www.tebe-trazim.com

Siena, Italija godina 1730



http://www.therealpresence.org/eucharst/mir/siena.html

U kolovozu, 14tog godine 1730 vigil su vjernici poceli za nadolazeci blagdan Uznesenja Marijinog. Lopovi su dosli u crkvu svetog Franje, provalili su u tabernacle i odnijeli zlatni ciborium sa Hostijama sa sobom. Iduceg jutra, svecenik je otvorio tabernacl i ustanovio da ciborium nije na mjestu kad je pokusao dijeliti pricest. Jedan vjernik je nasao ciborium na ulici. Svi su bili zaprepasteni sa tim svetogrdjem, pa su ukinuli svetkovanje Uznesenja Marijinog. Nadbiskup je sa vjernicima molio molitve za otstetu, dok su ostali trazili Hostije i lopove koji su ih ukrali.

Dva dana kasnije, doke je molio u crkvi svete Marije iz Provenzano, jedan svecenik je primijetio nesto bijelo iz skrabice. Shvatio je da je to Hostija, pa je obavijestio druge svecenike u crkvi, onda su zajedno obavijestili nadbiskupa i fratre u crkvi svetog Franje. Otvorili su skrabicu, i nasli su puno Hostija, neke od njih zamotane u paucinu. Tamo je bilo 348 Hostija, i sest polovica, bas toliko koliko su Franjevci rekli da je bilo u crkvi svetog Franje. Hostije su bile pokrivene paucinom i prasinom. Svecenici su ih pazljivo ocistili, stavili ih u ciborium i stavili ciborium na glavni oltar u crkvi svete Marije. Iduci dan je nadbiskup Alessandro Zondadari odnio Hostije natrag u crkvu svetog Franje.

Nota: Ako su hostije prljave, ne treba ih pojesti, mogu se ostaviti negdje da ih vrijeme unisti, da kruh istrune, ali se ne smiju dirati. Proces mora biti prirodan, dok Hostije istrunu, Krist vise nece biti u njima.

Na svacije cudjenje te Hostije nisu istrunule, nego su ostale svjeze, cak su imale ugodan miris. S vremenom su Franjevci shvatili da je to cudo prezervacije. 50 godina nakon sto su pronadjene Hostije, sluzbena istraga je pokrenuta. Svecenik Carlo Vipera je pregledao Hostije 14 travnja godine 1780, probao je jesti jednu, shvatio je da su potpuno svjeze, i neostecene. Neke od Hostija su bile konzumirane u prijasnjim godinama, sad je samo 230 komada ostalo. Stavili su ih u novi ciborium. Godine 1789 nadbiskup Tiberio Borghese iz Siene je sa teolozima i drugim casnicima pregledao Hostije, cak i pod mikroskopom. Jos su bile potpuno svjeze, i nisu pokazivale nikakvih znakova truljenja, niti susenja. Nadbiskup je naredio da nekoliko obicnih, nepretvorenih hostija stave u kutiju, i zakljucaju kutiju. Nakon deset godina su te hostije polako trunule, osusile se i pretvarale se u prah. Godine 1850 su te nepretvorene hostije potpuno istrunule, dok su pretvorene Hostije bile jos uvijek svjeze i netaknute.

Nekoliko puta su istrazivali to cudo, pogotovu godine 1914. Tada je Papa Pio X naredio istragu. Istragu je vodio nadbiskup, ucenjaci i profesori iz Siene i Pise, i teolozi, i drugi crkveni velikodostojnici. Pravili su testove sa kiselinom i stirkom, pokazalo je da su Hostije uistinu tijesto, normalno tijesto. Komisija se je slozila da te Hostije ne mogu normalno ostati svjeze toliko dugo. Profesor Siro Grimaldi, je bio glavni istrazivac u kemiji, drzao je nekoliko predavanja o tim Hostijama, a poslije je napisao i knjigu o tom cudu Uno Scienziato Adora (Naucnik koji se klanja).

