www.tebe-trazim.com

Priča o čavlima


Bio jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, ukuca jedan u ogradu.


Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj zakucanih čavala se smanjivao.
Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.

Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije nijedan čavao zakucao u ogradu.

Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.

Otac mu je tada rekao:

Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz ograde iščupaj po jedan čavao.

Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.

Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.

Tada mu je rekao:
Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi.

Ograda više nikad neće biti ista.

Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.

Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.

Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.
Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoju bol, imaju lijepe riječi za tebe i uvek im je srce otvoreno za tebe.

Stolica za Isusa


U jednom španjolskom selu kći zamoli svećenika da pođe u njezin dom kako bi se na trenutak pomolio s njezinim jako bolesnim ocem.


Ušavši u siromašnu kuću, svećenik ugleda muškarca u krevetu kako leži glave uzdignute na dva jastuka.

Pokraj kreveta nalazila se stolica (španjolski: “silla”). Svećenik pomisli da je tu postavljena zbog njegovog posjeta.

•Pretpostavljam da ste me očekivali – reče mu.
- Ne, tko ste vi? – upita ga bolesnik.


- Ja sam svećenik kojega je vaša kći pozvala da se pomoli s vama. Kad sam ušao primijetio sam praznu stolicu pokraj vašega kreveta i pomislio sam da je tu postavljena za mene.

- Ah, stolica – reče muškarac. Zatim nastavi:

•Biste li bili tako ljubazni da zatvorite vrata?
Svećenik, iznenađen, zatvori vrata.

Bolesnik mu reče:

•Ovo nisam nikada nikome rekao. Čitav sam život proveo ne znajući kako moliti.
Dolazeći u crkvu uvijek bih slušao kako mi se govori o potrebi molitve, kako valja moliti i o blagodatima koje sa sobom donosi molitva...

... međutim, sve su mi te riječi, ni sam ne znam zašto, ulazile na jedno, a izlazile na drugo uho.

Jednom riječju, nisam znao kako moliti.

Onda sam napokon jednoga dana sasvim prestao moliti.

Tako sam nastavio sve do pred oko četiri godine. Jednog sam dana o tome razgovarao sa svojim najboljim prijateljem koji mi reče:

- Josipe, moliti zapravo znači razgovarati s Isusom. Predlažem ti da učiniš sljedeće:

Sjedni na stolicu i postavi drugu praznu stolicu pred sebe, zatim s vjerom pogledaj Isusa koji sjedi pred tobom.


Nije to nikakva glupost, jer nam je On sam rekao:

“Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.”


Zatim mu govori i slušaj ga isto tako kao što to sada činiš sa mnom.

- Pokušao sam jedanput, zatim drugi puta i toliko mi se dopalo da to odonda činim barem nekoliko puta na dan.


Uvijek dobro pazim da me moja kći ne vidi... inače bi me odmah zatvorila u ludnicu.


Svećenik je na te riječi bio vrlo ganut. Zatim objasni Josipu kako je ono što čini jako dobro i savjetova mu da to nikada ne prestane činiti.

Zatim se pomolio s njim, blagoslovio ga i vratio se u crkvu.


Dva dana kasnije nazvala ga je Josipova kći kako bi mu saopćila da je njezin otac umro.


Svećenik je upita:

- Je li umro smireno?


•Da. Kad ste izašli iz kuće, pozvao me u dva sata poslije podne.
Došla sam k njemu i ugledala ga u njegovom krevetu.

Rekao mi je da me puno voli i poljubio me. Izašla sam u kupovinu, a kad sam se nakon sat vremena vratila pronašla sam ga mrtva.


Ima tu međutim nešto čudnoga. Izgleda da se malo prije nego je umro digao i približio stolici koja je bila kraj kreveta. Vrativši se, našla sam ga glave naslonjene na stolicu.


Što vi mislite o tome?

Svećenik, duboko ganut, obrisa suzne oči i odgovori:


•O, kad bi bar svi mi mogli tako umrijeti!

Evo nešto za sve žene s foruma :


Čistite samo ako morate

Moje dame!!!!!!

