Gdje si? Ti, koji me progoniš u stopu: kojeg gledam a ne vidim, njušim a nema ga- otkud taj miris Tebe uokrug? Dotičem ga a ne trza, čujem a on bez glasa- na moju sliku i priliku? Taj strašan tvrdokorni tkalac moje i sviju putanja, svakog i sveg odjednom. Zovem a ne javlja se, psujem a on ne odvraća. Bdilac i nad snima, Ti, lovče na savjest, neumoran u zasjedi, mjeritelju mojih koraka (slobodnih?), uhodo zlokobni, strijelče moje duše. Omeđen, odvać sam nesiguran, ugrožen. "Bože šutnje, otvori samoću." U mojem da. U našem. Vidiš. Ne vidiš?... Gore od goreg: loše me sazda, Ljubomorni! Još se ne uspjeh ni obazrijeti za leđima, a Ti si, evo, preda mnom. Udolje jada, traljav usud, Gospode. Joja Ricov "Obnovljeni život, Kolovoz 1991."Prije svega lipi pozdrav Thom!
Dosta je napisano u ova dva dana, najbolje da krenem od onog najvažnijeg (barem se meni tako čini). Prvo odgovorim na to, da mi kojim slučajem ne promakne.
thom napisao:
Oprosti, ali stvarno nemam neko veliko mišljenje o filozofima (možda moja predrasuda?), pogotovo ovima Franovima. Nadam se da će se Fran uključiti i pokušati me razuvjeriti. Jako me zanima što ima za reći. Fraaan?
Vidin da je i tebi ovo važno. Lol. Kažeš da te pokušam "razuvjeriti"? Možda najbolje da na početku rasprave riješimo te stvari. Ja ovde raspravljam s tobon iz samo jednog jedinog razloga, to bi bilo: da se utvrdi tko je pametniji- ti ili ja. Mene samo to zanima. Mene ne zanima u koga ti viruješ, viruješ li uopće i ako ne viruješ, zake ne viruješ. Ne, to mi nije bitno. Mene samo zanima javna rasprava, rasprava da se odmjere snage uma i ništa više. Pobjednik će dobit slavu, ugled među ostalim forumašima, zapisat će si u bilježnicu pobjedu od 1:0. Na kraju krajeva, pobjednik će dobiti "pljesak" ostalih forumaša. A praženi? Poraženi će morat uzmaknut, uzmaknut pognute glave, prekriven sramotom, sramotom koju poraz sa sobom donosi. Neće steći ugled među ostalim forumašima, neće dobit slavu, te će si u bilježnicu predbilježit poraz. Lol.

Oprosti, opet mi se okrenulo. Malo san se zanio.

thom napisao:
Ja više cijenim npr. fizičara od filozofa. Meni je matematičar puno, puno bliže istini nego filozof.
