www.tebe-trazim.com

"Sva Božja čuda nadvisuje njegova ljubav.Ona je izvor čuda.Sama po sebi ona je čudo nad čudima što ispunjava svu vječnost i struji kroz sva vremena, donosi na svijet svakog čovjeka te svakog želi spasiti i blagosloviti, a opet savršeno prikladna da sva stane u svako, tako maleno i tako krhko ljudsko srce." Rajko Bundalo

"Vrijeme ima dva dana: dan za tebe i dan protiv tebe. Kad je dan za tebe, ostavi hvalisanje i odreci se oholosti. Kad je dan protiv tebe, strpi se. Ne leti prije nego sto ti izraste perje. Tvoje je srce knjiga tvog oka i pazi dobro sta ces zapisati. Ti si danas skriven pod jezikom svojim i govor je u vlasti tvojoj sve dok ga ne izreknes. Kad izreknes ti si u vlasti njegovoj, jer jedna rijec cesto odnese blagodat i pribavi kaznu. A za istinu? Za istinu se ne brini. Istina obara uvijek onog ko se bori protiv nje."

Najsladje na svijetu je......
Gorka rijec.
Kad zelis nekome da je "pljusnes" u lice..
pa je progutas.

U klinici kod gospodina

Bio sam u Klinici kod Gospodina Isusa.
Napravio mi je sistematski pregled i otkrio sam da sam teško bolestan:
Kad mi je Gospodin izmjerio tlak,vidio sam na tlakomjeru da mi je razina
nježnosti veoma “niska”. Kad mi je mjerio temperaturu, toplomer je pokazao 40º anksioznosti tj. tjeskobe.
Napravio mi je elektrokardiogram i dijagnoza je bila da mi je potreban by pass Ljubavi, jer su moje arterije godinamazačepljenje samoćom i tako je moje srce posve prazno.

Otišao sam na Ortopediju, jer nisam mogao hodati pored svoga brata,
i nisam mu mogao dati bratski zagrljaj,a zato što sam na tijelu imao
mnogo fraktura nastalih zbog zavisti.

Otkrio je i da imam Miopiju (kratkovidnost),
jer kod susjeda nisam mogao vidjeti ništa osim loših strana.

Reče mi i da sam gluh. Dijagnosticirao je da Njegov glas često ne čujem.

Na kraju pregleda dao mi je jednostavne besplatne savjete. Prirodne lijekove.Napuštajući kliniku obećao sam da ću koristiti lijekove koje mi je dao.

Čim ustaneš iz kreveta, popij čašu “Zahvalnosti”.

Prije nego što odeš na posao, uzmi žličicu “Mira”.

Svakoga sata, progutaj tabletu “Strpljenja” i čašu “Poniznosti”.

Kad se vratiš kući, ubrizgaj dozu “Ljubavi”.

I, prije nego što odeš na spavanje, uzmi dvije tablete “Mirne savjesti”.

Ne budi depresivan ni očajan zbog onoga što će se dogoditi sutra.

I da je On s tobom baš sad, na mjestu na kojem se nalaziš i u ovom trenutku u kojem živiš.

Uvijek imaj na umu da Bog savršeno dobro zna što se događa u tvom životu.
LIJEKOVE UZIMAJ REDOVITO,
DOZU JE DOPUŠTENO PONEKAD PREKORAČITI.

Zašto te žaloste lažne podvale koje se šire o tebi? Gore bi bilo da Bog digne od tebe ruke.
Ustraj u dobru i slegni ramenima.
Josemaria Escriva

TRI STVARI


Tri stvari u životu, koje jednom kada odu, nikad se ne vraćaju

Vrijeme
Riječi
Prilika


Tri stvari u životu, koje mogu uništiti osobu

Ljutnja
Ponos
Izostanak opraštanja


Tri stvari u životu, koje ne bi smio izgubiti

Nadu
Mir
Poštenje


Tri stvari u životu, koje su najvrednije

Ljubav
Obitelj i prijatelji
Ljubaznost


Tri stvari u životu, koje nikada nisu izvjesne

Sreća
Uspjeh
Snovi


Tri stvari u životu, koje čine osobu

Odanost
Iskrenost
Ustrajan rad



Tri stvari u životu, koje su uistinu stalne


Otac - Sin - Duh Sveti

Koliko jasnije budeš prepoznavao svoj poziv u tome da si svjedok Božje ljubavi na ovome svijetu i koliko budeš odlučniji taj poziv živjeti, toliko će se pojačavati neprijateljevi napadi.Slušat ćeš glasove koji će ti govoriti:"Bezvrijedan si, nemaš što ponuditi, nisi privlačan,nitko te ne želi,nitko te ne voli".Što snažnije uočavaš Božji poziv, to više otkrivaš da se u tvojoj vlastitoj duši bije kozmička bitka između Boga i sotone.NE BOJ SE!Produbljuj u sebi uvjerenje da ti je Božja ljubav dostatna, da si u sigurnim rukama, da je svaki korak na tvom putu vođen.Neka te napadi zloga duha ne iznenađuju.Pojačavat će se, ali ako im pogledaš u lice bez straha, otkrit ćeš da nemaju moći.

Ali, najvažnije od svega je da se čvrsto držiš stvarne, trajne, nedvosmislene Isusove ljubavi.Kada god posumnjaš u tu ljubav, vrati se u svoj unutarnji dom i tamo počuj poziv ljubavi.Tek onda kada u dubini svoga bića znaš da si osobno ljubljen, tek onda se možeš suočiti s mračnim glasovima neprijatelja a da te ne zavedu.

