Fakat se ova tema podigla iz pepela...
Naravno da ti se osoba mora fizički sviđati, da moraš osjetiti ono nešto, "leptiriće u trbuhu"-->
ErosIsto tako ta osoba ti mora biti ujedno i najbolji prijatelj -->
PhiliaA isto tako na PRAVU ljubav prema toj osobi mora se odlučiti, na ljubav koja ima prave temelje, ljubav koja je nama ljudima teže ostvariva, no itekako moguća ali samo uz našeg Krista -->Agape
Po mojem mišljenju trebaju biti prisutne sve ove tri vrste ljubavi prije braka! Kada se u nekog zatelebate
,podrazumijeva se da te privlači svojom osobnošću,karakterom i sl., ali i fizički, "kemijom" kako se kaže (meni je isto nezamislivo kako vi kažete da se možete zaljubiti u nekog ko vas fizički ne privlači, ne znam, pa taj osjećaj je isto od Boga, stvorio ga je, ne bi bio tu da ga nije stvorio).
S vremenom kako se sve bolje upoznajete morate postati najbolji prijatelji, jer meni je nezamislivo da netko kaže: "Ovo je moj dečko, a ovo najbolji prijatelj!"
Može ići eventualno: "Ovo mi je dečko, a ovo prijatelj!"...Razliku između najboljeg prijatelja i samo prijatelja vjerujem znate.
Nakon produbljivanja odnosa mora se biti spreman na Agape ljubav, na bezuvjetnu ljubav, na ljubav kakvom nas je učio Krist kad nam je rekao da ljubimo jedni druge kao što je on nas ljubio! Naposlijetku ta ljubav je temelj u braku! Ljubav bez onog "ako"...bez uvjeta...
Naravno, na takvu smo ljubav pozvani prema svakoj osobi koju susrećemo, ali napose prema mužu,djeci,obitelji!
Zaljubljena sam bila svega par puta u životu, jer uopće nisam zaljubljive prirode...možda zato jer sam previše razumski,racionalno usmjerena osoba!
Ponekad je to dobro,ponekad loše....Osobu suprotnog spola nisam nikad voljela u pravom smislu riječi, i tu pravu, agape ljubav bi htjela pružiti samo svom budućem mužu!
Do tada, barem mi koji smo mlađi, trebamo sazrijevati kao osobe, i duhovno i duševno..
Moliti za tu osobu i predavati se Volji Božjoj!
I ne smijemo misliti da kad se udamo da ćemo tek onda biti potpuni ljudi, da ćemo tad biti konačno sretni i ispunjeni....Istina je da će se ispuniti naše određene ćežnje, ali one najdublje može ispuniti SAMO Bog.....U bilo kojem razdoblju našeg života! Nijedan brak, seks, djeca, putovnja ili slično nas ne mogu ispuniti kao sam Bog! (čime se sve te stvari naravno NIMALO ne umanjuju!)
Ma sve to vi znate, i bolje od mene, ali da si ja malo utvrdim!
Evo i jednog teksta na kojeg sam naišla neki dan:
Za mene je samački život bio put kojim me Bog učio kako potpuno staviti svoje povjerenje u Njega. Možemo se osjećati kao da hodamo po litici dok se pokušavamo usredotočiti na ono što trenutno imamo, a ne na ono što mi želimo da naša budućnost bude. No, Bog nas voli i poznaje bolje nego što mi poznajemo sami sebe.
U braku sam tek dvije godine, a radosti i borbe samačkog života još su uvijek svježe u mojim mislima. Gledajući unatrag, zadivljena sam načinom na koji me je Bog kroz vrijeme moje samoće pripremao za brak.
Mogla bih ispričati cijelu svoju priču, no za sada ću dati samo nekoliko savjeta do kojih sam došla za vrijeme razmišljanja o svojoj samoći.
Naučite kako izgrađivati vezu. Iz nekog razloga ja sam imala čudnu zamisao u glavi da će izgradnja i održavanje odnosa s bračnim partnerom jednostavno biti – čudo. No, pravi odnosi zahtijevaju predanost i rad. Za rast i održavanje čvrstog odnosa u braku potrebna je vježba. Obitelj, prijatelji i ostatak vaše zajednice ključ su učenja u izgrađivanju veze.
Bog vas odgaja u vašoj samoći. Možda najteža lekcija koju biste trebali naučiti je spoznaja da je situacija u kojoj se trenutno nalazite u životu upravo ona u kojoj vas Bog odgaja. Ako primijetite da ste opterećeni pitanjem koje je vaše buduće zvanje, možda je vrijeme da ponovno provjerite svoje prioritete.
Povjerenje u Boga. Ovo je najteža lekcija. Društvo i svijet nas uče da mi imamo kontrolu nad svojim životom, da istinska sloboda dolazi onda kada mi upravljamo svakim trenutkom svog vremena. Ta je misao toliko ukorijenjena u našu psihu da i ne razmišljamo o njoj. Međutim, to je laž. Prava sloboda dolazi iz povjerenja u Boga. On zna što radi i želi ono što je najbolje za nas.
Za mene je samački život bio put kojim me Bog učio kako potpuno staviti svoje povjerenje u Njega. Možemo se osjećati kao da hodamo po litici dok se pokušavamo usredotočiti na ono što trenutno imamo, a ne na ono što mi želimo da naša budućnost bude. No, Bog nas voli i poznaje bolje nego što mi poznajemo sami sebe.
Osobni problemi će vas pratiti i u braku. Što god da je vaša osobna borba bila prije braka, ona će vas pratiti i u braku. Ovim ne želim reći da brak nema one stvari koje tražite – zašto biste onda pomišljali na brak? No, stvari s kojima se najviše borite, i iskušenja koja iz toga proizlaze, će najvjerojatnije biti prisutni i kada budete u braku.
Ova posljednja točka je pomalo teška pa želim istaknuti kako ne morate biti savršeni da biste stupili u brak. Stvar je u tome da brak ne rješava osobne probleme. Brak je velik i čudesan poziv, i kao svi pozivi, on je životni put koji vodi k Bogu.
Brak je poziv. Nije riječ o vama. Riječ je o Božjem putu za vas do Njega. To je život služenja i predanosti. Ove stvari su prisutne i u samačkom životu. Radost i sreća se pronalaze kad se predamo Njemu i dopustimo Mu da djeluje u našem životu na način koji je On odredio za nas. No, moramo biti spremni predati se Njemu kako bismo pronašli pravu suštinu bračnog zvanja.
Ne zaboravite da je Bog uvijek uz vas u vašim borbama i radostima. On će biti tu za vas i u vašem samačkom životu, jednako kao i u braku.
Kao samci, iskoristite ovo vrijeme kako biste mu se još više približili. Imate divnu priliku rasti u Kristovoj ljubavi za vrijeme ovog perioda. Ovaj savjet je jednostavan i nije lagan.
I bit će borbi (to vjerojatno već znate). Borba je dio života. Brak to ne može riješiti. Ali Bog može. I on je vaša konačna sudbina.
Colin Gormley 
Login
FAQ
Chat
Traži
