www.tebe-trazim.com

Fran jesili gledao ovaj film
http://www.hriscanskivideoklub.com/null ... ermanently

Bez da gledamo koga koji glumac predstavlja,nego dijalog izmadju njih dvoje.Ima malo i filozofiranja.

Zanima me sa kojim se tezama(misljenjima)nebi slozio ti ili tko vec pogleda film?
A koje su potpuno tocne?Tj sa kojima se skroz slazete.

Ja sam jucer pogledao film i zanimljiv mi je bas radi dijaloga.

Nisam. Lol.

Već san ranije naglasio razliku, citiram sam sebe;


Nije to neka moja privatna mudrolija;

Može li se dokazati da Bog postoji? Čini se da je nemoguće dokazati da Bog postoji:

1. Naime, Božje je postojanje članak vjere. A vjerske istine se ne mogu dokazati, jer dokazivanje dovodi do jasne spoznaje, a vjera se odnosi na nejasne stvari, kako kaže Apostol u Hebrejima II, 1. Prema tome, postojanje Boga je nedokazivo.

2. Nadalje, poznavanje biti (quod quid est) predpostavka je za dokazivanje postojanja. A Damašćanin veli da ne možemo znati što je Bog, nego samo što nije. Dakle, ne možemo dokazati da Bog postoji.

3. Još nešto: kad bi se moglo dokazati da Bog postoji, to bi bilo moguće jedino po njegovim učincima u svijetu. Međutim, između Boga i njegovih učinaka nema srazmjera, jer on je beskonačan, a učinci su ograničeni. A između beskonačnosti i ograničenosti nema srazmjera. Budući da se, dakle, po nesrazmjernom učinku ne može ništa dokazati o njegovu uzroku, izgleda da je nemoguće dokazati da Bog postoji.

Ali protiv navedenih razloga je Apostolova izjava u Rimljanima 1, 20: »nevidljiva Božja svojstva razmišljanjem se opažaju po djelima.« A to ne bi bilo moguće kad se po tim djelima ne bi moglo dokazati da Bog postoji. Prvo, naime, što o nekom biću moramo znati jest: postoji li.

Odgovaram: Ima dvije vrste dokazivanja. Prvo polazi od uzroka i pokazuje zbog čega (propter quid) je nešto takvo: polazište mu je, dakle, ono što apsolutno prethodi učincima. Druga vrsta dokazivanja polazi od učinka i pokazuje da (quia) je nešto takvo: polazište mu je, dakle, ono što je nama jasnije. No, budući da nam je učinak ponekad jasniji od uzroka, učinak uzimamo za polazište da spoznamo uzrok. A po bilo kojem učinku može se dokazati da postoji njegov vlastiti uzrok (uz pretpostavku, dakako, da su nam njegovi učinci jasniji). Budući da učinak zavisi od uzroka, netom se postavi neki učinak, nužno mu u zbilji mora prethoditi uzrok. Prema tome, iako nam nije po sebi razumljivo da Bog postoji, ipak to možemo dokazati polazeći od učinka koji su nam poznati. Sv. Toma Akvinski "Summa theologiae"


Boga se može spoznati, može ga se i dokazati ali putem "konvergentnih i uvjerljivih obrazloženja" (usp. KKC 31).

konvergencija - (od lat. con + vergo 3. = nagibati se, primicati se), usklađivanje, usmjeravanje mnogih vjerojatnih razloga prema jednom uzroku koji dovoljno tumači neku pojavu ili neko zbivanje. Dokaz iz konvergencije pruža nepotpunu evidenciju i hipotetsku sigurnost, na koju se ipak može osloniti.

Takvih dokaza hvala Bogu imamo, Bog ih je "ostavio" oko nas i za nas.


Nisam gladao film, ako uhvatim cajta budem. Još nisam vidio ovo šta je Samuel stavio, ovo od Davora Pavune. A kad je Pavuna u pitanju to mora bit zanimljivo, kako taj čovik strastveno viruje i "brani" Božju opstojnost.

Pogriješio sam, iskreno nisam ni razmišljao. Dobro si napisao, a sad daj više ne doktorirajte na mojim greškama

Eto me nazad! ajmo dalje!



Aristotel je tvrdio da ima 55 nepokrenuth pokretaca, kaj ne?