Preko Isusove ljubavi sve jasnije će ti se pokazati slika tog poziva, a istovremeno ćeš prepoznavati brojne pokuse odvaraćanja od nje.Što si pozvaniji da govoriš o Božjoj ljubavi, to ćeš više morati produbljivati svijest o toj ljubavi u svojem srcu.Što dalje te vodi vanjski put, to dublje mora biti unutarnje putovanje.Tvoj plod će biti obilan samo ako tvoje korijenje bude sezalo duboko.Neprijatelj je ovdje i čeka da te uništi, ali mu ipak možeš bez straha pogledati u lice ako znaš da te sigurno drži ISUSOVA LJUBAV!!!

Fanatici

(Fr. Pius Sammut, OCD)

U svijetu ih ima više od 13 tisuća. Uvijek žive unutar svojih zidina. Ne zato jer su zlovoljne, bolesne ili se boje života već zato jer im je srce toliko ispunjeno Njime da nemaju potrebu izlaziti i zabavljati se vani! Imaju dovoljno radosti u sebi. Mnogi smatraju da je njihov život besplodan i uludo utrošen. Ali ljubav je uvijek neproduktivna u očima pragmatičara. One se zovu Bosonoge Karmelićanke.

Kao što se to događa u svakom protukatoličkom ustanku, i u Francuskoj revoluciji Bosonoge Karmelićanke bile su prve pritvorene. Neprijatelji Crkve jako dobro znaju tko stvara najviše štete kraljevstu tame! Radikalnost Evanđelja uvijek plaši Zloga! U samostanu Compiegne uhićeno je šesnaest sestara. Odvedene su na sud i osuđene na giljotinu.

Pročitavši presudu sudac reče:

"Osuđene ste na smrt jer ste fanatici!"

Jedna od redovnica nije znala što znači riječ "fanatik", pa se, prikupivši hrabrosti, stidljivo obrati sucu:

"Časni suče, možete li mi reći što znači "fanatik"?

Sudac reče: "Fanatik je onaj koji je ekscentričan u vašoj zabludjeloj religiji. Onaj koji je lud za Isusom Kristom."

Redovnica se okrenu svojim kolegicama i svetačkom zadivljenošću reče:

"Pa ovo je sjajno! Ubit će nas jer smo lude za Isusom Kristom! Pa, priznajmo, imaju pravo, mi smo uistinu ludo zaljubljene u Isusa Krista! Ovo je za nas čast!"

Izveli su ih iz zatvora i u kolima provozali kroz ulice Compiegnea kako bi svi imali priliku uživati u spektaklu, a one su za vrijeme vožnje pjevale! Kad su se popele do giljotine jedna za drugom klekle su pred Majku poglavaricu da zatraže od nje blagoslov započevši s pjevanjem himna Duhu Svetom: "Dođi Duše Presveti...!"...Pjevanje se postepeno stišavalo kako su redovnice pružale glavu u otvor giljotine. Posljednja koja je umrla bila je sestra Terezija od sv. Augustina. Njezine posljednje riječi koje je upravila okupljenom svijetu postale su znamenite:

[i]"Ljubav uvijek pobjeđuje.
Ljubav može sve!"

Njihov blagdan slavimo 17. srpnja, dan nakon svetkovine Gospe Karmelske.

Svjetlo koje pale mučenici, nikad se ne gasi. Šteta, zar ne, što nismo fanatici Isusa Krista!

Zato vjerojatno nitko ni nema ambicije da nas ubije.[/i]

Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?
(iz knjige B. Hume-a: Hodočasnik)


U našem životu postoje trenutci ispunjeni utjehom, trenutci unutarnjeg mira što najljepši su darovi Božji, trenuci kad nam Njegova ljubav dopire do onih dubina duše koje su jedino Njemu dostupne. A onda ti trenutci prođu i više nemamo ni utjehe ni unutarnjeg mira. Možda ih je otjerala naša bezumnost, uništila naša sebičnost. No to nisu jedini razlozi. Katkad i On hoće da neko vrijeme boravimo u tami ne bismo li kasnije bolje prihvatili veće i snažnije svjetlo. Naša se vjera stavlja na kušnju i pročišćava kako bi samo njegova ljubav i nijedna druga ispunila našu prazninu. A ta praznina, kad Boga nema u našem životu, ili kad se tako čini, strašna je bol. Taj osjećaj da nas je Bog napustio jest bol koja nas najviše raspinje; to je kraj nade, put u očaj, u ništavilo. U takvim trenucima čini se besmislenim govoriti o Božjoj ljubavi prema nama. Jer to nam samo povećava bol. Ako znamo da je Bog s nama, mnogo toga možemo podnijeti, jer bol i patnja će proći, a radost i mir se vratiti. Ali ako Bog nije prisutan ili ako osjećamo da smo odbijeni... to je strašan teret, prevelik da bi ga podnio čovjekov duh. Preostaje nam samo molitva: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« (Ps 22, 1). U tom je trenu molitva iz psalma bila molitva Kristova, a u njoj se govori o beznadnom doživljaju napuštenosti, što je za njega bila najveća patnja. Kako je on koji je Bog mogao imati takav osjećaj napuštenosti i praznine, to mi ne znamo. Možemo o tome samo razmišljati u tihoj molitvi. A ako budemo pozvani da i mi proživimo to isto, i ako nam se od misli i riječi poveća bol i još više smete duh, onda ćemo svakako biti u jedinstvu s njim. Trenutak njegove i trenutak naše najveće tame, jedna je tama. Tu tamu osvjetljava njegovo svjetlo, ne naše, ali je dano nama da bude naš mir.