Ovde si se sam doveo u nezavidan položaj- moram da te pitam: što je istina? A druga stvar, razlika između filozofije i prirodnih znanosti;
Tako je čitava filozofija poput stabla koji su korijeni metafizika, deblo fizika, a grane su koje izrastaju sve ostale znanosti. Martin Heidegger "Kraj filozofije i zadaća mišljenja"
Da pobliže uočimo specifičnost filozofije, korisno je suočiti se s drugim znanostima. Mogućnost većeg broja znanosti uvjetovana je time što se one bave samo dijelom stvarnosti ili svijeta oko nas. Zato se takve znanosti i nazivaju pojedinačnim, jer promatraju samo pojedina područja svijeta. Specifičnost filozofije očituje se upravo u tome što ona postavlja pitanja i traži odgovore koji se tiču sveukupne stvarnosti. Njezina su pitanja sveobuhvatna, ona traži temeljne uvide u stvarnost, čime se pojedinačne znanosti niti mogu niti žele baviti. Iz toga se već može naslutiti da je filozofija po svojoj biti u neku ruku nužan preduvjet za svaku znanost jer joj želi pružiti misaoni temelj. Kad, na primjer, fizika postavlja iskaze o ustrojstvu materije, onda ona pretpostavlja da ti njezini iskazi jesu ili barem mogu biti istiniti, ali ne postavlja pitanja o mogućnosti istinite spoznaje ili o biti istine uopće, nego smatra da su ta pitanja već na drugom mjestu pozitivno riješena. Dužnost je filozofije baviti se upravo takvim problemima. Filozofija nastaje tamo gdje ljudsko mišljenje teži prema unutrašnjem jedinstvu, gdje se nameću sveobuhvatna i cjelovita pitanja. Takva se težnja javlja kod svakog čovjeka. Zato možemo reći da kod svakog čovjeka susrećemo neki oblik filozofije, a redovito je zovemo "predznanstvenom" filozofijom. "Znanstvena" filozofija nastoji, međutim, takva pitanja i odgovore na njih metodički postaviti i sustavno srediti. Rekli smo da filozofija utemeljuje svaku drugu pojedinačnu znanost. No i filozofija postavlja zahtjev znanstvenosti pa je zato i njoj potrebno utemeljenje. Ona međutim za to ne može pozvati u pomoć neku sebi nadređenu znanost koja bi je utemeljila. Kad bi to bilo moguće, onda bi i filozofija postala pojedinačnom znanošću te ne bi davala sveobuhvatno objašnjenje temelja svijeta i našeg znanja o njemu. Ako je filozofiji potrebno utemeljenje, onda ga ona mora dati sama sebi. Ivan Macan "Filozofija spoznaje"Ipak bi rekao da je filozofija bliže istini od npr. matematike ili bilo koje druge prirodne znanosti.

thom napisao:
Oprosti, ali stvarno nemam neko veliko mišljenje o filozofima (možda moja predrasuda?), pogotovo ovima Franovima.
Viruj mi da svit ne pati previše zbog toga. Lol.

thom napisao:
Pričate o ateistima, bilo je komentara kako su oni bolesni, nenormalni, pod utjecajem sotone. Sad se uključe ateisti, pokušavaju komunicirati, uspostaviti kontakt s vama, razmijenit riječi. Ispričavam se što kvarim vaše slatke ružičaste kršćanske monologe o zločestim ateistima.
Istina. Nažalost, vjernike često hvata ta "vjernička oholost".
Kad o bilo kojem problemu kažemo: 'mi katolici', mi time gotovo prelazimo međe katolicizma, mi gotovo prestajemo misliti katolički. Gabriel Marcel "Od neprihvaćanja do zaziva" Kao što ja nisan zaslužan za svoju vjeru, tako i ti nisi virovatno "kriv" za svoju nevjeru. Ne bi bio prvi koji bi, ako život tako donese, iz ateista postao vjernik, niti bi ja bio posljednji koji bi, ako život tako donese, prešao iz vjernika u nevjernika. Tko zna, možda se i to dogodi. Niti je moja vjera potpuna, niti je tvoja nevjera apsolutna.
Ako se vjernici pitaju zašto njihova vjera nije potpuna, i nevjernici se zapitkuju zašto nije apsolutna njihova nevjera? Možda se možemo više približiti i bolje razumijeti no što i slutimo. Mijo Škvorc "Bogoslovska smotra, Travanj 1966." Mi si doista jesmo bliže nego si to zamišljamo.
