srećica napisao:
ono pitanje koje ostaje jest zašto se to nekome dogodi, a drugome ne? zašto netko prebrodi tu fazu suhoće i izađe iz toga u još čvršćoj i zrelijoj vjeri, a netko odustane i postane ateist? na to nemam odgovor.
I mene to zanima. Teško da će netko na to odgovoriti. Ono što se može samo u magli naslutiti;
Iz 55,8-9 "Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti," riječ je Jahvina. "Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli."srećica napisao:
uostalom, tko je rekao da je biti kršćaninom lak posao? nimalo lak. težak je da ne može biti teži iz raznih razloga, ovo je jedan od njih. ipak, mi smo to izabrali bez obzira na sve. nije li to čudo samo po sebi?
Upravo tako.
srećica napisao:
naravno da je to ludost i bedastoća. to nije nitko ni rekao (bolje rečeno, ja to nisam rekla)
Nitko nije rekao, ipak želio san spomenuti da netko to ne bi pomislio.
Tema
"Smisao patnje" autorice Discipula Domini izgleda mi previše jednostrana. U čemu? Odgovori na smisao patnje u toj raspravi stoje otprilike ovako; patnja je za naše dobro, dovodi nas do Boga, patnja oplemenjuje, itd. Dok patnje ima i drugo lice, u biti, patnja se ne može spoznati u svoj punini. Mi poznajemo samo mali dio smisla patnje.
Zašto ovo pišem? Ne želin da se i na ovoj temi to dogodi, jednostrani odgovori po pitanju ateizma. Tipa: ljudi su ateisti jer odbijaju ljubav milosrdnog Oca, ili jer su grešni itd. Nikako se ne bi složio sa ovako jednostranim odgovorima, ne ja, ja svoje mišljenje nemam, već teologija.
Da ova teme ne bi otišla u jednom smjeru dobro je spomenut da se na pojavu ateizma triba gledati sa više strana;
Posebno bitna crta ljudskog dostojanstva jest ta što je čovjek pozvan u zajedništvo s Bogom. Već od samog svog postanka čovjek je pozvan da stupi u dijalog s Bogom, jer samo stoga postoji što ga je Bog iz ljubavi stvorio i što ga iz ljubavi stalno uzdržava. Čovjek ne može živjeti punim životom po istini ako tu ljubav slobodno ne prizna i svome se Stvoritelju ne povjeri. Ipak mnogi medu našim suvremenicima ne uviđaju tu intimnu i životnu povezanost s Bogom ili je izričito zabacuju. To ide dotle da ateizam treba ubrojiti među vrlo ozbiljne pojave našega vremena. Zato je potrebno da bude razmotren s velikom pažnjom.
.......
Vjerno odana i Bogu i ljudima, Crkva ne može prestati da sa žalošću i sa svom čvrstoćom ne odbacuje kao što je i prije odbacivala one pogubne nauke i postupke koji proturječe razumu i općem iskustvu čovječanstva, a čovjeka skidaju s njegova prirođenog dostojanstva. Ipak Crkva nastoji otkriti u duši ateista sakrite uzroke nijekanja Boga, i drži da ih treba ozbiljno i što dublje pretražiti, jer je svjesna važnosti pitanja što ih podiže ateizam i jer je vodi ljubav prema svim ljudima. II. VATIKANSKI SABOR "Gaudium et spes"Ono što do sada nismo spomenuli, možda jedna od najvećih zasluga za procvat ateizma; "kriva slika o Bogu". Često puta ateist gleda na Boga koji je užasan, u kojeg se ne može virovati, u kojeg nitko od nas ne može virovati. To su užasne slike koje ljudi imaju o Bogu, naravno da bježe od takvog Boga.
cirenac napisao:
Pa dragi moj Frane ovo zadnje je apsolutno točno, Bog ''dozvoli'' patnju i svi se okrenu Bogu, neki licem a neki leđima.....
Da. Opet mi ne znamo zašto je to tako. U tome je naša bol.
cirenac napisao:
Inače sjećaš se filma ''Pasija'', zanimljive su mi bile reakcije ateista, ili onih koji ne vjeruju u Boga.Komentari su se svodili na to da nije trebalo takve brutalne scene (bičevanje i ostalo) prikazivati, nisam čuo nijekanje da sa to zbilja desilo, nego neku vrstu nesvesne ''pogođenosti'' viđenim.A svakodnevni akcioni filmovi gdje'' lete ruke, noge, krvi do koljena'' koje gledaju ih čine ravnodušnim, pa sam se upitao zašto, podsvjesno znaju da su filmovi fikcija, a ''Pasija'' je STVARNO BILA samo se ne usuđuju sebi to priznati..
