je li itko od vas ikada to napravio? što ako ne prihvatimo teret koji bi trebali prihvatiti, težak teret koji bi nas pratio tijekom cijelog života? onakav teret za kojeg misliš da se ne možeš s njim nositi, i jednostavno ga želiš ostaviti? koliki je grijeh ako kažemo Bogu - ja se zbilja ne mogu više nositi s tim, ostavljam taj svoj križ, i nastavljam živjeti dalje, ovaj je ipak pretežak pored svih ostalih križeva? kako možemo spoznati Božju volju, na koji način? kako znamo koji je ispravan put? da li Bog zbilja želi da, ako već imamo u životu taj neki križ, da ga nosimo, iako je moguće odbaciti ga? kako pomiriti svoju volju sa Božjom? kako znamo koja je Njegova volja?
ovih dana se u mojoj glavi ovakva pitanja nekako nameću sama od sebe. počela sam moliti da spoznam što je Njegova volja, i da ju mogu uvijek slijediti. ali svejedno ostajem potpuno zbunjena, lomim se, ne znam što učiniti, što bi bilo ispravno učiniti
Zivio jednom neki siromasan i jednostavan covjek. Uvečer ,nakon napornog rada, vracao se kuci slomljen i netaspolozen. Sa zaviscu je promatrao ljude koji su se vozili automobilima ili sjedili u baru pijuci pivo. Njima je dobro, gundao je covjek vozeci se tramvajem,stisnut među ljudima. Oni neznaju sto znaci trpjeti. Kad bi imali moj kriz...! Bog je s mnogo razumijevanja i strpljenja slusao svakodnevne jadikovke siromasnog covjeka. O to si ti Gospodine rece covjek iznenađeno. Nemoj me prekoravati. I sam znas kako je tezak kriz koji si mi stavio na ledja. Gospodin se blago nasmijesi: dodji samnom. Dat cu ti mogucnost da izaberes drugi kriz. Covjek se nenadano nadje u u velikoj plavoj spilji cija se arhitektura
Zivio jednom neki siromasan i jednostavan covjek. Uvečer ,nakon napornog rada, vracao se kuci slomljen i netaspolozen. Sa zaviscu je promatrao ljude koji su se vozili automobilima ili sjedili u baru pijuci pivo. Njima je dobro, gundao je covjek vozeci se tramvajem,stisnut među ljudima. Oni neznaju sto znaci trpjeti. Kad bi imali moj kriz...! Bog je s mnogo razumijevanja i strpljenja slusao svakodnevne jadikovke siromasnog covjeka. O to si ti Gospodine rece covjek iznenađeno. Nemoj me prekoravati. I sam znas kako je tezak kriz koji si mi stavio na ledja. Gospodin se blago nasmijesi: dodji samnom. Dat cu ti mogucnost da izaberes drugi kriz. Covjek se nenadano nadje u u velikoj plavoj spilji cija je arhitektura odavals bozanski izgled. Unutra je bilo naslagano mnogo krizeva: malenih, velikih, iblozenih biserjem,glatkih,hrapavih,teskih,laganih... To su krizevi koje ljudi nose.odaberi koji zelis. Covjek radosno skine svoj kriz i pocne prebirati po gomili krizeva koji su ondje lezali. Najprije je iskusao lagani kriz ali bio je poveci ,neudoban za nosenje.zatim uze kriz koji nosi biskup,ali taj je bio nebicno opterecen odgovornoscu i zrtvom. Pokusa staviti glatki kriz ,ali osjeti da ga silno zulja. Opazi i srebrni kriz ,ali kad ga stavi na sebe, osjeti samocu i napustenost. Tako ih iskusa sve ,ali na svaki je imao prigovor. Napokon u zapećku pronađe kriz prilicno istrosen od duge uporabe. Ucini mu se ko stvoren za njega. Stavi ga na ledj a i uzvikne: uzimam ovaj kriz. Bas mi dobro pristaje! Gospodin mu uputi blagi pogled i tafa covjek prepozna kriz: bio je to njegov vlastiti kriz,koji je bio odlozio ulazeci u spilju i koji je nosio citava svog zivota.
