www.tebe-trazim.com

Ih, ja sam ti opširna, pa meni postaviti ovakvo pitanje...Spremi se

Kao prvo, ne vjerujem da se vjernici (ali vjernici, ne vjernici na papiru) razvode. Oni ostaju u braku, kakav god da taj brak jest (što je opet posebna tema o kojoj bi se naširoko dalo raspravljati), ali eto ostaju.
S druge strane, razvode i preljuba je na sve strane, ali ne mislim da seks tu ima presudnu ulogu. Živimo u instant društvu: sve se mora odmah! Odmah moram biti uspješna, sretna, zadovoljna, odmah moram imati nešto/nekoga...(pišem u ženskom rodu, ali vjerujem da se isto može primijeniti i na muškarce). Odgovornost više nitko ne spominje. I ishitreni smo. Ishitreno se zaljubljujemo, miješamo zaljubljenost s ljubavlju i onda ulazimo u brak. I kad u braku ne štima, izlazim iz braka, jer o odgovornosti više nitko ne priča, samo u MOM zadovoljstvu.
Ja sam čula (sad koliko je to istina?) da se svećenikom ne može postati prije 26.god života. Zašto Crkva dopušta da ljudi ulaze u brak prije 26. god? Kako se svećenik ženi za Crkvu, tako se i muškarac i žena stupaju u brak Ako se svećenik tolike godine priprema za brak, kako to da taj isti svećenik tako olako podjeljuje sakrament braka?
Još nešto, a propos miješanja zaljubljenosti i ljubavi...to sam primijetila i na TT forumu. Sve djevojke se čuvaju za nekog princa na bijelom konju, srodnu dušu, prolijevanje krvi za tog istog princa...ali nema princa!! Ima samo obični čovjek, grešnik, kao i ja, kojeg eto Božjom dobrotom ja volim i on mene voli..nisu to bajke, ne živimo sretno do kraja života bez ikakvih problema i sl. Međutim, i ovdje čitam samo kako će taj princ doći, pa će ona proliti krv za njega (o Bože) potvrditi savez i nema nikakvih problema. A sutra kad se pojave problemi (neminovno) onda su razočarni i počnu priču o križevima i slično..ma dajte..
Eto, ukratko jedva čekam da me demantiraš

Ti si stvarno mudar

gledaj,upravo sve što si navela kao razlog svoj korjen ima u predbračnim odnosima.Da ne ponavljam sve to je već navedeno na početku teme PREDBRAČNI ODNOSI LJUBAV ILI GRIJEH,Radigović je tu spomenuo sve posljedice predbračnog seksa.Dakle od toga su zapravo počeli ovi problemi koje si i sama navela.Jer tako nije kod onih koji čisto hodaju.S druge strane seks u braku je jedan od tri najvažnija elementa koji drže brak jer mu je u prvom redu svrha produbljivanje odnosa i bračne ljubavi.

Ovo o svećenicima,njima fakultet traje 6 godina pa valjda moraju proći malo prakse nakon toga (kao i kod većine svjetovnih fakulteta nakon diplome) i tek onda se pripuštaju za rad s ljudima.Mislim da kad bi se vjernicima branilo da se žene prije 26-te da bi bilo mrtvih mnogim damama vjerujem da se to ne bi svidjelo

A ovo o princu,jedva čekam da naiđeš na pravu osobu pa da iz prve ruke vidiš kako izgleda biti s voljenom osobom,dok to ne iskusiš nema smisla objašnjavati.Kad si zaljubljen onda si sklon idealizirati tu osobu pa se razočaraš,kad istinski voliš onda su ti mane te osobe jasne ali je unatoč tome prihvaćaš i voliš i za tebe ta osoba je i više od princa.Od supruga se traži i da položi život za svoju ženu ako je to potrebno,ne znam ko bi to učinio za nekakvu pricezu ili princa.Ali za voljenu osobu svakako.I još nešto,ja tek kad sam se oženio počeo sam shvaćati što je brak,do tada sam samo teoretski znao o braku ali sam vjerovao da je tako kako Crkva uči.I da nisam mislim da bi gorko zažalio jer tek sad kad sam to počeo živjeti shvatio sam sve ovo što o braku i predbračnim odnosima govore.

