|
Korisnik s preko 1000 postova |
|
Pridružen: 10 lip 2008 20:55 Postovi: 3438 Lokacija: Santa Fe (New Mexico) Podijelio: 0 zahvala Zahvaljeno je: 72 zahvala
|
fides1 napisao: Bez zla u svijetu pitanje Boga ne bi se uopće postavljalo, naš pogled ne bi se upravljao izvan granica ovoga svijeta i ovaj svijet bi nas potpuno zadovoljavao: on bi bio naš raj zemaljski, naš Bog. Naprotiv, zlo nas priječi da nađemo zadovoljstvo u svijetu. Što ima dobra u svijetu daje nam ideju realnosti Božje, a što ima zla daje nam uvjerenje da ta realnost, jer se ne nalazi na ovom svijetu, mora biti izvan granica ovoga svijeta. Da. Sv. Toma i Ludwig Wittgenstein su na tragu tvojeg razmišljanja, ili bolje rečeno, ti si na tragu njihovog razmišljanja. Si malum est, Deus est - Ako postoji zlo, postoji Bog. Naime, zla ne bi bilo kad ne bi bilo poretka dobra; zlo se sastoji u njegovu lišenju. No tog poretka ne bi bilo kad ne bi bilo Boga. Sv. Toma Akvinski "Summa contra gentiles"
Smisao svijeta mora ležati izvan svijeta. Ludwig Wittgenstein "Logičko-filozofski traktat"No ja bi se vratio na pitanje koje je postavljeno u ovoj temi. Izgleda da autor teme ni sam nije siguran što je pitao. Njegov uvodni post ne razumin. Niti pa ima veza sa kršćanskom filozofijom, autor teme zaključuje; Mihael24 napisao: Krscanstvo je “religio vera”. Covjek je gresno bice od svog pocetka, do toga zakljucka sam ja sam dosao, a TI? Ma šta to značilo. Uglavnom, ako se pogleda Augustina, Boetijea, Tomu, Étienne Gilsona, pa i ostale filozofe, vidi se da je čitava kršćanska filozofija na tragu Tome i Augustina po tom pitanju. Već je Platon to uvidio, a nije bio kršćanin; Prema dobru teži svaka duša – poradi njega svaka duša sve i čini. Platon "Država" " ..sve ono što postoji, budući da je supstancija, jest dobro, i ne može potjecati ni od koga drugog osim od pravog Boga od kojeg dolazi svako dobro.." Sv. Augustin "De Genesi ad litteram libri duodecim"
Što, naime, u svojoj vrsti i po svojoj mjeri ne posjeduje Božju sličnost, kada je Bog sve stvorio posve dobro i to jedino zato što je sam najviše dobar? Ukoliko je, dakle, dobro, što god postoji utoliko posjeduje, mada s ogromnom udaljenošću, stanovitu sličnost s najvišim Dobrom. Sv. Augustin "De Trinitate"Treba reći da se zlo, kao i bijelo, pridijeva na dvojak način. Na jedan način, naime, kad se kaže 'bijelo', može se razumjeti nositelj bjeloće; na drugi pak način bijelim se naziva što je bijelo ukoliko je bijelo, tj. sam pripadak (accidens). Na sličan se način zlo najprije može razumjeti u smislu nositelja zla, a to je neka stvar (aliquid); na drugi pak način može se razumjeti samo zlo, a to nije neka stvar, nego je sama lišenost nekog djelomičnog dobra. Da bi to postalo jasno, treba imati na pameti da je dobro u pravom smislu nešto ukoliko je privlačivo; jer, prema mišljenju Filozofa u I. knj. Etike najbolje su dobro definirali oni koji kažu da je dobro ono za čim sve teži. Zlom se pak naziva ono što je oprečno dobru; otuda treba da zlo bude ono što je oprečno predmetu težnje kao takvom. Nemoguće je pak da to bude stvar, što se vidi po trima razlozima. Prvo, predmet težnje ima narav svrhe, a red svrha jednak je redu djelatelja. Naime, koliko je neki djelatelj viši i općenitiji, toliko je svrha radi koje djeluje, općenitije dobro: jer svaki djelatelj djeluje radi svrhe i radi nekog dobra. To se očito vidi u ljudskom životu; naime, upravitelj grada hoće neko djelomično dobro (bonum particulare) koje je dobro grada. dok kralj, koji je viši od njega, hoće opće dobro (bonum universale), tj mir cijelog kraljevstva. Prema tome, budući da u djelatnim uzrocima ne treba ići u beskraj, nego treba doći do nečega prvog koje je sveopći uzrok bivstvovanja, treba da bude i jedno sveopće dobro na koje se svode sva dobra. A to ne može biti drugo doli sam prvi i sveopći djelatelj. Naime, budući da predmet težnje (appetibile) pokreće težnju (appetitum) a prvi pokretač ne može biti pokretan (od drugoga) nužno je da prvi i sveopći djelatelj sam bude prvi i sveopći predmet težnje, tj. prvo i sveopće dobro, koje radi da sve privuče k sebi (propter appetitum suiipsius). Prema tome, kao što ono što postoji u stvarnosti, treba da proizlazi od prvog i sveopćeg uzroka bivstvovanja, tako što god postoji u stvarnosti treba da proizlazi od prvog i sveopćeg dobra. Što pak proizlazi od prvog i sveopćeg dobra, ne može biti nego samo djelomično dobro, kao što je ono što proizlazi od prvog i sveopćeg uzroka bivstvovanja, neko djelomično (ograničeno) biće. Prema tome, sve što je u stvarnosti nešto, treba da bude neko djelomično dobro; otuda ne može po tome što jest biti oprečno dobru. Otuda preostaje da zlo ukoliko je zlo, nije nešto u stvarnosti, nego je lišenost nekog djelomičnog dobra koje se nalazi u nekoć djelomičnom dobru. Sv. Toma Akvinski (cit. prema: Augustin Pavlović "Pariške rasprave Tome Akvinskog")
|
|