www.tebe-trazim.com

Ovo mi je nepotrebno, pa to se podrazumijeva da želim i sebi i svojoj obitelji blagoslov.
Ali ja sam ja, i normalno da polazim od sebe, i govoreći što se meni događalo. Ne mogu znati što se drugima događa (makar vidim ovako površinski). Želim naravno i njihovo spasenje i činim koliko mogu, (ne razumijem zašto si zaključio da mi to nije važno, bit će od prijašnjih postova - ja Samuel NISAM slatkorječiva osoba, dapače vrlo sam oštra na jeziku ponekad, ali zato nastojim da moja djela govore za mene) ni ne znaš koliko sam već molitava i misa prikazala za obitelj. Ali svatko je sam za sebe odgovoran pred Bogom. A ako se ja trudim dok drugi fino sve 4 u zrak i Boga ni ne fermaju, pa čuj oprosti, ali tko im kriv. Više puta sam ukazivala da je loše to što čine, sad "samo" molim. Njihov grijeh, njihova odgovornost. Ali bezveze sad opće o ovom pišem, totalno sporedno. Po meni se podrazumijeva da tražim blagoslov kako za sebe tako i za svoje bližnje.

I bojao sam se da će ovako biti shvačeno, pa sam možda to i nepotrebno komentirao, jer doista nisam tako mislio.
Samo sam htio malo ispraviti da se ne uhvatimo svi sebe kao centar svega. Ali nebitno, u pravu si što si napisala.

Slažem se s ovime... djelatna ljubav za svog bližnjeg, ne samo ona pokrivena riječima, već i djelima pokriva mnoge grijehe.
Iako ako čitamo Stari zavjet jednostavno moramo dobiti dojam da to nije dovoljno ili??? tamo se stalno spominju žrtve paljenice, postovi i sl.
Nisam više pametna. Ipak ću se osloniti na ono što me jače dira, a to je kad cijeli dan ništa ne pojedem. Čini mi se da je lakše ljubiti druge, nego cijeli dan ništa ne pojesti. Makar.... ovisi koga moraš ljubiti. Šalim se, što je bitno činim taj post s ljubavlju i tako ga i prinosim Bogu i zato mi se čini da ga On i rado prihvaća.

@Sam nema frke, razumijem i u pravu si, tako je očito ispalo, da mi je stalo samo do svog blagoslova, ali nije tako.
A možda si i u pravu u nekoj mjeri, možda samu sebe zavaravam.... ko zna. Otkrit će mi se s vremenom.

Ha ha ha, meni je puno lakše i 3 dana ništa ne pojesti, nego sve ljubiti!

Zato ja i ne postim često....premršava sam, a bez hrane ionako mogu skoro po nekoliko dana bez problema...

Svatko za sebe zna najbolju pokoru...ali meni je divno to da ljubav pokriva mnoge grijehe....


Ima jedan divan primjer iz knjige Utješna tajna duša u Čistilištu....
Jedan je mladić živio lošim životom punim grijeha. U susjednoj je kući izbio požar. On je ustao i pohrlio spasiti susjede. Njegova ga je majka zaustavljala znajući da će izgubiti život ako ih pokuša spasiti...molila ga da ne ide...Mladić je ipak otišao i poginuo u vatri čim je iskoračio....
Njegovi su se prijatelji i obitelj nakon pogreba pitali što je s njegovom dušom, budući da je živio na loš način..I tad su saznali da je on ipak u Raju...da je taj jedan čin ljubavi koji je pokazao, dakle bio je spreman dati život za drugoga, toliko je ljubio...izbrisao brojne njegove grijehe i po tom je činu bio spašen.... Taj je čin izbrisao mnoge njegove grijehe....Hvala Bogu!!

No najbolje bi bilo i da idemo nonstop na mise, i da molimo, i da postimo tu i tamo, i da ljubimo!!! Onda smo spašeni i mi i svi naši, znani i neznani!!

Ja nekako imam osjećaj da ništa ne može poći po zlu ako živimo u skladu s Božjom voljom, ma kakav teret prošlosti da vučemo za sobom....Može poći po zlu samo prividno...

Nisam procitao cijelu temu ali budem.

Ako netko mozda ima kakvih problema,da nenabrajam odnosi se na sve.Mozda nemoze doci do svecenika koji se bavi tom problematikom,moze sam napraviti najbitnije korake.(vjerujem da bi ovo vecina svecenika preporucila ali naravno popricati i sa svecenikom)Kada je se uz Isusa sve ce se polako rijesiti.

