www.tebe-trazim.com

Zašto je dopušteno ponovnim uvođenjem primanja na ruku??
Ovo mi je isto malo smiješno, da su to donjele posvečene glave uz pomoć Duha Svetog.
Zar Duh Sveti nije bio i prije drugog vatikanskog??
Zar je prije Pričest samo na jezik bilo zlostavljanje??
Što je tako ružno u tome ako je netko želio kleknuti i Pričestiti se na jezik??
Znaš li jeli u svim biskupijama odobrena Pričest na ruku??
Znaš li možda, jel ima razlika u govoru tjela kad se stoji ili kada se kleči??
Jesi li čula možda za klečanje pred Presvetim ili stojanje pred presvetim??
Je li i papa tradicionalist, ako on pričešćuje uz klečanje na jezik??
Znaš li je li svaka čestica Hostije posvečena, i što je s onima koje ostaju na rukama a vjernici niti ne znaju??
I još samo jedno pitanje, ako je demokratski izabrano pričešćivanje na ruku, zašto je svejedno ostavljeno biskupima da ipak odluče u svojim biskupijama da li se smije pričestiti na ruku??
I ako je isto na ruku i na jezik, zašto tako nije odlučeno da li se smije i direkt i na jezik??

Meni ovdje sve stvari nisu baš najjasnije.
I zbog čega odmah napad na one koji kleknu da su tadicionalisti, i kad nekakve stvari ne pašu što se piše u novinama onda je to izmišljotina, i samo bi se trebalo čitati Glas Koncila, koji isto tako znaju pogriješiti (sjetimo se famoznog odgovora o bioenergiji u Glasu Koncila).
Neka se svatko pričešćije kako želi. ja na ruke neću, jer što ja znam jeli što na rukama ostalo, i ćemu riskirat.
A tko želi, neka se pričesti na ruke, samo bih voliio da mi odgovore,zašto na ruke??
Jeli to možda zato što im se gadi iz svečenikovih ruku ili nešto drugo??

90% stvari mi stavljaš u usta koje ja nisam rekla.Tradicionalisti se izričito protive tome, papa ne. Ono što sam citirala je izmišljotina jer to nisu u Crkvu uveli heretični Arijevci već je demokratski izglasano od Crkvenih poglavara. Ja isto uzimam na usta i neugodno mi je na ruku tako da ti nemogu dati odgovor zbog čega netko uzima na ruku i kako se pri tome osijeća. Glas koncila možda nije stručnjak o bioenergiji ali za ovo vjerujem je. Možeš i tamo postaviti pitanje, možda dobiješ bolji odgovor koji će biti javno objavljen na njihovim stranicama.

Nisam ti 90% stavljao u usta, nego su to pitanja, koja daju jasnu razliku, bar meni!
A odgovore u Glasu Koncila baš i ne volim jer mi često okolišaju i ne daju jasan odgovor, kao i što si ti navela ovdje o tradicionalistima što je bilo nejasno, izgledalo je ko da si sve strpala u isti koš
A na arijevce se nisam ni osvrtao, jer to nema potrebe komentirati.
Mir s tobom!!

Da se vratimo malo na temu...cinim se ponekad sebi laznom kad idem na ispovijed jer osjecam u sebi neki otpor zbog znanja da necu moci ne grijesiti vise, pogotovo u jednoj stvari u kojoj stalno grijesim, a ne zelim to, ali reagiram prije nego razmislim. Pa tako da cesto ne osjetim olaksanje nakon ispovijedi vec neku tezinu da opet necu uspjeti, da Bog samo trosi vrijeme na mene...koliko je vas bas od srca uspjelo svoje grijehe predati Bogu da ga Bozja milost potpuno makne od nekih grijeha? Muci me i to sto ima vec 13-ak god od moga obracenja, a u nekim stvarima se vrtim u krug, uh. Mislim da imam krivu sliku Boga...da me to koci da mu potpuno predam sve.

pa i ja cinim neke grijehe ponovo i ponovo i vrtim se u krug... tako da nisi jedini/na, ima nas jos dosta... ono sto je najgore u toj situaciji, bar je ja tako gledam, jest da se dogodi bas ono sto ti cinis... da te djavao prvo nagovori na grijeh, pa kad napravis grijeh iskusis svu gorcinu toga grijeha i prevarenost, puno ti je toga obecano a tako malo dano... nakon toga ides na ispovijed pa te djavao opet nakon sto te nagovorio na grijeh baca u ocaj, da ti to ne mozes, da se bezveze ispovijedas itd... i normalno da takva obeshrabren/a nakon ispovijedi osjecas to sto osjecas... zapravo problem je u tome sto, bar ja to tako gledam, ne vjerujes dovoljno u Njegovu milost, vjerojatno se puno oslanjas na svoje snage kod borbe sa grijehom i normalno da ces nakon grijeha biti frustiran/a... ja se vec 2-3 godine vrtim oko jednog te istog, svako malo na ispovijed, gnjave me misli, ma lako ces imas ispovijed i jos stosta... i to stalno... ne sad ono par puta i bok...

