www.tebe-trazim.com

BB svima evo već duže vrijeme sam u očajničkoj potrazi za Bogom....ne tražim ništa od NJega osim da se upoznamo tj.da osjetim tu Božju ljubav i mir....e sad, čuo sam raznorazne prijedloge i mišljenja...neko kaže samo otvori srce i osjetit ćeš,neko kaže ajde na Misu,Ispovijed,Pričest,moli Krunicu,čitaj Bibliju...u svakom slučaju čuo sam raznorazna uputstva i kontradiktornosti...baš sam gledao prekjučer dokumentarac o Međugorju u kojem vidjelice pričaju kako se ne može bit pravi istinski kršćanin ako nisi doživio Boga odnosno ljubav tj.sigurnost da si ljubljeno Božje dijete i to mi je skroz logično jer ja umjesto mira imam nemir,umjesto sigurnosti imam strah od Boga a tako čeznem za Njim....inače i molim se i ispovijedam i pričešćujem ali Boga nigdje,na duhovnim obnovama na kojima sam bio u zadnje vrijeme ja sam samo promatrač koji gleda druge ljude kako slave,kako su radosni a ja uvik onako sastrane samo sve to gledam tužan i žalostan.....stvarno ne znam šta da radim više

i još nešto...kažu svećenici reci Isusu volim te-kako da to kažem nekome koga ne poznajem,slavi i ljubi Boga svim srcem svojim-kako kad Ga ne poznajem???-zar da glumim????
p.s:molim da mi odgovaraju samo ljudi koji imaju iskustvo Božje ljubavi i to po mogućnosti kroz privatne poruke-hvala puno

mislim da je to dar, koji nam On daruje.
počni moliti za to

ja sam prvi put osjetila kada je na mene polagao ruke fra Ivo Pavić. nakon toga osjetim često kad molim, i u tišini svoje sobe

Možeš li mi molim te opisat što točno osjetiš, naravno ako se to da opisat riječima.

Ne možeš samo očajnički misliti kako želiš osjetiti Boga i njegovu milost.Ja molim odmalena i bilo je perioda u mom životu kad sam molila ali nisam ništa osjećala jer nisam bila otvorena srca i nisam svaki put bila posvećena molitvi.No s godinama se i to promjenilo,kad molim isključim se od svijeta oko sebe i samo molim.Riječima se ne može opisati taj osjećaj milosti koja padne na tebe obuhvati te cijelu,smiri te ..zagrne te najljepšim zagrljajem koji ćeš ikad u životu osjetiti.Sinoć sam molila krunicu Bogu Ocu i još uvijek je u meni taj osjećaj blaženog mira ,smirenosti koja me opustila i kao da je rekla "sve će biti u redu".U tišini sam prikazala ono šta me najviše mučilo i tištilo i mada problem još nije rješen ja na njega više ne gledam tako prestrašeno i očajno i znam da nakon ovog mira će se uskoro rješiti.Zato ne odustaj moliti,moli i prepusti se.Reci svaki put kad moliš : Bože predajem se u ruke tvoje,neka bude po volji tvojoj.Jer opirući se i tjerajući po svojem nećeš daleko doći.Sve se dešava s razlogom zato se ne vrijedi boriti u nekim situacijama.

riječima se ne može opisati baš točno, ali pokušat ću

osjetim ljubav, kao kad si u nečijem zagrljaju i znaš da te taj netko voli. samo što nema fizičkog zagrljaja, ali osjećaj je kao da ga ima.
osjetim radost, ne ono kad ti se nešto događa pa si sretan, nego onu pravu radost.
i osjetim mir, kao da nemam nijednu brigu na svijetu, nijednu dilemu, ništa, mozak potpuno oslobođen toga, samo radost i ljubav.
od fizičkih manifestacija osjetim trnce po cijelom tijelu, toplinu.

taj prvi put sam baš zavapila Bogu, imala sam osjećaj da u životu više ne mogu dalje, da ću poludjeti od problema, da nemam snage više proživljavati išta slično. u trenutku kada sam pala na dno, poželjela sam moliti. ali nisam znala za koju nakanu bih molila, toliko puno ih je bilo. pa sam Mu rekla nek on preuzme moj život, nek on od sad vodi, jer ja nemam snage. i dogodilo se upravo to - sve brige i probleme preuzeo je na sebe, mene rasteretio. i ponijeo me dalje kroz život.

predivno opisano, nešto slično se dogodilo i meni

predivno i nadam se da ću i ja dođivit takvu sreču

Evo ja mogu reći da sam osjetio više puta Božju ljubav i mir, samo to nažalost ne uspijevam zadržati svakog trenutka.
Previše sam zemaljski, a premalo Božji.

Trebalo bi se uistinu odreći svake navezanosti na zemaljsko, Bog bi nam trebao uvijek biti na prvom mjestu.
Samo Njemu bi trebalo težiti jer smo prolaznici na ovoj zemlji i stvoreni smo za vječno!
Ništa nas drugo ne može smiriti ni zadovoljiti, samo dragi Bog. Nema veće sreće ni svetijeg cilja doli upoznati i služiti dragomu Bogu!
U tome je sva sreća!

Kako ju postići, evo ti par savjeta iz mog iskustva, ono što meni pomaže:

- za početak iskreno se ispovijedi, ispovijedaj se često, napravi po mogućnosti životnu ispovijed,
- nemoj ni slučajno preskakati nedjeljnu sv. misu,
- zadaj si obvezu redovne dnevne molitve,
- posti po mogućnosti,
- moli krunicu i utječi se što češće našoj Majci Presvetoj Djevici Mariji, ona je siguran put ka Kristu,
- svaki dan pročitaj barem par rečenica iz sv. Pisma

Rekao si da si već dobivao takve savjete, vjeruj mi da drugog puta nema, nema ništa preko noći, treba postupno izgrađivati odnos s Gospodinom.

"Ti si žalostan. Zašto? Zato što živiš u sebi, a ne u Bogu.
Radi se, međutim, o tome da počneš živjeti u Božjoj prisutnosti.
Prisjeti se: Bog je tu, ni jedan trenutak nisi bez Njega.
On te okružuje, On te vidi, On te ljubi, On sve nosi s tobom, On ti želi pomoći.
Zato živi u spoznaji: Bog je prisutan, Isus je s tobom u sve dane do konca svijeta (Mt 28,20b).
Ta spoznaja Njegove prisutnosti mijenja sve, a tvoje tuge nestaju."

"Bog je htio vjeru ojačati i zato nam je obznanio tko je On:
"Bog je ljubav" (1Iv 4,16).
Zato kaži uvijek i u najvećim trpljenjima i na putovima koje ne razumiješ:
"Bog je ljubav, Bog je ljubav".
Budeš li tu vjeru izricao pred vidljivim i nevidljivim svijetom, postat će tvoje povjerenje nepokolebljivo i bit ćeš utješen u najvećim stradanjima"

Ovo je citat iz jednog meni jako dragog molitvenika kojeg sam dobio od don. Josipa Stepana, nadam se da će ti pomoći, Btb