Al kuzim kaj oces rec. Al takav bog filozofa je tesko spojiv sa krscanskim bogom koji djeluje, ljuti se, mijenja misljenja, provodi planove da bi nesto postigo itd. Takvog boga o kakvom govoris mi je najdosljednije isfuro Spinoza koji fakat ima impresivno logicno i razradjeno vidjenje svijeta koje slijedi iz ove postavke o jednoj neuvjetovanoj supstanciji (bogu, apsolutu). Al on je bio panteist, definitivno ne krscanin. Tak da pazi kud ides

U svakom slucaju vampire, Djeda Mraza, Zeusa itd. sam naveo kao mitoloska bica cije postojanje se ne moze sa sigurnoscu opovrgnut, ali ih ni ja ni vi ne dozivljavamo kao nesto sta stvarno postoji. Poanta mi je bila da isto kako vi vidite Zeusa ili vampire, tak ja vidim krcanskog boga.




Neenene, nisam tu htio da ispadne da koristim wikipediju ko argument, neg mi se nije dalo ulazit u te argumente osim ak netko bas zeli i pita, pa sam samo stavio link da kog zanima moze dobit osnovne informacije.
Zlo i patnja je nesto s cim se i nevjernici ko ja moraju mucit i borit, jasno, ali, za razliku od vjernika, ateistima postojanje patnje i zla ne predstavlja filozofski problem niti je argument protiv ateizma



Zanimljivo, al kak to tocno mislis? Tj. kaj tu mislis pod "spoznati"? Jasno mi je kaj oces rec za dokazivanje, ali zar ne vrijedi ista stvar i za spoznaju? Kak se spoznaje apsolut, po tvom vidjenju? Sta nije da bi i za to "relativno" trebalo "obuhvatiti apsolutno u cijelosti"? Osim ak mislis na neku krnju "spoznaju" nekih dijelova. Nesto "spoznati" zvuci ko da je poso gotov, znamo sve o tome.
Al nije da mi je bitna terminologija, neg me zainteresiralo kaj si reko pa bi htio shvatit tocno kaj mislis




Ej, pa nemoj se ljutit

Naravno, nisam htio rec da zato kaj su ovi tvrdili da su bogovi je to dokaz da Isus nije. Htio sam rec da Isus nije jedina religijska figura koja je za sebe rekla da je bog, sto je Luki bio naveo kao jednu od stvari koja krscanstvo izdvaja od ostalih religija.

Zanimljivo je pitanje sta je argument kad je bog u pitanju. Ko i Fran, mislim da boga nije moguce sa sigurnoscu dokazati ili opovrgnuti. Ali dobar argument za krcsantvo bi bila npr povijesna potvrda njegove price. To bi bila neka osnova. A ono sta bi meni bilo najbitnije (uz rjesenje onih nekih problema koje sam samo spomenuo) bi bilo objasnit sto je to kod krscanstva iznimno u usporedbi s drugim religijama i mitovima. Gdje se u njemu ocituje nesto "bozansko"? Jer meni se po idejama, kvaliteti i prici cini ljudsko, suvise ljudsko. (sto ne znaci da je bezveze, nikako, puno mitova i prica je genijalno vrijedno i poucno, ali je u mom vidjenju krscanstvo daleko od razine i jedinstvenosti koju bi ocekivao od BOZJE OBJAVE)

Tako da bi mi npr. jedan dobar argument bio da mi objasnis da se stvarno nitko "nije predao kao Isus Krist".
Ali postujem ako ti se ne da diskutirati, nisam ni doso tu debatirat, nego vam dat malo uvida u razmisljanje jednog konkretnog ateista





Odlicno pitanje, hvala!

A ima li zivot smisla sa bogom?
Ocu rec, cini mi se da mi sami stvarima pridajemo smisao, tj dozivljavamo ih ko smislene. Meni je golf totalno besmislen, ali neke ispunjava. Za skoro sve u zivotu mi se cini da ne mora nuzno nikog zadovoljavat, ali se moze u tome pronac smisao. Tako mi se cini i za boga i vjecni zivot. Zasto bi to automatski davalo smisao zivotu? To je isto nesto sta mi moramo prvo dozivit kao smisleno.