Godine 1922 jos jedna istraga je bila, ovaj puta sa kardinalom Giovanni Tacci, nadbiskupom Siene, i biskupima iz Montepulciano, Foligno i Grosseto. Ponovo su nasli isto: da je u pitanju kruh, potpuno ocuvan.

Godine 1950 su cudesne Hostije preseljene iz starog ciboriuma u novi i skuplji ciborium, koji se je svidio drugom lopovu. U noci 5 kolovoza godine 1951 je lopov provalio u crkvu, uzeo ciborium, ali je ostavio Hostije u cosku tabernacla. Nadbiskup ih je pregledao, izbrojio 133 Hostije, i zapecatio ih u novi srebrni ciborium.

Svaki mjesec 17tog su na izlozbi, mogu se vidjeti. Na blagdan Corpus Christi su stavljene u procesijski monstrance, nosili su ih iz crkve kroz grad.

Izmedju mnogih koji su se klanjali pred tim Hostijama su bili sveti Ivan Bosco, papa Ivan XXIII, a pape Pio X, Benedikt XV, Pio XI i Pio XII su izdali izjave kojima pokazuju interes i divljenje.

Blanot, Francuska 1331



http://www.therealpresence.org/eucharst/mir/blanot.html

U 14tom stoljecu, (a u nekim mjestima i danas), pricest se je dijelila na ogradici koja je izmedju crkve i oltara. Tamo su prije pricesti dosla dva ministranta koji su stavili platno na ogradicu. Ljudi koji su dosli primiti pricest su stavili ruke ispod platna, i primali pricest na usta.

Cudo se je dogodilo na Uskrs, 31 ozujka 1331, za vrijeme prve jutarnje mise toga dana. Misu je sluzio svecenik Hugues de la Baume, ministranti su bili Thomas Caillot i Guyot Besson, i jos dva mladica. Kad je pricest pocela, jedna od posljednjih koja ju je primila je bila jedna zena, imenom Jacquette, udovica gospodina Regnaut d'Effour. Svecenik je stavio pricest na njezin jezik, okrenuo se, i krenuo prema oltaru. Hostija je ispala iz zeninih usta (obadva muskarca, i nekoliko ljudi prisutnih su to vidjeli), i pala na platno koje se je nalazilo na ogradici. Gospodin Thomas Calliot je prisao sveceniku na oltaru, i obavijestio ga je o padu Hostije. Svecenik je prisao ogradici, ali je umjesto Hostije vidio krvavu mrlju na platnu, iste velicine kao i Hostija.
Kad je Misa zavrsila, svecenik je platno stavio u sakristiju i pokusao oprati krvavu mrlju sa platna. Mrlja je postala veca i tamnija. Voda u kojoj je bilo platno je postala krvava. Svecenik i njegovi pomagaci su se uplasili i rekli : Ovo je Predragocjena Krva Gospodina Isusa Krista. Svecenik je nozem izrezao krvavi komad platna, i stavio taj komad platna u tabernacle.
Nakon 15 dana, izaslanik nadbiskupa je dosao istraziti detalje tog platna. Pregledao je platno, ispitao svjedoke, te su rezultati istrage poslani Papi Ivanu XXII, koji je proglasio cudo, i dao oproste onima koji ce misu sluziti u Blanotu. Hostije koje su ostale nakon te Mise tog Uskrsa nisu nikada bile upotrebljene. Godine 1706 te su Hostije, nakon sto su ostale svjeze 375 godina, nosene u procesiji kroz Blanot. Za vrijeme revolucije su lopovi provalili u crkvu, ali nisu uzeli platno sa cudesnom krvlju, jer nije imala novcanu vrijednost za njih. To se je cudo drzalo jedno vrijeme u privatnoj kuci jednog covjeka, Dominique Cortet. Nakon revolucije, vraceno je u crkvu.

Svake godine, na Uskrsni ponedjeljak cudo se izlaze u crkvi u Blanotu, da ljudi mogu vidjeti.

