www.tebe-trazim.com

marija nada
i nada marija..

..moram pazit..
..sad su dvije..

eto da i ja svjedočim ja sam inače iz njemačke i tek živim godinu i po dana u HR tako da mi ne zamjerite gramatiku i tako to

ja sam se prije nekoliko mjeseci učlanila na ovaj forum jer sam tražila odgovore na neka pitanja... pitala sam se zašto ne mogu moliti, zašto ne volim krunicu, zašto mi je tlaka slušati misu, zašto se nisam išla pričestiti i zašto sam uvijek bila tužna, nervozna i nesretna. imala sam "sve"... došla sam živjeti u svojoj domovini, imam prekrasnog momka, dobru obitelj, studiram što sam željela studirati ali opet mi nije bilo dovoljno, opet sam bila izgubljena...
međutim na Veliki Petak prije godinu dana su se počeli izražavati moje muke na jako ružan način. išla sam na procesiju i osjetila sam neku ogromnu tugu i gorčinu u sebi. momak i ja smo išli doma kod mene, pričali u mojoj sobi i počela sam plakat i odjednom me gušilo, nisam htjela moliti tako da je momak meni držao ruku i molio Zdravo Marijo sve dok se nisam smirila.
i od tada je svaki dan sve gore i gore postalo. nisam nikome vjerovala, momku nisam vjerovala da me voli, majku svoju sam odbacivala i rekla joj nagore stvari što kćer svojoj majci može reći. bila bi ljuta na sve i svakoga, jednostavno sam imala toliku mržnju u sebi da nisam sama znala što osjećati i što reći i povrijedila bi najdraže osobe oko sebe.
naravno nisu ni oni imali uvijek snage i strpljenja pa bi se na trenutke distancirali od mene samo da dođem sebi, ali to je moje stanje još više pogoršalo. toliko da nisam mogla više izdržat bol u srcu... imala sam toliku želju da sebe ubijem. Hvala Bogu što sam ipak svaki dan imala snagu da Boga molim da mi dušu spasi, da ja ovako više ne mogu i ne želim. tako sam došla do knjige Gabriela Amortha "Izvješća rimskog egzorcista", pročitala je i skužila da imam stvarno ozbiljan problem... nisam bila opsjednuta ali imala sam đavolska uznemirivanja. u svojoj 16. god. sam se bavila s magijom. više sam shvatila to kao igru nego ozbiljno i tako sam sebe upropastila s takvim "gluparijama". još sam dodatno imala rane iz djetinjstva tako da je sotona još bolju podlogu imao da me upropasti. išla sam redovito na mise ali sve to nije bilo iskreno, ne bi se pričestila ili molila reda radi. bila sam u alarmantnom stanju jer sam počela imatu velike strahove, proklinjala bi Isusa u sebe ali to nisam bila ja nego kao da neka druga osoba u meni govori, počelo bi me gušiti kao da netko mene davi. Najgore bi bilo kad bi molila Zdravo Marijo... tada sam mislila da ću se ugušit jer mi neka druga sila nije dala da molim. ali ja sam bila ipak jača. dugo sam tražila dok sam našla svećenika koji mi je mogao pomoći u mojoj nevolji. jedan svećenik me čak htio poslati u psihijatra ali ja sam znala i bila uvjerena u to ako mi Bog ne može pomoć onda ne znam ni ja tko bih mogao. tako sam napokon naišla na pravoga svećenika koji je mene poslušao i shvatio ozbiljnost moje situacije i pomolio se za mene i blagoslivljao. Otišla sam svaki tjedan na ispovijed, pričest, klanjanje i blagoslov. Imala sam strašne reakcije... plakala bi, prešlo bi u jaukanje sve do kričanje jer nisam mogla tu bol u srcu izdržati. čišćenje je trajalo mjesec dana dok nisam bila na duhovnoj obnovi kod jednog drugog svećenika... mislim da sam pola sata samo plakala i kričala od bolova i muka, ali u tom trenutku nisam ništa drugo željela nego da me Bog spasi i oslobodi od svega i to najviše radi toga da prestanem svoje voljene osobe oko sebe vrijeđati i tlačiti sa svojim ponašanjem. i pomoglo je
ne gušim se više, idem svaki tjedan na ispovijed i na misu i na blagoslov, nemam više negativne misli... ali isto nije ni sada uvijek sve krasno sjajno bajno jer moram se naviknuti na ovaj "novi" život. to je kao rana koja je tek zarasla i još treba malo vremena da koža bude malo deblja na tom mjestu.
želim Bogu jednostavno zahvaliti što mi je dao tu priliku ozdravljenja

Mir Kristov svima !
Osjećam potrebu podijeliti neka od svojih svjedočanstava. Ima ih više, ali navesti ću jedno najznačajnije kojim je krenulo sve.
I jedno "manje" koje je uistinu šokantno.

Moje konačno DA Isusu desilo se nakon što sam primila izljev Duha Sv. u snu (tome je prethodio cjelonoćni razgovor s Isusom i iskreno otvaranje i predavanje duše). Nakon sna, probudila sam se i plakala 1 h vremena bez prestanka kad sam osjetila konačno TU ljubav o kojoj Isus govori. Bila sam u stanju potpunog šoka, sreće, duboke žalosti nad svojim životom. Znam da vas puno zna o čemu govorim. Taj neopisivi osjećaj, da se pitaš zašto sam još uvijek na zemlji, što ja tu radim. Pa mjesto mi je s Isusom. Ta neobjašnjiva ljubav i osjećaj da si neobjašnjivo ljubljen zbog kojeg bi se odrekao svega što si dotad smatrao bitnim. Uistinu mi je Bog otvorio oči i otada sam promijenila svoj život, otada sam dobila smisao. Smrt više ne smatram tragičnom. Kako je Sudac rekao, ako ste kršćani veselite se smrti. Tako nekako.

