www.tebe-trazim.com

Ostadoh bez odgovora a zrtvovah (opomenuh) jednog katolika poradi protestanta kako bih cuo odgovor.
No samo je sutnja ono sto dobih na pitanje, a nemir mi je kao odgovor poslan na nepostavljeno pitanje.
Ako je, onda, sutnja protestanta na pitanje katolika odgovor, a ljutnja protestanta odgovor na sporednu situaciju pored pitanja lomljenja i dijeljenja kruha, onda je zrtva katolika u katolickoj kuci poradi protestanta na slavu Bozju.
Znam da se, recimo, Speranza interesira o ovom potezu i opomeni katolika na katolickom forumu.
Odgovor je jednostavan: ova dva katolika dobro se razumiju i zatomnjuju ego poradi slave, koja je jedino Njegova.
Pitanje brate Cubela ostaje, pa eto, molim te odgovor, da ne budemo dva katolika zanemarena poradi odgovora protestanta, no ako treba tako, nek je na slavu, koja je jedino Njegova.
Sada mi je osobno vec tesko povjerovati da brate Cubela ne stignes ponuditi odgovor, jer se stignes uznemiriti i ja te poslusah i opomenuh zajednickog brata.
Naggar se udostojio i sluzio meni, ja sam se brate Cubela udostojio i sluzio tebi, a sada, ponizno molim, udostoji se i posluzi i ti, potreba je.
Ta radi se tek o odgovoru na konkretno pitanje:
sto, dakle, cinis Gospodinu nasem Isusu Kristu na spomen, vezano na Njegovo djeljenje kruha dvanaestorici ucenika?

..mir nama svima

..a riječi ..riječi će..
..proći.

..čovjek stranac..kad dođe u nepoznat grad..
..raspita se tko je šerif...koja su pravila..

.kad upozna pravila..tako se i ponaša..

.a ne može nikako biti , šerif iznad šerifa...

..samo zato što mu se učinilo..da je grad miran..
..a šerif spava..
.

vezano za primanje Tijela i Krvi, Duše i Božanstva našeg Spasitelja
to je istinsko primanje Isusa i nije samo simboličan činprotestanti u to ne vjeruju, ali i mnogi katolici u dubini duše možda sumnjaju ili barem djelima se ne trude da ga istinski što češće primaju- blaguju

da je to zaista tako može se vidjeti i iz samih izreka što ih je Gospodin izrekao na Posljednjoj Večeri kada je ustanovljena euharistija , a i svećeništvo

Matej 26,26-29

UZMITE I JEDITE!
ovo je tijelo moje...

I uze čašu...
PIJTE iz nje SVI
Ovo je KRV moja, KRV SAVEZA koja se za mnoge
prolijeva na OTPUŠTENJE GRIJEHA.

Isus je na Veliki Četvrtak rekao .uzmite i jedite
nije rekao :apostoli prenosite ,pričajte o našoj
posljednjoj večeri, spomenite se toga u svojim
pričama, nek to bude samo sjećanje i spomen

rekao je da ga blagujemo i da je to blagovanje
Njegovog Tijela i Krvi - novi savez koji ostavlja
ljudima, a da se njegova krv u toj euharistijskoj
, beskrvnoj žrtvi, proljeva na otpuštenje grijeha.

nije rekao sutra će se ostvariti što je pisano u
prorocima ( posebno u Izaiji), bit ću raspet na križu,
teći će moja krv na križu i sjećajte se samo tog ( na križu!)
prolijevanja moje Krvi na križu.

znači nije rekao:samo se sjećajte toga i ne radite ništa više
Isus-Bog je sve što je radio davao je na očit primjer
ili da pokaže kako i šta treba raditi u životu
tako i kod sakramenta euharistije-svete pričesti
ona je ustanovljena da se izvršava na svakoj misi
a ne da se o Isusovoj žrtvi samo priča i to možda samo ponekad!

