www.tebe-trazim.com

Prvi put sam ovdje pa se stoga ispričavam ako krivo postavim temu ili nešto sl.
Muči me jedna dvojba i zanima me vaše mišljenje budući da vas je ovdje i djece i roditelja.. imala sam dečka godinu i pol, u početku je sve bilo okey ali su kasnije moji roditelji bili jako protiv te veze (razlog: počeo je zaostajati s ispitima - silom okolnosti jer studira ono što ne voli, i ima jednu prirođenu bolest s kojom posve normalno živi i koja nije nasljedna ali je mojoj mami to pojam veliki a nije se ni potrudila raspitati o tome + nije iz mog rodnog mjesta već iz mjesta gdje studiram). To su ukratko ti razlozi zbog kojih su počele svađe da bi sve kulminiralo njihovom zabranom: ili on ili mi, uz riječi "ti nas ne cijeniš i ne voliš jer nas ne slušaš, mi znamo najbolje." To me je sve jako pogodilo, znam da me jako vole i da je sve to u najboljoj namjeri.. i mi smo dogovorno prekinuli. I dalje ga volim i on mene i teško je biti odvojen, ali već sam navikla i prihvatila to. Odlučila sam dati svemu vremena, još smo mladi (20 godina), znam da su sad emocije na vrhuncu i jednostavno treba vremena da se još potpuno oblikujem kao osoba. Po prirodi sam plaha i to mi još sve otežava. Ali u slučaju da mi zaista odlučimo jednoga dana se vjenčati, ja znam da bi to pokrenulo silne svađe u kući i razmirice i ružne riječi i jako me muči savjest oko toga. Mislite li da je udaja bez blagoslogva roditelja grijeh i je li grijeh činiti nešto protiv njihove volje u tom smislu? Ja bih samo da svi budu sretni i zadovoljni a to jednostavno izgleda nemoguće.
Hvala svima !!

uff teske situacije

da sam na tvom mjestu i da volim tog covjeka i da zelim proves zivot s njime i da je to uistinu Bozja volja koju prepoznajem u zivotu ja bi se gotovo sigurno borio za tu ljubav i buduci brak ma sto govorili roditelji, susjedi i netko deseti... jer premda su ti roditelji ne znaci da su uvijek u pravu... kod mene u obitelji je jednom, a vec sam o tom pisao, bila takva jedna trzavica nakon 20 godina braka svojih roditelja... baka i djed su pred mojim i bratovim ocima htjeli da mama ostane sa njima zivjet a stari nek fura mene i brata doma nakon vece svadje, kad su karte napokon bile stavljene na stol da se vidi na cem smo... i normalno da je mama otisla sa nama u cudu sta baba prica... borila se za brak a ne za "ljubav roditelja" koja je u tom slucaju bila "sebicna, pokvarena ljubav"...

fino klekni i ustraj u molitvi trazeci volju Bozju za svoj zivot a volju roditeljevu... jer da je uvijek po roditeljovoj zelji mnogi brakovi se ne bi sklopili, mnogi brakovi bi propali (kao da nisu dovoljno), mnogo mladih ne bi islo za svecenike, redovnike, redovnice jer se roditelji tome protive...

Bog na prvom mjestu i Njegova volja (a ona je da budes sveta i sretna iznad sveg, ispunjena), a onda sve ostalo

Bog te blagoslovio!

ispricat cu ti ukratko jedan primjer za jednu curu koja je htjela postat karmelicanka kontemplativka (zatvoreni red, klauzura kao Edita Majic, nasa glumica)...

i cura je utrajala na tom putu jer je osjetila da je to ono na sto je Bog zove i usla je unutra usprkos protivljenja majke (za oca neznam)... i bila neko vrijeme unutra dok se vani majka nije mogla pomirit sa time... stalno je zivkala u samostan sa zeljom da se cuje sa majkom (majka je jako vezana sa njom bila, pomalo bolesno)... nakon silnih odbijanja da je dobije na telefon dolazila je cak i u samostan sa zeljom da je vidi... sad ne mogu ulaziti u tocne pojedinosti dalje jer ih neznam ali ta djevojka je pod tim pritiskom izasla zbog majke van... sto je bilo po srijedi tocne neznam i da li se je u mjedjuvremenu vratila tko zna... ali sama vidis koliko roditelj moze sputavati svoje dijete da bude sretno, ispunjeno, sveto...

lucija

jesu li tvoji roditelji upoznali tog dečka?
pitam jer bi to moglo biti jako važno, lako je imati predrasude kad se nekog ne poznaje..možda bi promijenili mišljenje kad bi ga upoznali (ako nisu)

Draga Lucija srdačno te pozdravljam
čitajuči tvoj post potakla si me da ja napišem par riječi o svom životu.