I tebi i meni preostaje jedino vjerovati;
Ateist je čovjek koji vjeruje da Boga nema. Vjernik je, pak, onaj koji vjeruje da Boga ima. Ateist i vjernik su u stvari vjernici. Obojica jedino mogu vjerovati da Boga ima ili da Boga nema. Tomislav Ivančić "Povratak nade"I to je ta drama života. Ja priznajem da mi vjernici nosimo veliku krivicu na svojim leđima. Zake? Evo razloga;
...lijek protiv ateizma možemo očekivati od adekvatnog izlaganja nauke, ali jednako tako i autentičnog života Crkve i njezinih članova. Crkva naime treba da učini prisutnim i tako reći vidljivim Boga Oca i njegova utjelovljenoga Sina, neprekidnom obnovom i očišćenjem same sebe pod vodstvom Duha Svetoga. To se ponajprije postiže svjedočanstvom žive i sazrele vjere, to jest vjere koja je tako odgojena da može jasno prozreti teškoće te ih nadjačati: Divno svjedočanstvo takve vjere davali su i daju mnogobrojni mučenici. Ta vjera mora očitovati svoju plodnost time što prožimlje sav život vjernika, pa i profani, te što ih pokreće na pravdu i ljubav, posebno prema siromašnima. Napokon, da se očituje prisutnost Božja, najviše pridonosi bratska ljubav među vjernicima, koji u duhovnoj jednodušnosti surađuju za vjeru Evanđelja te se očituje kao znak jedinstva. A Crkva, premda potpuno zabacuje ateizam, ipak iskreno izjavljuje da svi ljudi, vjernici i nevjernici, moraju zajednički raditi za ispravnu izgradnju ovoga svijeta u kojemu zajedno žive.
.........
I sama današnja civilizacija može često otežati pristup k Bogu, ne iz same sebe, već ukoliko je suviše upletena u zemaljske stvari. Oni koji svojevoljno nastoje udaljiti Boga od svoga srca te izbjeći religiozna pitanja, protiv diktata vlastite savjesti, nisu dakako bez krivnje. Ali ipak neku odgovornost za to snose često i sami vjernici. Ateizam naime promatran u cjelini, nije nešto izvorno, već proizlazi iz različitih uzroka. Među te uzroke treba ubrojiti također kritičku reakciju protiv religija, i to u nekim krajevima posebno protiv kršćanske religije. Zato ne malu ulogu za postanak tog ateizma mogu imati vjernici, ukoliko treba reći da oni zanemarivanjem vjerskog odgoja ili netočnim i pogrešnim izlaganjem nauke ili također nedostacima svoga religioznog, moralnog i socijalnog života, pravo lice Boga i religije prije zakrivaju nego otkrivaju." II. VATIKANSKI SABOR "Gaudium et spes"Dakle, nisu ni vjernici čistih ruku. Možda najbolje početi od sebe. Meni nije do tvojeg obraćenja, drugim ričima, baš mi je svejedno, viruješ ili ne, želiš li uopće virovat ili kako već, želin samo biti pametniji od tebe. Liči li to na čovika koji je prožet Kristovom naukom? Sigurno ne. Pogledaj koliko se samo podbadamo, koliko je tu ironije i cinizma. Kako samo ismijavamo jedni druge. Pogotovo ja. Vidiš li ti u mojim postovima ovo;
Rim 12,10 Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem!
Rim 13,8 Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. Više vidim nešto poput ovog;
Gal 5,19-21 ...očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Živimo po djelima tijela.
Gal 5,15 Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete. Znaš šta je rekao jedan ateist. Kaže ovako;
.. shvatit ću Crkvu ozbiljno tek kad njezini duhovni vođe budu govorili jezikom sviju, i kad sami budu proživljavali opasan i bjedan život, kakav je život većine. Albert Camus "Dva intervjua- Kronike"
Sretni kršćani. Sačuvali su milost za sebe, a nama su ostavili ljubav prema bližnjemu. Albert Camus "Zapisi"E pa to ti je to. To je ono kad Krist kaže;
Mt 5,13 Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.Ali ako sol obljutavi... To se upravo dogodilo nama, meni, dobrom dijelu kršćana. Zake se tako ponašamo, unatoč tome što znamo da takvim ponašanjem skrivamo pravo lice Krista Gospodina? To je dobro pitanje. Mora da je ipak istina;
Jr 17,9 Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?Naravno da nije samo krivica na vjernicima, daleko od toga. Tragedija ateizma i ateističkog humanizma je golema.
thom napisao:
Ovo opet zvuči ko igra riječima. Mogu se složit da po toj definiciji vječno živi onaj u sadašnjosti, ali to je već natezanje riječi i ne bih išao dalje od te izjave.