Meni osobno vjecni zivot u kojem je sve predoređeno i rijeseno i sretno izgleda totalno besmislen. Nakon prvih 12 milijuna godina bi mi stvarno bilo dosta, pozelio bi neku promjenu, neki kraj.
Dok mi je ovaj kratki burni i konacni zivot ful ful zanimljiv i ful napet, i posto je nesiguran i bez garancije ima uzasno puno toga oko cega se mozemo potrudit i poboljsat i istrazivat, a sve je na nama.

Naravno, malo pretjerujem u opisima tu, dalo bi se raspravljat, al poanta mi je da mislim da nista samo po sebi nema smisla (ukljucujuci i zivot uz boga) ako mi tome ne pridamo smisao sami, tj. ako to ne dozivimo ko smisleno i ispunjavajuce. Ne vidim da nesto objektivno moze imat smisla. Stvari imaju smisla za nas, nama, ako ih tako dozivimo. Ljudi su sami sebi izvor smislenosti, ne stvari same.




E pa meni se pak cini da trebas malo bolje istrazit moj prosli post
Spomenuo sam ne-krcanske izvore, kao dio izravnog odgovora tebi. Evo ti taj dio jos jednom:

Sto se izvora tice, i po najoptimisticnijim procjenama evandjelja su pisana nekoliko desetljeca poslije Isusove navodne smrti (prvo, ostala i dosta kasnije), i to na Grckom u grckim govornim podrucjima. Prvi nekrscanski izvor javlja se jos nekoliko desetljeca nakon prvog evandjelja (a to nisu bas "izvori", nego se najcesce samo spominje da neki tamo krscani vjeruju u nekog Krista).

Nista od toga nije nimalo sporno, provjerite sami. Izvora iz doba ili neposredno nakon Isusova zivota dakle uopce nema - a ocekivalo bi se da ih bude, jer ima izvora o puno manje dramaticnim prorocima iz tog vremenskog razdoblja i iz tog podrucja koji su imali puno manji utjecaj i broj sljedbenika od onog koji se pridaje Isusu.

Ak vas zanimaju detalji pitajte Ali to je ozbiljna rasprava o kojoj bi zapravo trebalo citati knjige (i to iz oba "tabora"). Rado vam i nesto preporucim. Ne smatram nimalo da je moja procjena sigurno tocna, ali ono sto jest sigurno je da je povijesni Isus na jako klimavim nogama, a niposto neosporan. To za povijesnu hipotezu nije sramota, ali situacija je jako daleko od toga da bi se moralo ili da svi vjeruju u povijesnog Isusa.


Eto bar se slazemo ovo da bi trebalo prouciti obje strane

Naravno, moguce je da sam nesto propustio, ili da vucem krive zakljucke iz ovog sto sam reko da nije sporno. Ak je tak bit cu ti jako zahvalan ako mi pomognes da ispravim tu pogresku

Al nije da moramo tu debatirat. Predstavljam svoje vidjenje stvari, a raspravljat dalje mozemo i ne moramo!




Eto toliko zasad!

55 odnosno 47 pokretača, da budemo precizni. Ipak, pitam se jel razumiš grčko pomanje Boga;

Nije moguće pravo razumjeti grčko filozofijsko poimanje Boga ako se prethodno ne shvati da je pojam Boga (theos) kod grčkih mislilaca moment onog šireg pojma božanskog (theion). To pak znači da su Grci uvijek shvaćali ono božansko kao neku strukturiranu pluralnost te da je naša monoteistička koncepcija biblijskog porijekla u očitoj suprotnosti prema grčkoj... Ponajprije, valja reći da je monoteizam kao teološka doktrina o jednome i jedincatome Bogu Grcima nepoznat. On naime pretpostavlja čitav niz kategorija kojima grčka misao ne raspolaže (npr. pozitivna beskonačnost, stvaranje iz ničega, milost...). Grčki pojam Boga ulazi u mnogo širi pojam božanskog, te se čak s njime poistovjećuje. Božansko pak je po svojoj naravi mnogostruko strukturirano te Grk ne može a da božansko ne misli kao mnogostruko; Pojam politeizam označava u religijskom kontekstu vjeru u postojanje mnogo bogova. U filozofiji pak taj pojam kazuje da je božansko po samoj svojoj strukturi mnogovrsno... Stjepan Kušar "Filozofija o Bogu"

