www.tebe-trazim.com

Pokušati ću iznijeti neka svoja razmišljanja o "lažnom miru".

Surfajući po vjerskim forumima možeš naći na stotine primjera ljudi koji žive u lažnom miru, npr.imaš osoba koje štuju sai babu, a istovremeno sudjeluju na Svetim Misama i primaju svete sakramente, zatim osoba koje griješe bludno prije sakramenta svete ženidbe, ali u tome ne vide ništa loše, jer se oni međusobno vole, a Bog je ljubav-trala la la, a to što su i prije bili sa drugim partnerima, koje su također voljeli i živjeli isto tako, nema nikakve veze, jer Bog je ljubav...
Karakteristika svih ovih osoba je da osjećaju "mir", za koji oni vjeruju da dolazi od Boga.Svaki pokušaj da im ukažeš na njihove greške i kriva shvaćanja pobiti će svojim beskrajnim i tako predivnim osjećajem mira.
Ono što je u ljudskim očima i osjećajima ljepo, ne znači da je isto i u Božjim.

Teško je progledati kad su ispred tebe visoki zidovi vlastite oholosti i tvrdoglavosti, jer nitko od nas ne voli da pomisli i prizna sam sebi, da je možda i u krivu.Ipak smo mi sami sebi najpametniji, a oni drugi, što oni znaju o našem životu i osjećajima.
Ljek za rušenje ovih visokih zidova su prema mom iskustvu poniznost i poslušnost.Dvije naizgled jednostavne riječi, a tako teško provedive u vlastitom životu.Poniznost i poslušnost se trebaju učiti i trenirati, ne dolazi se do toga preko noći.
Naša savjest također nije jamac da ne upadnemo u lažni mir, jer ona također može biti iskrivljena našim shvaćanjima i osjećajima.

Kako onda možemo biti sigurni da nismo upali u lažni mir?

Pročitao sam prije par dana zanimljivo razmišljanje, a radi se o tome da bi našu savjest trebali uskladiti sa, Božjim zapovijedima, Crkvenom savjesti i njenim naučavanjem o moralnim i naravnim zakonima.Za ovo ostvariti je potrebna naša poniznost i poslušnost.
Kad se ovo uspije ostvariti tad se neće događati nebuloze da osobe koje se deklariraju kao „praktični vjernici“, odobravaju abortuse, vjenčavanje homoseksualaca i još kojekakve sablazni.

Nađi jednog dobrog duhovnika, koji će ti biti i ispovjednik, pa kad god primjeti kod tebe, da si se previše odala svjetovnom razmišljanju i njegovim osjećajima koji ti daju lažni mir, on će te malo šibnuti i ukazati na propuste, da bi se opet mogla vratiti na pravi put.Nemoj misliti da ti ja pametujem, jer i sam svaki dan muku mučim sa one dvije stvari, poniznošću i poslušnošću, ali ako želiš biti sigurna da nisi upala u lažni mir, drugog ti puta nema ili ga ja sam barem ne vidim.

Rebeka i BiTLorD, hvala vam na lijepim riječima!


BiTLorD, imam te u molitvama... svi znamo da je jedino rješenje slijediti Njegovu volju... da je to jedini pravi put do istinske sreće, mira i Ljubavi... ali isto tako znamo koliko je to nekada teško...
Postoje samo dva razloga zašto nam ne odgovara na naše molitve kad mi to želimo... prvi je taj da još jednostavno nije vrijeme, da je prerano i da će nam sve biti uslišano u pravom trenutku... a drugi je taj da nam sprema nešto puno bolje od toga što sami želimo... nema trećeg...

Dalmatinac, nisam o tome razmišljala a sada se čini tako logično sve o čemu pišeš...
Poniznost i poslušnost... za poniznost puno molim, jer previše je lako postati ohol, i previše padam po tom pitanju, na svakom koraku postoje zamke...
O poslušnosti nisam do sada razmišljala... izgleda jednostavno, ali je ustvari prilično teško...
Duhovnik...vjerujem da bi pravi duhovnik pomogao rastu u vjeri, poniznosti i poslušnosti... ali teško je naći pravog duhovnika u kojeg imaš potpuno povjerenje da će te voditi pravim putem... Za sad moj suprug ima tu ulogu, pa kroz razgovor međusobno nastojimo korigirati loša ponašanja i analizirati postupke... čini mi se ok za sada, jer on ipak zna sve, pa mu je lakše prepoznati "odstupanja" i skretanja... ali je isto tako moguće zajednički skrenuti s pravog puta, a da ni jedan ni drugi to ne uvidimo na vrijeme... a to se s pravim duhovnikom ne bi trebalo dogoditi...
U svakom slučaju, hvala ti na iscrpnom odgovoru, i korisnim savjetima!

