www.tebe-trazim.com

Običan momak, hvala ti što si me podsjetio na duhovno posvojenje...
Posvojila sam i ja već dvoje dječice, prije nekoliko godina ali potpuno sam bila zaboravila na to...
Predivne su to molitve, 9 mjeseci proživjeti uz to djetešce... moliti za njega i njegove roditelje...
Hvala ti na poticaju!
Btb

Kefa u istoj smo situaciji... I nama je vise od 2 godine da "pokusavamo" i "odustajemo"... Ma da ne zelis ne mozes a da ne mislis... Koliko pitanja tipa sto ako ne mozemo, ma znam da mozemo, Bog je svemoguc, pa opet a ako to nije kako on zeli pomirit cu se s tim, pa opet kako da ja znam da on to nece kad je reka mnozite se, pa opet mislis na to dite i na dan kad ces saznati da si trudna itd... Ma kolike li boli... Koliko suza... Glupa sumnja...
Ali svaki novi dan nosi svoje a ti se opet miris s tim iznova...
Mislin da nisam nikad bila tuzna u zivotu koliko sam sada u ove 2godine...
Pa opet se okrenes krizu i kazes ako je to moj kriz nek je volja tvoja...

Kefa i mala alex,
jako dobro razumijem kroz što prolazite jer sam i sama prošla kroz slične muke. jako se je teško nositi sa svojom velikom čežnjom za djetetom, istovremeno služiti Bogu, a sa svih strana odolijevati pritiscima ljudi da se krene na umjetnu oplodnju.
meni se cijela ta muka oko nemogućnosti začeća poklopila s potpunim predanjem u Božje ruke i nekako s tim padom u Kristov zagrljaj dobila sam potpuni mir. prestala sam grčevito razmišljati o djetetu, prepustila sam se Božjoj volji i baš tada sam ostala trudna.
bit ćete obje u mojim molitvama
BVB

Totalno se nalazim u ovim tvojim riječima... Naravno da je prva stvar koju želim slijediti Njegovu volju, i prije svega koračati pravim putem, i zaista svim srcem tako mislim... Ali s druge strane, tu je ta preevelika želja za dječicom... I nekako, ne mogu nikako do kraja to prepustiti Bogu, jer se bojim što ako to nije ono što ja želim...

Najviše bi htjela s pouzdanjem i predanjem reći:"Neka bude tvoja, a ne moja volja", to je ono za čim duboko čeznem, ali jedan mali dio mene se tome uvijek protivi...
Pa ima faza kad je sve super, kad sam mirna i sretna zbog svih drugih blagoslova, divnog supruga i sl., ali ima dana kada sam pretužna, kada sve to previše boli...
A onda, koje ironije, na ginekologiji se praktički na istom odjelu obavljaju pregledi za parove koji ne mogu imati djecu i abortusi... pa svi ti događaji budu ponekad bolni i teški...

Ma vjerujem ipak, Mala Alex, da će Bog uslišiti naše molitve... kad dođe vrijeme... nadamo se uskoro
Hvala Srećice, na utješnim riječima, Btb!

Nedavno sam gledao emisiju "Dobro jutro Hrvatska" kad je gost bio novi ministar zdravlja Ranko Ostojić.Između ostalog u tom gostovanju je spomenuta izmjena zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji.U tom razgovoru novi ministar je izjavio, citiram:"da za neke ljude život počinje prvim plačem djeteta", na što sam se moram priznati zgrozio.Malo sam poslije razmišljao o svemu tom i pitao se do kojeg stupnja je došla degradacija ljudske savjesti i morala, kad netko može izjaviti da za njega život počinje prvim plačem djeteta.I sad se ružno osjećam kad čitam tu izjavu.

Sad naletim na ovaj intervju:link



Evo, mi smo zaostali konzervativci koji su zaglavili negdje u 20. stoljeću...
Pogledaj dobro Hrvatski narode koju si naprednu vlast 21. stoljeća izabrao.Neka se zapitaju i oni koji se vole nazivati katolicima, što su to napravili zaokruživanjem broja 21 na glasačkom listiću, a znam da je takvih bilo, ipak smo mi država sa 89% ljudi koji se deklariraju kao katolici.Strašno mi je sve ovo, podsjeća me na neke Mengelovske metode.Pomozi nam Bože, ne znamo što činimo!

