www.tebe-trazim.com

Svećenici dolaze iz naroda. Kakav narod, takvi svećenici, kakvi svećenici takav narod. Netko treba napraviti iskorak. Od lošeg svećenika to ne možemo očekivati, ne možeš utjecat ni na ljude oko sebe. I što onda? Ići u druge župe gdje se "osjeti nešto"? Gdje je "bolja" misa? Postati duhovni turist?
Možda niste svjesni, no Božja milost kojoj nema granice ipak dolazi najviše tamo gdje je pozvana. Ukoliko narod ne moli, dolazi do blokade. Bog svojom milošću ne djeluje i što se događa. Obiluje grijeh. Ogovaranja, zli jezici, manjak blagoslova u najmanju ruku.
A što bi čovjek vjernik trebao napraviti? Ići "besplatno" tamo gdje milost obiluje po molitvama puka druge župe? Ili biti kamen temeljac začetka novih vjetrova Duha Svetoga koji će zapuhnuti?

Još jedna stvar koja je bitna. Sigurno da ovo ne može duhovno nedonošće. Niti mu je ovo jasno, niti bi on trebao ići u duhovni boj praktički sam.

Žalosno je kad vidiš ljude, poglavito mlade, kako prolaze pokraj svoje župne crkve i odlaze u susjednu na misu.
Već su mnogi vjerovatno i zaboravili da su u toj crkvi kršteni, možda vjenčani a sutra već mogu imati sprovod.
Po svečeničkoj službi se izgleda traži u Euharistiji više sastanak s čovjekom (svečenikom ..) a ne susret s Kristom.
Koliko sami možemo popraviti stanje, potaknuti euharistijsko zajedništvo unutar svoje župne zajednice u smislu okupljanja (misa), molitve, pomaganja jedni drugima, međusobnog povezivanja, suradnje i povezivanja, praštanja ...?
Neće li naša župna zajednica biti "magnet" za sve župljane (one praktične vjernike ali i "ukrasne") ako se i sami potrudimo u eventualnom radu župnog vijeća, Caritasa (ako postoji), molitvene zajednice, pripremi svoje djece za ministrante ili čitače, aktiviste u "Frami" i sl. ili ćemo gledati "siromašni oltar", bez ministranata, zbora ...?

Ovo je odlična tema, odnosno mogla bi biti.

Moja župa je franjevačka, pa se osjeti taj štih, dosta su aktivni framaši i trećoredci, a i fratrima se nema što reći. Naravno da uvijek ima prostora za poboljšanje, svašta bi valjalo popraviti (možda okupljanje odraslih u nekakvu molitvenu zajednicu), ali se vidi trud i poboljšanje u odnosu na prije. U 'mlađim' danima sam, priznajem, bila aktivnija, a sad mi je lijepo gledati mlađe kako su lijepo preuzeli. Imam osjećaj da ima bliskosti među članovima zajednice, ali ja nisam bila u situaciji da tražim pomoć, pa ne znam iz osobnog iskustva.

Slažem se, žalosno je kad župljani ne žive u zajednici, ne daju ni minimum za nju. Žalosno je i kako se govori o svećenicima... Ljudi uopće nemaju naviku moliti za svećenike, a žale se kakvi su. Svećenici dođu u župu i odu, župa ostaje i onakva je kakvi smo mi. Ne znam bih li mogla ići u drugu župu zato što je tamo 'bolje'... Kako mi u susjedovoj kući može biti ugodnije nego u mojoj? U svojoj župi, u svojoj crkvi sam kod kuće.

