ČUVAJTE SE IZEBELINA DUHA Piše Vassula Ryden Uvod Jedan od razloga zbog kojega je Bog stvorio čovjeka je da bi Sotoni dokazao da u njegovoj naravi nije samo prenijeti svoju slavu na bića stvorena iz praha zemlje, nego da ih može pobožanstveniti da budu 'poput Boga'. To stvorenje on podiže iz gliba raspadljive tvari i uzdiže do uzvišenih visina božanstvenosti, da bi postalo bog po sudioništvu. Zato čovjek u svojem obnovljenom i posvećenom stanju stoji čak i iznad anđeoskih korova. U pravoslavnom štovanju naša se Presveta Majka naziva „Slast anđela“ i „Viša od nebesa“ i „Čašćenija od kerubina, i iznad svake usporedbe, slavnija od serafina.“ Ali Sotona, naš neprijatelj, bio je protiv nas od trenutka kad nas je Bog stvorio. Zavidan što nas je Bog stvorio na svoju sliku i sličnost, nikad nije prestao koristiti svoju slobodu da bi čovjeka iskušavao i napastvovao zbog svojega pada. Danas svijet ne vjeruje u postojanje Sotone kao zlog duha, a niti u bilo kakvog zlog duha, niti vjeruje u druge mračne sile koje muče Božje stvorenje. Prihvatiti da zli duhovi postoje, već je dio pobjede u duhovnoj bitki. Isus nas upozorava da je u naše vrijeme posljednji trik Sotone učiniti da ljudi ne vjeruju da on postoji, a niti da postoji mjesto kao što je pakao. Mnogi kršćani danas nisu svjesni njegove nazočnosti, niti općenito nazočnosti zlih duhova, ni u fizičkom ni u duhovnom smislu, a posljedica tih zlih duhova pogubna je za nas. Tako odbijajući stvarnost, mi dajemo Sotoni i njegovim palim anđelima slobodu da se kreću i idu okolo, a da ne budu otkriveni ni zapriječeni. Sotona pak nije samo oblik zla ili neka energija, ili neka ideja, nego istinska osoba s inteligencijom. S njim su horde drugih zlih duhova koji su u istoj bitki protiv Kraljevstva Božjeg, i kad bi se mogli vidjetli fizičkim okom, oni bi zatamnjeli sunce. Znamo i shvatili smo da zli duhovi nikad ne tumaraju močavarama i otvorenim prostorima, nego uvijek traže kako bi svoje boravište načinili u tijelu i duši. Oni tumaraju tražeći „otvore“ i prigode da se nastane u dušama. Očito da demoni nikad nisu impresionirani kad neke plahe ili mekušne osobe vrše egzorcizam, ali u pravoslavnoj tradiciji nalazimo praksu doslovnog otpuhivanja demona i pljuvanja na njih. U obredu krštenja od krštenika se traži da triput puhne i pljune na Sotonu. Jedan je pravoslavni svećenik na to rekao: „Šteta što su neki svećenici prekinuli taj običaj, smatrajući ga vulgarnim i neukusnim! O, kad bi oni samo znali kakvu uslugu čine Sotoni! Zasigurno su mu drage osobe s takvim osobninama u ponašanju i s tako rafiniranom i hvale vrijednom suradnjom...“ Jedan je grčki pravoslavni svećenik rekao: „Pravoslavna crkva očito ima živu uvjerenost u realnost đavla kao nevidljive osobe koji ne samo što traži da obuzme dušu i tijelo ljudi, nego i da boravi u materijalnim stvarima, kao što su kuće, određeni prostori, zrak i voda. Prije nego osoba bude zaronjena u krsnu vodu, uvijek se izvrši egzorcizam nad vodom, tako da se voda oslobodi od demonskih sila. Na primjer, svećenik moli Boga da „odu sve nevidljive sile koje su u zraku i molimo Te, O Gospodine, ne dopusti demonu tame da bude skriven u ovoj vodi, ne dopusti da na ovu osobu, koja je sada krštena, dođe ikakav zao duh koji mrači um i unosi zbrku u misli.“ Tada on triput puhne u vodu u obliku križa i križajući je rukom koju triput umoči u vodu, kaže: „U znaku Tvoga predragocjenog Križa neka sve neprijateljske sile budu uništene!“ Mnogi kršćani nisu svjesni da i oni mogu biti nositelji jednog ili više demona. Oni nikad ne mogu zamisliti da fizička ili psihička bolest od koje trpe, može biti uzrokovana zlim duhom koji se nastanio u njima. Mnoge emocionalne neurednosti, neuroze, slom živaca, neutemeljeni strahovi, zabrinutosti, migrenozne glavobolje, astma, alregije i druge psihosomatske bolesti veoma su često uzrokovane od demona koji je zaposjeo dušu i tijelo neke osobe. U naše vrijeme ako bi im netko rekao tako nešto, oni bi se smijali na predodžbu o demonu ili bi jednostavno mislili da razmišljate na srednjevjekovni način, zastarjeli, ili da je to praznovjerje. Ostavljanje takvog demona ili njegovo ignoriranje, izaziva veliku štetu, jer bi to bio poziv zlom duhu da stalno ostane u nama. U ovom članku uglavnom ću se usredotočiti na jednog duha koji je veoma čest i nalazi se osobito u vjerskim krugovima, ali i u službenim, obiteljskim i prijateljskim krugovima. Čovjek ga lako otkrije ako pozna njegovo djelovanje. On je proizvod tijela koje otvara vrata zlom duhu. On djeluje kroz osobu da bi kontrolirao koristeći manipulativne, dominirajuće i zastrašujuće taktike. Kad se to događa u crkvi onda je to radi toga da bi se razbio izljev Duha. Đavao mrzi Božje proročko djelovanje, jer proročko služenje zahtijeva pokajanje i bezuvjetan prekid zla. Prorok uvijek govori protiv Izebele. K tomu proročke riječi dolaze sa stvaralačkom moći koja čini neprijatelja bespomoćnim. To nalazimo u činjenici da je Izebela htjela uništiti Iliju. Izebelin duh mrzi proroštvo, beskompromisan glas. On ne može ostvariti svoje naume s proroštvom oko sebe. Međutim, ovdje ne ću govoriti toliko o kraljici Izebeli, ženi kralja Ahaba, odakle dolazi to ime, zato što to svatko može pročitati u Svetom pismu. Ja ću pisati samo o njezinu duhu.
|