Pa, isto kao da baciš kartu za željeni pravac putovanja.....
Krštenjem djeca božja i vozna karta Život nam je bio podaren bez našeg udijela na samom početku.Oni koji su nam omogućili rođenje preuzeli su na sebe odgovornost za naš budući život. Na sličan način mnogi su odmah nakon rođenja primili sakrament krštenja.A da sami nisu nimalo doprinjeli tome.Odgovornost za krštenje preuzeli su drugi.Mogli bismo kazati da su nam kupili voznu kartu sa svim pravima koja nam kao ljudima i kršćanima pripadaju na lađi života. Jedno od tih prava je duhovna moć koju pruža krštenje.Za Isusa reče Ivan : Za mnom dolazi jači od mene.Tko je po krštenju povezan s Isusom postaje krštenjem znatno jači, jaši od onih koji nisu kršteni.Krštenjem je dobio unutarnje prosvjetljenje da može razlikovati dobro od zla, a prije svega dobio je volju za vršenje dobrih djela i svladavanje zla.Naravno da to ovisi o njemu, koliko je svjestan tog unutarnjeg prosvjetljenja i kolko se njime koristi. Drugo pravo mjesto je za Božjim stolom.Djeca imaju pravo sjediti za Očevim stolom.Krštenjem smo postali djeca Božja, članovi Božje obitelji.Nad svakim se krštenikom izgovaraju riječi: Ti si moj sin, ljubljeni! U tebi mi je sva milina!Otac nam se raduje, želi da se i mi radujemo za njegovim stolom sada i u vječnosti.I opet, sve to ovisi o nama, koliko smo svjesni Božijeg sinovstva, koliko ga znamo cijeniti, radovati se i podijeliti s drugima. Neka siromašna obitelj u Poljskoj primila je od svojih bogatih rođaka u Americi pozivnicu da se preseli k njima.Pristali su i rođaci im plate vožnju brodom (bojali su se zrakoplova) .Znajući da će putovanje biti naporno i dugo, ponijeli su sa sobom prepečenac, sir i sušeno voće.Kad je na brodu bilo vrijeme ručku, okupili bi se u svojoj kabini i žvakali suhu hranu.nisu htjeli da ostali putnici vide kako su oni siromašni.Na kreju višednevne plovidbe pošalje otac sina u brodsku blagovaonicu da kupi neki bolji zalogaj.Pošto se dugo zadržao ondje, pođe i otac u blagovaonicu da vidi što se dogodilo.Nađe sina za prepunim stolom kako masti svoj brk. -Tko će sve to platiti!, ljutito reče otac. -Oče, rekoše mi da je za sve nas bila tijekom putovanja plaćena i hrana zajedno sa voznom kartom. iz knjige Po riječima Svetog pisma Franc Cerar Di Da, to smo krštenjem dobili, a često , vrlo često zaboravljamo, pa se sjetimo u životnim burama, vjetrometinama olujnog mora( po kojem je Isus hodao a, mi potonemo u malenoj lokvi naše malovjernosti, a gdje smo još od mora ) naše karte za nebo, pa pomislimo da i nebo i kartu nismo zaslužili i treba je '' nečim platiti'', pa na svakojake načine pokušavamo ''zaslužiti'' nebo, osjećajući se nedostojnim tako nečega.U stvari poručujemo Bogu, pitanje je koliko svjesno,'', al ja hoću u nebo, mojom zaslugom ok. hvala ti, pusti sad malo mene''.Kao da zanemarujemo to bezuvjetno Božansko milosđe, ljubav i brigu za svoju djecu, i tko god misli tako nek pogleda u svoju ''kartu'', tamo je sitnim slovima, pomalo izvijenim jer za čitanje tih slova čovjek mora biti na koljenima piše :Ovo je karta i za Nebo, plaćena je raspetom ljubavlju, a overava se svaki put na Svetoj misi, djelima milosrđa, ljubavi prema sebi i bližnjemu, trpljenjem i praštanjem.