Tebi. Ova izjava govori isto kao i prethodne dvi. Ako se sa ovom izjavom možeš složit, onda se i sa prethodnima možeš složit. Nema potrebe za netezanjem riči, vječnost je ili beskrajno trajanje vrimena ili nevremenitost (stanje onkraj vrimena). Treća mogućnost ne postoji.
thom napisao:
Svjestan sam toga. Imaju veze sa životom, ali često ne idu nikud zato što nema dobrih preciznih definicija pojmova.
Ili ti ne razumiš te definicije pojmova.
thom napisao:
Čak ni slijed zaključaka od rečenice do rečenice (barem meni) često nema veze sa logikom.
Slučajno ili ne, upravo je Aristotel otkrio logiku. A Aristotel je bio filozof. Jel? Lol.
thom napisao:
Može. Neznam. Što želiš od mene? Možemo se dogovoriti oko značenja, ali riječ "vječnost" sama po sebi nema jasno utvrđeno značenje.
Nekoliko redova gore si se složio da nije.
thom napisao:
Pa i s bogom stvari jesu kako jesu. Ni vjernicima nije lako reći što je dobro a što zlo u mnogim situacijama.
Ne razumin ovo.
thom napisao:
Pojam boga je vrlo apstraktan, izobličen i raznolik među različitim ljudima.
Nažalost.
thom napisao:
U kojem kontekstu? Zašto bih to definirao? Ponudiš mi riječ "zlo" i sad ga trebam definirati? Gdje je tu logika? Ne bismo li trebali prvo definirati pojmove, složiti se oko definicija, a tek onda pričati o njima?
Šta je za ateista zlo? Valjda znaš šta je vama ateistima zlo, jel uopće postoji kod ateista neko zlo? Musavi kaže da bi to možda bilo nešto kao nauspjeh ili kako.
thom napisao:
Ne bismo li trebali prvo definirati pojmove, složiti se oko definicija, a tek onda pričati o njima?
Ja ti mogu reći šta je za vjernika zlo, za ateista ne znan šta je zlo.
thom napisao:
Sumnjam da ćeš biti zadovoljan odgovorom, no ljuti me ljudska zloba jer ljudi mogu biti dobri.
Probaj, možda budem zadovoljan, pa ako i ne buden- zar je to bitno? Lol.
thom napisao:
Može li Dostojevski elaborirati? Ostale životinjske i biljne vrste se ne ubijaju, zašto bih se morao ja ubiti? Jesu li one spoznale da ima Boga?

thom napisao:
U prirodi mi je da se ne ubijem.
Zašto? Šta je to u tebi da te sprečava?
thom napisao:
Iako, neke životinje čak čine suicid da zaštite svoju zajednicu ukoliko ju mogu zaraziti. Ne vidim ovdje neki problem.
Koje i kako?
thom napisao:
Tragedija? Možda tebi. Moram se ubiti? Ne moram se ubiti ako ne želim.
Pa imaš alternativu, ovde lutati i čekati da te proguta zamlja. Kad bi npr. ja spoznao takvo što, ubio bi se. Jer poslije sigurne spoznaje da Boga nema, slijedi pitanje: čega ima? I dođemo do toga da ima samo ovaj svit, svit koji proždire sam sebe.