Da je tome tako potvrđuje sam Aristotel;

Život također pripada bogu, jer je život djelo uma, a bog je to samo djelo; božje djelo koje postoji samo po sebi je savršeni i vječni život. Stoga kažemo da je bog vječita i savršena stvarnost, tako da život i stalno i vječito trajanje pripadaju bogu; sam bog je upravo to. Aristotel "Metafizika"

Budući da se sve "krećuće" mora pokretati od nečega, neka je nešto koje se kreće u mjestu pokretano od onoga što je i samo u kretanju, i zatim neka je to pokretano od čega drugog koje sa samo kreće, te to od drugog i uvijek tako, onda mora postojati neko prvo pokretalo... Aristotel "Fizika"

Dakle jedan Bog koji dozvoljava strukturiranu pluralnost.




Kakav je Bog takvim ga moramo uvijek i predstavljati. Platon "Repubblica"

Lako reći teže izvesti. Govor o Bogu jednako je težak filozofima i teolozima. Zake je to tako?Jer ljudi o Bogu mogu govorit samo analogno.

Kako govoriti o Apsolutu? Ako se stvar zamrsi, teško će se moći rasplesti. Zato postavljeno pitanje treba jednostavnije postaviti: Kako govoriti rječnikom jednog modela bića, tj. stvorova, o biću, koje je u drugom modelu, tj. o Apsolutu. Odgovor je jednostavan. Kada su različiti modeli u istome ontičkom redu kao što su različiti modeli boje i života među stvorovima, tada nema problema. Kako govorimo o jednom modelu, npr. o žutoj boji, tako govorimo i o zelenoj. Kada su pak modeli u ontičkim različitim redovima, tj. nužnom i dogodljivom, kao što su Bog i stvorovi, tada je medu tim dvama modelima bića analogija. Prema tome, govorit ćemo o Apsolutu rječnikom iz našeg modela razumijevajući svoje riječi u analognome smislu. Naime, analognu ontičnost slijedi analogna spoznatljivost, a analognu spoznatljivost slijedi analogna spoznaja, a analognu spoznaju slijedi analogan govor. Rudolf Brajičić "Filozofija i filozofije"



Niti je Spinoza neki filozof, niti ja ovde prikazujem panteizam.

Panteizam je metafizički kriv jer on dokida onu radikalnu razlikovnost koja je dana između — u najizvornijem i neuklonjivom iskustvu transcendencije — konačnog predmeta i neobuhvativog temelja (horizont, tajna), i usmjerenost te transcendencije kad se sam Bog temelji i u konačnom, a ne samo obratno. Osim toga moralo bi konačno nastajanje pa i zlo biti nutarnji moment u Bogu, što je nespojivo s apsolutnom puninom bića i stoga s čistom dobrotom Božjom. SZ i NZ ne poznaju nikakav panteizam. Crkveno ga je učenje izričito i svečano odbacilo (DS 201 804 si 3001 3023 si; NR 280 315 320 si). Karl Rahner & Herbert Vorgrimler "Teološki rječnik "



Da probamo skratiti: ako postoji Bog, nužno je jedan. Kakvih sve bića, žaba i životinja ima, nije toliko bitno. Bitno mi je ima li Boga ili nema.


Dobro, to ti nitko ne brani.


Svi znamo šta je wikipedija, zato san spomenuo. Wikipedija=mlaćenje prazne slame. Lol.


Nisan sklon da ti ovo virujen. Pitanje zla jest filozofsko pitanje i filozofski problem.

Postojanje zla je problem koji muči čovjeka kroz čitavu povijest ljudskoga roda. Nema čovjeka na kugli zemaljskoj koji ga nije okušao na vlastitoj koži. To je problem što muči i cijelu povijest filozofije i morala. Njime se bave svi etičari i gotovo svi filozofi. Taj isti problem izaziva pažnju i svih religija svijeta te svaka od njih muku muči s njime. To je ujedno i najbolniji problem čovječanstva. Ništa nije bolnije od zla što uporno pritišće i dušu i tijelo. Svi od njega i zbog njega zlopatimo i na njemu polažemo životni ispit. Živan Bezić "Crkva u svijetu, Prosinac 2006."