Naime u 3 srednje počela sam hodati sa mladičem , inače susjedom u mom selu. Ja sam srednju polazila u Zagrebu a on je u to vrijeme studirao u Varaždinu, viđali smo se vikendom i uvijek bi se nalazili u crkvi na molitvi .
Nakon mature vratila sam se u rodno mjesto i zaposlila a vratio se i on i željeli svmo se vjenati no moja majka je za mene pronašla
mladića isto iz našeg mjesta li taj mladič je imao kuću katnicu i obrt otvoren što govori da ga je moja majka izabrala za mog ženika kako bi se ona osobno preko moje udaje za njega okoristila financijski jer je još k svemu tome majka i otac mladiča po njenom izboru bili moji krsni kumovi. Ja sam se tome od prvog dana usprotivila i ta bitka i borba, svađa i silne i strašne batine koje sam primala svakodnevno trajale su pune 3 g. Majka me u svojoj žarkoj želji da se udam po njenoj volji vukla po podu za kosu, psovala me bezprestanka, razbila bi mi zube svaki dan , baš svaki dan.
Ja nisam odustala, več smo se vjenčali bez njenog blagoslova 24.08. 1996 g i ja sam odselila kod svog supruga.
Ona je rekla udam li se protiv njene volje da sam mrtva i to sam zaista proživaljavala prvih 10 g braka strašno,
nije me željela vidjeti, kako mene tako ni dječicu koju smo primili od Boga u našem braku.
Ona nije došla ni na svadbu kao ni itko od mene
no vjerujem da to nije nikakav grijeh jer mi živimo u vjeri u zajedničkoj molitvi
i Bog nas je blagoslovio sa šestero predivne djece....

Ja svoju majku i oca i obitelj posječujem , poštujem kao roditelje no oni ni danas nakon 15 g braka meni moj izbor i udaju nisu oprostili
nikada no Gospa me voli sigurno i mene i moju obitelj.


JERONIMA

roditelji ti mogu zagorčati život samo tako... u biti su oni krivi za izranjenost u tvom životu, pomanjkanje ljubavi, nesigurnost, besciljnost... i na kraju kad si u braku, ako si prisiljen živjeti s njima u istoj kući... ja bi se prije ubio...

a za odlazak u svećeništvo, u samostan i u brak se nikad ne pita roditelje... nikad

Hvala Lucija..Dobro nam dosla i Bog te blagoslovio..!


Draga lucija,ako ste se zaljubili jedno u drugo..onda nema nitko pravo da vam brani,ako ne postoji neki posebno odredjeni razlog.Roditelji cesto zele samo dobro svojoj djeci,tako da je njihova briga opravdana..Dobro bi bilo da su se upoznali sa svim..mozda i poricali s njim..

Hm..sta reci? Mogala bi i ti njima reci,"da li vi volite mene,kada vam nije stalo do moje srece"???
Samo to ne vodi nikuda..Moras ozbiljno s njima otvoreno popricati,ako ga zaista volis!


Usudi se .. kazi ,roditeljima da ga zaista volis...Kazi da ces ga cekati ako treba i godinama..Daj svima vremena..a budi i u dogovoru s njim..Da znas na cemu si..Jer,ako si mu rekla da tvoji brane...( bilo bi dobro da nisi) morate otvoreno pricati..Samo na tebi je da prvo sredis "dogovor s roditeljima",kako sam rekla koji ti svakoko samo dobro zele..


Tko kaze da ce to biti udaja bez Blagoslova? Oni mogu s vremenom promjeniti svoje misljenje,i dati blagoslov!

Nemogoce je da budu svi sretni,moguce je prihvatiti da ti i on budete sretni ...uz blagoslov roditelja..
Ako ti ne pristanu,jos uvjek se ti mozes udati i vjencati ,primiti Sakramenat zenidbe u ckevi...i dobit ces Bozji blagoslov!

Draga Luce
slijedi svoje srce,ma što drugi o tome govorili...da ne bude jednog dana,eh da sam i što nisam...
Neka te prati svojim zagovorom Blažena Djevica Marija

Puno vam hvala svima, sad sam tek skužila u kojoj sam rubrici otvorila temu uh
nisu ga htjeli upoznati i neće ni htjeti, probala sam pričati i sve.. mislim da nisam još 100% sigurna u sve to i ne želim ulaziti u konflikt sve dok to ne budem.. on zna za sva njihova protivljenja jer mu ne mogu to tajiti. Bog će mi pokazati pravi put, ali nikako da izađem na kraj kako da umirim svoju savjest jer me jako muči to "poštivanje roditelja" i slično.. ma možda bi ga i prihvatili na kraju..

draga lucija, mučiš se s nepotrebnim pitanjima... ti poštuješ svoje roditelje i previše čak... zato se mučiš sa svim tim mukama nepotrebno, dok oni mirno spavaju jer su ti "zaprijetili"...

kad se udaš, hoće li tvoj otac ili majka biti u postelji s tobom? ili tvoj izabranik... ja ti iz iskustva mogu reći u svojoj familiji da se nitko s nikim ne slaže ni dan danas, a kao svi su se slagali oko odabira, osobito roditelji...

ti moraš uzeti kormilo svog života u svoje ruke i zauzeti svoj stav pred roditeljima... i reći im jasno za svagda ne samo po pitanju braka već bilo čega da ti se u tvoj život nemaju pravo miješati... oni će živjeti još koliko će živjeti, a ti draga moja moraš čitav život bit s nekim koga su "oni odabrali" MISLIM SORI ?? ko je tu lud???

te tvoje grižnje savjesti su lažne i nepotrebne... Moj savjet ti je da tu svoju energiju ne rasipaš, nego ju posveti Bogu, rastu u vjeri i izgradnji sebe te upoznavanju svog partnera... Budi u slobodi prema njemu i prema drugima...

a pusti roditelje neka kvocaju i prijete... jedino to i znaju... mama će uvijek biti mamica koja će svoju dječicu i u zreloj dobi čuvati ko pačiće... a tatica će biti uvijek tu da te podrži, ali će si sigurno misliti svoje...

ljudi su licemjerni i dvolični... na kraju svakog dana, ti ćeš u svoju postelju, a svatko drugi koji ti savjetuje i prijeti, u svoju...

mir tebi