www.tebe-trazim.com

Mir s vama !

Evo jednog malog štikleca. Danas sam na povratku sa svete mise u bazilici Srca Isusova
svratio do kapele Ranjenog Isusa.
Odlučio sam ostaviti kišobran vani iako mi je kroz glavu prostrujalo da bi ga netko
mogao uzeti- kao što ste vjerojatno primijetili, kiša nas dobro pere ovih dana.
Nakon kratke molitve izađem, pogledam za vrata- i nema kišobrana
Hvala Bogu, nisam osjetio nikakvu ljutnju- malo mi je bilo krivo ali sam izmolio
nešto kao: "Gospodine, ne uzmi osobi koja je to učinila za krađu."
Još mi je došla misao kako ću, možda, tražiti nekoga da me uzme pod kišobran.
Sve u svemu... moglo je proći tridesetak sekundi. Okrenem se i vidim kišobran.
Baš sam bio radostan.

Kušnja Bog je hito vidjet kako ces reagirati

Hvala svetom Antunu za sve milosti koje mi je isprosio od Oca, i za one koje će tek isprositi!!
Volim te sv. Ante, svi anđeli nebeski neka se raduju na današnji dan s tobom!!

Čestitam, DiDi
Bogu hvala

E da, i ja sam to nekad znala uraditi i upalilo je svaki put pa evo, mala pomoć svim studentima



Dobar tek i laku noć

pošto je danas dan sv.Ante samo da spomenem kako je jak zagovor ovoga sveca...

Moj did je od rođenja živio teškim životom, tukli su ga, sirotinja itd...ali što je najgore i sam je poprimio takav hladan i težak karakter te je sve to prenosio i na svoju djecu, i njih je mlatio i ponižavao, kao i babu (usput, oni su dalmatinci pa zato baba i did mada nekako grubo zvuči) nikada nije bio vjernik ali je baba uvijek bila jako pobožna žena te je stalno molila krunicu za njega i njegovo obraćenje, posebno se moleći za zagovor sv.Ante, on nije nikada stupio u crkvu niti ga je to zanimalo ali jednoga dana bio je pozvan da bude kum jednom susjedu a kako je uvijek držao svoju riječ to je podrazumijevalo da se mora i ispovijedati i tako je po prvi put u svom životu otišao na ispovijed...ispovijed nakon koje se vratio drugi čovjek, čovjek svijestan svoje grešnosti i malenosti pred Bogom tako da mogu reći da svojeg dida nikada nisam vidio u onom svijetlu u kojem ga je vidjela moja mama, prema nama, svojim unucima je uvijek bio blag i pažljiv a cijeli svoj život se utjecao u zagovor sv.Ante.

Ovakva me svjedočanstva uvijek duboko dirnu

Čestitam!!

...jedno malo svjedočanstvo što sam čuo..nedavno..
..kolegici s posla pričala je njena sestra..časna sestra..

..Dječak tri godine bio je na operaciji srca , teška i duga operacija..imao je rupu u srčeku
..operacija je prošla dobro..
..i kad se mali oporavio..
..i došao doma...
..vidio je na na zidu sliku Ivana Pavla II..
..onda je mali rekao " E taj me je čovjek držao za ruku za čitavo vrijeme operacije..

Predivno. Slava ti Isuse.