To pitanje spada među najtemelitija pitanja ljudske egzistencije, što zacijelo rijetko tko osporava. Može se tu i tamo naći neki sretnik koji nema nikakva razumijevanja za to pitanje. Ali većina ljudi nije poput tog sretnika. A mi smo uvjereni da će i takvog sretnika, prije ili kasnije, snaći patnja, tako da ni on neće moći zaobići to pitanje koje je opće, koje sve tišti i tiče se najdublje srži naše egzistencije. Karl Rahner "Warum lässt uns Gott leiden?"



Apsolut možemo jedino analogno spoznati i analogno izricati. Uz tu tvrdnju postoji i druga tvrdnja zastupana u ortodoksnom apsolutoslovlju o afatičnosti Apsoluta: Apsolut je neizreciv. Mogu li se te dvije teze uskladiti? Mogu. Njihova uskladba unijeti će više svjetla u njih. Što znači analogna spoznaja? Ona znači: zajednički pojam, koji smo dobili odmišljanjem od razlika među subjektima, tim različitim subjektima pridijevati dijelom u istom, a dijelom u različitom smislu. Tako pojam bića, života, misli, ljubavi, koji smo dobili odmišljanjem od nuždnog i od dogodljivog bića, pridijevamo Apsolutu i stvoru dijelom u istom, a dijelom u različitom smislu. Apsolut je u pravome smislu biće i stvor je u pravome smislu biće, ali na analogan način. Definicija bića, ono biti ostvaruje se i u Apsolutu i u stvoru, iako na drugi bitan način. I tako mi znamo da Apsolut uistinu jest biće. S te strane neistinita je tvrdnja afatičnog apsolutoslovlja ukoliko zastupa mišljenje da o Apsolutu baš ništa ne možemo znati. Rudolf Brajičić "Filozofija i filozofije"

Iako je ovo pitanje već odgovoreno. Spoznati da Bog jest, a pomoću objave, teologije i filozofije spoznati nešto o njemu. Spoznati pomoću "konvergentnih i uvjerljivih obrazloženja".


Mudr 13, 1-3 Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest - nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim; nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska. Jer ako su ih, opčinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima, morali su spoznati koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote.

Mudr 13,9 "..jer ako su bili kadri steći toliko spoznaje da mogu svemir istraživati, koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga!"


DS 3135-3136 ..ne treba prezirati niti zanemarivati naravne pomoći koje su po Božjem dobročinstvu ... dane ljudskom rodu. Sigurno je da se među tim pomoćima posebno nalazi pravilno korištenje filozofije. Nije naime Bog uzalud stavio u ljudsku dušu svjetlo razuma. I ne stoji, da pridodano svjetlo vjere gasi ili smanjuje moć razuma, nego ga naprotiv usavršava, te ga povećajući mu snagu čini sposobnijim za više (stvari)...

I ponajprije filozofija, ako je znanstvenici pravilno koriste, može na neki način poravnati i učvrstiti put za pravu vjeru, i prikladno pripraviti duše svojih štićenika za prihvaćanje objave....I tako predobrostivi Bog, u onome što pripada na Božje stvari, nije svjetlom vjere objavio samo one istine koje ljudska pamet ne može doseći, nego je objavio i neke koje nisu potpuno nedostupne razumu, kako bi naime, uz podršku Božjeg autoriteta, one odmah svima bile jasne bez primjese ikakve zablude. Zbog toga se dogodilo, da su poganski mudraci spoznali samo svjetlom naravnog razuma neke istine koje su od Boga iznesene za vjerovanje, ili koje su sa sadržajem vjere povezane nekim tijesnim vezama, te su ih dokazivali i branili prikladnim dokazima.... Te pak istine, koje su sami poganski mudraci istraživali, vrlo je prikladno primijeniti u prilog objavljenog nauka, kako bi se time pokazalo da ljudska mudrost, i samo svjedočanstvo protivnika služe kršćanskoj vjeri....


Bar se u ovom potpuno slažemo. Bez brige, kad mi postaneš dosadan- stavim te na "ignoriraj listu" pa smo za jedno vrime (otprilike misec ili dva, toliko po običaju stavljam forumaše ne ignoriraj listu) završili raspravu.

Za sada imam dva prigovora: tebe zanima argumentirana rasprava, ali u tvojim postovima vidim samo tvoje pisanje. Nemoj se ljutiti, ali to mi baš nije neki argument. Privatne mudrolije me nikad nisu posebno zanimale.

