www.tebe-trazim.com

Sve vas pozdravljam i evo otvaram novu temu!...a to je krštenje osoba u odrasloj dobi, svojom voljom...Pa bi mi bilo drago da pišete svoje komentare, razmišljanja, shvaćanja o toj temi...
Bez obzira koje su vjeroispovjesti bile te osobe prije nego su se krstile...da li ih prihvaćate??

A zašto ih ne prihvaćati?
Nisu svi imali taj blagoslov da se rode i odrastu u vjerničkoj obitelji; pa makar to bilo i formalno da osoba dobije sakramente.
Zašto onda ne prihvatiti nekoga tko slobodno, svojom voljom prihvaća Isusa i Njegovo učenje?

I ja sam istog takvog razmišljanja..Moj dečko se krstiou odrasloj dobi, svojom voljom....
I zbog toga imam problem sa svojom obitelji, koji ga nikako ne prihvaćaju, a dok nisu znali to o njemu - bio je super osoba, a sada,..sada gore nego da je kriminalac. Užasne smo stvari zbog toga proživjeli i još proživljavamo.

kako ono ide ''veća je radost na Nebu, zbog jednog obraćenog griješnika, negoli .........''
al, da ne ostane samo na krštenju, ostali
sakramenti.......
pa sad zajedno možete moliti, i trebate, ne samo jedno za
drugoga, nego i za
roditelje, i njegove

Dobro jutro!
Evo tek sad čitam...primio je on i ostale sakramente, koje je trebao...još ostaje ženidba ili svećenički red
I krstio se prije nego smo se upoznali, tako da nije to moj utjecaj ni moja zasluga..već milost Božja, na kojoj sam neizmjerno zahvalna...Mojima je problem što je prije bio druge vjeroispovjesti, samo formalno...nikad je nije živio, samo imao takvo ime..i nije mu se cijela obitelj krstila....
Ja sam od svojih doživjela svakakvih ružnih stvari..da me se odriču, istjeruju iz kuće...mama i brat su se potrudili što više ga ocrnit o očima drugih....Ali, dragi Bog ne gleda istim očima kao mi...i to mi daje snagu...

To više govori o njima nego o njemu.
Pa ja osobno više "poštujem" onog koji se je krstio kasnije, jer je očito da je to čvrsto želio i da mu je stalo do toga, a ne oni koji se sjete sakramenata samo na vjenčanjima i možda na Božić.
Tako da možeš mirne savjesti biti u vezi, samo pazi na čistoću i pazite jedno na drugog.
A o tvojima ne želim trošiti riječi, jer rade totalno krivo, i za osudu je takvo ponašanje!

Hvala,...na podršci

Jer tako je lijepo čuti i neku lijepu riječ, a ne samo osude...jer i moje srce mi govori da je to ispravna stvar...
Imali smi i mi uspona i padova,nsmo ni mi usvijek sve ispravno radili....al' super se slažemo...našli smo se kao osobe, baš je ona moja druga polovica koju sam dugo tražila...U obitelji sam proživjela puno trauma, tata alkoholičar od kad sam se ja rodila...samo je to postalo vidljivo tek u ratnim i poslijeratnim godinama..tako da nikad nismo funkcionirali kao prava obitelj....što je žalosno...
Dovode me u takvu situaciju da moram birati između njega i njih...a ja ne želim nikog izgubiti, jer kakvi su god - moja su obitelj, od njih sam potekla.....I pod takvim pritiskom, teško je funkcionirati, razmišljati....

ja sam se također krstila u odrasloj dobi i nikad zbog toga nisam imala problema. dapače, svi su bili sretni zbog mene.
istina, ipak je bila drugačija situacija. moji roditelji su katolici koji me nisu krstili jer su potpuno potisnuli svoju vjeru i tradiciju i okrenuli se svjetovnom životu. nisu imali averziju prema Crkvi nego su naprosto bili ....hm....nemarni i nezainteresirani. nebitno sad.
što se tiče tebe i tvog momka, ne vidim nikakvih zapreka da jednog dana ne ostvarite zajednički život. a roditelji? nemoj se ljutiti, ali ovim postupkom i neprihvaćanjem momka zbog kasnog krštenja pokazuju samo svoju malograđanštinu i licemjerje.

Ma ne ljutim se, nemam razloga
To i jest problem, potječem iz male sredine...gdje bi svatko rado uređivao tuđi život i savjetovao..i to je za takve "uvreda", izrugivanje naše vjere..A ja ne mislim tako..Drago mi je zbog tebe "srećice" i svih drugih koji su izabrali krštenje, izabrali Isusa..
Studirala sam i sad radim, u gradu u kojem i moj dečko živi. Njegova obitelj, iako nisu svi kršteni, ne prave nikakve probleme..Vjerujem, da ćemo nas dvoje uspjeti izmoliti od dragog Boga milost da se i oni svi krste, da upoznaju Isusa i osjete istinsku sreću....Eeee to bi bilo predivno..
I ako nekad dođete u Hercegovinu...možda se i vidimo nekad...i imadnem puno lijepih vijesti....

Draga Ivona, i meni se događalo da me najmiliji ne razumiju, iako katolici, iako redoviti na nedjeljnim misama... ali Bog još nije dotaknuo njihova srca... i zato ne shvaćaju... ne shvaćaju da On mora biti prvi, i da je ljubav na prvom mjestu... a ne osuda...
Ja vjerujem da će i tvoji i moji progledati, moramo moliti za njih...
I usprkos svemu, ljubi ih...
Nemoj dopustiti da se tvoje srce ispuni bijesom i gorčinom...
A njih će tvoja ljubav polako mijenjati, tj. vaša ljubav...
Ništa ne ide na silu, pa tako ni njihovo prihvaćanje tvog dragog... ali našem dragom Bogu sve je moguće!
Zato ne odustaj, možda baš tako treba biti, možda će baš zbog te situacije i oni uskoro otvoriti svoja srca Njegovoj ljubavi...
Bvb!