dandelina napisao:
evo i mene zanima...
1.) trenutno mi se neda ići u crkvu, pa radije odem u kapelicu u tišini sat vremena provesti s Bogom. Ne želim na misu jer me nerviraju ljudi koji mole krunicu a gledaju tko je došao, okreću se smijulje, svako malo čujem komentare ; " a vidi suseda ljubica je došla, šta je reći da je ona na misi". Onda npr. ; " a jadni ljudi nedavno im bližnji umro". Ne mogu sve te glasove trpiti, nikada nisam doživjela potpunu smirenost na misi, uvijek nešto ili neko dijete uporno plače, a roditelji umjesto da ih izvedu van samo ih "nanaju", ima jedno dijete koje je s posebnim potrebama i na misi je uvijek kako da kažem "nemirno" meni osobno ne smeta, kada vidim tu djevojčicu kao da je Bog u njoj, puna dobrote, neiskvarenosti, a ovi crkvenjaci se okreću na svaki njezin "zvuk", ne mogu više to trpiti na misi. Mislim da možda s jedne strane pretjerujem i da je ubiti samo stvar mene, nadam se da mi je to samo faza. No eto zanima je jeli "grijeh" ubiti što rađe biram tišinu u kapelici negoli misu?
2) od malena sam učena da čim zgriješiš ne možeš primiti hostiju (da se prvo treba ispovjedati), mene sada zanima je li to istina? Jer da se razumijemo ja sam i previše grešan čovjek da i nesvjesno sitne grijehe radim ( misao ne mogu kontrolirati), negdje sam čitala da je hostija baš suprotno, da je trebaš
uzeti kada si sav izmučen od grijeha, i kada trebaš Božju snagu?
Lijep pozdrav...
1. Spomeni se da svetkujes dan Gospodnji.
Dana ti je zapovijed...da nedjeljom ideš na svetu misu. Nije isto moliti se u kapelici, a ne ići na svetu misu. Pročitaj malo o značenju svete euharistije, o samoj pretvorbi Kristovoj koja se događa na oltaru.
Možda nevidljiva prostim okom, a netko dobije čak i milost da vidi Jaganjca za vrijeme pretvorbe.
Sveta misa je najveća milost koja nam je dana na zemlji...
Tu se nebo i zemlja spajaju, postaju jedno. Suoblicujemo se s Kristom, posebno kada primamo svetu hostiju, Njegovo tijelo. Kao dijete, na svetu misu sam gledala kao na Isusov rodjendan, Njegovo slavlje na koje me svake nedjelje poziva, da dodjem i budem s Njim. I ako bi koji put izostala s mise, razmišljanja sam i osjećala kako me On čeka da dodjem, a mene nema. Kako bih se ja osjećala da meni
On ne dodje, a ja ga čekam i čekam...vjeruj mi nije Njemu svejedno ako ti ne dodjes.
A sto se tiče tih ljudi i djece koja ti smetaju, podji ranije na misu i uhvati sjedala bliza oltaru...
ne obraćaj pozornost na ljude, već se pomoli i za njih da se promijene...istina je da ne dolaze svi s istim ciljem na misu. Ali nije na nama da sudimo. A to sto i mala djeca idu, pa Isus je jednom rekao da im ne prijecimo da mu dolaze, jer takvih je kraljevstvo nebesko. Uostalom, neki roditelji nemaju kome ostaviti djecu na cuvanje, imaj to na umu.
2. Svetu hostiju možeš uvijek primiti ako nisi u nekom teškom grijehu, ili možda u laksem grijehu a nekako ne osjećas da je možeš dostojno primiti, jer se možda nisi dugo ispovjedila ili sl.
Bog ti je dao savjest...ravnaj se po njoj i nećeš faliti. Ako osjećas da nisi dostojna, odes na sv.ispovijed...ma sve je u tebi, u tvojoj duši i srcu, odgovor na 2. pitanje znaš i sama.
Eto, ukratko o svemu, nadam se da sam ti bar malo pomogla. Btb
Login
FAQ
Chat
Traži