Biti ce mi jako drago ako i ti posiras neko Euharisticno cudo. Ja imam knjigu na engleskom, pa prevodim, isto tako prevodim i sa neta sa engleskog jezika, ali - Euharisticna cuda su ponekad pisana i drugim jezicima koje ja nazalost ne znam. Pa, ako ti znas talijanski, njemacki, ili koji vec jezik, bilo bi lijepo i korisno kad bi nam malo preveo/la.

Bila tratinčica prošlu nedjelju u Ludbregu, nije navečer bilo mise jer su imali križni put, zadnja postaja bila je crkva i tamo sam se taman zatekla na 14 postaji,e da ne bude "otišao si sarmu probao nisi" frend i ja smo se zaletili u sakristiju, tamo je bila neka slatka časnica, pitala sam je da li bila tako ljubazna da nam pokaže relikviju, ona je rekla nema problema, donjela nam je u sakristiju tako da sam bila 20cm od nje, inače kad su proštenja i dani krvi kristove obično vidiš iz daleka eto..pa ako netko hoće i želja mu je neka ode neobavezno kad nije proštenje i... želi osjetitii bit će mu blizu.

marijančice iskrano ti hvala za ove postove i ovaj trud...

molim Boga da te nagradi i u ovom svijetu zbog tvog truda

Draga Angelina1, i ostali.

Kao sto sam vec rekla, ja imam knjigu o Euharistijskim cudima na engleskom jeziku. Ponekad sam je pogledala, specijalno slicice, ali nisam bas podrobno citala. Onda sam si mislila, bilo bi interesantno staviti neka od tih cuda u topic. Pa sam pocela prevoditi, jedno po jedno, polako. Tako sam bila prisiljena citati ih.

Rezultat: ja sam dobila nevjerojatno strahopostovanje prema pricestima, sad idem na pricest sa koljenima koja klecaju, jako pobozno i ozbiljno primam pricest. I prije sam imala postovanje prema pricesti, i prema misi, ali - nakon prevodjenja tih cuda, ja sam stekla milion puta vece postovanje.

Ne znam kako vi mislite, ali ja se smatram specijalnom osobom u Bozjim ocima, kad je meni, a i vama, pokazao sva ta Euharistijska cuda. Ljudi su obicno znali samo za jedno, ili dva, lokalna, ali danas - sa tim internetom, mi lagano doznamo za sva ta cuda, samo ako znamo gdje cemo gledati. Ja namjeravam staviti jos tih cuda, stavljam ih iz svoje knjige, ali samo ona koja nadjem na netu, tako da vam mogu dati link, inace ih ima vise.

Ponavljam: bilo bi dobro kad bi netko malo proceprkao po netu, specijlano na talijanskom i njemackom jeziku, pa nam preveo/la koje od tih cuda. Ja to ne mogu, jer ne govorim te jezike.

Bog je milosrdno objavio nama sva ta cuda, zato Mu trebamo zahvaliti. Angelina1, molim te, nemoj zahvaljivati meni, nego Bogu koji je pocastio i tebe, i mene, i ostale sa tim cudima. Allelluia!

ja sam za ta čuda čulla od svoje prijateljice, koja ima knjigu o njima na hrvatskom...(nadam se da je njena pa ću je sad baš nazvati i pitati), a bila je i neka mala knjižica isto o čudima euharistije....

da što veliš marijančice...definitvno sam drugačije pristupala pričesti nakon tih spoznaja....veliko strahopoštovanje...

kako nemam blage veze o talijanskom injemačkom a i moj engleski je na nivou indijanaca...tako ću pokušati posuditi knjigu od te prijateljice ako je ima još uvijek....