Slažem se sa Ćubelom da treba poraditi na poboljšanju kakvoće naših sučeljavanja. Posebno mi je drago što se on naggarovom persnifikacijom nije našao uvređen i što nije prihvatio svađu, nego na reprezentativan način uljudnog razgovora daje svoj odgovor i to lepo i uljudno. Određene reči brata Ćubele sam istakao, s namerom da i "vetrenjača" i ovaj drugi "balavac, bezobraznik, drznik i provokator"- kako se nazvaše međusobno - pronađu snage i volje barem do četvrtka (18.01.) kada započinje molitvena osmina za jedinstvo hrišćana.
P.S. Kad bi još netko "opalio" po meni da znam na čemu mi je raditi.

Uzimam sebi za slobodu da pružim svoje lično mišljenje koje je samo proizvod duboke pobožnosti...

" Jov.6,53. „Zaista,zaista vam kažem;ako ne jedete tijela Sina
covjecjega, i ne pijete krvi njegove,nećete imati života u sebi”...
Osnovno objašnjenje se nalazi u Jov.6,33-35. „Ja sam kruh života ,
koji meni dolazi neće ogladnjeti , i koji mene vjeruje neće ožednjeti”...
Kada Hristos kaže:Ja sam kruh živi koji sidje s neba , on nam ovdje daje
živopisan i nezaboravan opis kraja svog života... Isus poručuje svakome
ko želi da čuje: „ Kada budete videli da se moje tjelo lomi, i da se moja krv
prolijeva, tada znajte da se kruh života prelomio za svjet... Kruh se prelomio
za vas!...Uzmite taj kruh i ” jedite„ i nikada vise nećete biti gladni”...
Isus u Jevandjeljima revolucionarno uzvikuje: „ Ja sam kruh života”...
Ono sto treba da učinimo sa Hristovim tjelom i krvi, je da u njegovom raspetome
tijelu i prolivene krvi pronadjemo temelje svog pobožnog života.
Da svoju vjeru i nadu vežemo uz to tjelo i tu krv, i da odatle izvlačimo
svoje misli i svoja htenja...
Jednostavno rečeno , da bismo mogli da jedemo taj kruh, treba da" dodjemo" na
mjesto gde je on bio i prelomljen. -- To je sredisnji križ na Golgoti. Nikakve
magije tamo nema. Križ nas samo suočava sa blistavom istinom
o Bogu, koji je više volio nas, nego sto je volio sebe... Ukoliko bi istina o ovoj
realnosti prodrla u naš um, i naš mali svjet , nikada više ne bi bilo moralne i
religijske suše i gladi...Savršena ljubav koja sija sa križa - to je " kruh ztivota"
koji jedino može da utoli našu glad -- pod uslovom da shvatimo da smo voljeni
do dubina golgotske ljubavi. Prema tome, vrednost „ kruha" -. te ljubavi , nije
da ostane u polici , on treba da se „ jede”.....
.Udji u neki kutak gde ćeš biti sam sa „ kruhom života"” , izvuzi ponovo Bibliju
iz police i nadji priču o križu u Jevandjeljima.(Mat.26. Mar.15. Luka 23. Jovan 19.).
Otkrićes da je posle uzimanja „ hleba zivota” nestala cela zbrka užasne gladi
pobožnog života... Kako god da se svjet kreće, ostaje revolucionarna istina -
„ Ja sam kruh života”...
Pod križom Isusa Hrista na Golgoti nema vise gladi...

Biblijski Hrišcanin

ne štima tu ništa što kažeš
ako je Isus mislio samo na jednostruku žrtvu na križu, bez da se prikazuje u svakoj misi, zašto je uopće spominjao citate sa Posljednje večere:

UZMITE I JEDITE!
ovo je tijelo moje...