Razlika je kad ti živiš svoj život,tvoj dečko svoj,nađete se negdje vani ali se svako vraća navečer svojoj kući.Ti imaš svoju obitelj,on svoju.Slobodni ste,sutra možete prekinuti ali se možete i vjenčati.Ako ti on ne odgovara nađeš drugoga jer si slobodna,on isto tako.Onaj ko bude ostavljen neko vrijeme pati ali i to prođe.Toga u braku nema,tu oboje živite zajedničku stvarnost i sve što ne valja stalno je prisutno.Nema nakon svađe okrenuti leđa i ići doma,pobjeći od problema,plakati mami na ramenu nema više istu utjehu,jedino ostaje praštati i truditi se popraviti problem.U braku svaki dan se umire sebi i ako istinski ne voliš bračnoga druga onda ti je umirati sebi jako teško,nemaš dovoljno jak razlog da to činiš.O sreći jednoga ovisi i sreća drugoga,ja sam shvatio da ako povrijedim suprugu to se direktno odražava i na mene.Ako je ona loše,i ja trpim,kao da dvoje ljudi živi u istim čizmama(ili hlačama,slikovito se izražavam),oboje ste dio jednog tijela i tako zajednički treba funkcionirati.Zato nitko ne bi smio biti važniji od bračnog druga(osim Boga naravno) jer dvoje kao jedno nastupa prema djeci i drugima,ljudi moraju imati to jedinstvo i sve što ga ruši itekako se osjeti i oboje zbog toga trpe.Eto ti mog iskustva

Naravno da su djeca blagoslov svakog braka ali ne možeš ovako nešto reći, citiram :"bez djece zajednički život nema smisla", pa kako to zvuči onima koji ne mogu imat djece!!! Ja shvaćam tebe, ti s ovim što si napisala vjerovatno misliš na one koji su u braku i ne žele imat djecu, vjerovatno imaš neki takvi primjer u svojoj okolini pa zato to tako govoriš.
I ovo citiram "Pa da bit našeg postojanja je opstanak nas ljudi i rađanje djece", znači oni koji nemaju djece nemaju ZAŠTO postojati, nemaju BIT postojanja . Znači svi bi trebali imat djecu pa bilo s kime samo da ostvare BIT svog postojanja!!! Ovako bi protumačila ovaj tvoj post, znam da vjerovatno nisi mislila tako ali tako zvuči!

Hvala na podijeljenom iskustvu. Al nećemo ti i ja na zelenu granu
Ja svog "princa" imam već 6 godina, Bogu hvala na njemu, tak da znam o čemu pričaš ovdje. To svejedno ne rješava problem tupljenja gluposti djevojkama da im ima doći princ
Hm, analogno, ja sam završila fax od 4 god, pa još 2 poslijediplo. pa imam i iskustva, pa se još uvijek ne smatram stručnjakom na području moje profesije. A svećeniku i tak brak nije profesija...prema tome ostajem rezervirana..
Seks ovdje nije uzrok nego posljedica..to mje ono što zamjeram većini vjernika. Površni su (smo). Bavimo se većinom posljedicama..i koncentriramo na pogrešne stvari.
AL hvala, momče, na još jednom lijepom postu

Mislim da ti je ovo bezobrazan i ciničan post, jer si izvukla između redaka što ovdje nitko tako ne misli, stavila nekima u u sta što ne misle i onda se rugaš na račun toga. Ovo ti nije stvarno u redu.
Možda si mislila da si izmislila sad toplu vodu, ali ovo da neki ovdje čekaju princa na bijelom konju da poliju krv za njega je podmuklo i bezobrazno!
Moram priznati da si me razočarala.