A drugi se odnosi općenito na filozofiju. Krivo shvaćanje grčkih filozofa u poimanju Boga, krivo shvaćanje da zlo za ateiste nije filozofski problem i sada posljednje, citiram;


U vječnosti nema prije i kasnije, niti ima prvih 12 milijuna godina.

Vječnost je cjelovito istovremeno i savršeno posjedovanje neograničenoga života. Severin Boetije "De consolatione philosophiae"

Doduše;

Čini se nemogućim preskočiti provaliju koja dijeli vječnost i vrijeme. Joseph Ratzinger "Dogma i navještaj"


I to jest istina, jer nitko od nas nema iskustvo vječnosti. Pa ipak, nema niti jedan ozbiljan teolog ili filozof, koji bi shvaćao vječnost kako ti shvaćaš.


Ili za Boga;

Ti, dakle, nisi bio jučer ili ćeš biti sutra, već si i jučer i danas i sutra. Dapače, nisi ni jučer ni danas ni sutra, već naprosto jesi izvan svakoga vremena. Anselmo Canterburyjski "Proslogion"

On je bez početka i kraja i sav svoj bitak ima istovremeno, u čemu i jest smisao vječnosti. Toma Akvinski "Summa contra Gentiles"

E moje Fran otkud ti toliko vremena i strpljenja, ubit ćeš čovika u pojam.

Mozda su evandjelja pisana i prije,pa se prepisivala...a nadjeno je samo koje desetljece poslije zapis koji je ocuvan.
Po tome zakljucivanju da je o nekome nedjeno nesto samo koje desetljeca pa nije tocno.Onda 90% povjesnih lisnosti se ne bi trebalo uzimati za stvarno.
o nekima je pisani zapis nadjen puno desetljeca poslije.

Procitao sam tvoj post zato sam između svega napisao





Samo da znas postoje ne krscanski zapisi o postojanju Isusa.

Osoba koja je bila sa njim ti svjedoci o njemu u evandjelju.Ivan.Al znam da ti to nije vjerodostojno,to je tebi pricica.

Zato ima ne krscanski zapis,rimski ako se ne varam.
Al da ti ga i nađem ne vjerujem da bi to ista promjenilo pa cemu trosit vrijeme.




Nema krnje spoznaje....nesto spoznati ne znaci da je posao gotov,kada bi znali sve o tome ne bi onda rekao da sam spoznao nego razumio i shvatio....netko moze nesto spoznati vise netko manje....al to ne mjenja cinjenicu da je spoznao nesto.
Spoznaja je misaona radnja,posto govorimo o Bogu....Bog je dopustio mom razumu da spoznam da postoji...samo da ga spoznam...ne da ga razumijem u potpunosti,ne da ga shvatim u potpunosti,niti da shvatim kako postoji.
Spoznao ga netko vise ili manje ne mjenja cinjenicu da ga je spoznao.Spoznaja se ne moze izmjeriti na vise ili manje jer to nije shvacanje necega u cijelosti.

npr.spoznao si da misliš.Dali u potpunosti shvacas razmisljanje?Ako ne shvacas,mjenjali to postojanje istoga?Mozes li ga dokazati?Znaci li to da nisi spoznao?
Ako nisi spoznao sto si onda?Shvatio?

Šta da ti kažen? Nije lako, ali netko i to mora. Lol.


Upravo to jarane moj.

Ima jedna dobra usporedba između Boga i misli, upravo kako si sada prikazao;

Gdje je Bog, pitanje je koje sliči pitanju: gdje je tvoja misao. Misao nije nigdje, a opet je svugdje. Svatko od nas zna da postoji misao, njome se služimo, nju prenosimo, misli oblikuju čovječanstvo, misli mijenjaju ljude, misli su velike ili male, pozitivne ili negativne, misli su dobre ili zle, zavodljive ili odgojne. Misli su zapisane u knjigama, ali nevidljive. Misli prenosimo glasom našeg jezika, misli prenosimo telefonom, radiom, gestama. Misli su ugrađene u naše kuće, u namještaj tvoga stana, ugrađene su u motore, strojeve, aparate, u kulturna dobra. Nema gdje nema misli. A ipak možemo se zapitati gdje su, zašto se ne očituju? Tomislav Ivančić "Povratak nade"

Tako bi izgledao aksiološki dokaz. Gdje je ljubav, kako izgleda, nosi li bijeli šešir? Koliko kilograma ima ljubav? Kakve je boje, jel ljubav glatka, ima li bore? Koliko dugo ljubav živi? Jel ljubav sastavljena od atoma?