Bvb!

Evandjelje -Rijec Bozja nam porucuje i ne dopusta da zivimo u laznom miru..Imamo napasti,imamo kusnje,padamo..ali Rijec Bozja,sam Bog preko nje djeluje,da ne mozemo ostati u nekom laznom miru i reci,nije me brige za nista ,cak ni za ljude s kojima zivim,i onim sto se dogadja!.Gdje je onda ljubav?.Rijec Bozja nas poziva na razmisljanje i djelovanje ,tako da mogu reci sta ce nam sloboda ,ako grijesim..?
Treba otvoriti svoje srce Bogu i Njegovom djelovanju ,sto nije uvjek lako,pogotovo ne u napastima i kusnjama,kada mozda zavaravamo sami sebe....bas u tim slobodnim odlukama ,u izboru.Covjek u Bozjoj blizini nece osjetiti lazni mir ...Moj grijeh me udaljuje od Gospodina,ali to nije lazni mir,jer priznajem svoj grijeh ...,pa ako zelim Njegovu blizinu ,trebam -kajanje,molitvu,citanje Biblije,KKC..toliko toga ima,sto mi moze pomoci!
Bas kroz rijeci Evandjelja ,daje nam odgovore,na neka pitanja u vezi Bozje volje..Nema druge ,nego zivjeti ono sto Rijec Bozja porucuje,zivjeti u istinskoj vjeri,pomagati i darivati se bliznjemu cak i onda kada nam kvari igru na nasem zivotnom putu,tu nema mnogo izbora za nasu slobodu,nego prihvati ,ne mora da se slazes s tim..Prihvati i ljubi..zivi svoju vjeru,zivi Rijec Bozju,moli i ljubi!Ja dajem Bogu svoj zivot,bas ovakva kakva jesam ,grijesna,slaba s manama,i bez moje zasluge...imam stotinu razloga da budem radosna , jer Bog mi dao toliko toga dobroga u mojem zivotu..Pocevsi od obitelji ,divne ljude i sve ono sto me okruzuje u svakidasnjem zivotu.....da li onda koristi moja sloboda mnogo .Uvjek ima vise onoga sto je lijepo i dobro ,nego ono sto je loso,i onoga za cega trebam biti zahvalna ,a ne kukati i tjerati neku pravdu..
Mada i to radim,ali eto moja slabost i mana..Molim Boga za prastanje,da vratim svoj mir,ali nikako lazni mir..nego kajanje za moj grijeh..
Mir u srcu je nesto veliko,to je prava sloboda ,nema mnogo mudrovanja ,to je sloboda u Kristu!



Kardinal Franjo Kuharić

"Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni" (Iv 8,36)
Dramatična borba, a mogli bismo kazati, često i tragična, uključuje u sebi tajnu čovjekove slobode i tajnu čovjekove savjesti. Je li sloboda apsolutna, kako neki tvrde, ili je sloboda odgovorna pred Bogom i ljudima? Koji je smisao slobode? Čovjek je sličan Bogu jer je slobodno biće. Ali, zašto je Bog stvorio razumna bića, ljude i čiste duhove - anđele, slobodnima. Što to znači?
Krivi pojam slobode sigurno vodi u zlo. Ispravni pojam slobode daje čovjeku pravo osvjetljenje savjesti. Tvrdimo da je sloboda uključena u tajnu ljubavi. "Bog je ljubav" (1 Iv 4,16). Apostol Ivan piše: "I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj!" (1 Iv 4,16).
On je Ljubav jer je beskrajna Svetost; on je Ljubav jer je neiscrpiva Dobrota; on je Ljubav jer je savršena Pravednost! Čovjek je stvoren od te Ljubavi. Zato je stvoren slobodan da se svojom slobodom odluči za Boga, da mu uzvrati ljubav poslušnošću vjere ("i mi smo... povjerovali joj"), da sebe prihvati kao dar te Ljubavi i da sebe daruje toj Ljubavi. Samo tako čovjek ostvaruje puninu svoga smisla, svoga života i to ne samo u vremenu nego za vječnost! Takva vizija čovjeka je dostojna Boga i dostojna čovjeka. To je dostojanstvo slobode!
Tako shvaćena i prihvaćena sloboda očituje se činom poslušnosti Bogu. To je poslušnost vjere. Hoću ono što Bog hoće. Poslušnost pak volji Božjoj, Božjem naumu s čovjekom, uvjet je čovjekove sreće. Poslušnost Ljubavi je odluka, slobodna odluka za svoju sreću. To je čovjekov odnos u vertikali duha, i to je ispravan odnos prema samom sebi. To je ljubav prema samom sebi kao samopoštovanje. To je čovjekovo puno dostojanstvo. Tako su živjeli i žive svi sveci i svi pravednici Crkve i kršćanstva. Poslušnošću su prihvatili spasenje.
http://www.prudencija.hr/index.php?opti ... i&Itemid=6