Pamtite da naslaga prašine štiti drvo koje se nalazi ispod.Kuća postaje dom kada na namještaju možete ispisati - Volim te.
Znala sam svakog vikenda provesti minimalno 8 sati čisteći jer sam htjela da sve bude savršeno - za slučaj da netko navrati do mene.Konačno sam shvatila jednog dana da nitko nije došao - svi su bili vani.
Zapni živeći i zabavljajući se. Sada kada me ljudi posjećuju, ne moram im objašnjavati stanje mog doma, svi žele čuti i zainteresirani su samo da čuju o stvarima koje sam radila dok živim i zabavljam se.Ako to još niste shvatile same - molim da poslušate ovaj savjet.Život je kratak. Uživajte ga.Čistite ako morate....ali ne bi li bilo bolje da naslikate sliku, ili napišete pismo, ili ispečete kolače ili tortu i poližete žličicu, ili zasadite sjeme, naučite razliku između želim i moram?
Čistite ako morate..................... ali nemate previše vremena...........sa pivom koje možete ispiti, rijekama koje možete preplivati, planinama na koje se želite popeti, glazbom koju želite čuti i knjigama koje želite pročitati, prijateljstvima koja želite zadržati i životom koji želite živjeti.....
Čistite ako morate,ali život je tamo vani sa suncem u vašim očima, vjetrom u vašoj kosi, pahuljama snijega na vašem licu, kapima kiša.Ovaj dan se neće ponoviti.
Čistite ako morate,ali imajte na umu........... Starost će doći i ona nije ljubazna........
A kada umrete, a umrijeti morate........... vi sami ćete napraviti samo još više prašine. Podijelite ovo sa svim prekrasnim ženama u vašem životu.
Pokažite da znate živjeti.............

Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio,
'O, oprostite mi, molim vas!' bio je moj odgovor.

On je rekao, 'Molim Vas, oprostite vi meni;
nisam vas vidio.'

Bili smo tako kulturni, taj stranac i ja.
Otišli smo svojim putem i pozdravili se.

Ali kod kuće se pričala drugačija priča,
kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare.

Kasnije toga dana, dok sam spremala večeru,
moj sin je stao iza mene vrlo tiho.

Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.
'Makni mi se s puta!' rekla sam uz viku.

On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.
Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.

Dok sam ležala budna u krevetu,
tihi Božji glas mi je progovorio,
'Dok si dijelila sa strancem uobičajenu uljudnost,
tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena.

Idi i pogledaj na kuhinjski pod, naći ćeš cvijeće pored vrata.
To cvijeće je tvoj sin donio za tebe.
Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo.

Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje,
nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.'

Tada sam se osjetila tako malenom,
i suze su mi počele teći niz lice.

Tiho sam otišla i kleknula pored njegovog kreveta;
'Probudi se, maleni, probudi se,' rekla sam.

'Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?'
Smiješio se, 'Našao sam ih vani, kod drveta.
Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti.
Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.'

Rekla sam, 'Sine, jako mi je žao što sam se onako
ponijela danas; nisam trebala vikati tako na tebe.'

Rekao je, 'O, mama, u redu je. Svejedno te volim.'

Ja sam rekla, 'Sine, i ja tebe volim, i volim cvijeće,
posebno plavo.'


OBITELJ

Jeste li svjesni da ako umremo sutra,
firma za koju smo radili, lako nas uskoro može zamjeniti.
Ali obitelj koju ostavljamo iza sebe
osjećala bi gubitak do kraja njihovih života.

I molim te, razmisli,
unosimo se u posao više nego u svoje obitelji,
zar ne misliš da to nije mudro ulaganje?
Dakle, što je suština priče?


Znaš li što znači riječ obitelj?
FAMILY= FATHER AND MOTHER I LOVE YOU

Kušnja

Čovjek je ustao vrlo rano ujutro kako bi u miru i tišini obavio jutarnju molitvu u crkvi. Obukao se i uredio, da dostojan bude slaviti Boga, te krenuo. Na putu u crkvu, čovjek se spotakne i padne u blato. Ustane, otare odjeću i uputi se kući. Kod kuće izvadi iz ormara čistu odjeću, ponovno se uredi i uputi u crkvu.

Na istom mjestu opet se spotakne i opet padne u blato. Kao i prvi puta otare odijelo te se ponovo uputi kući.

Još jednom čovjek obuče čisto odijelo i uredi se te se još jednom uputi u crkvu.

Na putu, u blizini mjesta gdje je već dva puta pao, susretne čovjeka s lampom. Upita ga tko je, no ovaj mu odgovori: - "Vidio sam da si dva puta pao na putu u crkvu, pa sam donio lampu da ti osvjetlim put"

Pobožni čovjek mu zahvali i krenuše skupa prema crkvi.

