|
Misna čitanja Arhiva članaka
Nedjelja, 17. travnja 2011., Cvjetnica
[ 17.4.2011 ]
Pripremio: fra Anđelko Rakhel, OFM
ČITANJA:
Iz 50,4-7
Ps 22
Fil 2,6-11
Mt 26,14-27,66
Obredi Cvjetnice imaju dva dijela: liturgiju slavnog ulaska u Jeruzalem i liturgiju muke. Prvi dio prenosi nas u Jeruzalem prije 2000 godina. Nešto prije teških časova svoje muke, Isus je na svečan način ušao u Jeruzalem. Bio je dočekan radosno i oduševljeno. Sjećamo se kako je nekada, kad su ga htjeli zakraljiti, nakon umnoženja kruha, pobjegao u goru. Danas pušta da ga pozdravljaju kao Krista, Otkupitelja, Kralja i Pobjednika. Ali objavljuje se i kao Kralj ponizan i skroman, koji ulazi u sveti grad jašući na magarcu. On će svoje kraljevsko dostojanstvo priznati pred Pilatom sucem, a dopustit će da i na križu bude natpis koji ga označuje kao kralja.
Svečani ulazak u Jeruzalem spontana je počast naroda Isusu koji po muci i križu ide ususret punom očitovanju svoje božanske kraljevske vlasti. Ono mnoštvo koje je klicalo 'Hosana' nije moglo dokučiti sav smisao svog čina, ali zajednica vjernika koja danas ponavlja taj poklik može shvatiti duboki smisao tog događaja. Isus će svojom mukom i smrću izvojevati konačnu pobjedu nad grijehom, sotonom i smrću, a to je i za nas jedini put do slave: pridružiti se njegovoj muci, smrti i uskrsnuću. S takvim osjećajima trebamo primati blagoslovljenu maslinu, kako nas Crkva poziva: 'Izvršimo, dakle, spomen toga spasonosnog ulaska živom vjerom i pobožnošću. Slijedimo Gospodina: po milosti postadosmo dionici njegova križa, tim ćemo imati udjela u uskrsnuću života'.
Drugi dio, sveta misa, uvodi nas u razmatranje Isusove muke. Prorok Izaija, u prvom čitanju, prije sedam stoljeća opisuje pojedine detalje Gospodinove muke kao da je i sam sudionik u njoj: 'Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja'. Isus je Izaijin Sluga Jahvin koji prihvaća gorku smrt u posvemašnjem predanju volji Oca svoga, u poslušnosti, bez prigovora, za spas svih ljudi. Dopušta da ga vode na sudišta, židovsko i rimsko, i odatle na Kalvariju. I tu se u velikoj boli i patnji prinosi kao žrtva ljubavi, ljubavi prema svom nebeskom Ocu da njegova slava ponovno zablista nad grešnim čovječanstvom, ljubavi prema ljudima koje želi pomiriti s Bogom.
U pripjevnom psalmu ponavljamo jednu od Isusovih riječi izgovorenih na križu: 'Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?'
Sveti Pavao nam u drugom čitanju govori kako samo neizmjerna ljubav može protumačiti poniženja Sina Božjega. On, 'trajni lik Božji sam sebe 'oplijeni', uzevši lik sluge'. U muci Isus svoje božanstvo skriva iza ljudske naravi do krajnjih granica, neshvatljivih ljudskom razumu. Izložen je gorkim porugama vojnika, glavara svećeničkih i starješina, prolaznika i samog razbojnika koji je zajedno s njim raspet.
Zaista je to neobično ustoličenje Isusa za Kralja. Nema poklika kojima se pozdravlja novoga kralja kao kod ulaska u Jeruzalem, nema tu više ni njegovih učenika koji se svi razbježaše. Izgleda kao da ga je i Otac ostavio sama u njegovoj boli jer vapi s križa: 'Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?'
Tu groznu osamljenost morao je Isus osjetiti na križu da sve nas otkupi od prokletstva koje uzrokuje grijeh, jer grijeh nas otuđuje i od Boga i jedne od drugih. I zato, promatrajući Isusovu muku, promatrajmo i sebe i svoje grijehe. I nas je Isus na križu otkupio od neizrecive kazne za grijeh po kojoj bismo i mi zauvijek bili udaljeni od Boga. Snagom njegove predragocjene muke i smrti i nama je osiguran blagoslov Božje blizine.
I zato: 'Klanjam ti se, Isuse, i blagoslivljam Te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet, otkupio mene!'
|
Login
FAQ
Chat
Traži
čini mi se da kad bi u potpunosti mogli osjetiti i primiti Boga ovdje na zemlji, fizički to ne bi mogli izdrzati. 