Kad su bracni drugovi nekompatibilni jeli i onda grijeh inseminacija tj. potpomogutna oplodnja??? Kad kazem nekompatibilni kazem da sperma uopce nemoze prodrti sluz?
Ima nekih stvari koje su mi bas smisne sto se tice crkve. Kako se mogu odobravati kondomi a inseminacija se zabranjuje? Znaci, trpi sto nemas potomaka, nosi cvrsto svoj kriz, budi jak.
Citala sam sto puta da kad ne uzimas terapiju a bolestan si to je neposlusnost. A biti sterilan sto je to?? Zar i mi takvi nemamo pravo na terapiju???

znam da je ovo jako teška tema. muž i ja pokušavali smo više od 3 godine. doktori i rodbina su nam govorila da idemo na umjetnu oplodnju, no meni se nije dalo... neki unutarnji glas mi je govorio da to ne radim, da je to protiv Boga i protiv moje vjere... sada mi se Brak raspada i stvano više ne znam šta da radim. toliko želim bebu, godine mi prolaze a i biološki sat odkucaje (možda je i odkuca), molim se dragome Bogu da mi spasi Brak i da mi vrati muža i njegovu ljubav ... a ako je njegova volja da dobijemo djete ... to će biti njegov poklon za nas

Bože moj neka bude volja Tvoja a ne moja !!!

Bas tako, volja Tvoja, a ne moja. Samo sto me na dane uvati bas neka zalost i tuga i cini mi se ka nepravda, ali opet me sutradan prode i opet znam da Bog zna najbolje sto je dobro za nas.
Eto cini mi se kad pogledam oko sebe imam sve i previse toga, a to sve sto imam i ne triba mi pa cesto kazem Bogu eto uzmi ovu materiju i daj mi ljubljenu bebu da joj poklonim svu svoju ljubav, ali opet Bog zna kako i sto triba biti.

Znam kako se osjećate, u istoj smo situaciji...
Meni je najteže nosit se sa okolinom koja ne razumije što čekamo s umjetnom oplodnjom, doktori koji ne reagiraju kako bi trebali, ne šalju na pretrage, svima je rješenje samo umjetna oplodnja, uopće nije važno otkriti uzroke, liječiti ih... kod prvih loših nalaza svi imaju samo jedno rješenje, a to je umjetna oplodnja. Bar je tako kod nas. A to sve jako otežava... onda treba surfati, tražiti, istraživati....
Ni dan danas ne mogu reći nikada... jer ne znam kako će se odvijati stvari, kako ću razmišljati kasnije... ali sada znam da ne želim na umjetnu, da ne želim da zamrzavaju moju dječicu, da ona budu stvorena bez bračnog čina ispunjenog ljubavlju... da dvoje žrtvujem kako bi jedno preživjelo...
Znam samo da Bog sigurno zna što je najbolje za nas...
I da jedino što možemo jest predati sve u Njegove ruke... i živjeti danas... danas biti sretni, zahvalni, danas se radovati svemu što nam je darovano... Voljeti svoje muževe... ljubiti ih... uživati u svakom trenutku svakoga dana, jer Bog je tu, voli nas, i htio bi da budemo sretni...
Ako sve svoje snage, nade i želje polažemo u našu dječicu, zaboraviti ćemo živjeti ovaj život, sada... Bog se brine, i on zna... i sve što nam treba doći će... u Njegovo vrijeme... ali u međuvremenu, pozvani smo da ljubimo, da živimo i da budemo sretni... i da se potpuno dajemo u brak, u taj veliki Božji dar...
Drage moje, bit ćete mi u molitvama

ne znam jesam li dobro shvatial??
di se odobravaju kondomi??
postoji metoda koja je odobrena: nakon normalnog tjelesnog odnosa, nekim instrumentom "puhat" kako bi sjeme lakše prodrlo di treba...
ne znam sad kak se to strčnije kaže...