Kada su stigli, prvi pozove čovjeka s lampom da mu se pridruži u molitvi i slavljenju Boga no ovaj odbije. Uporan čovjek još nekoliko puta pokuša ga nagovoriti no odgovor je uvijek bio isti. Na poslijetku prvi čovjek ga upita zašto mu se ne želi pridružiti u molitvi a drugi na to odgovori:

- "Ja sam Sotona", vidjevši šok na licu čovjeka, Sotona nastavi objašnjavati:

. "Vidio sam da si krenuo u crkvu, i ja sam bio taj koji ti je spleo noge da padneš. Kada si otišao kući presvući se, urediti i ponovo krenuo u crkvu, Bog ti je oprostio sve tvoje grijehe. Ponovno sam ti sapleo noge u nadi da ćeš odustati od odlaska na molitvu, ali ti si se opet presvukao, uredio i opet krenuo u crkvu. Tada je Bog, dirnut tvojom upornošću, oprostio grijehe svim tvojim ukućanima. Nakon toga ulovio me strah da, ako te spotaknem još jednom i ti opet ne odustaneš od molitve, Bog bi mogao oprostiti grijehe cijelom tvom selu, pa sam odlučio pobrinuti se da sretno stigneš u crkvu na molitvu."



Ne odgađaj dobro koje si nakanio učiniti, jer nikada ne znaš kakva te nagrada čeka za trud i upornost da učiniš nešto dobro...

Gdje me Bog želi!

Čula sam priču o poslovnom čovjeku kojega ne znam niti ću ga vjerojatno upoznati, ali znam da je Bog želio da čujem tu priču.

Bio je šef osiguranja u tvrtku koja je pozvala preostale članove tvrtke da koriste njihov slobodan prostor u uredu, a sada su doslovno desetkovani napadom na tornjeve blizanaca.
Svojim glasom punim ogorčenja, ispričao je priču zašto su neke osobe sada žive, a ostali mrtvi.

Sve te priče su samo jedna mala stvar...

Možda ste čuli za šefa kampanije koji je taj dan došao kasnije, zato jer mu je sin krenuo u vrtić, pa ga je išao odvesti, pa je malo zakasnio.

Jedan momak je ostao živ jer je bio red na njemu da donese krafne.

Jedan koji me uistinu "pogodio", bio je čovjek koji je to jutro obukao novi par cipela.
On je uzeo različite uloške za cipele i prije nego je došao na posao stvorio mu se mjehur na stopalu, te je otišao u ljekarnu da kupi nešto za prvu pomoć (mast). TO JE RAZLOG ZAŠTO JE ŽIV!

Zato sada, npr. kada zakasnim u prometu, propustim neki lift, malo zakasnim na posao/školu, ne uspijem se javiti na zvonjave telefona...
Sve one male stvari koje nam ponekad smetaju ili nas ometaju...
Razmislim u sebi, to je točno ono gdje Bog želi da budem u tom momentu.

Neka vas Bog i dalje nastavi blagoslivljati s tim malim stvarima koje vas ometaju..

Morao sam ti napisati ovo pismo da ti kažem koliko te volim i brinem se za tebe.
Jučer sam te vidio dok si šetao i smijao se sa svojim prijateljima. Nadao sam se da ćeš uskoro poželjeti da i samnom tako šetaš. Naslikao sam zalazak sunca za završetak tvoga dana i šapnuo hladnim brezama da te osvježe. Čekao sam. Nisi zvao. Ipak, ja te i dalje volim.
Kad sam te prošle noći promatrao kako toneš u san, želio sam, tako sam te želio dodirnuti. Spustio sam mjesečinu do tvog lica. Rasula se po tvojim obrazima kao tisuće bisera. Pored svega, nisi mislio na mene, a ja sam te tako želio utješiti.
Slijedećeg jutra raspršio sam briljantan izlazak sunca u veličanstveno jutro-za tebe. Ali, ti si se probudio kasno, a zatim žurio za svojim obvezama, nisi ni primjetio. Moje nebo postalo je oblačno, a moje suze bile su kiša.
Volim te, o, kad bi me samo saslušao. Zaista te volim. Pokušao sam ti to reći u tišini zelene livade i plavog neba. Vjetar je šaputao moju ljubav kroz drveće i prosuo je u raznim bojama po cvijeću. Uskliknuo sam prekrasnom vodopadu da sastavi ljubavnu pjesmu za ptice, da bi ti mogle pjevati. Oduševio sam te sunčevim zracima i parfemom prirodnog mirisa.
Moja ljubav prema tebi je dublja od bilo kojeg oceana i značajnija od bilo čega što je potrebno tvome srcu. Kad bi samo shvatio koliko mi je stalo i koliko se brinem.
Moj Otac te također pozdravlja. Želim da ga upoznaš. On se brine, također. Očevi su jednostavno takvi.
Molim te, javi se uskoro. Nije važno koliko će vremena proći. Ja ću čekati-jer te volim.
Tvoj prijatelj Isus.