Prvo ako se dugo nije ispovijedalo ili mozda neka ispovijed nije valjanja(namjerno zatajen grijeh)
najbolje otici na zivotnu ispovijed.
Najbolje uzeti si vremena i na neki papir zapisati sve teske grijehe i lake kojih se moze sjetiti(pomoliti se Mariji i Duhu Svetomu da pomognu)
Poslije ispovijedi zapaliti papir koji samo svecenik smije vidjeti,i ako si se na nekoj sljedecoj ispovijedi sjetis kojega teskoga grijeha kojega nisi rekao prije samo ga kazes na toj.

Redovito se ispovijedati.
Ici sto vise na misu i pricescivati se.Ako slucajno napravis teski grijeh odmah ga ispovijedi i to je to.


Ako se moze,bilo bi dobro ici na klanjanje pred presvetim.

Moliti krunicu ili neke druge molitve.

Izbaciti ne krscanski sadrzaj iz zivota.

Jednostavno biti sto blize Isusu.


Primakni se Bogu i on ce se primaci tebi i svo zlo ce pobjeci.

Nadam se da ce mozda nekome pomoci.
Nisam ovo ja izmislio,to su najbitnije stvari koje sam cuo od dosta svecenika.
Mozda sam nesto i zaboravio.


Na temu.
Ja mislim da kada smo uz Isusa da nam nitko nemoze nikakvo zlo napraviti.
Po meni dali grijehi predaka utjecu na nas ili ne nije bitno,bitno je da se to zaustavi na nama.Mi se moramo truditi zivjeti sto bolje.

PS:dok sam ja ovo pisao vi ste 10 postova napisali

Ovo potpisujem.I ja mislim da kada je Isus u našem srcu nema toga zla, i grijeha iz prošlosti, bilo čijeg da nam može nauditi.Svako je za sebe odgovoran pred Bogom.

Drugim riječima ste mišljenja da za grijehe koje nije učinjena pokora i oslobođenje od istih, nitko neće odgovarati?
U tom slučaju prilično sam sigurna da se varate. Ako ništa zbog silnih ljudi koji su doživjeli promjenu u životima i oslobođenje kad su se oslobodili od spona grijeha predaka, imamo svjedočanstva i na ovom forumu.

A ako samo polazite od svojih života u kojima hvala Bogu nemate takvih iskustava to ne može biti osnova da ustvrdite kako je sve suprotno nemoguće. Ili..?
To je kao da ja kažem: “meni se to i to nije nikad desilo i ne vjerujem da je tako što moguće." A što je s mnogima kojima se je desilo i koji su to nažalost doživjeli?

Sjajno je o tome progovorio Radigović: Kad poslušaš Božji glas, Božje upute i kad po njima živiš, kad svoje planove gradiš s Bogom, tada ulazi u tvoj život blagoslov. Kad hodaš u Božjoj volji, Božji blagoslov silazi na tebe sve više i više. Ako ne poslušaš, otvaraš vrata prokletstvu, smrti i nesreći. Međutim, ako je na tebi prokletstvo, ne mora automatski značiti da si jako grešan. Jer, vidjet ćemo, da neka prokletstva vuku korijen još iz života tvojih predaka. Tako se možda boriš s prokletstvom čiji je uzrok ukorijenjen u dvije ili tri generacije ispred tebe. Božja riječ to ovako izriče: «Oci naši jedoše kiselo grožđe, a djeci trnu zubi.» Tako uzrok tvojim problemima mogu biti grijesi koje je Bog osudio, a učinili su ih tvoji preci, pa možeš biti svet,, dobar i plemenit, često ići u crkvu i primati sakramente, a usprkos svemu imati probleme, neprestane nevolje i nesreće u životu. To prokletstvo traje sve dok se ne prekine. Kad otkrijemo uzrok, otvaramo put za blagoslov!



Jer gledam u svoj život, i mišljenja sam da ga ne živim neuredno, mislim da je moj život orijentiran tako da vršim volju Božju koliko je u mojoj moći. I da umrem za Njega ako On to želi. Zaista ljubim Gospodina.
Ali i unatoč tome, oko mene se stalno događaju neke loše stvari. Neprestance me netko napada za ovo za ono, više sam umorna od neuslišanih moltivi za posao, kad sam dobila savršen posao prometnuo se u noćnu moru za mjesec dana.. osjećam da Bog ne čuje moje molitve ali ne jer sam ga uvrijedila nečim strašnim i jer živim u grijehu već jer postoji nešto iz prošlosti što još čeka da se otkupi. No unatoč svemu ne gubim nadu i znam da će sve biti nakraju dobro, i dalje ostajem pri svojim postovima i vjerujem da je to ispravno...barem za mene.
Sve vas Bog blagoslovio dragi TTovci.