što konkretno mi sami možemo napraviti u vlastitoj župi?
kako se uključiti u život župe?
na koji način možemo sudjelovati u životu župe?
naša župa gotovo da i nema aktivnosti osim zbora. razmišljala sam na neki način započeti nešto, možda neku molitvenu zajednicu, ali ne znam što, niti znam kako. imam samo želju

ne idem u svoju župnu crkvu, moram priznat zbog svećenika (da pomolil sam za njega), hm u mojoj župi jadan onaj koji nekome nekaj kaže odma celo selo zna, a kolko sam primjetil nisu bas za molitvu tak da niš od toga, al s obzirom da neidem u župnu crkvu mozda se kaj promjenilo iako ne vjerujem.

U mojoj zupnoj zajednici nema nista posebno..moli se krunica prije mise... ima vjeronauk..i to je to. Svecenik i kapelan su divni ljudi, spremni uvijek pomoći. Sad organiziraju odlazak u Bistricu 21.7....i tako.
Imamo jednu kapelicu gdje se jednom u godini sluzi misa.. Nista posebno. Standardno..
Idem na misu kad god mogu i za ispovijed je svecenik suuuper!!!

naša župa je velika što se broja članova tiče, ali crkva nam je nedjeljom poluprazna.
da se skupe svi župljani, napunili bi desetak takvih crkvica.
najmanje ima mladih. djece još nekako, svi "odrađuju" to radi pričesti, krizme. ali nakon krizme se više ne pojavljuju.
ljudi srednjih godina jako malo, najviše starijih.
imam osjećaj da bi se moglo, i trebalo nešto poduzeti u vezi toga

pa kako započeti kad vjera nije "in", kad mladi ne dolaze na misu, ako ideš u crkvu ili na misu ko da si gubavac, s tobom nekaj nije uredu, ti si pobožnjak i slično. kad treba ič skupljat hranu za sjemeništarce (neznam dal to kad vas rade) nemreš skupit 5 ljudi. i to se nebu promijenilo tak dugo dok sami nebumo se trgnuli. ja vec x godina idem kad se skuplja hrana znaci ljudi me vide, idem na misu opet me vide, vecina mojih prijatelja me vidi kad idem na misu u nedelju jer moram proc cijelo selo, smiju se pozdrave (a kaj misle nek misle). nisam neki frajer, ne dovozim cure doma, ne vozim nabrijanog golfa , sve to ljudi u mojoj zupnoj zajednici vide. mozda je i to nacin da pomognem svojoj zupnoj zajednici.

bilo je cak i pitanja kaj misliš da budeš svet ak budeš išel na misu svake nedelje!? i takvih sličnih..

eto malo osvrt

imam osjećaj da se puno toga može, i da se mogu ljudi privući.
kako inače objasniti da su neke crkve pune, dok su druge poluprazne?

moje mjesto ima dvije župe, prije petnaestak godina smo svi pripadali jednoj župi, ovoj našoj "staroj". zatim se oformila druga, po brojnosti manja župa, sagradili su i crkvu, puno veću nego što je ova naša stara. i ta nova, velika crkva, je puna za sve 3 mise, iako je župljana manje, iako svi potječemo sa istog stabla, imamo iste temelje, zajedno smo slušali vjeronauk, živimo u istom mjestu, gdje je isti mentalitet...
nešto ih je tamo privuklo, ta župa je živa, dok ova naša "stara" polagano odumire.
ako sam se ja obratila, ma onda se može obratiti bilo tko. samo ga treba malo zahvatiti Duh Sveti. a neće ga zahvatiti ako nema kontakta s nekim koga ja već zahvatio.

u Zagrebu također po nekim župama viđam mlade na misi. kod nas je to gotovo nemoguće, možda dvoje, troje ostaju nakon krizme. kako to? ma mora biti nešto što se može učiniti, mora biti nečega što će ih privući u Crkvu, bez obzira kako većina danas razmišlja. i ja sam tako razmišljala, i bila sam uvjerena da nitko ne može pokolebati moje stavove. a sad preispitujem apsolutno svaki svoj stav

uvjek se može da, pitanje je kako? mozda je tu odgovor => znači ljudi sad dolaze u Crkvu samo zato sto je nova!?