U današnjem čitanju evanđelja po Mateju (21,28-32) piše:

"A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!' On odgovori: 'Neću!' No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato će im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete."

Ljepo se vidi kako nije dovoljno samo riječju pristati na Božju volju, već se ta naša riječ mora sprovesti u djelo.Onaj drugi sin je riječju pristao vršiti Očevu volju, ali iz tko zna kojih razloga nije tu riječ sproveo u djelo i izvršio volju Oca.Onaj prvi sin pak, ispočetka oštro odbija vršiti volju Oca, ali poslije podignut milošću Božjom i glasom svoje savjesti, predomisli se i volju Oca sprovede u djelo.
Koliko smo se svi puta našli u situaciji onog drugog sina koji je prepoznao volju Očevu, ali ju je svojom slobodnom voljom odbio izvršiti.Lako se ovdje na forumu busati riječima, ali ponekad je stvarnost bitno drukčija.Koliko sam samo puta poklekao pod jačim iskušenjem, pao pokošen ko pšenica, a da se nisam ni snašao, a mislo sam da mi se to ne može dogoditi.Onda opet sve iz početka...
Stvarno se divim onima koji su se potpuno prepustili volji Božjoj i pouzdanju u Njegovo Milosrđe, kad im se čini da se stvari odvijaju potpuno suprotno od onoga kako su oni željeli.Stoga je onaj primjer sinova(nas), očiti primjer kako trebamo trenirati poniznost i poslušnost i kad nam se ne da, a ne samo biti jaki na riječima.
Opet u onom dijelu u kojem se govori o carinicima i bludnicama, i o tome da će nas prestići u kraljevstvo Božje oni za koje nismo smatrali da je to moguće, tu se možemo referirati na našu tvrdoglavost, oholost i samopravednost zbog kojih i pored toga što vidjesmo, često zbog nabrojanih razloga nismo skloni povjerovati.

Iz dnevnika Sv.Faustine, izvađeni citati na temu..

''Postoje 3 stupnja u vršenju Božje volje.
Prvi se sastoji u tom, da duša sve izvršuje što je izvanjski određeno zapovijedima i zakonima.
Drugi stupanj se satoji u tom, da duša slijedi nutarnja nadahnuća i ostvaruje ih.
Treći stupanj sastoji se u tom, da je duša odana Božjoj volji i prepušta Bogu slobodu s njom činiti što se njemu sviđa ako je poslušno sredstvo u Njegovoj ruci.''

Isus Sv.Faustini: ''...Također znaj Moja kćeri, da sva stvorenja, da li znajući ili ne, da li htijući ili ne, uvijek vrše Moju volju.''

Sv.Faustina o spoznavanju Božje volje: ''Ne smijem se suprotstavljati Božjoj volji i željama, ma koje da su vrste. Čim sam postigla sigurnost i spoznala ispravnost s obzirom na volju Božju, trebam je ispunjati. Od toga me ne može nitko osloboditi. Ma kakva da je Božja volja, ukoliko sam je spoznala, trebam je ispuniti.''

Isus: ''Znaj, ako u sebi umrtviš svoju volju, vlada u tebi Moja volja.''