A ovo drugo svjedočanstvo odnosi se na šokantno moćan zagovor sv. Jude Tadeja, zagovornika nemogućih situacija.
U detalje ne želim ići, samo bih rekla da je vjerojatnost toga što sam od Boga tražila preko sv.Jude bila: 0:00000000000000000000000000000000001 , no imala sam tako živu vjeru da ni na jedan trenutak nisam sumnjala da mi neće molitvu ispuniti. Često se pitam odakle mi takva 'drskost' i upornost. A čak se nije ni radilo o količini ili kvantiteti mojih napora. BILO JE TO NEMOGUĆE. Potrese me to svaki put iznova kad se sjetim da sam tražila nešto totalno nerealno i nije se moglo smatrati nekakvom 'bitnom prošnjom', barem po meni. No tako sam iskreno i živo vjerovala,kontinuirano, svim srcem da mi je u vrlo kratkom roku bilo ispunjeno. Riječ je o nekoliko mjeseci.

Eto BOGU HVALA na svim njegovim slugama koji se za nas na nebu mole i zagovaraju!!

Moćna su vam svjedočanstva drage moje! Moćna!
Samo ustrajte i veselite se kušnjama i nevoljama jer vam je velika plaća na Nebesima!!!!

Bogu hvala!!! Sve na međusobnu izgradnju i jačanje u vjeri jer smo tako slabi...

Hvaljen Isus i Marija.pa tu bih mogao dosta toga napisati, ali da krenemo korak po korak. Zadnj dva primera.Na blagdan Svih Svetih nas dobri zupnik poziva sve obitelji koje je prethodne godine pohodila smrt na Svetu Misu. Pa smo tako deca i ja otisli za moju suprugu.Nakon Mise je po obicaju blagoslov sveca[mali lampioni] za pokojnike sa preporukom da se kod kuce zapale i ostave da izgore za pokoj Duse.E ta sveca precnika 35 mm i debljine 10 mm je gorela u Crkvi za vreme Mise [45 min] kuci smo je zapalili kad smo zapoceli molitvu krunice i ostavili u terasi da gori. Kada se ugasila obuzela me je neobjasnjiva radost[kasnije sam dobio odgovor zasto]. Kada sam sabrao vreme koliko je dugo gorila bilo je to preko 16 sati!!!!!!!Drugi primer , izlomim nogu, ostanem u bolnici, deca sama kuci,[nisu bas tako mali ali sam posle smrti supruge namerno malo popustio sa strogocom,sin 18 god cerka 13 god] nije tako bio problem sto su sami nego nesamostalni kako su oni molili Boga , srcem od srca i iz srca vapili i ono sto sam pretrpio bolovi fizicki i psihicki [dosta toga mi je radjeno bez anestezije izgubio posao deca sama a ja sam im i otac i mati] ali svaki je sekund bio blagoslovljen.Bog je velik. Aleluja

Dragi moji,

nisam još pročitao sve (trenutno sam na 95. strani), ali ovo jednostavno moram napisati;

Vaša svjedočanstva su toliko dobra i vrijedna, da mislim da bi ih bilo dobro objaviti kao knjigu, naravno uz pristanak svakog od autora.



BVB

Evo mene opet da svjedočim kako je velik naš Gospodin...neizrecivo velik....moja rana iz prošlog svjedočenja je skroz na površini samo što nije zacijelila...nisam više u komi nego živim i pjevam...prepuna sam radosti i Duha svetoga.....
U knizi fra Ive Pavića Molitvom do zdravlja sam pročitala da za ozdravljenje trebamo moliti i za liječnike kojima odlazimo, a ne samo očekivati čudo od Boga.
Naručila sam se kod specijaliste koji baš nije bio na dobrom glasu (škrt na lijekovima, nepristupačan, grub sa pacijentima..) i krenula moliti za njega.
Kad sam prvi put ušla u njegovu ordinaciju rekla sam mu da već mjesec dana molim za njegovo zdravlje i za to da me primi kao čovjek i da mi prepiše lijek koji će biti dobar za moju ranu.
Dragi moji, on se nakon toga totalno promijenio...postao ljubazan, blag i brižan doktor !!!
Prepisao mi je najbolje i najskuplje lijekove, (nisam ih ni lipe platila, sve preko HZZO-a), čak mi je odredio kućnu njegu, tako da mi tri puta tjedno dolazi sestra previjati ranu. Slava Gospodinu...
Ja sam i dalje molila za njega...
Slijedeći put kad sam došla na kontrolu , malo je podrugljivim tonom rekao: Da vidimo što je taj vaš Bog učinio od vaše rane....odmotao i ostao šokiran...rana je napredovala toliko koliko kod nekih napreduje u godinu dana... Hvala i slava Isusu...
Prije nego smo se rastali rekao je zaista je velik taj Bog, ako ne prije vidimo se u Šurkovcu...!
Rana samo što nije zarasla do kraja...sretna sam i beskrajno zahvalna našem Gospodinu Isusu..
Sad kad odem kod doktora ne pričam previše s ljudima u čekaonici nego se molim za njih i liječnika koji će nas primiti....
Hvala Ti Isuse.....
U Bogu mom je moja snaga sva....

Jasenka

[b]Hvaljen Isus i Marija !!!

Nebi voljela zacatavati ali moram rec da je Bog zaista velik
i treba moliti za nase doktore i za pacjente i eto,Bogu hvala draga sestro
u Kristu,tvoje svjkedocanstvo sve govori.Bas mi je drago.U molitvi stobom.BtB[b][b]

Prelijepo svjedočanstvo, hvala ti Jasenka, Btb, naš Bog je doista silan!