ono sto ti mogu preporuciti od srca jest da nakon grijeha fino kleknes pred raspelo, uputis neke rijeci ljubavi Isusu (po nadahnucu Duha Svetoga), poljubis raspelo i sve djelove tijela gdje je Isus bio ranjen...i naravno nista bez nase Majke te i njoj uputi koju poruku ljubavi, te poljubi njenu sliku i budi svjestan/na da si ovisan/na samo o Njegovoj ljubavi i da zelis biti samo sa Njime ma koliki grijesi bili, ma sto napravio...

od srca preporucam... mene je na takve cine nagnala ljubav prema Gospodinu i dosta Gospodin ne puta ocaju one koji ga doista ljube

samo hrabro dalje

edit: meni jako puno pomazu misli sv. Terezije Avilske koje su mi se utisle miloscu Bozjom u srce... "sto god da napravio, kako veliki grijeh tvoj bio NIKAD NE NAPUSTAJ MOLITVU" ili ja to jos prevodim: NIKAD NE NAPUSTAJ NI ISPOVIJED

Ne vjerujem dovoljno u njegovu milost...to je tocno nazalost. Imam osjecaj da mu idem na zivce sto nisam odlucnija, jaca, sto padam na prvu loptu na taj grijeh. Koliko puta sam pokusala zamisliti Bozju ljubav, Isusovu ljubav i ne uspijeva mi...mislim da bi sve bilo drugacije kada bi na tren osjetila samo mrvicu te ljubavi ponovo. Jednom sam osjetila, na pocetku obracenja i sve sam obavljala kao na krilima, osjecala drugacije, potpunije...a sad nakon tolko vremena imam osjecaj da je Isus uz nekoga drugoga:(. Ne morate me sad tjesiti...znam da osjecaji mogu biti kusani...a na Isusove rijeci se moramo osloniti, one su stvarnost...a one kazu: ...uz tebe sam u sve dne do svrsetka svijeta. To prekrasno zvuci i ljuta sam na sebe sto cesto zelim opipljivi dokaz.

Hvala i ti hrabro naprijed i ustraj .

Evo sami si i dajete odgovora, vjera vam je slaba
Treba više moliti i čitati, i činiti djela, a čuda i znakovi se događaju svuda oko nas, samo ih ljudi ne vide , jer im je vjera slaba.
Uz jaču vjeru treba se samo otisnuti od grijeha i potrčati prema svjetlu...

ma ja mislim da je to nas put ka duhovnom sazrijevanju... i normalno da si, kao i ja, odmah nakon obracenja letjela, sve obavljala s lakocom, puna poleta, ljubavi prema Bogu, sve je cvjetalo, nije se moralo puno muciti... to svaki obracenik prodje i da toga nema pitanje da li bi uopce ustrajali u molitvi i kreposnom zivotu... no u tom "kreposnom zivotu" na pocetku bilo je jako puno poresaka koje smo nesvjesno cinili i sad je doslo vrijeme da se polako treba ustati na noge, krenuti odlucnije, prigrliti Krista ne zato sto ti daje to i to... vec zbog NJEGA SAMOG... i normalno da tada dolazi kriza... koga ljubimo... Boga ili to sto nam daje (darove)...

mislim da je ovo dobra skola za poniznost... i tu se zapravo i vidi koliko smo oholi... O KOLIKI JE TO DAR SA NEBA to spoznati... nismo ni svjesni...

ostaje nam i dalje ljubiti Krista iz dana u dan i ustrajati u tome... a tu nam puno pomaze, ponavljam, ona koja je savrseno ljubila... nasa ljubljena Blazena Djevica Marija

htio bi samo reci, da netko ne bi krivo shvatio, osjecaji nisu KLJUCNI, ali ih i ne mozemo ISKLJUCITI... za pokajanje nisu potrebni osjecaji ali oni nam pomazu da nase pokajanje bude potpuno... pa ljudi smo, ne roboti

Skola za poniznost, istina...slaba vjera, ocigledno...no jedno znam, a to je da cu uvijek iznova na ispovijed kako god se osjecala jer zelim Bogu predati sve svoje grijehe. Eto veceras opet na ispovijed, jedva cekam rijesiti se tereta...
A ne moram si zapisivati jer uvijek isto sagrijesim pa vec znam napamet sto Bogu donosim. Sad ce korizma...sad imam priliku vjezbati poniznost.

bvb