Fran26 napisao:
fides1 napisao:
Imam jednu nejasnoću u Knjizi postanka. Nadam se da bi mi netko mogao pojaniti malo.
Znači ovako, ako su Adam i Eva bili prvi ljudi koje bej bog strovio, a oni su imali 2 sina, Kajina i Abela. Kako su se oni dalje razmnožavali ako su Adam i Eva prvi ljudi na svijetu i imali su samo jednoga sina? Je li Bog nakon što je stvorio Adama i Evu stvorio još ljudi?
Biblijski izvještaj o Kajinu i Abelu teološki je prikaz sudbine dijela čovječanstva u pretpovijesti. Opisan je u svjetlu vjere u Boga. Naime, ekonomsko-socijalni uvjeti kakvi vladaju među Kajinom i Abelom vladali su među ljudima zapravo tek mnogo kasnije u razvitku povijesti čovječanstva (u piščevo vrijeme), a ne na početku povijesti čovječanstva. Biblijski je pisac pišući taj izvještaj imao na umu starozavjetnu židovsku i kanaansku religiju. Imao je dapače pred očima već razvijeni levitski kult žrtvovanja što je onda retroprojicirao u prošlost. Kajin i Abel prva su djeca prvih ljudi, a opisuje ih tako da moramo pretpostaviti kao da u to vrijeme postoji već mnogo ljudi, već postoje gradovi i naselja, već postoji razvijeni poljodjelstveni i nomadski život. Sve je to dokaz da je perikopa nastala u kasnije doba, a s poviješću prvih ljudi povezao ju je biblijski pisac posluživši se književnom figurom etiologije, to jest književnim rodom kojim pokušava sadašnje stanje stvari »razjasniti« posežući za događajima i stanjima oblikovanima na temelju slika i mitova iz prošlosti. Da bi pokazao da ljudi na neki način u sebi kriju Kaina i/ili Abela, pisac je posegnuo za nekim događajem koji se samo prividno dogodio u prošlosti, a u biti on se događa uvijek, u prošlosti, sadašnjosti i u budućnosti; on važi za sva vremena - nadvremenski je - i događa se svugdje gdje god ima ljudi. U Kajinu i Abelu on gleda sudbinu svakog od nas. Ovakvim etiološkim opisom pisac je želio odgovoriti na pitanje zašto su Kenijci tako divlji, grubi i grabežljivi. Opisujući povijest Kajinovih potomaka - Jubala, Jabala, Henoka i drugih - ujedno želi opisati podrijetlo gradskog života te podrijetlo nomadskog, odnosno polunomadskog života. U ruhu ovih opisa jahvistički je pisac vješto utkao istine objavljene religije o napretku čovječanstva sve od prvih ljudi pa do potopa, kao i druge velike katastrofe - kazne za grijehe - koja se ticala velikog dijela čovječanstva. Smisao i sadržaj ovog biblijskog odlomka religiozne su naravi: biblijski je pisac htio gotovo istim jezikom i istim slikama kao i u Post 2-3 pokazati strašne posljedice grijeha prvih ljudi. Kao što su prvi ljudi postali buntovnici pobunivši se protiv Boga, tako se sada čovjek buni protiv čovjeka te čovjek čovjeku postaje neprijatelj. Adalbert Rebić "U tebi će biti blagoslovljeni svi narodi"Hereticki pristup biblijskom tekstu, postmodernsticki prekrojen, kako bi se uklopio u sekularni oblik krscanskog drustva. Teolozi koji Biblijske tekstove metaforiziraju i preseljavaju s jednog povjesnog esalona na drugi, nisu ozbiljni.
Tom vrsto interpretacije biblijskih tekstova osporavaju otkupiteljsko poslanje Isusa Krista, jer su misljenja, da Bog laze, a da oni imaju pravo.
Ako smo krscani, onda je svaki od nas posebno zeljen i stvoren od Boga, i to ja mislim potpuno ozbiljno. Zato Adam i Eva i njihova djeca nisu, mitoloska bica, nego Bozja ljubljena stvorenja, a pisac je do te spoznaje dosao po nadahnucu Duha Svetoga, koji nije etioloskim putem preselio svoju situaciju, u mitolosku domenu, jer njegova situacija dolazi iskljucivo u povijesnom tekstu u evidenciju, kada ju doslovno i takvom opisuje. Rebic je kako vidim podlegao evolucionisticko-postmodernistickom i historiografskom uplivu svojih ucitelja, na ustrb Bozje Rijeci, jer takvim tumacenjem urusava Bit Bozjeg otkupiteljskog plana u svijetu. On se nasao na liniji teologa K. Rahnera, koji je u biti heretik, jer on smatra, da je evolucijom iz majmuna nastao covjek, a da je tom tvrdnjom unistio otkupiteljsko poslanje Isusa Krista, ili je ignorirao, ili pokusao ublaziti svojom kvantitetom besmislenog pisanja i objasnjavanja toga neprimjerenog stava.
RKC- teologija se srozala na protestantski postmodernizam i unistila krscansku ISTINU, mit i kult, odvajajuci jedno od drugog i devastirajuci ih naposebno. Svaka cast, teistickim evolucionistima i njihovim nebuloznim djelima. Sto nitko nije uspio uciniti u 2000 godina, to cine krscanski postmodernisticki teolozi u manje od pola stoljeca. Zalosna prica!