Sv.Faustina: ''Svetost i savršenost počiva na uskom sjedinjenju čovjekove volje s voljom Božjom. Bog nikada ne čini nasilje našoj volji. O nama ovisi, da li ćemo prihvatiti Božju milost ili nećemo, da li želimo s njom surađivati ili je proigrati.''

Svoje predanje svoje volje Božjoj volji, Sv.Faustina je slikovito naznačila i u svom dnevniku, tako što je na sredini jedne prezne stranice napisala -Moja volja- i potom je prekrižila velikim -X To je bila njena odluka da se od toga dana odriče svoje vlastite volje i prihvaća Božju volju u potpunosti. Nakon toga Isus joj je rekao: ''Znaj, ti od danas nećeš biti suđena.''

Moje mišljenje: Bog ima svoju volju i nepromijenjeni plan sa nama, ali je nama ta Njegova volja u svakom našem danu i duhovnoj etapi, ona različita, dakle od nas zahtijeva uvijek nešto drugo, a opet neke iste stvari. U prvom redu je to glas savjesti, a onda slijede nadahnuća koja je potrebno osluškivati, to je govor Duha Svetog u nama. Ja bih rekla da kad jednom stanemo na taj duhovni put na kojem nas On onda vodi i uči, napredujemo malo pomalo sve više usvajajući znanja i spoznaje koje nas sve više vode k tom krajnjem konačnom cilju, koji je potpuno predanje svoje volje -volji Božjoj. Mislim da će većini nas to krajnje podlaganje Božjoj volji biti moguć tek u vječnosti, gdje ćemo biti potpuno uronjeni u Boga i jedno sa Njim. Ali ovdje na zemlji to uspijevaju postići samo uistinu svete duše, poput svete Faustine recimo. Ipak mislim, da ono što kaže, da smo mi kršćani svi pozvati na svetost, koji je poziv od samog Krista -Budite sveti jer i ja sam svet.- treba zapravo i shvatiti tako, kao težnju i čežnju u nama koji bi svatko od nas trebao imati, da bude svet, ili da barem da sve od sebe da bude što svetiji može, dakle da konstantno uči i radi na svom duhovnom rastu, u skladu sa Božjim nadahnućima. I tako duhovno rasti, ali biti i sve ponizniji, jer su tu velike zamke oholosti u koje se lako pada. I zato su sveti upravo najponizniji i najjednostavniji ljudi koji sebe smatraju najnedostojnijima. Bog bogato obasiplje dušu svojim darovima, ali poniznu dušu. Tko se vježba u poniznosti, poslušnosti Duhu i u ljubavi, taj sigurno čini Božju volju. A plod poslušnosti Božjoj volji je upravo taj blaženi Božji mir u srcu i duši. Naša narav se često buni i negoduje zbog Božje volje, mislim da se sa time svaki od nas bori, ali to onda treba predati Isusu, imati Njega stalno pred očima, uočavati svoje greške sebičnosti i onog našeg -ja hoću!- da bi ih mogli ispravljati znači biti -budan- i moliti, puno moliti...

Oče naš....budi volja Tvoja!
Bb+

Dragi brate,nije to nikakvo busanje..svi smo mi samo grijesnici i bijednici u svojem zivotu..Ovdje se itekako pisalo i pise,kako je tesko u zivotu,kakve krizeve imamo,a i nase lose osobine smo iznosili...Nije to bilo zbog nikakve hvale,nego zbog svjedocenja...



Ja sam u mojim teskim trenutcima iskusila veliku Bozju pomoc,zato kada kazem ,prepusti Puteve svoje Gospodinu,znam o cemu govorim...Dodju zivotne oluje ,obore me i bace u provaliju...U takvim trenutcima je cesto i manjak vjere u pitanju..previse se oslanjam na svoje snage i sposobnoti,na ono sto meni odgovara,bez poniznosti..ne puzdavajuci se u providnost i Bozju pomoc.Mozda je to bio i nacin da me Bog snizi,nikako ponizi da razmislim dobro o mojem krivom nacinu zivota..Tu sam se probudila,jer sam shvatila da se i dalje mora zivjeti,i onda sam cula u podsvjeti rijeci. "Uistinu, bez mene ne mozete uciniti nista" (Iv 15,5).Shvatila sam ,da nisam nitko i nista,i kada mi je najteze potpuno sve predajem u Bozje ruke..Bogu nije nista nemoguce,ON je Svemoguc,i samo mogu reci ,neka bude volja Tvoja Boze.Psalma 37.: Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi...Shvtila sam da kroz moje nevolje Bog me opominje,snizi me,da ostavim sve staro i nevaljalo,grijesno ,a onda mi daje sansu i vraca mi nazad..Sto god vise padnem,to vise i boli..i ne preostaje mi nista drugo nego da prinesem svoje srce da ga ocisti,da u poniznosti mogu uvidjeti moju bjedu,da sa vise pouzdanja , cvrsto ostanem i izdrzim u postojanosti...Da ljubim covjeka,kako ga ljubi On.!

