsko može potaknuti nutarnje.
A koliko su vjernici uistinu svjesni pred Kim stoje kad se nalaze pred Euharistijom, KKC mislim citira kardinala Newmana da bi drhtali od strahopoštovanja!
Što se tiče pričešćivanja od strane laika moram priznati da mi se čini kako nema dosta svećenika, pa onda mi je ok da uskoče i fratri i časne sestre i ostali.
Službu akolita sada dakle mogu i oni dobiti, kao što mogu dobiti i službu čitača.
Niti ne mogu zamisliti kako bi inače izgledao skup od 30000 ljudi koje pričešćuju jedina dva prisutna svećenika

Ili, nažalost, postoje mjesta u kojima svećenik nije u mogućnosti doći jako često. Da ja tamo živim, jako bih patila da ne mogu primiti pričest. Jer, po svećeniku se dogodi pretvorba - kruh postaje Isus Krist, i tijelo postaje Isus Krist - i sad: imamo Krista, a ne može se više do njega kad svećenik ode
Al dobro si rekla, meni je kao mlađoj generaciji ovo sve lakše prihvatiti jer nemam ništa od prije poznato.. Točno razumijem kako je starijima po jednom svom događaju:
kao dijete sam išla na vjeronauk i tamo smo učili pjesmice onako tradicionalno pjevajući.
Kad sam se prvi put susrela s "modernim" pjevanjem te iste pjesme - onako živahnim a ne otežućim kako sam ja bila navikla - u meni je vikalo: "Ne ide tako, ne ide tako, ide polako!!!". I pogledam osobu do sebe s kojom sam došla a koja nije bila išla prije na vjeronauk i pjesmu je prvi put čula, ta osoba sva sretna - pjevuši bez problema, veselo! No, navikla sam se i ja i sad mi je i to super.

Samo bih ipak nešto još spomenula. Govorimo kako su neke stvari tako i tako, a sad se uvode neke nove, ali razmislimo kako je bilo na početku kršćanstva. Recimo, euharistija se primala u sklopu zajedničke večere, da baš večere! I onda je već bilo problema pa Pavao tu neke kritizira osobe..
Ugl. hoću reći: zna se što je promjenjivi, a što nepromjenjivi dio mise! Sigurno kako se prvi kršćani nisu svi okretali na.. istok.. jel ono istok u tradicionalnoj misi?
Sveti Pavao kaže: "Što primih, to predadoh", pa izgovara riječi pretvorbe, a ne objašnjava tko se sad kako mora i gdje nalaziti.Moj blagopokojni dekan koji mi je predavao patrologiju je rekao kako su tamo negdje na početku kršćanstva, vjernici primali Isusa u ruku, poljubili ga i prislonili ga na čelo, pa tek onda blagovali!!!
.. toliko o novotarijama drugog vatikanskog koncila

I da, još nešto, vezano uz kruh i vino. U početku se vidjelo kako se mogu čuvati samo posvećene čestice kruha budući se vino kvarilo! I tako se bolesnom recimo koji nije mogao doći na sastanak, može donijeti samo kruh! Nauk Crkve je sasvim jasan kako je u pretvorbi i u česticama kruha, i u česticama vina prisutan sav Krist. Isus kaže: ovo je tijelo moje. Time kaže: "To sam ja!". Isto i krv: proliti krv za nekog znamo što znači.. Nemojmo dijeliti Krista na razne organe.. Jako se lijepo pričestiti pod obje prilike, ali teško je to organizirati.
Evo za primjer protestante (koji istina nemaju isto poimanje euharistije, ali uzmimo ih ovako praktično za primjer jer oni inzistiraju na pričesti pod obje prilike): znaju tu imati probem: recimo netko se zbog straha od zaraze ne želi pričešćivati iz istog kaleža.. pa onda bi mogli recimo postaviti hrpu onih malih plastičnih čašica.. drugome će opet hrpa tih plastičnjača u tu svrhu izgledati

.
Svakako da treba paziti da neklečenje, pričeščivanje od strane laike i slične stvari ne odu u smjeru negiranja pretvoreb i Isusove stvarne prisutnosti pod prilikama kruha i vina!
Mislim, sasvim je vjerojatno sad da se svašta može napraviti: može se uzeti recimo umjesto kaleža staklena čaša s objašnjenjem: ovo je bliže nekadašnjem poimanju.. što ljudi danas znaju što je kalež.. da je Isus danas živio, pio bi iz čaše!
No nikako ne znači da bi to odmah bilo dobro.
U mojoj su crkvi recimo trebale biti uvedene promjene u uređenju interijera koje su vjernicima jako zasmetale, i sad ništa od toga.
Svašta je moguće učiniti, ali treba pratiti što je uistinu korisno!!! Nek nas Božji Duh vodi..
I još nešto, glede latinskog.. Znamo svi odakle izraz hokus pokus??? Od pretvorbe!!!!!
Vjernici su čuli kako nešto svećenik mrmlja.. i onda dođe Isus. TO su iskrivljene riječi pretvorbe!
Hokus - pokus i dođe Isus!

Pa ne znam onda baš da je dobro da vjernici ne razumiju što se govori... "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje" mi ljepše zvuči od "Hokus pokus" kako su to ljudi izvrnuli.
Nemojte me krivo shvatiti, i ja volim otići na misu na latinskom, jako to volim,
ali treba ipak razumjeti o čemu se tu radi. Nama je sad lakše jer smo slušali misu na hrvatskom, pa nam je onda lakše i na latinskom kad već znamo što se gdje govori!