Evo i nešto od mene. Puno toga je izostavljeno da bih zaštitila identitet nekih osoba, ali nadam se da će barem nekome pomoći.
Rođena sam u katoličkoj obitelji kao najstarije dijete. Kao mala, živjela sam u Zagrebu, zajedno sa svojim roditeljima, sve dok mi se nije rodio brat, nakon čega smo se preselili u Zagorje.
Nekoliko godina nakon što smo se doselili, započeli su problemi. Dovoljno je reći da je mami dijagnosticiran rak, nakon kojeg joj su joj se pojavila i problemi sa plućima. Liječenje je bilo jako teško i traumatično za cijelu obitelj, a vjerujem da se nikada ne bi oporavila da nije bilo svih molitvi za nju.
Nedugo nakon njezina izlječenja, mom mlađem bratu je dijagnosticirana epilepsija, od koje sad već 2 godine nema ni traga.
U školi sam također imala problema. Bila sam maltretirana od strane vršnjaka i njihovih roditelja, te je sve to dovelo do mog preseljenja u drugu školu i udaljavanja od Boga.
Uspjela sam upisati srednju školu po volji, ali se u razredu nisam snašla. Previše sam se brinula oko svega, jednostavno, nisam se mogla opustiti i čak sam dobila gastritis. Nisam željela redovito ići na misu jer nisam vidjela svrhe u tome. Prestala sam se moliti i potpuno sam izgubila smisao života.
Stvari su krenule na bolje nakon Uskrsa ove godine. Jednog dana, dok sam se šetala s majkom, razgovarale smo o uobičajenim stvarima i uspjela sam skupiti dovoljno hrabrosti i reći joj sve što mi je na duši. Priznala sam joj da se ne mogu moliti, da želim, ali jednostavno ne mogu. Priznala sam joj da ne vidim smisao u redovitom odlasku na misu. Priznala sam joj da mi nije jasno zašto se uopće moram moliti Bogu, ako on to ionako ignorira, jednostavno, molila sam se, ali se nisam molila. Pokušala mi je pomoći na razne načine, a jednog dana sam samo osjetila kao da je sve u meni puklo. Rasplakala sam se i sve priznala Njemu, Bogu. Odlučila sam se početi moliti svaki dan, bez obzira na sve, i doživjela sam nekoliko posebnih iskustava koja ne mogu opisati. Na internetu sam pronašla molitve sv. Brigite koje sada molim već neko vrijeme, i mogu reći da su mi obogatile život. Sada, tijekom molitve osjećam gotovo opipljivu ljubav, milost i sigurnost, a najviše bezbrižnost koja mi je tada bila najpotrebnija. Bog mi je darovao velike milosti, kroz molitvu, uspjela sam uvidjeti sve poklone i znakove koje mi je darovao u nastojanju da me vrati na pravi put. Konačno sam spoznala milost koju svakodnevno pronalazimo u malim stvarima i život mi je puno bogatiji, mirniji i sretniji.
Login
FAQ
Chat
Traži
...pada mi na pamet još netko tko je htio biti Bog... 
daj se skuliraj 