No ja san svjestan da se ti virovatno nećeš ubiti, kao i velika većina ateista. Svjestan je toga i Dostojevski;
Ne shvaćam kako je dosada ateist znao da nema Boga a ipak se nije odmah ubio? Spoznati da nema Boga i ne spoznati istovremeno da si sam postao Bogom- posve je nezamislivo, inače bi morao odmah sam sebe ubiti. F. M. Dostojevski "Bjesovi"Kaže "posve je nazamislivo". Zato se većina ljudi neće ubiti, jer teško da se to može spoznati u potpunosti. A druga stvar: budući da se velika većina ljudi ipak ne ubija (iako mnogi ne viruju u Boga), to mi govori da se ipak nadaju, možda ni sami ne znaju čemu, ali nadaju se da ovaj svit nije sve što postoji.
A to opet govori da je:
Nevjera je protivna čovjekovoj naravi. Toma Akvinski "Summa theologiae"
Vjera je najviša strast u jednom čovjeku. Søren Kierkegaard "Strah i drhtanje"Na kraju krajeva, kao što smo već utvrdili;
Ateist je čovjek koji vjeruje da Boga nema. Vjernik je, pak, onaj koji vjeruje da Boga ima. Ateist i vjernik su u stvari vjernici. Obojica jedino mogu vjerovati da Boga ima ili da Boga nema. Tomislav Ivančić "Povratak nade"thom napisao:
Možeš li mi objasniti iz čega točno slijedi zaključak da se moram ubiti?
Ako ti Dostojevski, Tolstoj, Devčić, Nietzsche, Schopenhauer, Wittgenstein, Ratzinger nisu mogli objasnit, i mogao bi ovde još navesti: Bonhoeffera, Guardinija, de Marca, Simone de Beauvoir, Sartrea, Camusa, Any Rand..., no pitam se bi li bilo koristi, i bi li ti oni mogli objasnit? Ako ti Fichte u ovom odlomku nije bio jasan;
Da samo jedem i pijem da bih opet mogao ogladnjeti i ožednjeti, pa jesti i piti tako dugo dok me podno mojih nogu proguta otvoreni grob i dok sam ne bih kao hrana isklijao iz zemlje? Ja da stvaram bića sebi jednaka da bi i ona jela i pila i umirala, pa ostavljala za sobom bića sebi jednaka koja će činiti isto što sam već ja činio? Čemu ta kružnica koja se neprestano vraća sama u sebe, ta igra koja uvijek opet iznova započinje na isti način i u kojoj sve nastaje da bi nestalo, i nestaje da bi samo opet moglo nastati kao što je već bilo; to čudovište koje neprestano samo sebe proždire da bi sebe opet moglo roditi, i koje se rađa da bi sebe opet moglo proždrijeti? Nikada to ne može biti određenje mojega bića i nikakva bića. Johann Gottlieb Fichte "Odabrane filozofske rasprave" Onda ti ja još manje mogu biti jasan. Nažalost.
thom napisao:
Stvarno mi nije jasno zašto imate toliku želju za višim smislom, vječnosti, besmrtnošću i nagradama nakon smrti.
..čovjek se uopće ne može zaustaviti kod toga da sebe smatra apsurdnim; tako je ustrojen da mora naći osmišljenje, kako bi uopće mogao živjeti. Smisao je pretpostavka života; konačna besmislenost gasi život. Joseph Ratzinger "Teološki nauk o principima"
Smisao je onaj kruh u kojem čovjek opstoji u svojoj istinskoj ljudskosti. Joseph Ratzinger "Uvod u kršćanstvo"Otkako postoji čovik, pita za smisao života, i dok će biti posljednji Adam na ovom planetu, pitat će to isto pitanje;
I posljednji će Adam našeg planeta- kako to slikovito reče Kranjčević- upisati u led svoj upitnik. Živan Bezić "Obnovljeni život, Listopad 1990."Zake se čoviku uporno nemeće to pitanje, pitanje smisla, i to protiv njegove volje. Vjerniku je lako odgovoriti, za ateista je to problem. Ili ti možda znaš odgovor?