Hej sorry, nisam imala namjeru biti bezobrazna..sorry, ak tako zvuči. A post definitivno nije ciničan. Zaista mi je žao ako sam tebe ili bilo koga drugoga uvrijedila. ali eto ti si se javio, pa tebi direktna isprika.
Nisam nikomu ništa stavila u usta, i ne rugam se, nego samo izražavam svoje neslaganje s teorijom. Još jednom oprosti(te).
Mislim da me nisi najbolje razumio, za što i ja snosim dio krivice. Možda jesam banalizirala, ali nisam bila bezobrazna.
Mislim da nije bezobrazno to što ja nemam (pre)romantičan pogled na zajedništvo dvoje ljudi.
JOš jednom se ispričavam.

čuj ne moramo na zelenu granu,nije to ni cilj nego više razmjena mišljenja a usput da neko nešto i nauči(ne nužno ti ili ja,može i neko ko ne sudjeluje nego samo prati raspravu).

No ako ti svog dečka(ili supruga)tako ne percipiraš ne mora značiti da to vrijedi i za druge.Jasno ko puno očekuje više nego je realno razočarat će se ali očekivati princa nije niti puno niti nerealno,ako se čuva čistoća prije i u braku ta osoba se može gledati takvim očima jer to je dar od Boga.Osobno sam imao rasvjetljenje da Bog daje posebne darove za onu sobu koju ima u svom planu za nekoga pa tako i takav način percepcije dečka,ali ako to dvoje to ne upropaste grijehom i time ne izgube te milosti.

No jedno je sigurno,svako će brati plodove svog života,neko gorke a neko slatke.Ili kako Sudac reče,kako prostriješ tako ćeš i leći.A tko je površan neću u to ulaziti jer samo duhovan prosuđuje druge dok drugi onog ko je duhovan ne prosuđuju

Čuj, hvala na svemu. Iskreno su me tvoji postovi naveli da o nekim stvarima razmislim, da ispitam, preispitam itd. Al mislim da je bolje (za mene, hehe) da više ne sudjelujem u raspravi (ili možda raspravama općenito), jer sam očito neke ljude uvrijedila (vidi moj zadnji post)
Meni je jasno da ne upadam u okvire klasičnog vjernika. Ja nemam problema pitati i preispitivati stvari koje bih možda trebala uzeti zdravo za gotovo. Ak to znači (a vjerojatno znači) da nisam baš duhovna, OK ... Možda postanem. I trud se nešto računa valjda Iz tog razloga sam ti neizmjerno zahvalna za ovu malu razmjenu mišljenja.
P.S. Poslala sam upit don Damiru, pa ak mi odgovori, mogu ti proslijediti, ak te zanima.

ma nema na čemu,meni je draga svaka konstruktivna rasprava,hvala tebi

Mislim da uopće nije problem pitati i razmišljati,dapače smatram da to samo potiče kvalitetnu raspravu,problem je u nepoštivanju sugovornika ili izrugivanju nečijih svetinja(kako mnogi već običavaju raspravljati na internetu),ovo ne mislim na tebe nego na internetske rasprave općenito.

A ovo za don Damira,ako dobiješ odgovor pošalji,baš me zanima što će ti odgovoriti.

Mogu ti iznijeti još jedno moje iskustvo,na početku veze s mojom suprugom imali smo nekoliko lakših padova(ljubakanje,zagrljaji)i nakon toga osjećao sam se ne baš tako dobro,one čarolije je nestalo jer smo unijeli bludnost u naš odnos.Bilo mi je žalosno gledati na što nam se veza svela jer nije bilo isto kao i prije tih nekoliko padova.Kasnije smo se ispovjedili i dogovorili da više nećemo popuštati ni malo i tako smo izdržali do braka.Sve se popravilo i čarolija se nakon nekog vremena vratila,opet sam je gledao onim očima kao da je i više od princeze