a overava se svaki put na Svetoj misi, djelima milosrđa, ljubavi prema sebi i bližnjemu, trpljenjem i praštanjem
zašto mora biti i trpljenjem? zar ne postoji neka granica tog trpljenja, kada čovjek zbilja može reći - ne mogu više? čak ni kada nam je ugrožena egzistencija, psihofizičko zdravlje? zašto neki imaju manji, lakši križ, a drugi imaju teži, veći (ili čak više teških)? kako ostati i vjeran Njemu, i pronalaziti smisao u svemu tome, ako odabereš zbilja, do kraja života, trpjeti? kako se u svakodnevnom životu izdići iznad svog trpljenja?
Puno ima zašto pitanja? A to se svatko pita. Tek kad se prihvati križ i žrtva, i kad se oprosti ili dobije oproštenje, tad dolazi to olakšanje, milost; i kad se čovjek prepusti Kristu da ga vodi, sa zahvalnošću Bogu na svemu. Bog providi točno koliko možemo nositi teškoća taman toliko da idemo, i to je zato da možemo biti ponizni, da otvorimo srce i zavipimo Njemu. Jer On nas voli i želi da Mu se obraćamo kad nam je teško. I moramo se više moliti pogotovo za ustrajnost, strpljivost, odanost...
što ako ne prihvatimo teret koji bi trebali prihvatiti,
Prije svega, koliko ste vi sigurni da taj teret uopće trebate prihvatiti? Jer čovjek zna sebi natovariti terete koje Bog nikada nije ni htio.
leelaa napisao:
onakav teret za kojeg misliš da se ne možeš s njim nositi, i jednostavno ga želiš ostaviti?
Ako već utvrdite da taj teret jeste za vas, onda ćete imati snage nositi ga. Bog nam nikada ne daje teret, a da nam pri tom ne da snagu da isti nosimo. S druge strane, tu snagu Bog ne daje unaprijed; daje je u trenutku kada nam treba. Ako bismo snagu dobili unaprijed, koliko bi ostali oslonjeni na Boga?
leelaa napisao:
kako možemo spoznati Božju volju, na koji način? kako znamo koji je ispravan put?
To vi znate. Svatko u svom srcu zna, jer se istina ne može sakriti - čujete je, osjetite je; pitanje je koliko ćete poslušati. Još jedna "metoda" odlučivanja: ako se srce, mozak i stvarnost slažu - to je to. Ako samo jedna komponenta nedostaje, niste na pravom putu. (mislim da je Ivančićeva "metoda"). Praktičan primjer vam mogu poslati u pp.
leelaa napisao:
koliki je grijeh ako kažemo Bogu - ja se zbilja ne mogu više nositi s tim, ostavljam taj svoj križ, i nastavljam živjeti dalje, ovaj je ipak pretežak pored svih ostalih križeva?
Čega se bojite? Odluke? Očito je morate donijeti. Pa i ako pogriješite, što onda? Bog sve okreće na dobro onima koji Ga ljube. Ako ne želite danas, nije rečeno da nećete željeti sutra (ako uopće trebate željeti). Ja bih bila iskrena prema sebi i Bogu. On me poznaje, On najbolje zna kako će sa mnom "na kraj" Tako i sa vama
Leelaa Najbolje ti je popricati sa svecenikom kome mozes reci sve o svome krizu i koji ce te moci najbolje savjetovati. Isus ne zeli da budes zalosna cijeli zivot,to zapamti. Sto ti se sada cini tesko poslije ti moze biti lako.tj.ispadne puno lakse nego sto mislis
Ne znam o cemu pricas u opce,ima krizeva brdo,najbolje ti je sa svecenikom popricat ako te to toliko muci.
da, trebam donijeti jednu vrlo važnu odluku, pa važem, promišljam, preispitujem samu sebe i polagano sam očajna jer ne znam da li ću napraviti grijeh, ili ću se jednostavno izbaviti iz zla. a On mi se ne javlja, ne govori što da radim
Login
FAQ
Chat
Traži