ja se nikad ne smatram specijalnom u Božijim očima...možda to nije dobro, ali šta ja mogu....prilično sam upoznata sama sa sobom i znam da baš nisam nešto...tako da sva ljubav Božija prema meni je isključivo plod njegovog milosrđa a od mene ništa koristi
(možda s vremenom nešto bude )

ajd marijančice...pa znaš da mi je Bog prije svega i da je normalno Njemu sva hvala...ali eto i tebi zahvaljujem

sa sajta
http://www.oecumene.radiovaticana.org/cro/Articolo.asp?id=49506


Papa Benedikt XVI. je u nedjelju tijekom podnevnoga nagovora podsjetio kako se Godina Euharistije primiče kraju. Istaknuvši pritom kako je ta tema na poseban način bila na srcu njegovome predhodniku Ivanu Pavlu II., napomenuo je da svećenik treba biti prije svega klanjatelj i onaj koji razmatra Euharistiju, jer je u njegovim rukama otajstvo spasenja svijeta. Ovih je dana, uoči početka Biskupske sinode o Euharistiji, iz tiska izišla knjiga "Euharistijska čuda i kršćanski korijeni Europe", čija je priprema bila najavljena u prigodi talijanskoga Nacionalnog euharistijskog kongresa u Bariju. To snažno djelo na više od 500 stranica pripremila je izdavačka kuća Edizioni Studio Domenicano iz Bologne, koja ju je i tiskala u suradnji s Institutom svetoga Klementa I. pape i mučenika. Predgovor je za knjigu napisao nadbiskup Angelo Comastri, glavni Papin vikar za Vatikan. Govoreći o knjizi u razgovoru za Vatikanski radio, Antonia Acutis Salzano, predsjednica Instituta svetoga Klementa I. pape i mučenika, kazala je kako je u knjizi, uz brojne fotografije, predstavljeno više od 100 euharistijskih čuda. Unatoč tomu, nije bilo moguće opisati čudesa iz čitavoga svijeta, jer bi za skupljanje odgovarajuće fotografske dokumentacije bilo potrebno više godina – pojasnila je Antonia Salzano. Na upit novinara koje se je euharistijsko čudo osobno posebice dojmilo, Salzano je istaknula čudo iz Lanciana, koje se dogodilo u VIII. stoljeću, a u kojemu se posvećena hostija pretvorila u srčano mišićno tkivo, a vino u krv. Kako je proizišlo iz brojnih znanstvenih analizâ, u okviru kojih je, među ostalima, i Svjetska zdravstvena organizacija provela gotovo 500 pokusa, meso i krv iz Lanciana imaju kemijska i biološka svojstva slična onima koja bi se ustanovila na primjerku uzetome istoga dana od živoga čovjeka. Osim toga, što reći o blaženoj Aleksandrini Mariji da Costa ili svetome Nikoli de Flue koji su se godinama hranili samo Euharistijom? Ili pak sveti Franjo Asiški, koji nam je ostavio prekrasne riječi o Isusu Euharistiji: "Evo, svakoga dana On se ponižava, kao onda kada je s kraljevske stolice sišao u Djevičinu utrobu; svakoga dana dolazi nam u poniznosti; svakoga dana, iz Očeva krila iznad oltara silazi u svećenikove ruke" – kazala je Antonia Salzano, te spomenuvši kako nas Sveti Otac stalno potiče da Euharistiju stavimo u središte svojega života, istaknula kako nam se već dvadeset stoljeća Gospodin svakodnevno daruje u Presvetome sakramentu. I već dvadeset stoljeća očekuje naš euharistijski odgovor na poziv: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti". Koliko je ljudi doista svjesno da je Bog u Euharistiji uistinu među nama, kao kada je hodao ulicama Nazareta? – upitala se na koncu Antonia Salzano te napomenula kako nam ova knjiga, koja je upućena svima, pa i djeci, treba pomoći u našoj slaboj vjeri, te probuditi svijesti i oživjeti euharistijsku pobožnost.

Euharistijsko čudo u Lancianu


Rim (Italija), 05.05.2005.