I uze čašu...
PIJTE iz nje SVI
Ovo je KRV moja, KRV SAVEZA koja se za mnoge
prolijeva na OTPUŠTENJE GRIJEHA

vidiš da kaže da budemo aktivni
da to višestruko, opetovano činimo
a ne da se eventualno samo prisježamo na taj čin, i to upitno koliko često i na koji način?

pa sam si i ti citirao iz Ivana cstih koji ide u prilog moje teze, odnosno teze koju zastupa KC i Pravoslavna crkva
taj navod iz tvoh citata sam boldai i potcrtao pa pogledaj sam šta je Isus rekao, a kad Isus nešto jasno i glasno kaže onda nema puno mjesta proizvoljnom tumačenju- koliko ljudi toliko bi moglo biti i tumačenja
vidiš gdje odoše reformirani sa svojim tumačenjima - ima barem 1000 reformat. denominacija u svijetu , pa ako ih sve vodi dobri i istinski Duh sveti- otkud ih onda toliki broj , i tolike razlike među njima?

Dragi ptijatelj , sve je to u redu , ali moramo Hristovo osvrtanje na njegovo tjelo i krv gledati u kontekstu njegove misije . On je znao da fariseji nisu vjerovali da je on Mesija... A ne vjerovati u to je gubitak spasenja ...U 53. stihu ,Jezus veli ; tko ne jede tjela i krvi , nece imati života -- spasenja...A u 54. stihu veli ; nece biti uskrsnut... On je htio približite njega samog , njima kao spasitelja , zato dalje i kaže ; Moje je tjelo o krv -- pravo jelo ---- tumačiti --- jedinstveno spasenje ... Fariseji to nisu vjerovali i razumjeli , zato je i insistirao tu na "jelo" tjela i krvi...

Posljednja Isusova večera s apostolima se dogodila između propovijedanja Kraljevstva božjeg i smrti na križu, između zemaljskog življenja i uskrsnuća Kristova. U dvorani Posljednje večere je Isusov oproštaj s apostolima i njegova velikosvećenička molitva za Crkvu božju. Tu u toj dvorani Krist slavi nebeskog Oca i ostavlja sebe za hranu svojoj Zajednici. Veliki četvrtak je dan ustanove Svete pričesti i Svetog reda. U dvorani Posljednje večere ukazuje se uskrsli Krist svojim učenicima. Donosi im mir i oslobađa ih straha. Na tom mjestu dolazi i Duh Sveti, koji prosvjetljuje razum i srce učenika da pođu po cijelom svijetu svjedočiti uskrslog Krista: živeći i propovijedajući riječ Evanđelja – Radosnu vijest i lomeći kruh života. »Ako tko pojede od ovoga kruha živjet će zauvijek. A kruh koji ću ja dati jest tijelo moje za život svijeta« ( Iv 6,51). Krist nas ne ostavlja da budemo siročad, nego trajno ostaje s nama. Šalje apostole u cijeli svijet i na rastanku im jamči svoju prisutnost: «Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.« (Mt 28,20).

Stol Riječi i Stol živoga kruha

Zato nije čudno što se naš kršćanski život odvija oko stola Riječi i stola tijela Kristova. U središtu naše vjere je evanđeoska riječ i presveta euharistija : Kristova riječ i Njegovo tijelo.

Po svojoj riječi, po presvetoj euharistiji i po svome Duhu, Krist ostvaruje svoje obećanje da će trajno biti s nama.

Bez Božje riječi nema vjere u Boga.Ta vjera se hrani Kristovim tijelom, a bez Kristova duha nema žive Crkve.Evanđeoska riječ otvara vrata naše duše. Kristovo tijelo hrani tu dušu, a Kristov duh vodi život te duše. Na Posljednjoj večeri Isus reče i učini:«Uzmite i jedite! Ovo

je tijelo moje«. Zatim uze kalež te zahvali i dade im ga govoreći:«Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha« (Mt 26,26-28).