Draga sestro,

za grijehe koje si spomenula odgovaraju oni koji su ih počinili,dakle,naši preci.Njihove su jadne duše tko zna gdje, u čistilištu,paklu.I za njih trebamo moliti.
Ne slažem se da mi odgovaramo za njihove grijehe.Svi smo mi krštenjem oprani od grijeha,a ako smo istinski uz Boga,nema tog prokletstva koje nam može nauditi.
Citat koji navodiš je iz SZ,ali u SZ ima dosta toga što nam je Isus svojim dolaskom objavio da ne kažem promijenio,pa tako i ona "ljubi neprijatelja svoga" što u SZ znaš da nije tako.
Što se tiče neprestanih nevolja i nesreće nekih ljudi,možda to treba malo dublje sagledati.Neke stvari jesu nasljedne,ali nikako grijesi,nego čisto stvar genetike.To nam je i vlč.Sudac pojašnjavao na duh.obnovi: netko u genima nosi nekakvu narav pa je sklon nekim stvarima koje neminovno,kad tad dovedu do nevolje.Ali to je čisto stvar genetskog nasljeđa,ničeg drugog.Ne mora biti pravilo za sve,kažem,treba sve dublje sagledati.

Preporučam ti da pročitaš "Glas iz čistilišta" od msgr.Stefano Casini,možda ti neke stvari budu jasnije.

Ovo je samo moje mišljenje,i ono što meni srce govori.Ja znam da ću jednom stati pred Gospodina,i da ću odgovoratai pred Njim,ali samo za ono što sam ja učinila,ili propustila učiniti,a ne tamo neki moj pradjed za kojeg niti ne znam kako se zvao.

Opet se pomalo brkaju kruške i jabuke.
Mislim da bi se iz svih ovih prošlih stranica i citata moglo lako iščitati o ćemu se u stvari radi.
Da nećemo odgovarati za tuđe grijehe, to je i vrapcima na grani jasno, jel svatko ispovijeda svoje.
Ali genetika je povezana sa duhom i dušom, pa bi mogli kazati, zašto je taj gen baš takav, i zašto baš taj porok preko tog gena.
Uglavnom da brzo skratim, duhovi koji dolaze po čovjeku po girjesima i koji ga tlače, lako se prenesu na potomstvo, bilo preko gena sa bolestima ili manama i naravi. To možem svijedočiti preko nas i s onima s kojima živimo u društvu.
Krštenjem se briše istočni grijeh, ali ponovno griješeći ti duhovi ponono dolaze. Jer kreštenjem nikom nije zagarantiran raj.
E sad , mislim da Crkva ima tolike jednostavne stvari kao molitva i prikazanje Misa za pokojne da je to čudo jedno, onaj kome je i to teško, taj niti nije zaslužio ništa bolje, osim da ga ti nasljeđeni duhovi tlače, jer vjerovatno ni onaj prije njega nije mario. Prosto ko pasulj.
E sada ako ja imam krivo mišljnje, uostalom moje nije niti bitno, onda griješe i Linić, Ivančić, Kožul, Sremić, Sudac, Kačunko, I. Pavić, Rozo Palić, Radigović, M. Balobanić, Amorth, i još mnogi, pa tek onda navodim Restrepa i Bundala kao laike.

čini mi se da se težnja malo previše stavlja na nekakve pretke dok malo tko uopće želi prihvatiti činjenicu da svako trpi posljedice osobnih grijeha,pa čak i više godina nakon počinjenog i ispovijeđenog grijeha.Ispada da svi trpe nevini...trpi se za života a tko se nije uspio osloboditi posljedica svojih grijeha trpit će i u čistilištu,samo rijetki sveci(koliko sam čitao) i mala djeca uspiju izmaknuti čistilištu i ići direkt u raj.Pa čak je Papa Ivan XXIII rekao da je vidio dušu Alojzija Stepinca kako je prošla kroz čistilište a nedavno sam čuo da je Padre Pio imao 3 dana čistilišta (klanjanje pred Presvetim),don Damir Stojić je govorio kako je sveti Pavao kroz život jako trpio posljedice svojih grijeha.Pa kamo više mi obični ljudi nećemo trpjeti za života zbog svojih osobnih grijeha???Naravno pod ovim ne mislim da je svako trpljenje posljedica osobnog grijeha ali vjerujem da kako se duša čisti i prestaje s teškim grijesima tako se sve manje trpi zbog svojih osobnih grijeha a sve više za Kraljevstvo Nebesko tj. trpi se nevino.

Iz osobnog iskustva znam da kad sam se malo više počeo baviti oprostima koje Crkva daje za "brisanje" posljedica grijeha i molitvom da mi Bog udijeli milost da se srcem kajem za počinjene grijehe,život mi je postao osjetno lakši.