^^^ na vrh

Dr. Edoardo Linoli rekao je kako je u svojim rukama držao pravo srčano tkivo, kada je prije nekoliko godina analizirao relikvije euharistijskog čuda u Lancianu.
Taj fenomen seže unatrag u 8. stoljeće. Monah sv. Bazilija, koji je imao sumnje u stvarnu Kristovu prisutnost pod svetim prilikama, služio je Misu u crkvi posvećenoj sv. Legoncijanu u gradu Lancianu.
Kada je izrekao riječi posvećenja, hostija se čudesno promijenila u fizičko meso, a vino u fizičku krv. Poslije se krv zgrušala, a meso je ostalo isto. Ove relikvije se čuvaju u katedrali.
Linoli, profesor anatomije, patološke histologije, kemije i kliničkog mikroskopiranja, bivši pročelnik Laboratorija za patološku anatomiju u Bolnici Arezzo, je jedini liječnik koji je analizirao relikvije čuda iz Lanciana. Njegova otkrića su pobudila interes u znanstvenom svijetu.
Na inicijativu nadbiskupa iz Lanciana Pacifica Perantonija, provincijalnog ministra franjevaca konventualaca iz Abruzza, uz dopuštenje Rima, franjevci iz Lanciana su u studenome 1970. godine odlučili znanstveno ispitati relikvije.
Studija je povjerena dr. Linoliju. Pomagao mu je dr. Ruggero Bertelli, umirovljeni profesor humane anatomije sa Sveučilišta Siena.
Linoli je s posebnom pažnjom izdvojio dijelove relikvije te onda analizirao ostatke «čudesnog mesa i krvi». Svoje rezultate objavio je 4. ožujka 1971. godine. Njegova studija potvrdila je da su meso i krv ljudskog podrijetla. Meso je nesumnjivo bilo srčano tkivo, a krv je bila krvne grupe AB.
Linoli je rekao: «Što se tiče mesa, u svojim rukama sam imao endokard. Stoga, nema sumnje da se radi o srčanom tkivu.» Što se tiče krvi, znanstvenik je naglasio kako je «krvna grupa istovjetna krvi muškarca na svetom Torinskom platnu, te da je posebna budući da ima karakteristike muškarca koji se rodio i živio u području Bliskog Istoka.»
«Krvna grupa AB stanovnika ovog područja se kreće u postotku od 0.5-1%, dok u Palestini i ostalim regijama Bliskog Istoka iznosi 14-15%», rekao je Linoli.
Linolijeva analiza je pokazala da nema ni traga konzervansima u uzorcima, što znači da nije moguće da je krv uzeta od leša, budući da bi se brzo promijenila. Linolijevo izvješće je objavljeno 1971. godine u časopisu Quaderni Sclavo di Diagnostica Clinica e di Laboratori.
Godine 1973., Viši savjet Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) imenovao je znanstvenu komisiju da provjeri zaključke ovog talijanskog liječnika. Rad je trajao više od 15 mjeseci s ukupno 500 ispitivanja. Zaključci svih istraživača potvrđuju ono što je dr. Linoli objavio.
Izvadak znanstvenog istraživanja liječničke komisije SZO objavljen je u New Yorku i Genevi 1976. godine, potvrđujući nemogućnost znanosti da objasni ovaj fenomen.
Danas je Linoli sudjelovao na Kongresu o euharistijskim čudima organiziranom u sklopu magistarskog studija Znanost i vjera na Papinskom sveučilištu Regina Apostolorum u Rimu, u suradnji s Institutom Sv. Klementa I. Pape i mučenika, prigodom Godine Euharistije.
«Euharistijska čuda su izvanredni fenomeni različitog tipa», rekao je za Vatikanski radio o. Rafael Pascual, direktor kongresa. «Na primjer, postoji pretvorba prilika kruha i vina u tijelo i krv, čudesno očuvanje posvećenih hostija, te neke hostije iz kojih teče krv.»
«U Italiji su se takva čuda dogodila na nekoliko mjesta», rekao je, «ali ih, također, nalazimo u Francuskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Španjolskoj» a neka i u Sjevernoj Americi.

http://crkva.ludbreg.hr/


koga više zanima o crkvi u ludbregu