Danas živi dosta krštenih koji su poljuljani u ispravnom kršćanskom vjerovanju. Svetu pričest svode na samo znakovito spominjanje Posljednje večere. Većina protestanata ne vjeruju ono što mi katolici vjerujemo kad primamo sakramenat sv.pričesti. Za njih je to posvećen kruh, ali nije Krist. Slave službu božju ,ali ne primaju tijelo Kristovo.
Zaboravljaju na Sveto pismo: »Tko jede i pije bez razmišljanja da je to tijelo , osudu svoju jede i pije«( 1 Kor 11,29).
Zato je naš papa Ivan Pavao II. na Veliki četvrtak 2003. godine cijeloj Crkvi objavio poslanicu »Ecclesia de eucharistia«,tj. »Crkva živi od euharistije«.
U svojoj 14. službenoj , pisanoj pouci - »Crkva živi od euharistije«, naš Papa u šest poglavlja podsjeća na bitne dijelove vjere Katoličke crkve u pogledu tajne presvete euharistije.Naglašava središnje mjesto euharistije u životu naše Crkve.

Euharistija je posadašnjenje Isusove žrtve na križu, a ne smo spomenjelo. Zato katolički svećenik ne može slaviti sv.misu s drugima koji drugačije vjeruju i nemaju zajedništvo u istoj Crkvi.

U prvom poglavlju Ivan Pavao II. opisuje sakramenat euharistije kao tajnu vjere i kao žrtvu, koja donosi plodonosni život Crkve.Naglašava stvarnu prisutnost raspetoga i uskrsloga Krista u svetoj misi. Sveta misa ili euharistijsko slavlje nije samo jedan duhovni događaj, već ima učinke na život i oblikovanje svijeta.

U drugom poglavlju Papa podsjeća da Crkva nije samo jedna duhovna stvarnost, već se Crkva izgrađuje po tajni euharistije.Po krštenju smo ujedinjeni s Kristom. U svakodnevnom životu krštenom je nužno obnavljanje te veze s Kristom. A to obnavljanje se događa u euharistijskom sudjelovanju. Svaki od nas prima Krista, i Krist prima svakog pojedinog od nas.

U trećem poglavlju se naglašava euharistijska povezanost s apostolima, koji predaju te svete tajne svojim nasljednicima: biskupima i svećenicima. Zato bez svećenika nema euharistijskog posvećivanja ili sv.mise.

Četvrto poglavlje postavlja naglasak na vid zajedništva (»communio«). Presveta euharistija jača i usavršava zajedništvo krštenih. Pri tom postoji nevidljivo zajedništvo vjere i vidljivo zajedništvo struktura Crkve.

Kršćanin u teškom grijehu nema potpunog zajedništva u svetoj Crkvi. Zato se mora prvo ispovjediti, pa tek onda pristupiti sv.pričesti.

Nažalost postoji puno krštenih s kojima još nemamo potpuno zajedništvo, kao što su razne vrste reformita ili protestanata, a donekle i pravoslavnih jer su odvojeni od Opće Crkve. Samo u određenim okolnostima i ograničenim slučajevima smije katolički

svećenik dijeliti svete sakramente drugim kršćanima, tj. ako postoji teška duhovna potreba.

Peto poglavlje iznosi nauku o dostojanstvu koje treba imati kod euharistijskog slavlja,

bilo da se radi o liturgijskoj ljepoti slavlja bilo o samom prostoru ( crkvi), za to slavlje.

Papa govori o zdravom uključivanju slavlja u određenu kulturu i da sve služi jednom

duhovnom cilju. Zato se treba brižljivo držati liturgijskih odredbi, jer je presveta euharistija »središte i vrhunac života Crkve«.

U šestom poglavlju, Papa nam stavlja na razmišljanje o majci i ženi euharitije, o Mariji kao prvom tabernakulu ili svetohraništu, koje je čuvalo Isusa, o majci i ženi, koja je bila otvorena Duhu Svetom.

Blago Crkve i srce svijeta

Papina enciklika je još jedan poziv nama katolicima da znamo čuvati blago Crkve i da se ne odvojimo od izvora života. Ne zaboraviti veličinu dara u jednostavnim znakovima kruha i vina. Sa strahopoštovanjem prihvaćati euharistijsko blago i Kristovu otkupiteljsku žrtvu .Euharistija je sakramenat koji se dijeli u zajedništvu vjere i apostolskom nasljedstvu. U tom sakramentu je obuhvaćena cjelokupna tajna našeg spasenja, jer je srce svijeta i središte Crkve. Zato o tom blagu treba razmišljati i u svom srcu ga nositi.