Draga sestro oprosti ako sam nekoga uvrijedio, nisam mislio na nikoga ponaosob sa foruma.Samo sam mislio ukazati da je većina nas jaka na riječima, a sa djelima malo kaskamo.Prvog sebe ovdje stavljam kao primjer.Znam primjetiti kod sebe licemjerstvo, jer znam biti pun dobrih savjeta za drugoga, a sam ih teško primjenjujem na sebi.Htio sam zbog toga naglasiti koliko je važno svaki dan vježbati se u poniznosti i poslušnosti, tako da kad prepoznamo Božju volju i u onom što nam nije drago činiti, uspijemo skupiti snage i izvršiti je, a ne kao onaj drugi sin iz prispodobe koji je bio jak na riječima, a poslije zakazao na djelu.



Da u pravu si potpuno, samo mi je i dalje ponekad teško prepustiti se u potpunosti Njemu, jer se bojim da će Njegova volja biti preteška za mene, i fali mi snage da Mu se potpuno predam.Većina nas voli moliti, neka bude Bože volja tvoja, ali molim te da se slaže i sa mojom voljom...
Ali baš kad dođem do kraja svojih snaga i udarim glavom u zid, ostajemo samo On i ja, i jedino onda što čovjeku ostaje, da strpljivo u poniznosti i poslušnosti podnosi svoj križ i vrši volju Božju, pouzdajući se u njegovo vodstvo ili Mu se snažno odupre i upadne u još veću jamu.Bože daj nam svima snage da možemo prihvatiti Tvoju volju...

Da malo zaživim ovu temu...
Trenutno nosim najteži i najveći križ u svome životu... molim i moli.... molim da mi Bog ispuni moje prošnje i molim za Njegovu Volju koje se u isto vrijeme bojim....
Pitam se, da li je moj odgovor "Čekaj" ili "Ne"....
Ovako, u životu sam se zaljubila jednom, voljela ludo i samo njega imala. Udala sam se za tog čovjeka, stvorili smo dom, dobili prekrasan plod ljubavi, naše dijete... i od čovjeka kojega sam a koji je i mene volio jako puno doživjela sam najveću bol i razočarenje u životu. Moj muž je našao ljubavnicu, saznala sam, molio me za oprost, oprostila sam mu... I kad smo proslavili djetetov prvi rođendan, drugi dan, mjesec dana nakon saznanja za drugu ženu, moj muž me ostavlja riječima da me je prestao voljeti.
Povukla sam se, molila se, ne činila ništa naglo... opraštala mu doslovce sve i evo tužbe za rastavu braka....
Ja i dalje molim za njega, za spas svoje obitelji, krunicu oprosta... a ono postaje sve teže i teže....
Sad, što je tu Božja volja?

Jaki

Nemoj se bojati Njegove volje, Isus kaže da kad bi govorili sve jezike svijeta pa i one anđeoske i dalje nebi mogli izreći ni opisati kolika je Njegova ljubav i milosrđe. Njegovi planovi su uvijek za neko više dobro, u ovom svijetu ili u budućem. Predaj mu svu patnju jer On potpuno razumije kroz što prolaziš, i On je osjetio bol i razočaranje.
Drži se Boga i zapovijedi i tvoja patnja će donijeti plod.

Nažalost kroz takve situacije prolazi sve više ljudi, ili je već prošlo, i bitno je u tom razdoblju ostati priseban, i ne srljati nikamo, samo polako i predati se Bogu našemu, kako i naslov kaže ''spoznati Božju volju''...
u najtežim situacijama čovjek spozna mnogo stvari, za koje nije ni bio svjestan da uopće postoje.
drži se