Teško da će se pronaći čovik koji će negirati aksiološku stvarnost kao što je ljubav, ili da će se pronaći osoba koja će tvrditi da misli ne postoje. Mislin da će se oko toga svi složiti. Ali problem je kako dokazati da postoje misli i ljubav?

aksiologija (grč. axios — vrijedan, dostojan + logos — govor, riječ, učenje) — filozofska disciplina o vrijednostima (npr. dobroti, ljepoti). Problem vrijednosti star je koliko i filozofija, ali je kao zasebno pitanje izdvojen tek u 19. stoljeću. Aksiologija obuhvaća područje važenja: vrednote ne egzistiraju, nego važe. Područje važanje valja razlikovati od područja bitka. Važenjem se bavi um koji je osjetljiv na vrednote, a bitkom se bavi razum (i iskustvene znanosti). Odvajajući područje bitka i područje važenja, otvara se tako osebujna ontološka koncepcija.

aksiom (grč. axioo — cijenim, držim vrijednim, usvajam ) — prema tradicionalnom shvaćanju nedokaziva istina toliko očevidna da ne potrebuje dokaza. Suvremeno shvaćanje, međutim, uopće ne postavlja zahtjev očevidnosti: sve nedokazive istine koje prihvaćamo bez dokaza, a služe nam za izgradnju aksiomatskog sustava, nazivamo-aksiomima ili postulatima.

Neki u tome vide dokaz za Boga, ako ništa drugo, jasno je pokazano da postoji očigledna stvarnost koja se ne može dokazati.

Svi čeznemo da ljubimo i da budemo ljubljeni. Naša je potreba za ljubavlju bezgranična. To je dio naše metafizičke konstitucije: da budemo čežnja za beskrajnom ljubavlju. Stoga ne možemo govoriti o ljubavi, a da ne govorimo o Bogu. Kada Ivan piše da ljubav dolazi od Boga (1 Iv 4,7) ne iznosi nikakav apstraktni i teoretski princip. Naše iskustvo potvrđuje to sve vrijeme, pa čak i kada se događa "a contrario". Gladni smo i žedni ljubavi, potpune ljubavi, ljubavi bez zadrške i ograničenja, a ne postoji ljubav koja bez Boga može umiriti i utažiti našu glad. Ako slučajno još uvijek dvojimo postoji li Bog, ne trebamo dugo tražiti dokaz. Postoji dokaz Božje opstojnosti koji stalno nosimo sa sobom. Naša žed za ljubavlju, koju nijedan čovjek ne može zadovoljiti, upućuje na Boga. Takva žed, koju ne možemo zanijekati a da ne zaniječemo svoju vlastitu narav, ne može biti besmislenost (apsurd). Ta temeljna, neodoljiva snaga pretpostavlja magnet koji je veći od svega što si možemo zamisliti i predočiti. Taj magnet možemo nazvati Bogom. Wilfrid Stinissen "Ali najveća je među njima ljubav"

"Zapravo, gotovo možemo rekonstruirati poruku evanđelja koristeći samo rane nekršćanske izvore: Isusa su zvali Kristom (Josip Flavije), činio je „čarolije“, odveo Izrael u nove nauke, te su ga na dan Pashe razapeli zbog njih (Babilonski Talmud) u Judeji (Tacit), ali je tvrdio da je Bog i da će se vratiti (Eliezar), u što su njegovu sljedbenici vjerovali – štujući ga kao Boga (Plinije mlađi)"

izvor:vjerodostojan
tko ne vjeruje:nek provjeri

Evo imam knjigu: http://issuu.com/verbum.hr/docs/legende__mitovi__lazi, u kojoj su i teme: Sin Božji, Grob je prazan, Isusova pisma, Kumran i slično. Ali neda mi se prepisivati, ionako tko ne želi vjerovat to olako preskoči, i ode moj trud i vrijeme, a oni koji vjeruju, njima i ne treba.