Napisao: fra Ante Pranjić

Nedavno, za vrijeme večernje mise-u mojoj crkvi, imala sam vrlo čudan osjećaj spram žene, koja je sjedila u klupi ispred mene i još moja 3 člana obitelji. Nisam si mogla objasniti, ali žena-iako mirna i činilo se da prati misu, na mene je djelovala čudno, uznemirujuće, ali nisam si mogla objasniti zašto.
U trenutku podizanja hostije, kad je živi Isus došao među svoje okupljene vjernike- baš u tom trenutku iz žene je provalilo; počela je toliko silovito povraćati, trajalo je to i trajalo, ljudi su se pogledavali u šoku...., svećenik je samo kratko pogledao prema njoj i nastavio dalje. Mi smo se dotakli pogledom koji je više od riječi govorio: Isus je živ- među nama!
Žena je jecala, dok smo joj nudili maramice i željeli pomoći, ali ona se nije okretala-samo je grčevito jecala. Otišli smo na pričest, kad sam se vratila, stisnula sam ženi ruku i u tom trenutku bi mi jasno da je ova žena bila u nečem okultnom..
Dotaknuo ju je živi Isus, a kasnije mi je( na moje blago inzistiranje da bi se trebala ispovjediti), nije se protivila, bila je sva smušena... priznala da je povraćala grah, a nije ga jela danima.
Ovakve stvari se mogu učestalije vidjeti na karizmatskim susretima ili molitvama iscjeljenja i oslobođenja, uz snažnu nazočnost Duha Svetoga.
Ne znam što se dalje dogodilo s tom ženom i jeli ona doživjela tada iscjeljenje, je li povjerovala u Isusovu stvarnu nazočnost... da li je njoj ili nekom drugom Gospodin htio dati "dokaz" da je živ i nazočan u svetoj Hostiji...prepuštam to Gospodinu- sve što jest-neka bude; ali znam jedno- ni trunčice ne sumnjam u Njegovu svetu prisutnost u euharistiji.
I kao što reče fra Ante Pranjić: "Evanđeoska riječ otvara vrata naše duše, Kristovo tijelo hrani tu dušu, a Kristov duh vodi život te duše."

Divno pobožna i meni veoma draga Vikice ! Odlučio sam više ne učestvovati u diskusijama , niti objavljivati moje shvaćanje pobožnosti ... Ali kada se susretnem sa ovakvom privrženošću vjeri , moram mjenjati odluku i postaviti tebi par pitanja... Ja neću više učestvovati u diskusijama , ali ću veoma rado, i sa puno poštovanja upoznavati i prihvatati svaku istinu koja je prvenstveno bazirana i utjemeljena na Bibliju... Zna se da :-- 1215.god.
Papa Inoćentije III. proglašava pretvaranje kruha i vina u doslovno Isusovo tijelo i krv...
Moje pitanje je : Što će biti sa onima katoličkim vjernicima , koji to nisu prije toga znali , a samim tim i nijesu vjerovali u to ?... Drugo je, da je jako nezahvalno kada se Biblija ne interpretira onako kako je uistinu napisana ...Objavila si sledećo stih ovako :
"Tko jede i pije bez razmišljanja da je to tijelo , osudu svoju jede i pije«( 1 Kor 11,29).
Ovdje je zakinuta jedna od najvažnijih upozorenja na taj čin. Ispravno napisano je :
"Jer koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije, ne razlikujući tijela Gospodnjega".
U pažljivom daljem čitanju , zaključujemo da čovjek mora biti udostojen za tako svetao čin.
Želim ti obilje Božijih blagoslova , i Biblijski Hrišćansko " uznemirenje u srcu " za prepoznavanje pravih Božijih vrednosti...