Pa istina, možda ne baš kod svih, no dobar dio ateista je to pogodilo, baš kako kažeš to ih je kao uznemirilo u duši. Možda ih je najviše začudila slika Boga koji uopće nije kako ga oni zamišljaju. Bog koji se ponižava pred čovikom. Sam sebe unakazuje do neprepoznatljivosti poradi ljudi. To i nas vjernike uznemirava, tolika ljubav, budući da smo mi skloni gledati kroz "računicu", kako onda ne bi potreslo ateiste?
srećica napisao:
još samo da dodam.
većina ateista ipak ne nastaje zbog "Boga koji je daleko". većina ateista potječe iz ateističkih obitelji gdje je ateizam duboko usađen generacijama u odgoj.
vrlo malo je ateista obraćenika. vrlo, vrlo malo. ti ljudi su odgojem toliko odvojeni od Boga da obično svoju žudnju za Bogom (koja nam je svima urođena), nažalost potraže u nekakvim kvazi duhovnostima našeg vremena.
Da. I kako smo spomenuli krive slike Boga. Boga koji je užasan, Boga koji kažnjava, Boga koji ima zakone, Boga koji sve vidi i zna svaku misao. Bog koji samo čeka kad će bacati u pakao, Bog koji je na nekoj planeti i uopće nije zainteresiran za ljude, prepustio ih je na milost i nemilost. To su strašne slike u kojima Zli trlja ruke. Šta više vridi Zlome od toga da čovika u "korijenu" odvoji od Boga, mislima poput "nema Boga, sve su to fantazije, radi kako ti je volja".
Discipula Domini napisao:
Zar misliš da je Bogu "u interesu" da duša, Njemu predana, zauvijek ode od Njega?
Triba li na to odgovarati? Osićan kao da je ovo pitanje mala provokacija, ipak ja ću ti odgovoriti pomoću prekrasnog odlomka iz Knjige Mudrosti;
Mudr 11,22-26 "Sav je svijet pred tobom kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju. A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali. Jer ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio. A kako bi išta moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se održati ako ga ti nisi u život dozvao? Ali ti štediš, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života"Discipula Domini napisao:
I zašto mi se čini kao da si uvjeren kako za svaku dušu vrijede ista "pravila"...
Neka na ovo odgovori Sv. Mala Terezija;
Dugo sam se pitala zašto dragi Bog ima svojih odabranika, zašto sve duše ne dobivaju jednaku mjeru milosti; čudila sam se videći kako obilno dijeli izvanredna dobročinstva svecima koji su ga prije vrijeđali, kao na primjer sv. Pavlu, sv. Augustinu, i kako ih tako reći sili da prime njegove milosti; ili čitajući životopis svetaca koje se naš Gospodin udostojao milovati od kolijevke do groba, ne dopuštajući na njihovu putu nijedne zapreke koja bi ih priječila da se dignu k njemu, i predusrećući te duše tolikim dobročinstvima da nisu mogle okaljati čistoga sjaja svoje krsne haljine; pitala sam se zašto, na primjer, umiru jadni divljaci u velikom broju prije nego su i čuli izgovoriti ime Božje...
Isus se udostojao da me pouči o toj tajni. On je pred moje oči stavio knjigu prirode, i ja sam shvatila da je sve cvijeće što ga je On stvorio lijepo, da sjaj ruže i bjelina ljiljana ne uklanjaju miris male ljubice ni čarobnu jednostavnost tratinčice... Shvatila sam, kad bi svi mali cvjetovi htjeli biti ruže, da bi priroda izgubila svoj proljetni ures, a polja više ne bi bila išarana cvjetićima...
Tako je i u svijetu duša, koji je vrt Isusov. On je htio stvoriti velike svece koji se mogu usporediti s ljiljanima i ružama; ali On je stvorio i manjih svetaca, i oni se moraju zadovoljiti time da budu tratinčice ili ljubičice, određene da razveseljuju pogled dragoga Boga kad ga spušta k svojim nogama. Savršenstvo se sastoji u vršenju njegove volje i u tome da budemo ono što On hoće da budemo...
Shvatila sam i to da se ljubav našega Gospodina otkriva isto tako u najpriprostijoj duši koja se ni u čemu ne opire njegovoj milosti, kao i u najuzvišenijoj duši. Doista, budući da je svojstvo ljubavi da se ponizuje, čini se, kad bi sve duše bile slične dušama svetih učitelja koji su sjajem svoje nauke rasvijetlili Crkvu, da se dragi Bog ne bi spuštao dosta nisko dolazeći do njihova srca. Ali On je stvorio dijete koje ne zna ništa i oglašuje se samo slabim plačem; On je stvorio bijednoga divljaka koji ima samo prirodni zakon da se po njemu ravna; i On se udostojava silaziti sve do njihovih srdaca, i tu su njegovi poljski cvjetovi kojih ga jednostavnost očarava...
Spuštajući se tako, dragi Bog pokazuje svoju beskrajnu veličinu. Kao što sunce u isti čas obasjava i visoke cedre i svaki mali cvijetak kao da je jedini na zemlji, isto se tako naš Gospodin napose bavi svakom dušom kao da nema njoj jednakih. I kao što su u prirodi sva godišnja doba raspoređena tako da se u određeni dan rascvjetava i najponiznija tratinčica, isto je tako kod Njega sve usklađeno na dobro svake duše. Sv. Terezija od Djeteta Isusa "Povijest jedne duše"