Jedan poznati govornik je počeo svoj seminar tako što je podigao

novčanicu od 50 eura u vis. U prostoriji je bilo ukupno 200 ljudi.

Pitao je: "Ko želi ovu novčanicu?"

Sve ruke su se podigle.

Nastavio je: "Ovih 50 eura dati ću nekome od vas, ali najprije ću još

nešto napraviti."

Zgužvao je novčanicu. Potom je upitao:

"Da li je još uvijek hoćete?"

Sve ruke su bile i dalje u zraku.

Zatim je nastavio: "A kad ovo napravim?"

Bacio je novčanicu na pod i cipelama je utrljao u prljavi pod.

Podigao je novčanicu; bila je zgužvana i skroz prljava.

"Dobro, ko je hoće još uvijek?"

Još uvijek su sve ruke bile podignute.

Onda je rekao:



"Dragi prijatelji, upravo smo naučili jednu vrlo vrijednu lekciju.

Što god da sam uradio sa ovom novčanicom, vi ste je htijeli i dalje,

jer ni u jednom trenutku nije izgubila na vrijednosti.

U svakom trenutku je vrijedila 50 eura!"



"Često nam se dogodi u životu da nas neko odgurne od sebe,



da padnemo nisko, da se osjećamo kao izgužvani i bačeni u blato.

To su činjenice iz svakodnevnog života...

"Ponekad se osjećamo kao da ne vrijedimo ništa."



Bez obzira što ti se dogodilo u životu ili će se tek dogoditi,

TI nikada nećeš izgubiti na vrijednosti.

Bio (bila) prljav(a) ili čist(a), izgužvan(a) ili ispeglan(a), TI si i

dalje neprocijenjiv(a) za sve one, koji te vole više od ičega na svijetu, naročito Bogu!

Naši životi se ne vrednuju prema onome što radimo ili koga poznajemo,

već prema ONOME ŠTO SMO MI.



"Ti si nešto posebno, ne zaboravi to - NIKADA!"



I uvijek imaj na umu:

Jednostavni ljudi su sagradili Noinu Arku, a stručnjaci Titanik

-----------------------------------------------

Bog te ljubi, baš takvog kakav si sada.. u ovome trenutku!

KOSARA OD PRUCA

Dolazi mladi traziteljjednoga dana starom,iskusnom i mudrom redovniku-pustinjaku i pita ga za savjet.Pripovijeda mu kako mnogo cita Bozju rijec,kako u tome uziva,moli psalme.Ali jedva sto od toga ostaje u srcu.Vecinu toga doskora zaboravlja te pita starca,sto mu je ciniti.Stari,iskusni redovnik daje mu u ruke uprljanu vrbovu kosaru i trazi od mladica:
-Donesi mi,molim te,vode u ovoj kosari s onoga izvora dalje.
Mladic se cudi:Kako donijeti vode u vrbovoj kosari?Medjutim,tko zna,mozda se dogodi cudo na putu te uspijem donijeti vode!
Zapucuje se na izvor i drzi dugo,dugo kosaru u vodi.Zahvaca vodu i hita k starom zednom monahu.Medjutim,cudo se ne dogadja.Voda je davno iscurila dok je dosao natrag.
Stari mu pustinjak veli:
Idi ponovo!Zgrabi i donesi vode u kosari.
Sve u svemu,deset ga puta salje na izvor.I svaki put uzaludno.Nije uspio donijeti nimalo vode starcu.
I na kraju pustinjak:
-Sad pogledaj!Kosara koja je bila uprljana sad je posvema cista.Isto se zbiva i s rijecima Svetoga pisma i molitvama u tvome srcu.Nikad ti nece uspjeti zadrzati ih sve u srcu ali te rijeci tijekom vremena ciste tvoje srce.Rijeci te sile na pokoru,ljubav,dobra djela.Te rijeci vremenom pretvaraju tvoje smetliste i prljavstvinu u predivni Bozji perivoj.